Učinila sam to! Jesam! Stala sam na crveni tepih u čast 10 godina Broda knjižare – Broda kulture i njegova organizatora Igora Gerenera te umjetničkog kapetana Ludwiga Luje Bauera, Lidije Dujić i drugih, kolega koji su brinuli da taj Brod plovi i kad nije vrijeme od navigavanja. U čast truda te mecena i sponzora što od književnosti, knjige i kulture nisu odustali i kad je cijelo društvo, čak i resorno, mjerodavno ministarstvo to učinilo odnosno kad se cijela nacionalna kultura budžetski svela na manje od pola posto, a obrazovanje na ne mnogo više.
Unatoč tome što inače mislim (da mislim!) o red carpetu i redkarpetašima, osjećam kako sam imala čast stati na slavljenički tepihić, koji pravi selebritići i popapučeni opanci zovu red carpetom uglavnom misleći da je to po onoj nekoj tv emisiji. Bilo je pred Muzejom za umjetnost i obrt čak i fotića (i poslije nešto objava, čak i u Vijestima iz kulture na HTV-u). Iako nije bilo sponzorskih klajdi, svečanih brendirnih odijela i skupog nakita, besplatnih frizura i šminke, bilo je skupih auta koji su nas dovezli, holivudski lijepih golih leđa, frakova u kombinaciji s tenesicama, šarma muškoga i šarma ženskoga i dobroga društva. (Usput, meni je poslužila moja svečana uniforma iz šnajderaja Stolnik, u ormaru mnogo prije od predsjedničine inauguracije.) Bilo je zanimljivih izvedbi i ugodnih razgovora. Ništa pretenciozno. Ali nisam se osjećala ni kao kulisa ni kao statist.
Iako su i ovaj put javno zamjećeniji mlađi, vitkiji i ljepši, čovjek se zaista dobro osjeća okružen sa pedesetak – šezdesetak najboljih kratkopričaša i njihovih priča. Osjećam se ponosno što su i moje priče objavljene u pola objavljenih knjiga među 20+1 najbolje priča za ljeto… i što sam bila i dijelom velike posade koja je plovila od mjesta od mjesta osvjedočivši se kako neki imaju smisla da turističku ponudu obogate kulturom i nama, a neki nam doslovce, iako možda nemaju ni knjižnicu ni knjižaru, ne daju ni privezati Brod. Pogotovo jer je vezan uz knjige i kulturu.
Ponajmanje zbog toga što je komunističke boje i jer je održan 2. lipnja 2016., slavljenički književnički crveni tepih shvatila sam i kao svojevrsni protest, zapravo cinizam i satiru na vlastiti račun i naznaku o tvrdoglavoj plovidbi dalje. Sretno more!
20160602 – 20160607
Božica Brkan
link