Daj, molim te, izbori se malo za dignitet psovke! – dobacuje mi moj M. dok nas obasipaju niskama tv psovki. Zvučnih. Nema ni ograničavajućega bipa ni zvjezdica. Slučajno je povod inače odlična, u međuvremenu i završena šestodjelna serija Uspjeh na HBO-u. Pa nemaš lika koji ne psuje! A dan prije gledali smo Brešanov Koja je ovo država ili već neki, u kinu. Prije toga političke analize, satirički komentari na tv, fejsu i tako redom pa saborsku psovačinu. Da se razumijemo, čujem i sebe, koja inače stvarno rijetko psujem i onda to ima razlog, nisam ni ja imuna, cijepljena protiv psovke. Pas mater kao točka ili neka druga interpunkcija. Nekreativne, poštapalice. Ma koliko bile ružne. Ružnoća ne nestaje s učestalošću. Kao da poružni i sve oko sebe.
Organi i radnje
Trebalo bi to analizirati, po mojemu, posrijedi je sužavanje rječnika, sužavanje tema, sužavanje misli, pa ono što govorimo, psujemo, trebalo bi biti jaka riječi. Kao! Slika govori tisuću riječi, očito baš i ne, jer poslije slike – nemamo riječi. Parafraziram pjesnika: Ubi me prejaka riječ. Nekima je zacijelo i to psovka. Na fejsu, recimo, dobar mladi pjesnik prenosi inače odličnu pjesmu drugog pjesnika, pa dodaje da bi pjesma bila jednako jaka i bez organa. Čini mi se muškog. Ženski se u vicu ugledne književnice, šalje čovjeka ginekologu…, rasteže u opravdanje da se radi o karakteru.
Komunikološki vulgarizmi
Sa svojim sam studentima komunikologije Hrvatskih studija prije nešto godina stilistički analizirala zanimljive teme, različite -izme od dijalektizama i žargonizama do vulgarizama. Od toga kako riječ ulazi i izlazi iz mode, u javni prostor pa iz njega. Sjećam se jednoga tadašnjeg vrlo agresivnog primjera koji nije izlazio iz javnih usta – napaljen. Kad ste ga čuli? Od rijetkosti i začudnosti u međuvremenu je, izgubivši naboj, postao obična, olinjala, nezanimljiva riječ. Jedva da se još i čuje tu i tamo. Da sada stilistički obrađujem kletvu, ne bih sigurno zaobišla modu psovanja mlađih Hrvata na engleskome tipa fuck i fuck off. Misle li da ne zvuče psovački ili da ih samo rijetki razumiju? Sad padaju sami ogoljeli organi i radnje, imenice i glagoli. Tko još razmišlja o psovci kao karakterizaciji likova, kad – svi psuju. Još i dosadno i nemaštovito.
Znanstveno o psovkama u književnosti
Valjda baš zato što nisam neka psovačica – nije da sam čistunka – odabrala sam temu kako psovka i vulgarizmi iz svakodnevice ulazi u lijepu književnostza 13. Znanstveni skup kajkavskoga jezika, kulture i kroz stoljeća u Krapini 2014., a u uvodu sam pošla od Janka Polića Kamova i vlastitih kreativnih dvojbi. Čak mi je svojevrsno geslo bila pjesma Molitva sazdana gotovo od samih psovki. Ali – kreativnih. Preteživo citata! Tempi passati!
Božica Brkan
molitva
jebal te cucek šari kurtasti
i vrag te jebi
jeblo te kej ima i noge i roge
jeblo te onulko vragov kulko te je ludi vidlo
nevolice te krčile
zmija ti oči spila bog dej
črvi te jeli
pesi ti čreva razlekli bog dej
bog mi grej oprosti
(2.VI. i 18.X. 1986. te 13. I.1987.)
20190120 – 20190121 – 20190210 – 201902114
Linkovi
https://www.bozicabrkan.com/virtualna-psovka-nokautirala-taewondo-umjesto-kave-27-lipnja-2017/