Što je Leo Filip Kovačić Božici Jelušić? – Umjesto kave 30. travnja 2018.

Uvijek kreativni unuk Leo Filip Kovačić i baka Božica Jelušić/ Fotografija Božica Brkan

Na 1. gornjohrvatskom pjesničkom festivalu koji je njegova kreatorica Božica Jelušić okrstila Pogled znutra v zutra, u nedjelju 22. travnja, na Dan hrvatske knjige i Dan planete Zemlje, sjajno sam se provela. Uz pjesničko ogledanje dvanaestoro pjesnika za nagrade Lopoč, poeziju smo govorili i mi, veterani, kako nas nazva Jelušićeva, a mene je svojim uracima baš razgalio njezin životni i očigledno i umjetnički nasljednik, talentirani unuk Leo Filip Kovačić. Što bi baš ova jabuka pala daleko od stablea? Nestrpljivo čekam dalje.

Natjerala sam ga da mi sroči i biografiju, pa mi je, kako bih ga mogla predstaviti svojim čitateljima i radoznaloj javnosti, o sebi napisao:

Leo Filip Kovačić rođen je 19. 7. 1996. u Koprivnici. Završio je Srednju školu Koprivnica, smjer farmaceutski tehničar. Od srednjoškolskih dana bavi se: astronomijom, matematikom, biologijom, glumom, recitiranjem, pisanjem i izvođenjem dramskih tekstova te glazbom. Također je sudjelovao u programu EESC-a Your Europe Your Say te je u sklopu navedenoga govorio pred 500-om sjednicom EESC u Bruxellesu o pitanjima obrazovanja i prilika mladih građana Europske Unije.

Domačin Mladen Večenaj pozdravlja sudionike Pogleda znutra v zutra / Fotografija Miljenko Brezak

Kao glumac-amater sudjeluje u radu Gradskog kazališta Đurđevac od 2016. u sklopu predstava Božanstvena parodija, Bitno je da si Zlatan te živim jaslicama. Nastupao je u desecima gradova Hrvatske te državnim i županijskim smotrama kazališnih amatera. Adaptirao je i u formi scenskog kolaža postavio predstavu Mali Princ prema istoimenom djelom Antoinea de Saint-Exupérya poglavito za potrebe školske populacije.

Prevodi s engleskog i s hrvatskoga na engleski. Također se bavi turističkim djelatnostima u okviru turističke destinacije Dvor Barnagor, proširujući ture na znamenitosti Podravine. Osobne interese mu uključuju matematika te poezija, kao i priroda Podravine te tradicijska kultura na zavičajnom prostoru.

Živi i radi u Đurđevcu i Čepelovcu na plemićkom imanju Barnagor, Lukove 12, 48350 Đurđevac. E-mail: lfkovacic@gmail.com Mob…

Božica Jelušić obrača se kolegama pjesnicima / Fotografija Miljenko Brezak

Leo Filip Kovačić

Vrag u telefonu

 Vrag u telefonu živi,

U žicama mu dom.

I ti jednog vraga imaš

U telefonu svom.

 

Vrag u telefonu čuči,

Novčanik tvoj vreba.

Jer Vragu treba tvoja sreća,

Vragu ljudska duša treba.                                                           

Leo Filip Kovačić čita svoje pjesme / Fotografija Miljenko Brezak

Leo Filip Kovačić

Oda gluposti

Ljubav je divna kao
bijeli hladnjak
na smetlištu.

Trule jabuke i šljive.

Metafore su kao
staklene kugle, ali one koje
su razbijene.

Plastična etiketa s majice veličine XL.

A i a, a ali i ili a
I a, ali a, ili i, a ne a.
No i, a ne ili, a, a ili a

Boja koja miriše kao sedam.

Život je kao dikobraz
u centrifugi
perilice marke Nokia
postavljene na 90°C, bijelo, s dva ispiranja.

