Umjesto kave 29. svibnja 2016.: sisačko predstavljanje Ledine

Već sam se u životu nastresirala kada smo imali utrku između tiskanja i promocije knjige (hoće li, hoće li) ili kad smo, tri tjedna po izlasku i dolasku 15.000 tiskanih na kioske, predstavljali “Oblizeke – Moslavina za stolom” i shvatili da je knjiga na kioscima u Zagrebu rasprodana, ali kad se dugo nakanjujete i pripremate, idete lijepo opušteno 27. svibnja 2016. u Sisak u Gradsku knjižnicu Vlado Gotovac govoriti o “Ledini”… A onda vam uslijede neočekivana, baš lijepa iznenađenja od dragih ljudi koje poznajete godinama, ali i od onih koje nikada niste vidjeli. Knjižničarka Ljiljana Šorgić najprije nije imala knjigu jer je posuđena, pa kako da to čovjeka ne veseli? Pa onda, kaže, već dvije godine ljudi pitaju hoću li doći u Sisak.

f0 IMG_6599 600 predstavljači i Ratko
Prije predstavljanja “Ledine”: Tanja Vadla, Ljiljana Šorgić, Božica Brkan, Ratko Bjelčić i Đuro Vidmarović / Fotografija Miljenko Brezak
f1 IMG_6614 600 prof. čita recenziju
Tanja Vadla čita svoju recenziju “Ledine” / Fotografija Miljenko Brezak

Drugim povodima jesam, od edukativne kuharičice s receptima za Segesticine obične i aromatizirane octove kakvih ni danas nema puno na tržištu, od gastronautskih kušanja u Cocktailu, od predstavljanja ekojanjetine, izložbe hrane, provjere jesu li suhomesnati Cvancigerovi proizvodi dostojni da dobiju baštinsku markicu Hrvatske obrtničke komore do nedavnog predstavljanja kuharice Brankice Iris “Sretno strpljivo i uspješno / Slastice kroz Sisak i okolicu i kroz godinu” koju sam recenzirala. Kao urednica Večernjakova Vrta davno sam ocjenjivala na sajmu i cvjetne izloške i veselim se zelenom Sisku. Jedna me je moja priča odvela u Stari grad na predstavljane “Broda kulture” s Ludwigom Lujom Bauerom, rođenim siščaninom. Na pjesničke me Kvirinove susrete nisu zvali, na istoimeni radio jesu, ali sam još kao djevojčica objavljivala tekstove u Kuriru, kao gimnazijalka ne vježbala nego plesala slet na onda izuzetno popularni francuski hit “Monia” u vrlo modernome jarkonarančastom minikombinezonu, …

f4 IMG_6669 600 Đuro i publika
Izlaganje Đure Vidmarovića / Fotografija Miljenko Brezak

I onda, pred knjižnicom me dočeka najprije Ivanka Hrgarek da bih li joj htjela potpisati deset godina stare “Oblizeke…”. Plakala je, pripovijeda, čitajući ih, jer se i ona, petnaestak godina starija od mene, o Božiću igrala na slami pod stolom. Vjerojatno će plakati i čitajući “Ledinu” s njezinim likovima, koje Katarina Brkić opisuje kao “žene kej se plačeju znutra”. Onda drago poznato lice gospođe Marije Ivšić, punice mojega nekadašnjega dugogodišnjeg suradnika i prijatelja mr. sc. Josipa Kraljičkovića i vješte kuharice obrazovane kako je rijetko obrazovan i koji od sudionika sadašnjih javnih gastroshowova. Jedna je od, kako sam ih pišući o njima nazvala, Vučetičkinih kćeri, polaznicâ domaćinske škole autorice još slavnih kuharica, kao što su bile i Mira Todorić čije ime nosi glavna nagrada naših Kriških oblizeka ili Nada Dobrinić, o kojoj sam izlagala dan kasnije u Kutini o 90. obljetnici rođenja podsjetivši i na kuharicu s moslavačkih tečajeva prehrane iz vremena kad je i jedno jaje bila gozba. Donosi mi nešto u vrećici, pokušavam vidjeti, a poslije ponuditi uz kavu i kolege, ali me odvraća i tek doma vidim zašto: čudesan kuglof! Baš – gozba. Sad meni oči zasuze.

f2 IMG_6652 600 Đuro pokazije Vetrenicu
Đuro Vidmarović i o djelima Božice Brkan koji su prethodili romanu “Ledina” / Fotografija Miljenko Brezak

A tek onda slijedi poduže predstavljanje, po našem običaju samosvojno. Profesorica u sisačkoj srednjoj školi Tanja Vadla govori s bezrazložnom tremom, jer je odlično i sadržajno – da govorim za neku od brzih izjavama za tv, rekla bih predobro – njezina recenzija nova perspektiva sagledanja mojega romana. Onda govori Đuro Vidmarović, kojega ne priječe ni ozbiljni problem sa srcem ni to što nam je ovo ako se ne varam točno deseto predstavljanje knjige, da opet oljušti novi sloj romana, našavši novo viđenje o psihologiji žena, o različitosti njihova govora, jezika kao glavne teme navodno obiteljskoga romana, o personalityju tih žena, o tome kako sam sebe uvela kao lik u roman. A hjela sam zapravo napisati pogovor, nekakvo tumačenje. Nakanila sam samo čitati i to dio koji pripovijeda kako su poslije Bitke kod Siska moji odnekud iz Bosne krenuli prema zapadu i sjeveru iliti “iz Serhata u Militãrgrenze”. Pitaju, odgovaram. O zavičaju i zavičajnosti, našoj misiji za Moslavinu i regionalnom kulturnom identitetu, čitamo “Molitvu”… Ivan Sinovčić, skorašnji predavač na istome mjestu o zavičaju, bojim se da nije uopće shvatio ništa od naših nakana, tumači mi definicije zavičaja, poučava i zaključuje da se dopisujem sama sa sobom. Razmišljam (i poslije!): je li tako? (Za to inače imam izraz “igrati stolni tenis sam sa sobom”.)

f5 IMG_6729 600 BB čita iz Ledine
Božica Brkan čita izvatke iz “Ledine” / Fotografija Miljenko Brezak

Moji mi čitatelju daju vjetar u leđa da nije tako, pogotovo kad se tako lijepo osjećam u toplu večer uz Kupu s dragim ljudima iz različitih razdoblja života, od isto umirovljenoga kolege iz Večernjaka Strižića – nedostaje mi Frković,Piškor, Jasna Sirotin – pa kolegom po peru Ratkom Bjelčićem (hvala Ratko!), nedavno primljenim u Društvo hrvatskih knjiženika ,Sinišom Matasovićem i drugima. Ne da mi se, a to je stvarno rijetko, čak ni polemizirati. Ni slušati u autu radio tko je koga gore opartnuo, je li baš nušićevski “pala vlada, pala vlada”…

20160529

linkovi

http://oblizeki.com/slasticama-kroz-sisak-i-kroz-godinu-brankica-iris-vodi-sretno-strpljivo-i-uspjesno-17763

http://oblizeki.com/cvanciger-ili-tradcionalne-cesnjovke-tlacenica-cvarci-kulen-krvavice-i-bijeli-spek-%E2%80%93-podbradnjak-8084
http://oblizeki.com/kriski-oblizeki-20-godina-slatkih-dobrih-djela-12645

http://www.bozicabrkan.com/izlaganje-katarine-brkic-u-piljenicama-o-ledini-bozice-brkan-u-najnovijem-broju-hrvatskog-slova/

O “Ledini” prof. Tanja Vadla na predstavljanju u Sisku