Početak teksta Božice Brkan u AlternatoruNaslovnica najnoviiega broja Alternatora, čije grafičko obikovanje ptpisuje Žarko Jovanovski
Najnoviji dvobroj Alternatora, 1-2/2023., u temi broja u potrazi je za odgovorom Treba li država ugasiti male udruge i nakladnike? S potpisom Siniše Matasovića. Uz redovite rubrike Poezija (Tijana Radulović, Roni Rengel, Zrinka Mikolić, Filip Katavić), Proza (Zvonimir Grozdić, Ilija Aščić, Predrag Topić), Kritika (Marina Mađarević, Željka Lovrenčić, Diana Burazer, Ivan Ožegović), Sisak i (d)okolica (Ivana Švragulja, Željko Maljevac), Okom u šaku (Igor Pernar), U fokusu, rat u Ukrajini donosi tekst Darie Lisenko Čujem da si u Nizozemskoj. Razgovor s povodom donosi kreativno mudrovanje Žarka Jovanovskoga AL, (artificial intelligence). Neki od autora čitali su svoje tekstove.
U pet godina Alternator u sedam svezaka te deset brojeva (Miljenko Brezak)Da se ne zaboravi: Josip Kleković iz Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture kao izdavač te Siniša Matasović i Žarko Jovanovski, glavni urednici (Foto Miljenko Brezak)
Tihomir Kosić odlično se poigrao kompasom i imenima autora istaknutih i iskusnih književnika i amatera početnika različitih poetika i s različitoga prostora te grafički oblikovao naslovnicu Književnoga kompasa Sisačko-moslavačke županije, Novska, prosinac 2023. Tonajnovije izdanje Društva hrvatskih književnika Ogranka Sisačko-moslavačke županije nedavno je predstavljeno u zagrebačkoj središnjici s rijetko brojnom i raznovrsnom publikom. Kako je uvodno rekao Siniša Matasović, predsjednik jednoga od najmlađih i najaktivnijih ogranaka DHK te urednik i izbornik zbornika, to je neupitna kruna dosadašnjega djelovanja Ogranka DHK SMŽ.
Odlična naslovnica rad je Tihomira Kosića
Kada je 2019. pokrenut Ogranak, imali su predodžbu o pedesetak ljudi
koji pišu odnosno 85 koji su rođenjem ili življenjem vezani uz njihovu
županiju. Sad su prvi put na jednome mjestu 65 autora koji su u prve
četiri godine pjesmama i prozom barem jednom nastupili u okviru projekta Književni kompas SMŽ i
ukoričeni. Upravo književnici prvi su povezali županiju u smislenu,
interaktivnu cjelinu i međusobno se umrežili i sprijateljili, ne samo
literarno.
Zbornik su predstavili urednik Siniša Matasović i dvoje književnika iz zbornika Đuro Vidmarović i Božica Brkan (Foto Miljenko Brezak)
SMŽ treća je površinom u RH, a obuhvaća Sisak, dijelove Slavonije, Moslavine, Sisačke Posavine, Pokuplja, Turopolja, Banovine i Pounja. Književni kompas od 18 gradova i mjesta povezao je svih sedam gradova, neke i više puta: Budaševo, Desni Dubrovčak, Glina, Hrvatska Kostajnica, Komarevo, Krapje, Kutina, Lekenik, Lipovljani, Martinska Ves, Novska, Petrinja, Popovača, Repušnica, Sisak, Sunja, Topusko i Velika Ludina.
Pozivnica za zagrebačko predstavljanje
Na zagrebačkoj promociji svoje je pjesme govorilo nekoliko
mladih pjesnika, a večer su glasom i gitarom ozvučili autori iz zbornika, doajen
Siščanin Danko Tomanić i Novljanin Sandro Bjelanović, ovogodišnji polufinalist
Voicea. O zborniku, u kojem su također i sami zastupljeni, osim Siniše
Matasovića govorili su vrlo poticajno Đuro Vidmarović i Božica Brkan.
S veseljem sam istaknula suradnju s kolegama iz Sisačko-moslavačke županije, koja, unatoč ekonomskim problemima i obnovi poslije potresa, a zahvaljujući upravo književnicima, ima vrlo razgranat kulturni i književni život te suradnju s mnogih mjestima u zemlji. Možda će izgubljeni prostori obnovom osigurati novi za te razvijene aktivnosti. Uz šetajući Književni kompas DHK, kojega je rezultat i ova knjiga, tu su i Korzo slova (natječaj DHK Ogranak SMŽ za rukopis za objavu), Stihovnica Matice Hrvatske, promocije po knjižnicama, društvenim domovima itd. i na različitim mjestima, festivali i nagrade za najbolju knjigu za mlade i za stare pjesnike Kvirin, Nagrada Tea Benčić Rimay za knjigu pjesama u prozi Knjižnice Vlado Gotovac, Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture (knjige, časopis Alternator…), natječaj za amatere Književni pleter Zajenice kulturno-umjetničkih udruga SMŽ itd. (S kolegom književnikom Miroslavom Mićanovićem izabiremo nekoliko godina najbolje radove čiji su radovi dorasli i objavi knjiga, nagradama i članstvu u DHK (Sanja Domenuš, Tihana Petrac Matijević, Denis Vidović…). Mnogi Siščani, poput Bogdana Arnautovića, Monike Herceg, Marije Dejanović i drugih nagrađeni su i Goranom, Galovićem, Vesnom Parun, Davidiasom itd.
Večer su ozvučili Siščanin Danko Tomanić i Novljanin Silvo Bjelanović (Foto Miljenko Brezak)
Književni kompas Sisačko-moslavačke županije usporedila sam sa zbornikom Ivana Koprića, Franje Simića i Irene Habeš Koprić Pjesništvo vrbovečkoga kraja, Perlice u sivilu povijesti, Vrbovec 2022. te sa Zbornikom Stihovnice, MH, Sisak, objavljenim prije nekoliko godina te s Banijskom književnom antologijom Miroslava Kirina i Borisa Vrge, Meandarmedia i Hrvatski PEN centar. Sve kako bih povukla odnos kvantitete i kvalitete – a kvaliteta ne može bez kvantitete! – te im uz objavu knjiga, posebice nagrađenih rukopisa, poželjela i moguću županijsku antologiju.
