23. Znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stojeća u Tjednu kajkavske kulture u Krapini 9. rujna 2024. bio je posvećen 450. obljetnici prve tiskane kajkavske knjige Decretum Ivanuša Pergošića. O toj je govorio prof. emer. Alojz Jembrih.
Nije to, dakako, jedina zanimljiva tema, jer su znanstvenici nadahnuća našli kako u povijesnim tako i u recentnim, sve zanimljivim i u javnosti manje poznatim temama. Fra Juro Šimić i urednik zbornika prof. emer. Alojz Jembrih predstavili su zbornik Gregur Kapucin i njegovo djelo (1734. – 1812.) Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića. Mr. sc. Ivan Zvonar svoje je izlaganje naslovio Na izvorima popijevke Protuletno drago vreme, adr. sc. Marijana Borić odabrala je Kajkavsku rukopisnu knjigu Franje Josipa Kosednara„Cisio aliti Planetna kniga“ iz 1787., jedina kajkavska od tri objavljene astronomske.
SOS za svece
Prof. dr. sc. Zvjezdana Jembrih svoje je izlaganje posvetila SOS-u za svece i predstavila oživljavanje radobojske kulturne baštine. Dr. sc. Krunoslav Puškar predstavio je Istraživanje njemačko-hrvatskih jezičnih dodira u potkalničkom Prigorju,dr. sc. Martina Horvat Imenične tvorenice u pjesmama Ante Kovačića, mr. sc. Ivica Glogoški prikazao je nove priloge za cjelovito predstavljanje strane lirike u kajkavskome prijevodu. A Danica Leštek Kajkavsku radionicu vu Kajkaviani. Doc. dr. sc. Tanja Baran govorila je o Vinu u kajkavskoj književnosti, što je bio uvod u predstavljanje njezine knjige Hrvatska vinska kultura – Znanstveno popularna monografija koju je uz predstavio s izv. prof. dr. sc. Rajkom Furešom. Kao njihov kao prvi čovjek govorio je o tridesetletnici zabočke Hrvatske udruge Muži zagorskog srca, uz Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo Krapina organizator skupa
6. zbornik radova sa znanstvenih skupova Krapina 2017.-2019.
Čestitke toj Udruzi, jer jeuspjela objaviti novi u nizu, skroman ali odličan, već 6. zbornik radova sa znanstvenih skupova Krapina 2017.-2019. Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju, nakon višegodišnjega prikupljanja sredstava, što očito nastavljaju jer im predstoji i 7. zbornik s pregledom izlaganja od 2020. dalje. Zbornik su predstavili glavni urednik Alojz Jembrih te urednici Rajko Fureš i Martina Horvat.
Na gotovo 400 stranica, kako u Predgovoru navodi Jembrih i kako je podsjetila Martina Horvat, knjiga među ostalim objedinjuje 15 referata uglavnom sa znanstvenih skupova održanih u Krapini 2017., 2018. i 2019. godine, uz iznimku jednoga referata iz 2015. i jednoga iz 2016. godine.
Zbornik započinje referatom Hrvojke Mihanović-Salopek, aktualne predsjednice DHK-a, pod naslovom Kajkavska modernistička fuga Ernesta Fišera u kojem autorica piše o kajkavskom opusu istaknutoga hrvatskog pjesnika. U tekstu Zvonimira Kurečića naslovljenu Kajkavski književni jezik u liturgiji Zagrebačke (nad)biskupije doznajemo o putu i važnoj ulozi kajkavskoga književnog jezika pri prosvjećivanju vjernika u liturgiji tadašnje Zagrebačke biskupije. Slijedi tekst Ivana Zvonara Rukopisna pjesmarica Philomela sacra Jurja Lehpamera koji osim važnih podataka o spomenutoj rukopisnoj pjesmarici sadržava na dvadesetak stranica i izbor pjesama iz pjesmarice. Tekst Alojza Jembriha Tomaš Goričanec i prvi kajkavski ep o sisačkoj pobjedi (1593.) u hrvatskoj književnosti donosi niz važnijih podataka o autoru epa Opseđenje i poboj sisečki 1593. koji je u literaturi isprva bio prešućivan, kao i o samu epu. Na kraju članka autor je pridodao niz korisnih ilustracija o navedenoj temi. Ivan Zvonar autor je i članka Odjeci poeme Nebeski pastir pogubljenu ovcu išče u kajkavskim rukopisnim pjesmaricama s kraja 19. stoljeća u kojemu se uz rukopisne prijepise Kapucinove poeme donose i važniji podatci o inačicama poeme u spomenutim pjesmaricama.
