Knjige Tokarczukove – Umjesto kave 16. travnja 2020.

Upravo naručujem Bjegune Olge Tokarczuk, u pretplati. Nestrpljivo očekujem, nisam ih pročitala ni na poljskom. Taman sam prvoga dana veljače dočitavala Knjige Jakubovesvježe nobelovke (preveo polonist Mladen Martić, objavila također Fraktura – dobra literatura), a moj je M. po svom dobrom običaju ulazeći u novi dan glasno razmišljao: Koliko je još ljudi u Hrvatskoj pročitalo tu knjigu? A o čemu je? Hrvati čitači!? Rijetki, sigurna sam. I temom, a još više debljinom, 900 stranica brojenih na židovski straga, ali suprotno od sadržaja, većinu odbija. Ako su se knjigu i usudili otvoriti. 

Božica Brkan s Knjigama Jakubovim Olge Tokarczuk / Fotografija Miljenko Brezak iz serijala U doba korone, snimljeno 16. travnja 2020.

A ne pada mi napamet nitko tko bi od nas takvu knjigu mogao napisati. Čak ni onaj – rekoh mu ime – koji misli da bi mogao. Ali takva knjiga, iako nije o nama, oko nas je živa. Početkom travnja, pa i sredinom pogotovo. Ne znam ni kako da kažem o čemu je, ne dostaje samo prepričati sadržaj. Kad sam je puna, ispunjena. Znam da se još od te knjige osjećam bolje, snažnije, hrabrije, kao da sam prošla katarzu, da mi i Crovid 19 može manje nauditi. O više je zemalja, vremena, naraštaja, religija i još i ne postojećih nacija, zapravo iz moje Poljske, zemlje na kotačima. Knjiga za razmišljanje na svim kanalima. Ne znam koliko sam joj dorasla, ali se ne predajem Tekstu!

Da sam se nešto načitala Tokarczukove, nisam. Najtemeljitije sam iščitala njezin govor pri preuzimanje Nobela. Zvonimir Marić, odličan gospodin i intelektualac, graditelj mostova, poslao mi ga je mejlom i na poljskom, da me razveseli, pa sam mogla dvostruko uživati. Višestruko razmišljati. Sad se spremam na ponovno čitanje. Ako sam Wajdin Pepeo i dijamant odgledala nebrojeno puta, Andrzejewskoga prema kojem je snimljen tek jedamput, pročitati mogu i knjigu autorice – Bi li to itko mogao dramatizirati? Mickiewiczev stihovani Pan Tadeusz bio je jednostavniji, moj Wajdo, zar ne? – koja je ovdašnje i književnike i pisce i kritiare i novinare manje zanimala kao Autorica, a više kao nosačica dreadlocksa i osobito sudrugarica Petera Handkea u Noblu. Da je naša, razmišljam, tko bi je i lansirao za Nobla? Nije dinamitna nego tek usputna misao kako kod nas takvom Knjižurdom ne bi dobila ma ni koju od prebrojnih lokalnih nagrada. 

20200201 – 20200403 – 2020416