I Kutinjanka Sanja Feltrin čitala je haiku iz zbornika (Foto Miljenko Brezak)
Knjiga i sada prerasta značenje županijskoga i zavičajnoga, jer ponajmanje je kampanilistička. Uostalom, Matasović često organizira gostovanja kolega po svom kraju, a njihova po cijeloj Hrvatskoj i sad imaju i dodatni povod.
Svoje je književnike u Zagrebu podržao i dožupan Mihael Jurić (Foto Miljenko Brezak)
U zborniku sam uočila kajkavske, teme (raznolike, uobičajene, ljubav, krajolik, priroda, godišnja doba, različiti stilovi, vrste…) – neovisno jesu li autori oživjeli svoj lokalni zavičajni govor ili su dojdeki koji su svoj zavičajni govor donijeli doseljenjem. Osim vlastitih – na standardu haljina za snove i kajkavske doveka – navodim kajkavske pjesme Elizabete Brleković iz Sunje (Kam pem dalše? Cucek u kući), Marijana Kusa iz Velike Ludine (Večerni pejzaž, Rosa v šume), Ljiljane Mlađenović iz Desnoga Dubrovčaka (Moj put) teBranka Tompića iz Siska koji piše na svom zagorskom i upravo mu je kao zadnjem pobjedniku Korza slova objavljena zbirka pjesama Peme jemput.
Ako bih tražila primjedbe, možda bi to bili oni kojih u knjizi nema, primjerice Kutinjani poput Katarine Brkić i Ante Juretića, ali samo zato što ti aktivni matičari nisu čitali ni na jednom Književnom kompasu. Predložila sam također kako bi uz fotografije koje dokumentiraju neka gostovanja zbornik dobio i s kratkim biografijama autora. No to je već do opsega i financija. Srećom da Sisačko-moslavačka županija ima sluha za svoje književnike.
Zahvaljujem Siniši Matasoviću i Ogranku Matice hrvatske u Sisku s Đurđicom Vuković i Tomislavom Škrbićem na čelu te Ivici Valentu, ravnatelju Kulturno-povijesnoga centra Sisačko-moslavačke županije i njegovoj ekipi te svima koji su došli na Stihovnicu u četvrtak 12. listopada 2023. godine.
Dio domaćina i gostiju sisačke Stihovnice
Na Stihovnici su me Siščani prvi put vrlo gostoljubivo ugostili 2018. Ovaj smo se put uz moje pjesme iz različitih faza družili i uz izložbu fotografija Hrvatski književnici Miljenka Brezaka. Sa ljetošnje zagrebačke istoimene izložbe sa 45 portreta predstavljeno je dio 24 odabranih, od kojih je većina nastupila na Stihovnici Siska ili su dobitnici prestižne Kvirinove nagrade za poeziju: Andriana Škunca, Arsen Dedić, Boris Domagoj Biletić, Božica Brkan, Branko Čegec, Damir Karakaš, Davor Šalat, Denis Vidović, Diana Burazer, Đuro Vidmarović, Irena Lukšić, Joja Ricov, Lada Žigo Španić, Lana Derkač, Ljerka Car Matutinović, Marija Lamot, Mate Maras, Milko Valent, Mirko Ćurić, Robert Roklicer, Sanja Domenuš, Siniša Matasović, Žarko Jovanovski i Željka Lovrenčić. Govorio je Đuro Vidmarović.
Za književnu dokumentaciju supruge književnice i
novinarke Božice Brkan Miljenko Brezak počeo je fotografirati različite
događaje (susrete književnika i publike, predstavljanje knjiga, izlete,
dodjele nagrada itd.), koji rijetko ostaju šire medijski zabilježeni, budući
da kultura uopće mainstream medije zanima vrlo ograničeno. Posve neplanirano
različiti konteksti i raspoloženja premetnuli su se u svojevrsnu povijest
nestale svakidašnjice. Pogotovo jer neki od književnika, osim u svojim,
često i ne osobito široko čitanim tekstovima, žive još u sjećanjima i
zahvaljujući i Brezakovim fotografijama: Arsen Dedić, Irena Lukšić, Robert
Roklicer, Ivan Golub, Joja Ricov, Tonko Maroević, Josip Palada… Brezakov
mali Canon je ne samo reporterski zaustavio trenutak u vremenu nego ponegdje
odklizao u umjetnički iskaz i uspio ovjekovječiti dio života profesionalnih
i intimnih krugova te osobnost uglednih, manje ili više široj javnosti
poznatih književnika različitih naraštaja bez posebnoga ciljanja poetike i
estetskoga dosega pisca.
Miljenko Brezak na svojoj izložbi / Foto Nikola BlažekovićGrafičko oblikovanje izložbe potpisuje Jenio Vukelić iz Pictorisa
Tako je Culturnet najavio izložbu Hrvatski književnici Miljenka Brezaka koja se, potpomognuta Ministarstvom kulture i medija i Gradom Zagrebom, do početka rujna može pogledati u Fotoklubu Zagreb u Ilici. Otvarajući je 4. srpnja 2023. predsjednik Fotokluba Zagreb Hrvoje Mahović podsjetio je kako svake godine za svoje članove imaju natječaj za samostalne izložbe te kako su za ovu od osam prijavljenih odabrali četiri, sadržajno i koncepcijski najbolje, sa 80 posto gotovih fotografija, po ocjeni umjetničkoga savjeta (Vlasta Štalekar, Miljenko Marotti i Nenad Martić), a tijekom ljeta usporedo izlažu Nikola Kalinić i Miljenko Brezak.