Onaj smrad benzina u ljetnim noćima

Leo Filip Kovačić i Božica Brkan razgovaraju, dakako, o poeziji / Fotografija Miljenko Brezak
Leo Filip Kovačić i Božica Jelušić poziru / Fotografija Miljenko brezak

 Leo Filip Kovačić

Autointerpretacija pjesme Oda gluposti Lea Filipa Kovačića

Tema: ljubavna s erotskim elementima, ali opet s druge strane je također i misaona ili refleksivna
a ne, to je vrsta pjesme…
Vrsta pjesme: ljubavna s erotskim elementima, ali opet s druge strane je također i misaona ili refleksivna
Stilske figure: opkoračenje, polisindeton, epiteti (plastična, sedam),aliteracija ili asonanca (ili oboje, ne znam, blago sam nepismen), sinestezija, usporedba, kontrast, metafora, usporedba metafore…
Motivi: bijeli hladnjak, smetlište, dikobraz, život, Nokia, trule jabuke i šljive…
Pjesničke slike: vizualne i gustativne
Pjesnik uspoređuje ljubav s hladnjakom na smetlištu.
Iz toga je vidljivo da je pjesnikov stav prema ljubavi frigidan.
Opkoračenjem u prvoj kitici i opisivanjem trulog voća se ostvaruje ritmičnost u pjesmi.
Pjesnik uspoređuje metafore sa slomljenim staklenim kuglama.
To otvara problem loše kvalitete staklenih kugli.
U kitici „Plastična etiketa s majice veličine XXL“ naznačena je pjesnikova ljubav prema modernoj odjeći i prolaznosti života.
Polisindeton u petoj kitici simbolizira pjesnikovo vjerovanje u život nakon smrti, npr.: „a ali a, ili i, a ne a“
Iz izostavljanja interpunkcije je također vidljivo da je pjesnik nepismen
To otvara problem nepismenosti pjesnika
Centrifuga je takoder simbol kruga života i ponovnog rođenja, no dikobraz naglašava pjesnikovu pesimističnost, no opet s druge strane „bijelo“ naglašava pjesnikov optimizam
Nokia ne proizvodi perilice
Čovjek bi očekivao od pjesnika toliko opsjednutoga bijelim kućanskim aparatima da to zna.
Benzin miriše lijepo.

Razgovor na Dravi / Fotografija Miljenko Brezak

20180430

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/poezija-s-odojkom-hranjenim-mlijekom-ili-pogled-znutra-v-zutra-umjesto-kave-24-travnja-2018/

http://www.bozicabrkan.com/u-jubilarnome-petoknjizju-bozice-jelusic/

http://dhk.hr/dogadanja/hrvatska/kolokvij-o-knjizevnom-stvaralastvu-bozice-jelusic

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-25-ozujka-2016-bozica-jelusic-6545/

Poezija s odojkom hranjenim mlijekom ili Pogled znutra v zutra – Umjesto kave 24. travnja 2018.

Na etnoimanju Večenaj u Goli dvije prijateljice i pjesnikinje, dvije Božice, Jeušić i Brkan kraj vetrenice kao sjećanja na istoimenu prvu zbirku pjesama Brkanove / Fotografija Miljenko Brezak

Još mamurnima od Noći knjige nije zgorega podvući crtu, sagledati stanje. Ma koliko nam svakidašnje crnilo zastire pogled, nekako se spašavam onom Zora puca, bit će dana Petra Preradovića čiju smo 200. obljetnicu rođenja proslavili jučer u Društvu hrvatskom književnika, odmah obilježivši i Dan hrvatske knjige u spomen na dan 1501. kad je Marko Marulić, Otac hrvatske književnosti, dogotovio Juditu. Zato je i Društvo hrvatskih književnika osnovano na taj dan 1900. Hrvatski sabor odlučio je o proglašenju Dana hrvatske knjige 1996., iako ni onda kao ni danas nisu mjerodavni baš ludi ni za knjigom, a još manje za književnicima i uopće umjetnicima ma koje fele, što se najbolje ogleda u financijskoj potpori.

Dobro ozračje sisačke Stihovnice i na fotografiji / Fotografija Miljenko Brezak

Međutim, a nadam se da ne griješim, čini mi se da se mi sami književnici međusobno podupiremo snažnije nego ikad. Umjesto oko bačene sve manje novčane kosti, klasičnoga divide et impera, nakon nekog vremena kao da smo se, jer valjda nam drugo i ne preostaje, usredotočili na svoju prirodu, bit, na – stvaranje!

