Skupljam raznorazne rječnike i prikupila sam nešto i rječnika lokalnih govora, ali ni jedan me nije oduševio kao potkraj siječnja 2023. u Domu kulture Buševec predstavljen Rječnik buševskoga govora. Govorili su o njemu autor Ivan Rožić, u ime izdavača Ogranka Matice hrvatske u Velikog Gorici Ana Plehinger te urednik Stjepan Rendulić, a nastupili su i Stjepan Detelić – Banski i Ankica Vnučec.
Ovaj se rječnik uobičajenoga nevelikog formata na 160 stranica ne razmeće mnoštvom prikupljenih riječi – procjenjujem da ih je oko 4500 – tvrdim koricama, starim i aktualnim fotografijama i recenzijama nego skromnošću, jasnoćom, upotrebljivošću te ga preporučujem za uzor onima koji pokušavaju ispisati svoje zavičajne rječnike te onima u struci za komparaciju. Autor Ivan Rožić je rođen u Buševcu 1942. i na mojem zagrebačkom Filozofskom diplomirao je germanistiku i anglistiku, a na Diplomatskoj akademiji postao je diplomatski savjetnik. Radio je kao prevoditelj, školski nastavnik i u konzularnoj službi RH u nekoliko diplomatskih predstavništava do mirovine 2007. Biografija navodi kako je autor djela s različitih područja, primjerice Njemačko-hrvatski ili srpski rječnik socijalnopravnih pojmova (1987.), nekoliko korisnih brošura te prevodio zakone. Objavio je i dvije opsežne monografije – Ogranak Seljačke sloge Buševec (2010.) i Buševec (2015.), zatim Povijest plemenite općine turopoljske (2020.) i Rodoslovlja buševskih obitelji (2015.). Od 1954. je član Ogranka seljačke sloge u Buševcu, a bio je i redatelj u Pučkom kazalištu Buševec. Njegovao je kajkavski dramski repertoar i autor je cjelovečernjih dramskih djela Zet iz Koljnofa (1997.) i Moderno doba (2016.), dviju dramatizacija Šenoine pripovijetke Turopoljski top (1967. i 2010) te još nekoliko prigodnih dramskih djela.
Morala sam najprije autora predstaviti detaljnije, jer Predgovor svome rječniku počinje: „Nastavak ovog rječnika ponikao je iz potreba Pučkog kazališta u Buševcu.“ Još 1968. uvježbavajući djela Tituša Brezovačkog i nekih drugih starih, dijelom nepoznatih kajkavskih pisaca „ukazala se potreba da se neke već zaboravljene riječi kajkavskog govora koje novijim naraštajima više nisu bile poznate, radi razumijevanja njihovog značenja prevedu na suvremeni štokavski izričaj. Kako su se predstave nizale, u rječnik je ulazilo sve više riječi, jer se s vremenom pokazalo da mlađi naraštaji imaju sve više problema s kajkavskim jezikom.“ Ukratko, prisjetila sam se i kako smo kao kulturi skloni omladinci početkom sedamdesetih u svom seoskom omladinskom kazalištu Točka, dok su nam kazališni amateri iz Buševca bili uzorom, te kasnije kada smo male Križane iz Amaterskoga kazališta Josip Badalić i Društva Naša Djeca Vladimir Nazor iz Križa poučavali u zavičajnom kajkavskom, kekavici, upravo pišući za njih igrokaze i prevodeći im riječi i zapisujući ih. Dosad nisam uspjela dopisati a kamoli objaviti ni knjigu ni rječnik. Velikogorički matičari uopće u tome mogu biti uzor, primjerice uopće u zaštiti turopoljskih govora i natječajima za priče te objavljujući ih, napose z Buševca. Čitatelje koji žele doznati nešto o gramatičkim pravilima upućuje na izvrsnu knjigu Antun Šojata Turopoljski govori, Plemenita općina turopoljska, Velika Gorica 2010, i na Slovôr Stjepana Rendulića, Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici 2021.
A ja sam, iščitavajući Rožićev rječnik i uspoređujući ga sa svojim kajkavskim, pomislila ono što odbijam uz knjigu – kako je zabavan! Iako tiskan u samo 200 primjeraka, izuzetna vrijednost baštini i budućnosti ne samo Buševca i ne samo kajkavskoga!