Književnici na otvorenju, samo dio onih izloženih na zidovima / Foto Nikola Blažeković
Bivši predsjednik Društva hrvatskih književnika i kronološki najstariji snimljen, Brezakov portret iz 2012., Đuro Vidmarović uspoređujući te dvije izložbe istakao je kako su, iako vrlo različite, zapravo komplementarne te kako je impresioniran Kalinićevim nefigurativnim i psihološkim fotografijama, estetikom apstrakcija, igrom boja i kompozicijama, te Brezakovim povijesno vrijednim portretima književnika. To nije klasičan portret nego viđenje Miljenka Brezaka, osobito primjetno u odnosu svjetla i sjene zbog čega neki književnici ili njihova lica isijavaju, emaniraju. Često je zamjetna i scenografija, primjerice Davor Šalat sa zlatim okvirom kao u starih majstora, sam Vidmarović s bijelim šalom poput Ćire Blaževića i uokviren svojim rodnim selom Piljenicama ili Stjepan Šešelj ugužvan u knjige i slike u redakciji više nepostojećega Hrvatskog slova. Istaknuo je i strip-portret Joje Ricova s brojnim jobovskim gestama te, prema njegovu mišljenju, jedan od najboljih portreta Arsena Dedića uopće, gotovo transcedentalan, posve pjesnički, snimljen u Društvu hrvatskih književnika.
S otvorenja / Foto Nikola BlažekovićS otvorenja: uz druge i doajenka hrvatske fotografije Slavka Pavić / Foto Miljenko Brezak
Dragutin Tadijanović ukazivao je na važnost književnih portreta za hrvatsku kulturu uopće, da ne izostanu i da ne budu karikaturalni. Iako sam neke kolege književnike vidi drugačije od autora fotografija, prema Brezakovim portretima, istaknuo je, književnici i pisci zaista su, kako bi to Tonko Maroević rekao, uskličnici hrvatske kulture. Svaka bi se fotografija mogla tumačiti ponaosob, istaknuo je Vidmarović. A na važnosti vremenom, i za nežive i za žive, dobivaju i datumi snimanja.
Katalog je grafički oblikovao Jenio VukelićKatalog s popisom likova izložbe Hrvatski književnici
Prije negoli su se prisutni književnici-modeli dodatno
fotografirali svatko uza svoju fotografiju i svi zajedno, Božica Brkan, na
kojoj je prema Brezakovoj tvrdnji i krivica za njegovu prvu samostalnu izložbu
u 73. godini, podsjetila je kako se ne radi o književnoj nego o fotografskoj
antologiji i kako su od novinarskih snimanja i dokumenta, istina ne za osobnu
ili putovnicu, te fotografije postale primijenjene i umjetničke.
Miljenkov razred iz kriške Gimnazije nije propustio otvorenje / Foto Nikola BlažekovićZvonko Radičanin, Miljenko Brezak i Marko Čolić / Foto Božica BrkanAnaliza foto i književnih dometa odmah na licu mjesta / Foto netko usput
Književnike su prošlih desetljeća snimali mnogi, pa i sami
književnici i novinari, ustrajno primjerice Drago Dumančić, Nives Gajdobranski,
Branka Primorac, Nikola Đuretić i drugi. Za razliku od većine koja se
opredijelila za crno-bijelu, nakon premišljanja Brezak je za ovu priliku odabrao
koloriranu fotografiju. U vrijeme kada je sve pretrpano fotografijama,
tehnološki vrhunski dotjeranima, često samoljubivim selfijima, Miljenko Brezak u
hramu hrvatske fotografije, kako je to rekao Marko Čolić, izložio je izabranih
45 fotografija 44 književnice i književnika snimljenih od 2012. do 2023. i one
su vrijedan dokument za hrvatsku književnost i hrvatsku kulturu s kraja 20. i
početka 21. stoljeća. Neke od snimljenih ovjekovječio je u njihovoj tipičnoj
prepoznatljivoj pozi, a njegov zlatni rez čine fotografije: Andriana
Škunca 20180505, Arsen Dedić 20120423, Boris Domagoj Biletić 20181011,
Borivoj Radaković 20220929, Božica Brkan 20130706, Božica Brkan 20151009,
Božica Jelusić 20190704, Božidar Prosenjak 20181019, Branka Primorac
20181010, Branko Čegec 20211022, Damir Karakaš 20211115, Davor Šalat
20220528, Diana Burazer 20220622, Drago Štambuk 20180426, Đuro Vidmarović
20120303, Ernest Fišer 20180919, Irena Lukšić 20120730, Ivan Golub 20171113,
Ivica Matičević 20211023, Joja Ricov 20160409, Josip Palada 2190223, Lada
Žigo Španić 20211022, Lana Derkač 20211023, Ljerka Car Matutinović
20191108, Ludvig Bauer 20170523, Marija Lamot 20190622, Marina Šur Puhlovski
20220211, Marko Gregur 20220512, Mate Maras 20220613, Mate Matišić 20170523, Milko
Valent 20220929, Mirko Ćurić 20221124, Robert Roklicer 20170916, Sanja
Domenuš 20221007, Sanja Pilić 20230414, Siniša Matasović 20180123, Sonja
Zubović 20180125, Stjepan Šešelj 20180215, Tomislav Marijan Bilosnić
20220822, Tonko Maroević 20180523, Velimir Visković 20220401, Vera Grgac
20140808. Žarko Jovanovski 20200205, Željka Lovrenčić 20220512 i Zlatko
Krilić 20210925. Autor odličnoga izložbenog grafičkog oblikovanja
kataloga, plakata i pozivnice je Jenio Vukelić iz Pictorisa.
