Oznaka: Diana Rosandić Živković

Jedan mi od ljepših darova pod bor je pjesnička antologija Chile-Croacia 2024pripremama nekoliko godina i objavljena dvojezično  u Santiagu de Chileu na više od 220 stranica. U njoj su i moje pjesme Dječak i javor / El niño y el arce (1981) i Vermut (1984). Na knjizi imamo zahvaliti ponajprije književnici i kritičarki, znanstvenici te predanoj hispanistici Željki Lovrenčić. kojoj je ona i svojevrstan izvještaj sa još jednoga od književno-znanstvenih putovanja u zemlju u kojoj je svojedobno služila i kao diplomatkinja pridruživši antologiju 21 autorskoj knjizi među kojima su i slične panorame i antologije na različitim jezicima (uz više od 70 prevedenih u oba smjera!), često dvojezično i trojezično, ustrajno, predano i znalački promovirajući i prevodeći nas hrvatske pjesnike stvarajući i snažeći hrvatske književne veze s različitim zemljama literarno moćnoga hispanskog svijeta i ne samo njega.

U dvojezičnoj pjesničkoj antologiji Chile-Croacia:2024 zastupljeno je 15 čileanskih i 15 hrvatskih pjesnika. Autorice su joj čileanske književnice Carmen Troncoso i Ximena Troncoso te hrvatska književnica Željka Lovrenčić, koja je knjigu i prevela. Nakladnik je ugledna izdavačka kuća RiL editores, a prijevod je financijski poduprlo Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Uvodne tekstove potpisuju autorice antologije dok je recenzent knjige čileanski književnik hrvatskih korijena i bivši predsjednik Društva čileanskih književnika Ramón Díaz Eterovic. Od hrvatskih autora sa po dvije pjesme zastupljeni su Krešimir Bagić, Boris Domagoj Biletić, Božica Brkan, Diana Burazer, Ljerka Car Matutinović, Dunja Detoni Dujmić, Stanka Gjurić, Dražen Katunarić, Siniša Matasović, Daniel Načinović, Pero Pavlović, Diana Rosandić Živković, Davor Šalat, Stjepan Šešelj i Borben Vladović. Od čileanskih autora odabrani su: Mirka Arriagada Vladillo, Margarita Bustos Castillo, Juan Cameron, Andrea Campos Parra. Yolanda Duque Vidal, Theodoro Elssaca, Jorge Etcheverry Arcaya, Reynaldo Lacámara, Cristina Larco Briseño, Eduardo Llanos Melussa, Juan Rojas, Carmen Troncoso Baeza, Ximena Troncoso, Enrique Winter i Alejandra Ziebrecht. U knjigu su uvrštene i kratke biografije autora. Cilj ove dvojezične antologije je izgradnja pjesničkih mostova između dvije zemljopisno daleke, ali po mnogočemu bliske zemlje.   

Nova poveznica prijateljstva između čileanskoga i hrvatskog naroda naslov je uvoda čileanskih antologičarki Carmen Troncoso y Ximena Troncoso, koje ističu:

Premda živimo u svaki dan sve više globaliziranom svijetu, protok knjige ne teče baš poput brze rijeke, osobito ne kad se radi o poeziji. Ima sve manje knjižara, nakladnička je djelatnost pretrpjela mnoge promjene i okrenula se digitalnom svijetu. Ta je činjenica trebala pomoći internacionalizaciji autora i autorica, ali nije bilo tako. Čini se da nas je zov novih tehnologija zbunio tolikim istovremenim informacijama i dezinformacijama i da nešto drugo pokreće pjesničko stvaralaštvo. Primjerice, festivali i književni susreti, sajmovi knjiga te put koji pješice prolaze i krče sami suvremeni književnici i književnice.

Otkrivši te prekretnice, zadale smo si zadaću vezanu uz kulturu i osobito uz književno stvaralaštvo te obilježavanje trideset godina diplomatskih veza između Čilea i Hrvatske. Namjera nam je bila okupiti određeni broj suvremenih pjesnika koji će pisati o čemu žele i ukazati na mnogobrojne motive koji ih potiču na pisanje i na njihovu raznolikost.

U ostvarenju ovoga projekta morale smo puno lutati, kucati na sva vrata na koja je trebalo. Duboko smo zahvalne pjesnikinjama i pjesnicima predstavljenim u ovoj Pjesničkoj antologiji Čile-Hrvatska 2024. koja okuplja vitalnu i raznoliku poeziju dviju kultura te osobito prevoditeljici i književnoj kritičarki dr. sci. Željki Lovrenčić na njenome osjetljivom poslu i ogromnom trudu. Ona je sjajno prevela ove silno maštovite zastupljene poetike. Pozivamo vas da ih otkrijete.

Hrvatska antologičarka i prevoditeljica knjige Chile-Croacia 2024 Željka Lovrenčić svoje je uvod naslovila Pjesnički mostovi:

Nema nikakve dvojbe, kultura je u približavanju raznih zemalja imala i još uvijek ima iznimno značajnu ulogu. Čile i Hrvatska uspostavili su snažne i prijateljske veze prije nekoliko stoljeća kad je u ovu zemlju stigao veliki broj hrvatskih useljenika s namjerom da ostane u njoj zauvijek. Od- lučili su da će im Čile biti nova domovina. U njoj su ostavili svoje tragove naporno radeći razne poslove – bili su tragači za zlatom, rudari, zidari, stočari. Malo pomalo, navikavali su se na život koji im je nudila ta zemlja, ženili se Čileankama i osnivali obitelji. Ubrzo su stekli uvjete da svojoj djeci ponude bolji život i slali ih na studije. Danas Čileanci hrvatskih korijena imaju istaknutu ulogu u svim čileanskih društvenim sferama. Sadašnji čileanski predsjednik Gabriel Borić također je hrvatskog podrijetla.

