U srijedu 3. prosinca 2025. u Sisku su dodijeljena priznanjaZajednice kulturno-umjetničkih udruga Sisačko-moslavačke županije.S veseljem objavljujem Obrazloženje Ocjenjivačkoga suda (književnici Božica Brkan i Miroslav Mićanović) toga već 7. susreta književnika Sisačko-moslavačke županije.
Odluku Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Sisačko-moslavačke županije da, kao i prošlih godina, i 2025. godine organizira Natječaj za 7. Susret književnika Sisačko-moslavačke županije ocjenujemo izuzetno vrijednom i korisnom i želimo joj i nadalje uspješno i redovito održavanje. To je poticajna prilika za autore koji se još nisu dovoljno afirmirali na književnoj sceni, za vrednovanje novih tekstova, a sisačka je kulturna i osobito književna scena kontinuirano i kakvoćom pri nacionalnom vrhu, čemu pridonose upravo i ovakvi natječaji i mnogi pojedinci, i profesionalci i amateri.
Autori nagrađeni na prvih šest natječaja primjetno redovito sudjeluju u javnim predstavljanjima i čitanjima uživo, ne samo na području Županije nego i šire, na nacionalnima i regionalnima, a također i online, na internetu, te objavljuju u postovima, tiskanim i elektroničkim časopisima, zbornicima i samostalne knjige. Neki su u međuvremenu primljeni i u ugledne književne asocijacije (npr. Društvo hrvatskih književnika, Hrvatsko književno društvo). Također su svojim tekstovima, često nagrađenima na ovim natječajima, uspješni, čak i s istim tekstovima, i na drugim natječajima (npr. Korzo slova). Zapažamo izuzetno vrijednim i što su neki radovi nagrađeni na prva dva natječaja već objavljeni i kao samostalne knjige, npr. Identitet Tihane Petrac Matijević (prevedena na španjolski!), Siskulje Marijane Petrović Mikulić, Senka Slivar, Denis Vidović i drugi. Možda bi se moglo razmisliti o zbornicima s nagrađenim radovima s pojedinih godišnjih natječaja te o radionicama pisanja. Sve ovo itekako ima smisla za lokalnu kulturu u Županiji, a ima i potencijala za ukupnu nacionalnu književnost. Želimo autorima-natjecateljima, osobito nagrađenima, da napreduju, da se što bolje uklope i uspješno nametnu u suvremenoj književnoj produkciji .
Na ovogodišnji se 7. natječaj prijavilo samo četvero autora sa tri poetska i jednim proznim radom (prošle godine samo jedan autor!) te smatramo da bi trebalo glasnije i jače poticati potencijalne natjecatelje s raznovrsnim književnim vrstama, a osobito mlade od 15 do 29 godina. Podsjećamo da je na 1. natječaju 14, na 2. natječaju šest, na 3. čak 15, a na 4. natječaj književnika Sisačko-moslavačke županije prijavilo se samo 4 autora sa pet radova, po dvoje s prozom i poezijom i jedan autor i s poezijom i s prozom (srednje duga). Kako se nagrađeni, pogotovo oni koji su umjetnički napredovali, ne mogu ponovno prijavljivati, sugeriramo organizatoru pomniju promociju natječaja u medijima, školama, udrugama i KUD-ovima te društvenim mrežama itd. s predstavljanjem prethodnih pobjednika.
U svakom slučaju čestitamo organizatorima i natjecateljima, posebice nagrađenima koji su se javili sa zrelim radovima u kojima ocjenjivački sud, prema pravilniku vrednujući kreativnu i estetsku razinu djela, obogaćivanje i pravilnu uporabu hrvatskoga jezika i narječja, bogatstvo i raznolikost tematike i jezičnu i stilističku inventivnost, dodjeljuje:
Priznanje „Književni pleter Sisačko-moslavačke županije za najbolje pjesničko ostvarenje“ dobiva: Zaporka Haiku1 Sanja Feltrin:
Haiku je u svojoj složenoj jednostavnosti izazov za pjesnika koji je u neprekidnoj radnoj napetosti između nadređenoga sustava, koji je po mnogočemu dalek i nijem, ali istodobno u svojoj pravilnosti i odnosu prema prirodi i predmetnom svijetu izazov za razliku. Reklo bi se da ovogodišnji nagrađeni pjesnik plovi sigurnim prostorom koji obiluje zvučnim i slikovitim senzacijama, ali tako da nepoznatom daje obličja s kojima se ne susreće samo pjesnik-protagonist nego i njegov čitatelj. Neposredno i jednostavno bilježi se trenutak umnožene prirode tako da se kolažiraju i stapaju u jedinstvenu senzaciju naizgled nespojivih elemenata, uzbudljivo i daleko, blisko i živo, zvučno i figurativno: Zukve u cvatu. / More u oku. Ljeto – / Tek kula u pijesku. (Rujan).
Jasno je da pjesnik nastoji i poštuje unaprijed zadana pravila haiku poezije, ali ono što se nadaje kao neposrednost i izvornost, kao odsutnost unaprijed domišljena sadržanog konteksta, istodobno nije lišeno težnje za skrivenim sudjelovanjem u svijetu u kojem živi, u kojem živimo: Ponosno stoji / Zauzdana betonom – / Vapaj za slobodom. (Palma). Mora se priznati da pjesnik odustaje od isticanja vlastitog „ja“, nego slobodno uranja i izranja u ono što ga okružuje i što je izraz njegova divljenja, ali i oblikotvorne moći da i drugi budi prizvani u nepatvoren svijet suprotnosti i jedinstva: Buđenje – cvrkut ptica. / Jesenska razglednica. / More odmara. (Morska jesen).