Nikola Kalinić i Miljenko Brezak na Kalinićevu dijelu izložbe / Foto Nikola BlažekovićMiljenko Brezak i Nikola Blažeković: tko je što snimio? / Foto Božica Brkan
Tko je Miljenko Brezak (Širinec, 1950.), obrazovanjem magistar ekonomije? Dolaskom iz rodne Moslavine u Zagreb na studij 1969. učlanjuje se u Fotoklub Zagreb, a na Fakultetu ekonomskih nauka vodi Fotoklub Ekonomija. Objavljuje i karikature (Studio, Čvorak…). 2019. obnavlja članstvo u Fotoklubu Zagreb. Fotografije su mu primljene na više nacionalnih i međunarodnih fotografskih natječaja, a osobito su zapaženi portreti. Na internetu objavljuje autorske dokumentarne fotografije i videozapise. Fotografije M. Brezaka primljene su i izlagane na: Portret 2019 i Portret Hrvatske 2020 HFC-a, 39. i 40. Zagreb salon Fotokluba Zagreb, Sveti otok i Otok i more Foto kluba Kornat (brončana plaketa i 2 diplome), COVID 19 Fotokluba Rijeka, Salon Summer, Sea, Sun Foto kluba Krk, Zagrebački salon auto-karikature (fotokarikatura), Razlistaj se FKK Đakovo i Knjižnice i čitaonice Đakovo, Izložba fotografija Žena i Salon crno-bijele fotografije Salon 100+1 Foto kluba Color, 1. natječaj za Hrvatsku vinsku fotografiju (Križevci), Photo salon 2022 FKK Kozjak / Kumanovo, Photo EXPO 2022 Foto-kluba Kragujevac, u kolekciji HFS-a za 35. FIAP bienale Oman 2022., na skupnim izložbama članova Fotokluba 2023. u Zagrebu, Bjelovaru, Rovinju i Splitu te u kineskom gradu Linyi.
Miljenko Brezak, Jasmina Reis, Božica Brkan, Sanja Domenuš, Siniša Matasović i Sandra Pocrnić Mlakar / Foto Nikola BlažekovićSanja Pilić pozira Nikoli Blažekoviću uz svoju fotografiju Miljenka BrezakaSiniša Matasović s bradom na fotografiji i bez brade uživo / Foto Božica Brkan
Otvorenje izložbe Hrvatski književnici Miljenka Brezaka bio
je sjajan aldomaš jednoga posla koji je okupio zanimljive ljude iz svijeta
fotografije od doajenke Slavke Pavić do mlađih poput kutinskoga novinara i
fotoreprotera Nikole Blažekovića, zatim iz svijeta književnosti, mnoge
Moslavčane iz Brezakove kriške Gimnazije itd. i podsjetio kako se još može
lijepo i zanimljivo, smisleno družiti. Pa i plakati kao što je Jasmina Reis
zaplakala uz portret Ivana Goluba snimljen u njihovoj Kući Šenoa ili ja uz
portret Irene Lukšić s Miljenkovom usnom harmonikom na Brodu književnosti –
brodu kulture.
Kajkavski ogranak izložbe: Marija Roščić Paro, Božica Pažur i Božica Brkan / Foto Miljenko BrezakLudwig Bauer i Lidija Duić / Foto Miljenko BrezakFotografi njegov model: Miljenko Brezak i Lada Žigo Španić / Foto Božica BrkanFotoekipa uoči fajerunta / Foto Miljenko Brezak
Čestitajući autoru fotografija snimljenih
stručno, sa srcem, prijateljski, bez ikakvih pretenzija, sisački
književnik Siniša Matasović je na Fejsu napisao:
Ako smijem dodati svoju malu privatnu komponentu cijele priče, čast mi je
što je moj portret našao mjesto na zidu do ramena Roberta Roklicera. Praktički
mi dim s njegove cigarete udara u lice kao i toliko puta uživo za njegovog
bogatog i produktivnog književnog života. Ili, što bi omiljena književnica,
i sama fotografkinja, Sanja Pilić napisala poslije otvorenja: Baš sam se
razveselila što smo zajedno.
Da sam Panonka, podrazumijeva se, jer od malih sam se nogu igrala u moslavačkom blatu, redovito dobivala svrab brčkajući se u jamama jokešinskog Čreta i kajucala se po njemu kad bi se zamrzao, pisala verse o velikim vodama preostalima od Panonskoga mora. Ali ozbiljno sam taj dio svoga identiteta, i to umjetničkoga, posvijestila pripremajući se za Hrvatsku književnu Panoniju V. u Budimpešti, 24. i 25. studenoga 2022., ne mogavši odabrati što bih čitala na književnoj večeri. Nešto od proze iz romana Ledina ili zbirke priča Život večni ili od poezija iz Vetrenice, obiteljske arheologije, Pevcova koraka ili kajkavskog osebuška za EU, Kajkavske čitanke Božice Brkan, Nemoj mi to govoriti ili čak one tik pred objavom, Breberike?
Dio sudionika Hrvatske književne Panonije V. na obali Dunava / Foto Miljenko BrezakDio sudionika s hrvatskim veleposlanikom u Mađarskoj dr. sc. Mladenom Andrlićem / Foto Miljenko Brezak
Čitala sam pjesme doveka i gda si ležem na zemlu. Ispalo je pozitivnom diskriminacijom svakako kajkavsko/kekavsko, kako god okrenuli, oslonjeno na vlastiti krležijanski kal. Počašćeni i dolaskom veleposlanika RH dr. Mladena Andrlića (kojega s radošću i prijateljski susrećem raznim zanimljivim prigodama svakih nekoliko već tridesetak godina od Madrida dalje!), u Croatici nonproft kft., koja okuplja Hrvate u Mađarskoj, svoje tekstove u programu Književna riječ hrvatsko-panonska čitalo nas je desetak hrvatskih književnika i književnica različitih poetika te dobi iz Hrvatske, Mađarske, Austrije, Srbije te Bosne i Hercegovine: Darko Baštovanović (Subotica), Josipa Dević (Subotica), Božica Brkan (Zagreb), Brankica Bošnjak (Bizovac), Paula Ćaćić (Županja), Ivana Ćurić (Tomislavgrad), Robert Hajszan (Pinkovac, austrijsko Gradišće), Marija Huljev (Unde, mađarsko Gradišće), Siniša Matasović (Sisak), Joso Živković (Orašje), Marko Matolić (Orašje), Mirko Ćurić (Đakovo) i Katarina Čeliković (Subotica). Stihovima i prozom riječima, ričima i rečima pokazali su kako doslovce stoljećima uspijevaju preživjeti u često ne baš prijateljskom okruženju.
