Voljela bih biti baka da produžim i ja svoju vrstu. Da osjetim kako je to kad se nastaviš u drugom, u novom koljenu. (Iskusni tvrde da je ljepše biti baka nego i mama, djed nego i tata.) Voljela bih da nam izrode i dječaka i djevojčicu, možda još bolje malu ženu, makar nosila hlače. Kupila bih joj bistričku licitarsku bebu i meblin, osim crvenoga imaju sad i Barbie-rozasti. Čikačoke već sam nakupovala. Kupila bih joj svakako barbiku. Originalnu. (Čujem da su napokon i okrugle u modi, baš kao što je naš obiteljski oblik niski, okrugli, slavenski.) Bude li željela, i kuću i Kena i svakakve druge accessorye i gluposti. Što košta da košta. Bude li odabrala ne Mattelovu nego plagijat, neka joj bude i on!
Pregrizla bih (kao baka, jer kao mama već jesam!) i to što sam davno, kad još nisam bila ni mama, prije nego što smo se strasno zaljubili u sinovljeve muške legiće (sad valjda ima i ženskih legića!), pisala protiv barbikâ i uopće skupih brendiranih igračaka. Beba ionako ili je ili nije beba. A baš kanim potražiti negdje u ostavi ili garaži pospremljenu i svoju gumenu bebu Vesnu, proizvodnja slavne Biserke, jednu od moje samo dvije lutke u životu. Prva je bila Biserka od ljepljena kartona, koju san nazvala po svojoj miljenici, djevojci kojoj je mama šivala. Tko je Barbie kriv što je stara gotovo koliko i ja, a nije se, zahvaljujući neprobojnim membranama od društvenih uređenja, imovinskih neprilagođenosti, tradicije i osobnih ukusa dospjela probiti do mene ni djeteta ni odrasle žene?
Voljela bih biti baka napokon da unučad povedem u prirodu i učim ih kako plodove dature, kestena… pretvoriti u barbike i ine igračke te kako im u tek zametnutim klipovima, hibridnima, plesti Barbikine plavušaste kečke.
P.S. Nemam fotku, jer nemam barbiku. Tko ima, neka pofotka, pa doda uz ovaj tekst.
20160201 – 20160713 – 20160717 – 20160718 – 20160719