Denis Derk posprema knjige s Večernjakova stola – Umjesto kave 3. rujna 2023.

Ne znam jeste li čitali Knjigu na stolu, kolumnu Denisa Derka u Večernjakovu Obzoru subotom. Ako jeste, onda već znate da se jučerašnjim tekstom moj poštovani kolega oprostio s nama, svojim čitateljima koji smo voljeli i drugu njegovu tjednu kolumnu Kultiviranje (doznajem od Denisa da ju je tako okrstio Jure Ilić i da je startala u Obzoru 2008.), i druge njegove tekstove, komentare, čak i najmanje obične izvještaje.

Kolumna Knjiga za stolu za oproštaj, Obzor, Večernji list, 2. rujna 2023.

I Denis se kupi u prijevremenu mirovinu, srećom s otpremninom, pa se ja, koja sam, u mnogo mlađoj dobi, iz redakcije još u položenu Vjesnikovu neboderu, otišla sa 1. siječnja 2010., čak i ne oprostivši se s čitateljima, najprije pitam, čak ne ni uredništvo i poslovodstvo svoje nekadašnje kuće: koga i što ćemo čitati? Kao netko tko još redovito, po navici i valjda u očekivanju čuda, kupuje papirnate novine, još odgađa oproštaj s Beškerom i s listom za koji je pisao, još sam smantana od kulture koja je multimedijalno postala otužna okljaštrena sve tanja scena, već znam kako će mi nedostajati ono što je kritičar staroga kova, obrazovan i kultiviran zaista pročitao i o čemu je pisao ove subote. Na kraju krajeva, dopuštam si sentimentalnost, ta pisao je na tome, stvarno privilegiranom mjestu, i o mojim knjigama. Hvala na vremenu i prostoru, Denis moj! Ali, već čujem: tko danas još čita knjige? Vjerujem u knjige i u čitače knjiga. Još! Kome dostaju blurbovi i PR-ovi, neka mu! Neka mu i takvi mediji. Ta tko još čita novine, i zašto

Denis Derk na kulturnom terenu, na prošlogodišnjoj Nagradi Vesna Parun u Stubičkim Toplicama, Foto Miljenko Brezak

Eto, gospon Derk naslovljuje svoju posljednju kolumnu Podijelio sam s vama impresije o više od 500 knjiga. A sad, adio… dodajući nekoliko uvodnih rečenica kako o knjigama piše od svibnja 2014. godine, kako je prva knjiga o kojoj je pisao bila Mišomor za rođake Radenka Vadanjela, a onda nastavlja, kako profesionalcu i dolikuje, o knjizi  Anđeo nestajanja Slobodana Šnajdera… I umalo cijeli dvostupačni tekst nastavlja o toj pročitanoj knjizi, da bi, jer teoretsko i praktično znanje i o novinarstvu i književnosti koje ima mu to nadaje, zaključuje s još nekoliko imena kojima je posvećivao svoje priče, poput Milka Valenta (opjevao je, kaže, Umjetne suze sa 1408 stranica), od Gorana Babića do Hrvoja Hitreca… Kakav raspon! U Večernjem je neprekidno od 1989., kaže i dodaje: I onda se neki čude da sam se umorio.

Dobro došao u klub, Denis, ali ja ti ne vjerujem u umor.