Božica Brkan čita svoje panonske kajkavske pjesme / Foto Miljenko BrezakZa sjećanje: književnici poslije nastupa u Croatici / Foto Miljenko Brezak
Okrugli stol Hrvatska ‘panonska’ književnost u Hrvatskoj, Mađarskoj, Austriji, Srbiji i Bosni i Hercegovini – autori, časopisi, knjige i perspektive
A prije toga vrijednim tiskovinama na okruglome stolu Hrvatska ‘panonska’ književnost u Hrvatskoj, Mađarskoj, Austriji, Srbiji i Bosni i Hercegovini – autori, časopisi, knjige i perspektive, koji je moderirao pokretač manifestacije i dopredsjednik Društva hrvatskih književnika te predsjednik DHK-Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskoga Mirko Ćurić, vrlo su instruktivno i nadahnuto izlagali Timea Šakan Škrlin (Croatica, Budimpešta), Katarina Čeliković (Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica) Siniša Matasović (DHK, Ogranak sisačko-moslavački), Krešimir Tabak (Filozofski fakultet Mostar), Robert Hajszan (Panonski institut, Pinkovac).
S okrugloga stola o izdavaštvu / Foto Miljenko Brezak
Timea Šakan Škrlin iz nakladništva mađarskih Hrvata izdvojila je tri nove knjige autora Dr. Dinka Šokčevića, Ernesta Barića i Živka Mandića, te pročitala pismo koje je sudionicima uputio Živko Mandić (1948.), hrvatski znanstvenik i književnik iz Santova (Mađarska). Mladi Krešimir Tabak oslikao je stanje književnosti na području Herceg-bosanske županije, posebice na području Tomislavgrada i Livna, ocijenivši scenu solidno razvijenom, s nizom zapaženih izdanja i autora te čitateljskom publikom, koja u velikoj mjeri čita i posuđuje knjige u lokalnim knjižnicama, a kao najčitanije autore s tog područja izdvojio je Stipu Čuića, Dževada Karahasana, Ivanu Ćurić i Petra Miloša. Robert Hajszan iz austrijskog Pinkovca govorio je o projektu Panonskoga lista, koji izlazi i online i ponovno kao zbirka tiskanih tekstova. Siniša Matasović, predsjednik Sisačko-moslavačkog ogranka Društva hrvatskih književnika, osvrnuo se na bogat i aktivan književni život toga rubnog dijela panonskog prostora, s više vrijednih manifestacija, knjiga i časopisa (Riječi, Alternator i Kupa) sa pedesetak relevantnih autora. Novoimenovana v.d. ravnateljica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković istaknula je bogatstvo časopisne i knjižne produkcije vojvođanskih Hrvata, koja brojem naslova, knjiga i autora te pratećih manifestacija pokazuje kako i ta hrvatska zajednica i za odrasle i za djecu ima što ponuditi ukupnoj hrvatskoj kulturi i književnosti.
Izložba U svijetu panonskih bajki
Veleposlanik Andrlić otvara izložbu ilustracija bajki u društvu domaćina Timee Šakan Škalić i autora Mirka Ćurića / Foto Miljenko BrezakKatalog izložbe ilustracija
Taj, prvi dio programa održan je u četvrtak, 24. studenoga 2022.u kulturnom i medijskom centru Croatica, a otvorila ga je nova ravnateljica Timea Šakan Škrlin. Veleposlanik dr. sc. Mladen Andrlić otvorio je i prigodnu izložbu U svijetu panonskih bajki, ilustracija za slikovnice Đure Frankovića i Mirka Ćurića (autori i autorice ilustracija: Ivan Antolčić, Andrea Bassi, Katarina Kuric, Gualtiero Mocenni, Simone Mocenni Beck, Patricija Drenjančević, Veronika Sinkó). Mirko Ćurić je istaknuo kako je projekt panonskih slikovnica započeo je Đakovu 2004. objavljivanjem slikovnice Zlatokosa braća i prokleti grad, koju je ilustrirao vinkovački akademski slikar Siniša Simon. Tekst je napisao Mirko Ćurić prema narodnoj bajci, koju je u okolici Đakova zapisala prva hrvatska doktorica etnologije dr. Milena Papratović i objavila kao rad Narodne pripovijetke iz okolice Ðakova, objavljenog u Zborniku za život i običaje hrvatskog naroda iz 1940. godine (JAZU, knjiga XXXII.). Najveći dio slikovnica koje su potom objavljene su proizvod književne obrade upravo tih pripovitki odnosno bajki, a od 2010. se u projekt uključio Đuro Franković (mađarski Frankovics György, rođen u podravskom Foku 9. veljače 1945., a umro u Pečuhu 9. listopada 2016.), hrvatski publicist, književnik, etnograf, znanstvenik i kulturni djelatnik iz Mađarske, u projekt uvodi vrsnu ilustratoricu Veroniku Sinko, koja ilustrira i njegove knjige objavljene kod uglednih mađarskih nakladnika.
Budimpeštanska ulica u sumrak / Foto Miljenko Brezak
Tamburaši Srednje strukovne škola Antuna Horvata pod vodstvom Darija Kusture izveli su program Milkina kuća na kraju, posvećen Iliji Okrugiću Srijemcu (1827.-1897.) uz 125. godina rođenja.
Hrvatski pjesnički velikani:Antun Gustav
Matoš iJosip Gujaš Đuretin
Samo dio publike u Školskoj knjižnici budimpeštanskoga HOŠIG-a / Foto Miljenko Brezak
U petak, 25. studenoga2022., posljednjega dana tamošnjega Tjedna hrvatske kulture, Hrvatska književna Panonija V. ušla je u budimpeštanski HOŠIG-u (hrvatski vrtić, osnovna škola, gimnazija i đački dom. Održane su kreativne radionice učenika HOŠIG-a i Srednje strukovne škole Gastronomske radionice i kušanje panonskih jela i kolača koje su sami i proizveli, primjerice tjestenine od pira i čokoladnih pralina Sofijina srca.