Naime, Ivan Rožić vrlo jednostavno donosi i u Rječniku buševskoga govora transkribira svaku riječ, pa abecedno niže riječi s kojima možete povući usporednice, ali i začudno istraživati, jer ih u svom ili uopće u kajkavskome, poput mene recimo, nikada niste susreli. Odabirem riječi koje uspijevam transkripcijski upisati, doduše bez uglate zagrade, odnosno za koje imam znakove. Primjerice:
babenica / ‘babenica – rodilja, žena prvih dana nakon porođaja; baca
/ ‘baca – batak; bacast / ‘bacast – debelih nogu; bokot / ‘bokot – kanta za vodu; cvič / ‘cvič – jaka studen, ciča zima; dižnak / diž’nåk – masnica, modrica; drlog/ ‘drlog – nered, brlog, nepospremljena soba; dulica / ‘dulica – duda varalica; dusiti (nekoga) / du’siti’ – huškati; dusiti se /’dusiti’sæ – busati se; erlav, herlav /’ærlav – kržljav, mršav; flapiti /flå’piti – udariti, ošamariti; frcmati /’frcmati – pripremiti posebno jelo; frfla /’rfla – trenci, kaša od ribanog tijesta; furež /’fu:reš – svjetluvaci nakit za poculice; graber /’gra:ber – grab; gušpan (ili bušpan) /’gušpan, ‘bušpan – šimšir; hajoš /’hajoš – 1. svadljivc, nasilnik; 2. lađar; hartav /’hartav – prljav, neopran; jačmenka / ‘jačmenka – rana jabuka; kafrka /’kafrka – mali zemjani vrčić; kilek /’ki:lek – nezreli klip kukuruza; kofrt / ko:frt – kosa ili pletenica savijena u klupko na zatijku; kotakati se / kotå’kati’sæ – kotrljati, tjerati kotač, igrati se s kotačem; kotati se / ko’tati’sæ – motati se uokolo; kozjak /koz’jak – krupno bijelo stolno grožđe; kripa /’kripa – luksuzne saonice; krišpet /’rišpet – prečka na stolcu; krlat /kr’lat – dvojeni prostor ustaji za rušenje sijena sa sjenika; kučalce/ ku’čålcæ, kučalka /ku’čålka – dječja zvečkica; kufer / ‘kufer – 1. kovčeg; 2. (metal) bakar; kušibaba / ‘kušibaba i kužibaba/ ‘kužibaba – smrdljivi Martin (kukac); lasast /’lasast dugokos; leken / ‘leken – lopoč; lena žila / ‘lë:na’žila – 1. petna tetiva; 2. lijenost; luknica / luk’nica – vrsta drvene posude; pijandura; namađariti (nekoga)/ manađa’riti – nasamariti; namađariti se / namađa’ritisæ – pomamiti se (za nečim), namjerati se (na nekoga), uzeti nekoga na pik; našešur/ ‘naše’šur – našešureno (suho lišće,kosa); natapirano (frizura); neparajtati /nepå’tajtåti – ne mariti; okikaveti / o’kikaveti – promuknuti; orliti / or’litit – grepsti (grubo platno); pajtak / paj’tæk – ljevak, ljevoruka osoba; paretina /pare’tina – crkotina; parnuti /’parnuti crknuti, krepati; pesjača / pes’jača – konjska muha, vrsta dosadne muhe; prckalka /prc’kålka – frulica; prckalo / prc’kalo frula; prckati / šrc’kati – trubiti; presenica / prese’nica – zlijevka od kukuruznog brašna; priprava / pri:prava – jela i kolači za rodilju (iti s pripravum – otići s kolačima u posjet mladoj majci); pristošek / ‘pri:stošek – trijem, veranda; raščržiti / raš’čržiti – razvući, razbacati; ritomigati /rito’migati – zavodničkin hodati, hodati njihajući bokovima; samobol /’sambol – krojač; skaližan / ska’ližan – blatnjav, kaljav; skotar/ sko’tär – čuvar goveda, pastir; slukiper / ‘slukiper – svračak; smogor/ ‘smo:gpr – smreka; spišmariti / spišma’riti’sæ – pokvariti se, popustiti (u ponašanju, učenju);šlabekuvati / šla’bekuvati – nerazgovjetno, nerazumljivo govoriti; štalariti / štalå’riti – motati se i raditi po kući (bez dopuštenja); štrof / štrof – novčana kazna; tašel, tašlin /’ta:šel, ‘ta:šlin – platnena torba; trditi / tr’diti – začepljivati; tulec / ‘tu:lec – 1. otrebljeni klip kukuruza (bez zrna); 2. čep; zaštroficati se/ zaštrofi’cati se – zaprskati ili zablatiti se straga trčanjem ili vožnjom na ibciklu; zgržlan /zgržlan – zgužvan; zjunčiti (postel) /zjun’čiti – uzgužvati (krevet), (kad netko sjedne ili legne na složen krevet);zlekotiti / ‘zlekotiti – olakšati, pomoći; žeguliv / ‘žeguliv – šlakljiv…