Članak Postupne averzije prema kajkavštini od ilirizmado danas autorice Kristine Jug tematizira marginalizaciju kajkavske književnosti zaključujući da se pojava najviše uočava neposredno prije i za vrijeme ilirskoga pokreta, dok se pojavom dijalektne književnosti 1900. godine bilježi veće posvećivanje pozornosti kajkavskim piscima koje će vrhunac dostići u vrijeme Krležinih Balada kada započinje reafirmacija kajkavštine. U članku Frazemi sela Veleškovca Branka Tuđa Kanceljak raščlanjuje frazeme spomenutoga sela, a u prilogu donosi abecedni rječnik frazema i njihova značenja. Barica Pahić Grobenski tematizira bednjanske odmilice u članku naslovljenu Bednjanske odmiljicei ostale frivolne riječi donoseći u prilogu tekst Bednjanski govor Josipa Jedvaja objavljen u Hrvatskom dijalektološkom zborniku 1956. godine. Željko Bajza autor je članka Tradicija i narodne mudrosti kod Ivana Belostenca u kojem donosi neke od značajki Belostenčeva rječnika Gazofilacij objavljena 1740. godine.
Dalje, Rajko Fureš u člancima Hrvatska udruga Muži zagorskoga srca – Trideset godina na planu skrbi za kajkavski jezik, književnost i kulturu (1994. – 2024.) i Osamnaest godina znanstvenoga skupa Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća i suradnja prof. dr. sc. Alojza Jembriha s Hrvatskom udrugom Muži zagorskoga srcasažima tridesetogodišnju djelatnost spomenute udruge i osamnaestogodišnju plodonosnu suradnju s prof. Jembrihom, a ujedno donosi i temeljne podatke o svim dosad održanim skupovima od samih početaka daleke 2002. pa sve do 2018. godine, kao i o dosad objavljenim zbornicima. O Kerstnerovu doprinosu korpusu aurea kajkaviana piše Stjepan Hranjec donoseći slikovite primjere Kerstnerovih nezaboravnih likova koji su karakterom afirmirali i ujedinili kajkavski korpus te se ujedno udomaćili i u mnogih ne-kajkavaca. Pažnje je vrijedan i tekst Alojza Jembriha naslovljen Prvi kajkavski povijesni roman: Događaji Zrinji Miklouša bana horvatskoga (1823./1833.) u kojem autor donosi važnije podatke o spomenutome romanu, kako o njemačkome predlošku, tako i o Tomašu Miklošiću koji je za tisak priredio prijevod romana predočavajući i sam povijesni kontekst u kojem nastaje roman. Autor analizira roman na slovopisnoj, morfološkoj i sadržajnoj razini, a u prilogu donosi govor ustoličenja hrvatskoga bana Nikole VII. te dvije književne posvete Nikoli VII. Zrinskomu, kao i slikovne priloge. Sam je kraj zbornika rezerviran za osnovne podatke o autorima referata uz koje su pridodane tri zajedničke fotografije sa skupova održanih u Krapini.
Marginalizacija kajkavštine
Budući da je kajkavština u 19. stoljeću društveno marginalizirana,
ovaj zbornik važan je doprinos proučavanju kajkavskoga dijela povijesti
hrvatske književnosti i jezika koji je više stoljeća bio nositeljem hrvatskoga
identiteta, zaključuje urednica Martina Horvat.
Dva teksta prema dvama izlaganjima Božice Brkan
Na kraju, s veseljem i ponosom ističem kako su zborniku objavljena i dva teksta Božice Brkan, mala istraživanja i ankete tadašnjega stanja (sada još gorega, op. BB) Zavičajni govori u modernim medijima iz 2015. godine (str. 25.-37.) i drugi,posvećene pokojnomu Robertu Rokliceru, književniku, dramaturgu i glumcu, nekajkavcu, (interesantan prilog, kaže u uvodu profesor Jembrih, op. BB) Kako pišu recentni kajkavski pisci? iz 2018. godine (str. 265.-275.).
Podsjećam i na kompetentno Jembrihovo razočaranje, recentno opetovano usmeno uz Pergošićevu obljetnicu i pismeno uz tekst izgovoren prije osam godina Zavičajni govori u modernim medijima dodan kao svojevrsnu fusnota o medijskoj šutnji i ignoranciji kajkavskoga u mainstream medijima. Iza mojega: Zaključno predlažem: Dobro bi po ovoj temi došlo temeljito istraživanje i analiza. Poželjno, ali očito i nemoguće da potekne iz samih medija. Jembrih dodaje ogorčeno: To će biti malo teže, jer ti mediji su u službi u čijoj jesu, oni ne respektiraju toliko kajkavštinu pa maka ri u naslovu svog medija imaju riječ KAJ, ta im riječ bude više kao pseudo-amblem za osobnu promičdbu pri čemu ne žele, „srame se“ isticati govornu stranu kajkavštine, čak nemaju emisije u kojoj bi se, barem jedan sat, govorilo o povijesnom aspektu kajkavske književnosti i jezika kroz stoljeća. To bi bilo potrebno upravo sada kada je kajkavski jezik dobio međunarodni ISO kod 639-3 Kjv. U medijima na kajkavskom govornom prostoru ne postoji svijest o vrijednosti kajkavskoga jezika, jer im je svijest otklonio obrazovni sustav Republike Hrvatske. To je više nego tragično, da jedna zemlja – Hrvatska ne vrjednuje svoje različite idiome kao integralni dio svojega jezičnoga korpusa. Ova napomena je od urednika A. Jembriha.
20240910