Književni program nastavljen je u knjižnici HOŠIG-a. Ravnateljica HOŠIG-a Ana Gojtan istaknula je zadovoljstvo što njihova škola sudjeluje u tim projektima izuzetno važnim za bolje povezivanje s matičnom kulturom. Đakovački srednjoškolci pod mentorstvom profesorice Maje Vonić predstavili su Srednjoeuropsko kulturalno povezivanje – posveta Vjeri Biller(1903.-1940.) i Sofiji Haibel (1763.-1840.).
Ravnateljica HOŠIG-a Ana Gojtan pozdravlja uoči prezentacije đakovačkih učenika za budimpeštanske maturante / Foto Miljenko Brezak
Programom Hrvatski pjesnički velikanipredstavljen je Antun Gustav Matoš uoči 150. rođendana. Prikazan je dokumentarni film Antun Gustav Matoš: Josipu Jurju I. kralju naših svih ideala (u produkciji 6. Matoševih dana, DHK i ZKVH, Osijek/Subotica 2022.), scenarista Mirka Ćurića i redatelja Mihaela Kelbasa.
Priređivač Đuro Vidmarović i Božica Brkan u ime izdavača Acumena predstavljaju studiju o najboljemu hrvatskom pjesniku u Mađarskoj Josipu Gujašu-Đuretinu / Foto Miljenko Brezak
„Ipak, posebnu pozornost privukao je zadnji program manifestacije u kojem su Đuro Vidmarović i Božica Brkan predstavili monografiju: Josip Gujaš Đuretin: Mene su ljepote ostavile (Acumen, Zagreb, 2019.), o velikom hrvatskom pjesniku iz Mađarske, koji je bio i dugogodišnji profesor hrvatske škola u kojoj je održan program, iz vremena dok je nosila južnoslavenski naziv. Božica Brkan je ispričala povijest nastanka ove vrijedne knjige, kojom se Acumen kao mali nakladnik ponosi, te je pročitala nekoliko antologijskih pjesama Josipa Gujaša Đuretina, koji je zastupljen u školskim programima hrvatskih škola u Mađarskoj, a njegova su djela obavezna lektira. Đuro Vidmarović je posebno emotivno govorio o svom dugogodišnjem radu na afirmaciji Gujaša Đuretina te sređivanju njihove ostavštine koju je dobio od Đuretinove pokojne supruge. Za svoje djelo je ustvrdio kako je temelj na kojem će počivati potrebna buduća istraživanja autora koji se javio šezdesetih godina 20. stoljeća, ali je ostao nepoznat hrvatskoj kulturnoj javnosti zbog svoje izdvojenosti i ondašnjih političkih odnosa, koji nisu pogodovali boljoj recepciji Gujaševe sjajne poezije, koja korespondira s onim najboljim što se u hrvatskoj pisalo u njegovo vrijeme. Vidmarović je istaknuo kako je monografija najprije namijenjena mađarskim Hrvatima a onda i ukupnoj hrvatskoj kulturi te se ponadao kako će njena recepcija biti u svrhu postavljanja Đuretina na mjesto koje mu u hrvatskoj kulturi s pravom pripada.“
Gosti i domaćini s jestvenim uracima đakovačkih srednjeoškolaca /Foto Miljenko Brezak
Jubilarnu Hrvatsku književnu Panoniju V. pod pokroviteljstvom
Ministarstva kulture i medija RH, Ministarstva znanosti i obrazovanja RH i
Grada Đakova organizirali su Društvo hrvatskih književnika, Ogranak
slavonsko-baranjsko-srijemski i Croatica iz Budimpešta u suradnji sa Zavodom za
kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, Znanstvenim zavodom Hrvata u Mađarskoj
iz Pečuha, budimpeštanskim HOŠIG-om (Hrvatskim vrtićem, osnovnom školom i
đačkim domom), Panonskim institutom iz Pinkovca u Austriji i Srednjom
strukovnom školom Antuna Horvata iz Đakova.
Razgovor dvoje kolega: Andrija Pavleković intervjuira Božicu Brkan za hrvatski radio u Mađarskoj / Foto Miljenko Brezak
Daria Lisenko i Siniša Matasović na sisačkoj književnoj večeri / Foto Miljenko Brezak
Ne samo da je ondje višekratno gostovala, nego su ona i njezin otac pjesnik i diplomat Jurij Lisenko sisačke pjesnike preveli na ukrajinski, uknjižili i poveli na gostovanje u Ukrajinu prije rata, a kad je započeo rat, Siščani su prvi izrazili i solidarnost s Ukrajincima. Daria, rođena u Kijevu 1992., prije Haaga u Nizozemskoj, gdje živi sada, živjela je u Ukrajini, Srbiji i Hrvatskoj, gdje je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu magistrirala povijest umjetnosti i njemački jezik i književnost. Članica je i Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske DPUH od 1916., a 2020. je s dr. sc. Anom Munk objavila monografiju Naslijeđe Bizanta: ruske ikone iz Muzeja Mimara. Edicija Božičević 2017. objavila joj je zbirku pjesama Nemam objašnjena za ovo. Objavljivala je i u više hrvatskih časopisa, a njezine su pjesme i u tri antologije: Hrvatski pjesnički huligani/ Antologija suvremene hrvatske ironične poezije (Kijiv, 2018.), Antologija jutra poezije 2010.-2020. (Zagreb, 2020.) i Pjesnički almanah Prve kave (Kijiv, 2021.). Od 2018. do 2022. i početka rata u Ukrajini radila je u kijevskome Nacionalnom muzeju Umjetnosti Ukrajine (NAMU). Danas se javlja za hrvatske medije o ukrajinskoj političkoj situaciji i umjetnosti.
