Kad bi netko mogao i pomisliti kako je tekst koji pišem plaćeni PR, na kraju dopišem: ovaj tekst nije plaćen. Povremeno me čitatelji pitaju da što mi to treba, što zapravo hoću reći. Pametnome dosta. Zato ovaj tekst počinjem s tom napomenom, naime, da ovaj tekst nije plaćen. Napisala sam ga nedavno na Oblizekima pišući ljetni tekst Coca Cola za osvježenje – kože!? oslonjen na prethodni o trendu da se sve miksa, blend, usitnjava toliko da se namazi-hrana i ne razlikuje od namaza-kozmetike.
Odvučemo se jučer u kasno jutro u šetnju, pa sjednemo na završno piće u našemu jarunskom kafiću. Naručujem Pepsi Light. Nema, kaže (opet novi) konobar. Kak nema, pa to ste imali!? Imamo Coca Colu Zero, govori. Super, kažem, pa to inače i pijem. Stalno pijem vodu na vodu, malo todorićku malo dropulićku (od te je gradonačelnice tako zovemo; sorry Milane!), a malo neku mineralnu s kriškom limuna, pa za promjenu, a da mi ne diže šećer, taj CC Zero.
Donese čovjek uz bočicu i čašu kakvu još nisam vidjela. Natočite da vidite što će se dogoditi, kaže. Natočim, a ono bijeli natpis, zapravo dobra fora kao začudna inverzija, Coca Cola voli (srčeko!) Hrvatsku s jedne i verzalni pravi užitak s druge strane promijene boju u – crveno. Kemija, lakmus neki valjda, kao u onih ružičastih i plavih cvjetova hortenzije, ili tako nešto. Djeluje na hladno, govori čovjek. I još dobijete čašu da je ponesete doma. I ja se totalno raspekmezim kod zadnji bedak. Nikad niš ne dobijem. Kad je Velesajam svojevremeno u neka dobra stara vremena na novogodišnjim domjencima dijelio tada rijetke laptopove, ja bih uvijek dobila 10 čestitki. I onda konačno upamtim ime svojega jarunskog kafića u kojem na kavu pozivam na samom ulazu, na desnom ćošku Hrvatskog Sokola: Marion.
20170817
link
http://oblizeki.com/coca-cola-za-osvjezenje-koze-20985
http://oblizeki.com/dvojim-da-li-da-namazem-na-kruh-ili-na-lice-20229