Voditelji Pjesničkog maratona pjesnici Sonja Zubović i Ivan Babić / Fotografija Miljenko Brezak

Ovoga proljeća valjda samo vinari imaju više zajedničkih skupova, festivala, ocjenjivanja, ovoga i onoga, obilježavanja kojekakvih nagrada i sličnoga od nas. Da ih samo nabrojim, tekst bi bio poduži. Pjesnike uspoređujem s vinarima, jer ih najviše poznajem i znam koliko sami – kao i mi književnici – znaju uživati u rezultatima svoje kreacije, svome smislu i biti, dobrome vinu naime. Živjeli!

Pjesnički let: Božica Brkan i Ivan Babić na izložbi Stihotrona posvećenoj pjesnikinji / Fotografija Miljenko Brezak

A živjeli mi bogme i književnici i pisci, osobito pjesnici, pa i oni, kako bi rekao kolega Dražen Siriščević, koji će to tek postati, koji su našli svakojakih povoda – od Svjetskoga dana knjige i autorskih prava (jer se rodilo ili umrlo nekoliko velikana od Shakespearea dalje), Dana hrvatske knjige (od Marulića dalje), Noći knjige, Dana planeta Zemlje 23. travnja do redovitih tjednih i mjesečnih događanja – da neki tradicionalno već tko zna koji, a neki i prvi put organiziraju kod sebe doma druženje s čitanjem i slušanjem Lijepe Riječi.

Želimir Novak imao je čast da mu odlomak iz upravo objavljene zavičajne knjige pročita i gradonačelnik Nenad Panian / Fotografija Miljenko Brezak

Pretprošle sam subote bila na Stihovnici Siniše Matasovića u Sisku, u četvrtak na šestrosatnom 11. Pjesničkom maratonu Ivana Babića u Knjižnici Sesvete (s mojim Stihotronom!), u petak predstavismo knjigu u Gradskoj knjižnici Dugo Selo, u subotu smo već bili na 5. Pjesničkom susretu Rijeka, šuma, nebo u Piljenicama Đure Vidmarovića s predstavljanjem dvije knjige i čitanjem poezije (Lonjsko polje!), u nedjelju na 1. Festivalu pjesnika od Varaždina do Đurđevca (Drava!) Pogled znutra v zutra Božice Jelušić, koja i umorna ispisuje na Fejsu: Samo pozitiva! A da ne nabrajam što još sve slijedi.

Kolektivna “vatrogasna” u Piljenicama ispred Pakre / Fotografija Miljenko Brezak

Osobito me veseli što ne odustajemo. Od Poezije! Polemizira se katkad ironično, a katkad i bolno, o tome kome je dato (i koliko), a kome (uopće) nije (od love, talenta i ostaloga), ali se piše, čita, čita glasno, sluša strpljivo.

Za sjećanje s 5. pjesničkih susreta Rijeka, šuma, nebo: Alojz Buljan, Davor Šalat, Lana Derkač, domaćin Đuro Vidmarović, Božica Brkan i Miljenko Brezak / Fotografija Damir Smetko

Ne odustaje se! I uživa u Ljepoti, Kreaciji. I vlastitoj i tuđoj. Taj nam Osjećaj, Doživljaj, pozitivno zajedništvo u tome nasuprot svemu oko nas, nitko ne može niti oduzeti, a niti na to naplatiti porez!

S rijekom Dravom iza i razigranim psom Zorom ispred – samo pjesnici u Ješkovu na 1. susretu Pogled znutra v zutra / Fotografija Miljenko Brezak

K tome, jer to mnoge zanima, dodajem oblizek o tome što pjesnici kusaju uz poeziju. Uvijek se nađe neki sponzor. Doznala sam tako, recimo, da Sisak ima odlične ćevape, a Sesvete pekarnice, Repušnica naše moslavačke kolače, a Piljenice Udrugu Mlinarice koja bi komotno mogla kuhati i za svadbe…

Pjesnička sudbina i odojak nas veže i spaja/ Fotografija Miljenko Brezak

A kad se ne nađe sponzor, pjesnici se pokriju onime što i koliko imaju. I knjige i prijevoz i (s)koštu, što bi rekli moji kajkavci, nekako ne samo skromno pokriju sami, nego na zajednički stol donesu i plodove drugoga svog rada, od paprenjaka, vanili kiflica i gibanica, likera, soka i vina iz vlastita podruma do pečena odojka hranjenog mlijekom (27 kila žive, a 19,5 čiste vage!), istina ne ptičjim, ali uz neizostavnu grajovu šalatu, ciganski grah i nadahnuto preludiranje na cimbalama. A od toga je, mi se vidi, nekak mam bolši i Pogled znutra v zutra!