Nedavno je na 43. Zagrebačkim književnim razgovorima posvećenoj srednjeeuropskim temama predstavila Hrvatske i ukrajinske književne huligane/ Međusobne poveznice i utjecaji hrvatske i ukrajinske alternativne književnosti i odatle je skoknula Siniši Matasoviću i drugim prijateljima u Sisak da pročita pjesmu objavljenu u njihovu prošlogodišnjem međunarodnom dvojezičnome dvobroju sisačkoga časopisa Alternator posvećenome ukrajinskoj književnosti, a predstavljenome prvi put u Zagrebu – život baš radi ironije! – kako prigodno, baš početkom rata.
Uz druge književnike izravno iz Ukrajine i drugih zemalja, Daria i Jurij Lisenko javljali su se izravno u Ogrizovićevu knjižnicu.
Daria Lisenko čita aktualnu staru pjesmu o Musku / Foto Miljenko Brezak
Daria Lisenko Život na Marsu
Bez panike! Po svemirskom highway-u Juri crveni auto Ilona Muska Vozi nas u svijetlu budućnost Na crveni Mars Gdje će živjeti naši unuci Crvenokožni Marsovci domorodci, Gdje na Crvenom trgu Stajat će ponosno postolje od porfira I riđeg granita Kolonizatorima Marsa U kacigama s petokrakama I onaj auto, Isto takav Kakav je ostao u njedrima stare Zemlje U dubini, strašnoj, infernalnoj U crvenoj pozlaćenogranitoj rupi Umjesto zaboravljenog idola – Na postaji metroa Arsenalna. Pa ima li života na Marsu? Pa hoće li biti života na Zemlji? Ima li na Marsu automehaničara? Drugovi, idemo u budućnost! Drugovi, molim vas, nemojte paničariti! Bez panike! Bez panike! Bez panike! Poniranje
Pjesnici su baš proroci, jer je pjesma o kijevskoj podzemnici, kako je Darija pohrvatila slavnu kijevsku podzemnu željeznicu, sada povremeno i sklonište, napisana još 2018., kad je, kako stoji u fusnoti, crveni auto Tesla Elona Muska otputovao na Mars te se kijivski metro na Twitteru – koji upravo Musk mjesecima kupuje, op. BB – obratio tehnološkom multimilijarderu s prijedlogom da isti auto postavi na podzemnu stanicu metroa Arsenalna, inače, najdublju na svijetu (105,5 metara). Daria dodaje na kraju: Ilon Musk nije odgovorio
Crnogorski (Božidar Proročić, Veljko Đukanović i Veselin Živanović), ukrajinski (Daria Lisenko) i hrvatski (Željka Lovrenčić, Božica Brkan, Siniša Matasović i Sanja Domenuš) književnici za uspomenu na Sisak / Foto Miljenko Brezak
U međuvremenu, kad je Ukrajina napadnuta i trebala zgasnuti, na oduševljenje cijeloga svijeta, tehnološki milijarder je iznad Ukrajine instalirao Starlink kako bi i u bombardiranjima, razaranjima i ubijanjima osigurao Internet odnosno energetske i medijske komunikacije. Sad nedavno je, međutim, predložio tobože razumne i navodno uravnotežene mjere za mir, mirovni sporazum, malo za ukrajinsku, ali bogme i za rusku stranu. Naravno da se svijet zgrozio idejama potencijalnoga kupca Twittera, koji potom objavio da je zatražio sponzorstvo Pentagona i za satelitski sustav na nebu iznad Ukrajine, jer da njegova kompanija SpaceX ne može vječno financirati satelite koji koštaju silne milijune. Valjda je ponovno skoknuo na Mars, jer – jer mu može biti – kao da je pao s njega.
U Državnome arhivu u Sisku u petak, 7. listopada 2022., u predstavljene su panorame hrvatske i crnogorske poezije Razlog za pjesmu i Odlazak u stihove, koje su priredili Željka Lovrenčić i Božidar Proročić. Uz priređivače, panorame je predstavio i profesor Veljko Đukanović. Moderator je bio predsjednik Sisačko-moslavačkog ogranka DHK-a Siniša Matasović koji je, kao jedan od 40 zastupljenih pjesnika u hrvatskoj panorami, pročitao jednu svoju pjesmu. Svoje je pjesme pred iznimno zainteresiranom publikom čitala i članica Upravnog odbora DHK-a Božica Brkan – Vermut i sve passent. Također, prvi put iz crnogorske panorame predstavljene u inozemstvu, pročitane su pjesme od ukupno 20 i dvoje crnogorskih pjesnika Rebeke Čilović i Miraša Martinovića te hrvatskih Enerike Bijač i Slavka Jendrička.
Gosti iz Crne Gore Božidar Proročić, Vejko Djukanović i Veselin Živanović s domaćinima predsjednikom DHK Zlatkom Krilićem, Željkom Lovrenčić, voditeljicom međunarodne suradnje DHK te čšlanicom Uprave DHK kao i Božica Brkan
Na svečanome
otvorenju ovogodišnjih Zagrebačkih književnih razgovora crnogorski su
književnici razgovarali s ministricom kulture dr. sc. Ninom Obuljen Koržinek
te s predsjednicom odbora za obrazovanje, znanost i kulturu u Hrvatskome saboru
prof. dr. Vesnom Bedeković. Ona ih je zajedno s predsjednicom
Povjerenstva za književne veze DHK-a dr. sc. Željkom Lovrenčić pozvala u
Hrvatski sabor. Usprkos svome pretrpanom rasporedu, gđa Bedeković koja njeguje
uspješne veze s hrvatskom zajednicom u Crnoj Gori, posvetila je svojim gostima
sat vremena i provela ih Saborom.
Crnogorski književnici s ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek i predsjednicom saborskoga Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Vesnom Bedeković U posjetu Hrvatskom saboru
U Sisku se
predstavila i ukrajinska književnica Daria Lisenko koja je pročitala vrlo
aktualnu pjesmu napisanu prije pet godina, posvećenu Musku te ukratko
obrazložila svoju temu izlaganja na ZKR-u Hrvatski
i ukrajinski književni huligani – Međunarodne poveznice i utjecaji hrvatske i
ukrajinske alternativne književnosti.
