Velikogorički ogranak Matice hrvatske svakoga tjedna ima redovite tribine, a uz izdavanje knjiga i časopisa Luč, uz druge njihove aktivnosti, poznat je i već tradicionalni natječaj za priču. Jedna od posebnosti je i Turopolska večer u Muzeju Turopolja na kojoj su u srijedu 27. travnja 2016., marom predsjednika Stjepana Rendulića, Božicu Brkan predstavili kao književnicu i novinarku hrvatsku / kajkavsku / moslavačku istakavši prvi put uopće kajkavski dio njezina ukupnog djela.
Moderator večeri Đuro Vidmarović, političar, diplomat, pisac i književni kritičar potrudio se uokviriti autoričine pjesme, priče i romane povukavši usporednicu s tekstovima pisanim na standardu odnosno mješavinom, kako je i sama istakla, na svoja tri kajkavska, zapravo kekavici svojega rodnog Okešinca naraštaja roditelja i svojega te zagrebačkoga više žargona nego dijalekta. Uz Vidmarovića, s kojim učestalo širi Misiju za Moslavinu, kako nazvaše gostovanja po knjižnicama, domovima kulture, školama itd., autorica je i sama čitala kronološki i prema vrstama različite i objavljene i neobjavljene tekstove: pjesme ajči ajči, čikačoka, zrušeno raspelo, ta moja kej pesma, te dijelove Ledine i Obrubljivanje Veronika rupca ili Muka 2013.
Autorica nije prvi put gostovala kod Velikogoričana, ali se ovaj put izričito trudila govoriti i svojim idiomom kajkavskoga, koji je uglavnom neistražen a gotovo na izumiranju, istakavši kako tu ima ograničenja, jer je neke teme, primjerice o jeziku i književnosti, nužno odvlače u standard, budući da nekih izraza iz takvih područja u svome materinskome jeziku i nema. Slično i u stvaranju književnoga teksta, kako je rekla, tema na neki način već određuje kojim će je jezikom pisati.
20160428