20180423

Link

http://www.bozicabrkan.com/stihovnica-sisacka-umjesto-kave-16-travnja-2018/

https://www.bozicabrkan.com/bozica-brkan-na-stihotronu/

https://www.bozicabrkan.com/zelimir-novak-ostrnjanski-u-prvom-licu-umjesto-kave-20-travnja-2018/

http://lipovljani.hr/ispovijed-pjesnickih-dusa-u-kapelici-i-uz-pakru-u-piljenicama/

Ležaljke B. Brkan u Novoj Istri

Časopis za književnost, umjetnot i kulturu Nova Istra (glavni i odgovorni urednik Boris Domagoj Biletić) što ga 22 godine objavljuje Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika Pula, u broju 3., jesen 2017. u izuzetno bogatome sadržaju na 230 stranica od novih književnih tekstova, prijevoda, ogleda, filozofije, kritike i osvrta i drugoga autora poput Slavka Jendrička, Stijepe Mijovića Kočana, Božidara Petrača, Nikole Đuretića, Marine Šur Puhlovski, Irene Vrkljan, Žarka Paića i drugih, u cjelini Suvremena književnost, na str. od 8. do 11. objavljuje i nove tekstove Božice Brkan: prozu Ležaljke nastalu 2017. i pjesmu u prozi Posveta, nastajalu 2010. i 2011., a posvećenu trima Božicama Jelušić, Pažur i Brkan.

 

20180205

Nagrada za putopis u Loboru

Božici Brkan nagradu časopisa “Kaj” za putopis dodjeljuje Božica Pažur / Fotografija Miljenko Brezak

Nova moslavačka razglednica: villa romana na Sipčini naslov je putopisa Božice Brkan koji je nagradio časopis Kaj u subotu 7. listopada 2017. u Loboru na svečanoj završinici 11. Natječaja za hrvatski književni putopis. U vrijeme dok blogeri, upravo se natječući u otkrivanju neotkrivenoga, svakodnevno putuju raskošno i žurno društvenim mrežama cijelom zemaljskom kuglom, Brkanova putuje u rodni Jokešinec i to manje kroz prostor a više kroz vrijeme.

Laureatice i glavna urednica časopisa “Kaj” – tri Božice: Brkan, Pažur i Jelušić poslije dodjele nagrade / Fotografija Miljenko Brezak

Nagradu je podijelila s književnicom Božicom Jelušić za Lednice i valtice, pod granom jorgovana. Božica Pažur, glavna urednica časopisa Kaj i članica stručnoga ocjenjivačkog suda, obrazložila je:

Tematski provodni motiv ekokulturnog zagovora za trajne duhovne, baštinske vrednote, usuprot usudu „ljudi otkinutih od prirode“, od svoje ‘podloge’ – koja je
literarna fuga i najveća vrijednost filozofijske i estetske kompaktnosti većine ovogodišnjih (ali i prošlogodišnjih) izabranih radova – bitno je komponenta i tekstova naših  autorica. Riječ je o književnicama čije je životopise doista teško sažeti (kakva je i osobitost većina autora sudionika ovogodišnjeg natječaja). Uz antologijsku vrsnoću književnog putopisa, Božica Jelušić jubilarna je, najvjernija, sudionica Hrvatskoga književnog putopisa – 10. put ove godine!

Osobita je, dodatna vrijednost putopisa Božice Brkan u književnoj korelaciji, asocijativnoj naznaci u naslovu – u ispisivanju, s razložnim izrijekom – nove „Moslavačke razglednice“.

Nagrađeni Božica Brkan i Marijan Tomislav Bilosnić ispred prigodnih tematskih radova učenika / Fotografija Miljenko Brezak

Ocjenjivačko povjerenstvo u sastavu dr. sc. Ivo Kalinski, dr. sc. Božica Pažur, Darko Raškaj i prof. dr. Joža Skok – koji je žirirao prvi slijed i kojem je u subotu u Loboru održan i hommage kao osnivaču natječaja – odabralo je ukupno 13 putopisa za objavu u Kaju, a osam za nagradu.

