Ljubavnim stihovima više od tridesetak pjesnika u parku iza Samoborskoga muzeja uz Gradnu u nedjelju navečer završila je jubilarna 30. Vrazova Ljubica, koju su u čast nesretne ljubavi siromašnoga pjesnika Stanka Vraza i lijepe kćeri bogatoga samoborskog trgovca Julijane Cantilly u 19. stoljeću osmislili književnici, tadašnji predsjednik Društva hrvatskih književnika Nedjeljko Fabrio i Joža Prudeus.
Kao što Samobor to umije, sve je te godine bio izuzetno ljubazan domaćin pjesnicima stvorivši jedinstven u nas festival ljubavne poezije iza kojega su ostale godišnje zbirke – ove godine objavljen je zbornik s prošlogodišnjega recitala – i antologija ljubavne poezije nakon prvih dvadeset godina održavanja te kod crkve sv. Anastazije Prolaz pjesnika, gdje se uz Ljubičin grob, na zidu u mramoru ovjekovječuje po stih odabranoga pjesnika, ove godine Arsena Dedića: Stajao sam ispred grada/ grad bez vrata/ ja bez ključa…/ vraćam ti se zato jer je/ tvoje tijelo – moja kuća.
Ove godine samoborski gosti pjesnici su imali priliku susresti se i s književnikom Jožom Prudeusom i obići njegovu sobu odnosno zbirku sa više od 3500 knjiga i 380 slika, zanimljivim predmetima poput džuboksa, magnetofona, gramofona, koje je darovao Osnovnoj školi Samobor, gdje je do umirovljenja radio kao učitelj, odnosno svima na radost i korist.
Mnogi će posjetitelj slikovitoga bogatog grada obrtnika, slikara i glazbenika te turizma s fašnikom i gastronomije s češnjovkom, kotletom i kremšnitom, bermetom i muštardom prepoznati Prudeusove stihove uokvirene i na zidovima lokala, a on je, uza sve drugo, izmislio i naziv Vatreni za hrvatsku nogometnu reprezentaciju (u zbirci od Hrvatskoga nogometnog saveza ima – blokić i pisaljku). Pokrenuo je također i izuzetno vrijedne i Novigradsko proljeće i Jesen u Novalji za mlade talente i njihove mentore.
Zacijelo je Joži Prudeusu drago što već tridesetgodišnja Vrazova Ljubica od ove godine ima i ojačan pomladak, Ljubicu za mlade, za vrtićaše i za mlade pjesnike te što će postati međunarodna idući tragom pjesnika Đulabija u njegovu rodnu Sloveniju. Također su stihovi iskoračili u novi medij: mladi su glazbenici prvi put uglazbili i stihove Nikole Kristića Smiraj s 29. Ljubice. Još samo da, kako se predlaže, i ljubavna poezija i pjesnici postanu dio samoborske turističke ponude, koja se plemenito oslanja na zanimljive ljude i događaje iz vlastite prošlosti.
Božica Brkan na 30. Ljubici čitala je, prvi put javno, rebra, drugu pjesmu iz ciklusa Ljubavnoga triptiha, pohvaljenog na nedavnom Natječaju Zvonimr Golob, također za ljubavnu poeziju.
Božica Brkan
Ljubavni triptih: pjesma druga
rebra
rebro po rebro čokolade
vrlo crne zbog visokog postotka kakaa
kao da kakaovac uopće ne izumire
rebro po rebro
kao adamovo
odlamaš
i dodaješ mi odsutno
globam grizem kao led
sladim se hladnoćom
sladim se gorčinom
toliko je crno rebro da mi je život više gorak nego sladak
crne mi se misli čim pomislim bi li mi tako olako dodavao svoje rebro
već to što moram razmišljati diskvalificira nas za katehističku storiju
za koju već tisućljećima utvrđujemo je li suštinska ljubav ili je suštinska vjera
kao da i ljubav nije vjera
vjerovanje
povjerenje
morala bih se zadovoljiti da me poslije ovoga deserta izvedeš na rebarca kakva baš voliš lakirana sjajna glazirana
bila kineska ili američka
samo da nisu ova naša svagdašnja
samo da nisu naša domaća lagano prodimljena
samo da nije ovo naše
kao da i to nije
tek ljubav
20180111 – 20180111 – 20180424 – 20190427
20190609
Samobor se kroz Vrazovu Ljubicu ponovno potvrdio kao grad pjesnika!