Ptičica – umjesto kave 30. listopada 2017.



Nešto snažno jutros lupa po staklu i ja mislim, lupa moj M. Ne, kao da se nešto zalijeće u sobu. Ne valjda neka vrana, lastavice su odavno otišle. Ne, leti po sobi! Puni su prozori sitnoga bića. Žurim otvoriti prozor da izleti van. Odjednom nestane. Zovem unezvjereno pomoć. Kad treba, nikad ga nema. Tražim, tražim, a sitnica na podu. Pernata. Viri krilce. Ne miče se. Nježno biće stavljam na dlan, pa pušem u njega. I ne diše. Rasplačem se moleći: daj, daj! Na dlanu mi smrt. I odjednom kao da se miče, ne krilcem nego se odziva lupanjem srca. Počinje udarati divlje. Ne znam trepće li brže okekom ili mu brže udara malo srce. Samo se onesvijestio. Živ! Onda veli M: daj da ga poslikam. Malo razmaknem ruke, a on – odleti. Daleko dolje na krošnju preko puta. Manji od vrapca. Žućkasno i plavkasto i zelenkasto i crno perje. Sjenica? Cicica, rekao bi da je mali Ivan BB. Prošlo je i plačem od olakšanja.

20171030

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-16-travnja-2017-mama-vrana/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-22-travnja-2017-jos-o-mami-vrani-i-drugim-pticama-i-ljudima/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-2-svibnja-2017-vrane-i-treci-put-treci-dan/

https://www.youtube.com/watch?v=W60KWzcfUnY