Umjesto kave 6. listopada 2016: Crowdfunding? I za film Gazda i za novi roman Stjepe Martinovića!

Crowdfunding nije ‘laka lova’ ni salata od krumpira, nego ozbiljan proces!
Tu opremu teksta Mie Biberović na Netokraciji preuzimam, sebi prigodno hranjivo, za geslo, ali i kao pereks za izuzetno zanimljivu priču, koja je krenula tako što mi je kolega po oba pera, i novinarskom i književnom, Stjepo Martinović u inboks fejsa strovaljačio poslovnu ideju sa svojeg zida: Šaljem ti info o mom pokušaju crowd-fundinga!

Dakle, Stjepo Martinovich Der Echte na svome je zidu napisao:

Draga fb-prijateljice, dragi fb-prijatelju – biste li bili spremni poduprijeti dovršavanje moga romana FRANKENSTEINOVA BRAĆA i njegovo i izdavanje pretplatom od 75 kn? Za taj novac (50% prodajne cijene po izlasku romana iz tiska) dobit ćete svoj primjerak čim se osuši tiskarska boja na njemu… Ova sinteza ljubavne i policijske priče, koje se isprepliću kao “zmije kad se pare”, kako reče prijateljica koja je pročitala nekoliko poglavlja, imat će oko 250 stranica, a mogao bi izaći početkom prosinca ove godine. Na mom zidu možeš pročitati sinopsis i dio recenzije Lade Žigo – učlaniš li se (pozitivnim odgovorom na ovaj upit), slijede upute uplatu.
Zahvaljujući na potpori, srdačno te pozdravljam!
Stjepo Martinović

Odmah sam mu napisala kako sam, što se crowdfundinga tiče, skeptična. Imala sam čast, naime, ne jednom, prisustvovati predstavljanju i tiskanih knjiga čak s bardom Dragutinom Tadijanovićem i nekoliko akademika u prvom redu, koje nikad poslije nisu ugledale svjetlo dana.Kad mi je prije nekoliko godina moj kućni majstor i regionalni stručnjak za IT industriju netokrat Ivan Brezak Brkan došao s idejom da crowdfundingom skupimo lovu za objavu moje skupe, a potencijalno visokonakladne knjige, očito sam ga pogledala s toliko skepse da nije bio ubičajeno uporan.

No, da bih podržala kolegu Stjepu u – ne samo! – njegovu pionirskome nastojanju, predložila sam mu – i sad to činim – da nešto udrobim na svojim medijima. Dakako da sam nakanila krenuti klasičnom, edukativno, tumačeći značenje same riječi, ali u rječnicima je nema, jer je prenova, iako se zapravo radi o modernoj pretplati. Onda sam se sjetila da bi stvar puno bolje mogao pojasniti moj potomak, specijalist. A Ivan Brezak Brkan, ne budi lijen, iz susjedne zemlje gdje prodaje svoje nauke otpovrnuo mi je:

Nemaš što biti skeptična, sad je to već uobičajan format financiranja 🙂

I, spomenuvši kako je nekima bio i ambasador, naredao mi je brat-bratu desetak linkova, ne rekavši ali očigledno misleći nek se stara sama instruira. Pa nek si tražim. Tak mi i treba. Pa nisam li ga točno tako i uputila, ne da mu baš ulovim svaku ribu nego da ga uputim u tajnu ribolov kojekakvih riba!? I tako dođosmo do Crowdfunding nije ‘laka lova’ ni salata od krumpira, nego ozbiljan proces!

Tako sam surfajući i stigla do također Netokracijina teksta kako je 2015. bila zanimljiva godina za crowdfunding, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Što se tiče grupnog financiranja u Lijepoj našoj, blog Hrvoja Hafnera Crowfdunding.hr ponovno je proveo istraživanje i otkrio kako je samo u prošloj godini prikupljeno više sredstava nego ukupno u svim prethodnim kampanjama. Naime, za hrvatske je projekte do danas prikupljeno gotovo 10 milijuna kuna, a 5,3 milijuna prikupljeno je samo u 2015. godini.

Netokracija je također pisala i o iskustvu Trilleniuma:

Iako se u jednom trenutku činilo kako neće, hrvatski Trillenium uspio je u sklopu svoje crowdfunding kampanje na Seedersu skupiti više od 2 milijuna kuna za svoju platformu za kupovanje u 3D okolišu, za što je bilo potrebno više od 5000 funti u Facebook Adsima te više od 1200 poslanih emailova. U razgovoru za Netokraciju, Prpić otkriva kako u jednom trenutku nije bio siguran da će kampanja proći!

Zahvaljujući Netokraciji uputila sam se i u vrijedno knjižno iskustvo kolege novinara Olega Maštruka:

Novinar, fotograf i putopisac Oleg Maštruko zaželio se nove avanture i dalekih krajeva. Nakon što je lani obišao Pamir, ove godine želi u izgubljeno kraljevstvo Lo, točnije u pokrajinu Mustang (ne, nema veze s konjima ili automobilima) smještenu u današnjem Nepalu. Kako bi uspio u svom naumu, i ove je godine pokrenuo kampanju na Indiegogou, koja je već na svom 16. danu.

Kad sam se umašila, počela sam po internetu o tome pronalaziti tekstova i drugdje:

Oleg Maštruko putem Indiegogo prikupio potrebna sredstva za novu knjigu. Nakon uspješne kampanje “Without People” u kojoj je skupio preko 10.000 dolara, Oleg Maštruko pokrenuo je novu kampanju za novu knjigu.

A dok ja istražujem i analiziram okolo, Stjepo Martinovich Der Echte prije manje od 24 sata na fejsu javlja:

Eto, dragi prijatelji… broj upisanih interesenata za moj novi roman FRANKENSTEINOVA BRAĆA primakao se na samo 12 (dvanaest) minus potrebnog; dakle, još dvanaestoro vas može se – uplatom 75 kn (nakon obavijesti da je dosegnut kritični broj) – priključiti budućim čitateljima knjige…

Želim Stjepi uspjeh Frankesteinove braće, i literarni, a osobito financijski. Ponajviše da sama prema crowdfundingu – kad ga već nema u rječniku, pojednostavljeno: pretplati – koji mi je poslovno posve logičan i pošten i novinarski i književno, ne budem nevjerni Tomo. Čitatelji, gledatelji i ini konzumenti koji te žele platiti nisu nevažni. Pogotovo jer je po istome principu isfinanciran upravo premijerno i s uspjehom prikazan film Gazda, koji, iako nije o Ivici Todoriću, nisu htjeli financirati, distribuirati, a niti o njemu pisati svi oni kojima je to posao procijenivši očigledno da bi im moglo poslovno odmoći.

A kako ono bijaše? Crowdfunding nije ‘laka lova’ ni salata od krumpira, nego ozbiljan proces! Obožavam ozbiljne procese.

korisni linkovi:

20161003 – 20161006