Božićnice Božice Brkan na krapinskoj Božićnoj priči

IMG_6636.JPG1
U isčekivanju 5. Božične priče

Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo i krapinski župnik velečasni Tomica Šestak u petak 18. prosinca 2015. organizirali su u krasnome podrumu Župnoga dvora Krapina – Božićnu priču. Da, kako su naveli, “iščekivanje Božića postane još radosnije, pridonijeli su stihovi Branke Jagić i Vladimira Poljanca te Božice Brkan, Rajka Fureša i vlč. Maksimilijana Milana Hercega, koje su interpretirali Biserka Ipša i Kristijan Potočki, a prigodne kajkavske popijevke izvodili su Jelena Balent, Đuka Čaić i Zoran Čavužić”. Program je vodio Željko Slunjski.

IMG_6680.JPG2
Dramska umjetnica Biserka Ipša interpretira Božičnice Božice Brkan

Izuzetno sugestivna večer – dramska umjetnica Biserka Ipša najbolje ju je ocijenila rekavši da bi na tako nešto ona rado došla i kao publika – s mnoštvom vrlo zainteresirane publike oduševila je autore. Stihovi Božice Brkan i prije su čitani u tome krasnom ambijentu, a na 5. Božićnoj priči prema odabiru Radovana Novine Biserka Ipša čitala je božićnice Šibe i Zajnu.

Božičnica 07: Šibe
I gda nesmo imeli tak kej denes, da imaš ki bi ti daval i Deda Mraza i Deda Božičnaka i Isuseka, nam su tak dece senak davali. Malo Ded Mraz z Našičke, malo Ded Mraz z sela, z mesne zajenice. Malo sused ove, malo one. Malo kuma krsna, malo šišana, malo fermana. Če bombon. Svilni. 505 sa crtom. Šećerni, cukorni. Z bora. Jadriju. Če narandžu, rogača, ma če jabuku. Šibu za Nikolijne od Krampusa i pod rit za Roduševo, kej bi se setili nevine dečice betleemske. Kej bi znali da nesu se sami bomboni. Če i na Wikipedije o tomu prečitali. (20101205 20110315)

Božičnica zajna: Si na vrpe
Kak su pri Brkanom na Badnjak v hižu nosili slamu, Moj donese veliku našu božičnu škatulu z podruma. Vujne su naše moderne velike svetleče kuglice. Nebrojene. Skorom sako leto prikupimo de koju. Jene i trepčeju, a druge se paliju gasneju, paliju gasneju, paliju… I puno je male licitarov z Bistrice. Sako leto isto dokupimo. Srčeka crlena. I drvene i crlene i zlatne kojnekov kej sem Iveku svojemu, gda je mali još bil, nosila z Nemačke, Austrije, Francuske i kojekakve druge državi. Imam i z Polske nekej kej ne znam ni kej je, od slame. Halina mi je to negda poslala. V čestitke dla Božego narodzenia. Bogzna je l još i živa. Z Jokešinca imam zelene i roze i crlene sitneše kuglic. Gde gde su stučene a gda gda, niko jih ni ne pipne, se samo v prašek rasipaju. I z Potoka od Babe Potočke je de koja, mi se vidi. I z Širinca od negve celo čudo: nemreju se obesiti, al nam ji je šteta hititi. Neg još postojiju. Tak smo za Božič pak si na vrpe. Ne znamo ni čija je špica za na vrh. Morti i ovo leto dokupimo koju, če bu se snehe štelo kititi. Če se zmislimo nekakvu felu kakvu još v škatule naše nemamo. (20101213 – 20100314)

manje poznate riječi:
jadrija – oblatna, posebno omotana, istoimenog naziva
Roduš – Herodot
Roduševo – Pokolj nevine dječice
tekar – tek, samo
dla Božego narodzenia, polj. – za Božić

Klik na video zapis:  https://www.youtube.com/watch?v=SZfvQDsNtXo

U svojevrsnom postskiptumu Božićnica u «Kajkavskoj čitanci Božice Brkan», objavljenoj 2012. Božica Brkan je zapisala:

«Ciklus Božičnice nastao je od 5. do 15. prosinca 2010. godine za prigodno blagdansko čitanje u Kloštru Ivaniću. Fra Tomislav Božiček, tadašnji mladi gvardijan kloštranskoga samostana Red male braće i predsjednik ogranka Matica hrvatske, i Đuro Vidmarović zamolili su me da za priredbu Kluba prijatelja Kloštra, uz izložbu jaslica, na kojoj su govorili Đuro o povijesti jaslica (nisam pojma imala da se zna točno da su prve napravljene 1223. godine!) a Dragutin Pasarić o izložbi jaslica u Kutini te KUD Obreška, odaberem i božićne moslavačke kajkavske pjesme. Ne da nisam mogla odabrati najljepšu, nego ih uopće nije bilo. Božić moslavački kajkavski pjesnici spominju tek uzgred. Preko Facebooka, preko Ujedinjnih kajkavskih emirata, zamolila sam najljepše kajkavske uopće te sam na kraju od više pročitala dvije – Božična molitva Jezušu Božice Jelušić i Kalnovečki razgovori Ivana Goloba, te svoje dvije. Kao Božičnicu prvu: Jezušeki v slame jel Božič pri mojem Brkanom i kao Božičnicu zajnu: Si na vrpe. Zamislila sam ih kao svojevrsne prviče i zajniče, vezane uz drugo veselje, svadbu. Prisjećanja su me odvela u djetinjstvo, u lijepe i tužne misli i bilo mi je žao što nisam imala priliku pročitati ih više. To prije što su u Klošter, moslavačku Atenu kako je opisuje D. Pasarić, na moju veliku radost i ganuće kak se to negdar božičuvalo v Okešinuc došli čuti čak i neki moji Okešinčani. Ljudi su me jako lijepo primili. Puna dvorana, čak i koruš, balkon. To bi oni tak rekli kad i znali, reče mi M. posle Kloštra. Mnogi su tražili da im pjesme pošaljem e-mailom da bi njima nekome svome mogli – čestitati. Jesam.»