Jednako kao i moji sunarodnjaci koji su došli u Čile tražeći bolji život, i ja osjećam duboku ljubav i poštovanje prema toj zemlji gdje sam provela pet vrlo plodnih godina – u Punta Arenasu i Santiagu. Boravak u Čileu promijenio mi je život i zauvijek sam ostala vezana uz ovu prelijepu zemlju. Premda sam se vratila u Hrvatsku i zahvaljujući poslu prevoditeljice i književnice putujem svijetom gradeći kulturne mostove s raznim zemljama, Čile i njegovi ljudi imaju posebno mjesto u mom srcu. Uživam prevoditi i promovirati djela čileanskih autora i pisati o njima tekstove i knjige. S ponosom mogu istaknuti da sam na hrvatski prevela knjige Pabla Neruda, Roberta Ampuera, Diega Muñoza Valenzuele, Andrésa Moralesa Milohnica, Guillerma Mimice, Juana Mihovilovicha, Óscara Barrientosa Bradasica, eodora Elsacce, Erica Golesa, Ramóna Díaza Eterovica i mnogih drugih te da sam bila autorica izložbe „Život i djelo Pabla Nerude“ organizirane u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i autorica kataloga. Također, organizirala sam razna predavanja posvećena čileanskoj književnosti. Moj je doktorski rad također vezan uz Čile — obrađuje temu stvaralaštva čileanskih književnika hrvatskog podrijetla.

Ova je mala antologija logični nastavak mog djelovanja posvećenog približavanju dviju kultura putem poezije. Ona uključuje najsnažnije glasove obje poetike i snažan je doprinos uspješnoj, ne samo kulturnoj, suradnji između Čilea i Hrvatske. S namjerom da izgradimo snažne pjesničke mostove između naših zemalja, antologičarke Carmen Troncoso Baeza i Ximena Troncoso i ja, izabrale smo petnaest suvremenih čileanskih i petnaest suvremenih hrvatskih književnika. To je dovoljno da čitatelja uvedemo u magični pjesnički svijet onih koji danas na području naše dvije države pišu svoje divne stihove. Kao osoba koja je izabrala pjesme svojih zemljaka, sigurna sam da sam odabrala ono najbolje što hrvatska poezija u ovom trenutku nudi.

Osim kvalitete svih zastupljenih pjesama, ono što se na prvi pogled uočava u ovoj maloj antologiji je raznolikost. Odmah se vidi da su obje poezije pluralističke — pjesme su napisane raznovrsnim stilovima, tematika je raznolika. Također, razvidno je da se radi o pjesnicima raznih naraštaja i pjesničkih škola. U poeziji koju se može čitati na ovim stranicama, odražavaju se pitoreskne slike i duboki osjećaji, ali isto tako i racionalizam, strogi i opušteni ritmovi, satirični i elegični tonovi, igre riječima, ironija. Ukratko, sve što pjesnici uoče oko sebe i što doživljavaju na svoj jedinstveni način. I, na naše zadovoljstvo, pišu o tome.

Za mene je bilo istinsko zadovoljstvo prevoditi ove lijepe stihove sa španjolskog na hrvatski i obrnuto, te sudjelovati u ovome krasnom projektu koji putem poezije sjedinjuje dvije zemlje koje osjećam duboko svojima.

Na kraju, privatiziram i antologiju i prostor Umjesto kave prenoseći čitateljima svoj skromni doprinos pjesmama u prijevodu Željke Lovrenčić:

Dječak i javor

Postoji jedno drvo. Tako kažu.
Ja ga vidjela nisam. Krošnjato drvo.

S gnijezdom.
I s jajima ptičjim u gnijezdu nakljuvanim, toplim. Tako kažu.
I izmedju listova da mu plodovi zriju.
A u lišću zeleni leptir.
I kažu još
da mu je korijen u zemlji zelen
i da je dubok
i da je širok
i da je žilav
da ga ni čovjek ni vrijeme iščupati ne mogu.
I kažu još da u dupljama sigurno
noću žmirkaju sove i lete
a danju do lišća pužu crvi.
I kažu da u stablu stotinu godova
raste.
I da je to stablo tajna.
Ja ga vidjela nisam.
Ja vidim samo javor.
I još: na njega dječak se penje.

1981.

 El niño y el arce

Existe un árbol. Así dicen.
Yo no lo he visto. Un árbol de copa. Con un nido.

Y con huevos de pájaros en el nido picoteados, tibios.
Así dicen.
Y que entre sus hojas los frutos maduran.

Y en sus hojas una mariposa verde. Y todavía más, dicen
que su raíz en la tierra es verde
y que es profunda

y que es ancha
y que es dura
y que ni el hombre ni el tiempo
lo pueden arrancar.
Y dicen también que por las noches en sus agujeros seguramente
guiñan los búhos y vuelan.
Y de día por sus hojas gatean gusanos. Y dicen que en el árbol crecen
cien anillos.
Y que este árbol es un misterio,
Yo no lo vi.
Yo sólo veo un arce.
Y, además: a él sube un niño.

1981

Vermut

Vermut
S pokojnim svojim prijateljem jučer sam
u Corsu
pila vermut.
S limunom i s mnogo leda. Punih pola sata.
Nikamo nije žurio:
Imao je vremena.

1984.

Vermut

Con mi fallecido amigo ayer
en el Corso*.
Tomé Vermut

Con limón y con mucho hielo. Media hora.
No tenía prisa:
Tenía tiempo.

1984