Božica Brkan čita svoje pjesme i dio publike / Foto Miljenko Brezak
Nazove Carica u kasni sat. Nisam joj, veli, još poslala svoj novi roman, iako me je podsjetila. A odmah dodaje da joj, ako je i unutra tako prosta kao što joj je naslovnica, knjigu i ne šaljem, pa mi oprimjeruje knjigom zajedničke nam kolegice koja ju je zgrozila toliko da je odustala i od knjige, a i kolegicu je prestala pratiti na fejsu. Nije prvi put da nas knjige odfrendaju ili na mrežama ili uživo, pomislim, ali pošaljem joj knjigu. Ne javlja se. Zasad. No, ako se nisam naljutila triput joj šaljući pristojnoga Generala…
Umjetnica Anabela stvara / Foto Miljenko BrezakS naslovnice knjige na flipčart dječjom rukom / Foto Miljenko Brezak
Već na ulasku u kutinski Klub Arcus potkraj lipnja, na prvo predstavljanje Privremeno neuporabljivoga, umjetnice, rekoh. I onda se Anabela Feltrin, učenika drugoga razreda kutinske osnovne škole potpisala, pa smo se naslikavale ona, mama Sanja, ravnateljica POU, i ja. Srećom, nije me pitala zašto je, kako je prije pitala mamu, na naslovnici knjige prosti prst. Mama se izvukla da neka to pita mene, a ja…
Jenio Vukelić: prvo dizajnersko rješenje za roman Privremeno neuporabljivo B. Brkan
Imali smo više rasprava o tome uzdignutome srednjem prstu. Gorem od friške fige i roga odnosno hiphopovskoga kažiprsta i malog prsta. Moj kućni dizajner Jenio Vukelić uvijek iščita moj tekst. Jedan je od rijetkih dizajnera koji tekst uopće čitaju, još po starinski najprije pomno iščitava. Odabrasmo srednju od tri varijante. Još dovoljno provokativnu, ali pristojnu.
Jenio Vukelić: drugo, odabrano dizajnersko rješenje za roman Privremeno neuporabljivo B. Brkan
Đuro Vidmarović, promotor romana prije prvoga predstavljanja
rekao je kako mi mora reći da misli kako je moj umjetnik, koji uvijek svaki moj
tekst odlično osmisli i ilustrira, prvi put omanuo, pogriješio, da sam ja dama
koja ne bi pokazala srednji prst. Po njegovu: kosovski grb ili kako se nose
drva. Drugi promotor Siniša Matasović, u zanimljivom, rekla bih generacijskom,
sudaru s prvim oko viđenja romana od likova do jezika, nije ni primijetio da je
slomljeni, puknuti dimnjak zagrebačke ciglane u trenu rušenju – uzdignuti srednji
prst. Više i ne treba potres, oštećene a neobnovljene se kuće ruše same od
sebe. Egzistencijalnom užasu i društvenoj kritici
bilo u mome romanu bilo u najavljenome TV serijaluMetropolitanci, unatoč.
Jenio Vukelić: treće dizajnersko rješenje za roman Privremeno neuporabljivo B. Brkan
Podsjeti me taj prst na ovotjedno predstavljanje u pristojnome Đakovu. E, tko je dama, a tko gospodin, nemam pojma kao ni što bih rekla radoznaloj djevojčici, osim da je to moj komentar situacije u romanu, kako god okreneš, privremeno neuporabljive. Mogu se samo nadati da će s Anabelinim odrastanjem i takvim radoznalcima svijet promijeniti toliko da će biti sve manje povoda za pokazivanje srednjega prsta. Moja bi naslovnica baš pristajala, recimo, na majicu i s opravdanjem bih je nosila, ali sam ljetos u Malinskoj propustila predloženi motiv za ljetnu majicu: antivakserski srednji prst protiv Covid-putovnica.
A što se dama tiče, ne mogu ne sjetiti se jedne davne, baš ozbiljne prepirke u četiri oka s tadašnjim direktorom Brankom Lovrićem u Večernjaku, prije Styrije, kad sam se toliko razljutila u nemoći da sam hvatajući se za kvaku odrezala: “Budi sretan što sam dama!” Na što me je on razoružao grlenim smijehom: “A gdje si u novinarstvu vidjela dame!?” I sad ću kolegi Vidmaroviću: “A gdje ste u književnosti vidjeli/čitali dame!?”
Roman Privremeno neuporabljivo Božice Brkan prvi je put predstavljen u Kutini u ponedjeljak, 27. lipnja 2022.
Siniša Matasović govori o romanu Privremeno neuporabljivo / Foto Miljenko BrezakSvi sudionici promocije u Kutini: Siniša Matasović, Đuro Vidmarović, Sanja Feltrin, Božica Brkan i Rusalke / Foto Miljenko Brezak
U Pučkome otvorenom učilištu Kutina u Klubu Arcus govorili su ravnateljica Sanja Feltrin te književnici Siniša Matasović i Đuro Vidmarović te autorica.
Večer je majstorski glazbeno oplemenio Vokalni sastav Rusalke (Sandra Blažun, Elena Vasik, Diana Biondić, Mihaela Plaskonj, Lidija Đurđević, Lana Moslavac i Slavica Moslavac) izvodeći pjesme Mjesečina cijelo selo spava, Sejala sem lena i Dođi dragi ti i tvoj kolega te Ej, crna koka snela belo jaje…
Naslovnica romana dizajn Jenija Vukelića kao torta i kao knjiga: Vesna Novosel i Božica Brkan / Foto Miljenko BrezakUsporedne naslovnice / Foto Miljenko Brezak
Novinarka Mreže TV Maja lacković Šalković u razgovoru s Božicom Brkan / Foto Miljenko Brezak
Zahvaljujemo odličnoj publici od Kutine do Siska te od Novoselca do Piljenica koja je vruću večer izdvojila za zanimljiv i poticajan književni susret i sve priglede.
Pitanja o novome romanu Gordane Pelin s Radio Moslavine / Foto Miljenko Brezak