Ali razlog za nagradu nije samo u potpunosti i jednostavnosti haiku poezije, u beziznimnoj sadašnjosti nego u postupnom odustajanju, ili pouzdanije rečeno u moći oblikovanja i preoblikovanja zadanog pjesničkog standarda koji se istodobno poštuje i kojim se razvrgava prešućeni dogovor o pravilnosti i standardu: Zreli plodovi / Odolijevaju buri – / Mirisni pekmez. (Smokvin život). Pjesnički život dodajemo i dajemo nagradu!
Priznanje„Književni pleter Sisačko-moslavačke županije za najbolje prozno ostvarenje“ dobiva: Zaporka1109 s radom Priča o nama Danijel Pavlić:
Iako je Priča o nama jedini prozni tekst, zaslužuje nagradu, jer je dobro napisana i dojmljiva. Iako se naoko čini kao svakidašnja, tipična, dosadnjikava, stvarna kakvih je nebrojeno o muško-ženskome odnosu, izlizanome petnaestogodišnjem braku dvoje na pragu pedesetih, s obzirom na to da je začudno obrnutih spolnih uloga, mogla bi čitatelju poslužiti i kao self-help o krizi srednjih godina. Zanimljivo da je pripovjedač muškarac koji se ne može načuditi upornom odbijanju ženine komunikacije od seksualno do bilo koje.
Priča se uglavnom odvija u postelji, kada liježu i kada se bude. Odlučuje: napisat ću priču o nama! Dokončava li njihov odnos i to što žena ne dopušta da uopće išta o njoj piše, da spominje njezino ime, nego uza sve zornije nepostojanje ljubavi, koje napokon shvaća i sam pripovjedač, ženina je sumnja i podcjenjivanje da on može napisati išta dobro i uspješno o njima dvoje.
Istrošen odnos bez stvarne komunikacije, koji njega inspirira, ilustriran je banalijama s njezinim hrkanjem (opet podrhtava tlo u Petrinji) odbijanjem fizičkog kontakta, okretanjima zidu, radom na sebi ili sa slušalicama, na smartphonu i društvenim mrežama, ponavljanjem pusti me da spavam i psovkama (zajebi, odjebi, o jebem ti jutro, O jebote, kao mumija si legla, Ma mrš u pičku materinu, Daj više odjebi od mene, naporan si!), ignoranciji, filozofiranjima o infantilnosti i nezrelostite neizbježnim dječjim pitanjima: Čača, ima li što za doručak? Je li za odustajanje prijelomna rođendanska samoća s dvoje u četverokrevetnoj sobi ili konačna spoznaja poslije višemjesečnoga Ti mene gušiš. Ja sam stalno u tvojoj sjeni. Želim se osamostaliti. – Tih petnaest godina ja nisam sretna. Ti si negativac. – Ne podnosim te više. Moja misija s tobom je gotova. – Ako me voliš onda me pusti!… On se trgne ne iz sna nego iznesanice u četiri ujutro i stvarno počinje pisati ne alternativnu nego onu pravu, istinitu priču. Ona govori: Nije zanimljiva. Neće to nitko čitati. On je uvjerava: Pa ako objavim knjigu, zbirku priča, možda netko i pročita. Ona tvrdi: Nećeš objaviti. Loš si pisac. On ispisuje njihovu priču završavajući je razornom statistikom o razvodima. A mi je, bila njihova ili ne, bila fakcija ili fikcija, nagrađujemo.
Priznanje „Književni pleter Sisačko-moslavačke županije za najbolji rad autora od 15 do 29 godina dobiva: ZaporkaNihil4507 za poeziju Marin Kos:
Snovitost i plovidba osnovne su odrednice poezije koja želi sačuvati svoj jezik i ujedno svoga protagonista poslati u neizvjesnost promjena, događaja kojima su sudbina i znak i pokrovitelj. Ozbiljnost istraživanja i stvaranja konteksta u kojem odjekuju glasovi pjesnika koji su pustolovnost vlastitog života pretvorili u vječno traženje novih obala i novih nemira: tišina, želje i slutnje… Otuda su nosive teme i dionice onoga što se čitalo kao otpor prema stalnosti, svakodnevici, običajima i obvezama. Ali pjesnik je svjestan rubnosti na koju odlazi i odvodi svoga mogućeg čitanja i zbog toga poziv na igru i slobodu, ako je to moguća perspektiva, dobrodošao je izlaz iz strogosti forme i ushita kojem se samo sluti mogući kraj. Poziv je to, pohvala i puta za radikalnije iskorake i zaključke: Nekim putevima koračamo sami, / i kamo idemo to možda slutimo / tek povrh našega bića, / tamo na visini, / gdje nas dotiče lepršavi / lahor slobode. (Izgubljena lica). Pohvale i čestitke mladom pjesniku koji se traži i zrcali u ozbiljnosti pisanja, pjesniku na putu na drugu stranu, na drugu obalu, kojoj još ne znamo ime i znak.