U publici su bili i članovi obitelji Skok / Fotografija Miljenko Brezak

Društvo Franjo Horvat Kiš nagradilo je Biserku Goleš Glasnović za Junake i medenjake i Tomislava Šovagovića za Nebesko čistilište zemaljskom prugom, a Općina Lobor četiri ravnopravne: Tomislavu Marijanu Bilosniću za Vazda se učeći, a nigdar na mudrost istine dohodeći (U Gupčevu kraju), Božidara Brezinščaka Bagolu za Na šetnji s Aresom, Zvjezdanu Jembrih za Ramljanje i Denisa Peričića za A ja, Sofija (Put bez sna).

Nagrađeni zajedno / Fotografija Miljenko Brezak

Bit će još objavljeni i putopisi Željka Bajze, Radovana Brlečića, Marije Drobnjak Posavec, Đurđe Lovrenčić i Igora Šipića.

Glavna urednica časopisa Kaj Božica Pažur uoči proglašenja podvukla je svojevrsnu kulturološku crtu: sadržajno-tematski i estetski, putovalo se ponovno Domajom, Svijetom i Jezikom – što je spontani slogan svih putopisnih događanja u Loboru. Zahvaljujujući upravo zajedničkom nam programu HRVATSKI KNJIŽEVNI PUTOPIS – uzevši u obzir i ove današnje izabrane radove (koji će se također objaviti u časopisu Kaj) – korpus suvremene hrvatske književnosti obogaćen je, ukupno, sa 108 književnih putopisa, opus dostojan, kao što je već rečeno, barem dviju antologija.

Putopisi kao semantički sažetak i oživotvorenje glasovite teze A. G. Matoša „Krajevi su ljudi, ljudi su krajevi“ (iz kanonskog mu putopisa „Iz Samobora“, 1909.) – rekli bismo: kao krajopisi i „kajopisi“ prirodna su pretpostavka časopisa Kaj i u temeljima programa njegova nakladnika Kajkavskoga spravišča – proizlazeći iz Kajeve koncepcije 50-godišnjeg bavljenja sveukupnom književno-jezičnom, povijesnoumjetničkom podlogom i suvremenošću svih kajkavskih krajeva i afirmacijom svih književnih žanrova.

Uz promicanje kulturoloških vrednota s cijelog kajkavskog govornog područja u trajnim programima – među kojima, najplodnije, redovite nakladničke djelatnosti u Kaju, s 237 časopisnih, i 180-ak posebnih (s ukupno 400-ak izdanja) – značajan mu je koncept povezivanja hrv. kulturnog prostora kreativnim dosezima kaj-ča-što jezične zbilje, kao nedovoljno isticanim bogatstvom hrv. književnosti i kulture – u programima Hrvatski književni putopis (i natječaju za putopis od 2007), te Kaj & ča: prožimanja i perspektive (od 2001.).

Zaključimo – putopisi višestruko povezuju hrvatski kulturni prostor:  svojom suvremenom književnom vrsnoćom, ali i književnim nasljeđem Franje Horvata Kiša (rođenog u Loboru (23. rujna 1876.), u čijem su opusu upravo oni (pogotovu Istarski puti, 1919.) ocijenjeni njegovim najboljim ostvarenjima; povezuju nas novoprobuđenim duhovnim toposom Lobora, Hrvatskoga zagorja, ovjerenim u klasičnim književnim djelima A. G. Matoša, Gustava Krkleca, Matka Peića, Štefanije Bernas Belošević, Slavka Batušića, Joze Vrkića i drugih, ukratko – univerzalnošću zavičaja,  globalnom njegovom mjerom svijeta.

20171008 – 20171009 

Književnici po dolasku u Lobor na 11. Dane Franje Horvata Kiša / Fotografija Miljenko Brezak

link

https://ezadar.rtl.hr/kultura/2731729/na-manifestaciji-11-hrvatski-knjizevni-putopis-u-loboru-nagradjen-tomislav-marijan-bilosnic/

http://www.kzz.hr/najbolji-hrvatski-knjizevni-putopisi

https://www.zagorje-international.hr/index.php/2017/10/06/sutra-se-u-drustvenom-domu-u-loboru-odrzava-11-hrvatski-knjizevni-putopis/