Iz kutinske davnine i blizine Spiritus movens, Kutina, 2017. najnovija je knjiga Dragutina Pasarića, predstavljena u Kutini, u ponedjeljak 19. ožujka 2018. Govorili su urednik knjige Dražen Kovačević, Mladen Mitar, Katarina Brkić, Đuro Vidmarović, gradonačelnik Kutine Zlatko Babić i drugi. Imala sam čast podsjetiti na novinarsku stranu Pasarićevih objavljenih tekstova.
Ovo je sigurno moj posljednji cjeloviti zapis s ljubavlju, ali koji ne zaobilazi činjenice, kritiku, pa i preporuku za osmišljavanje novih sadržaja. Pisan je emotivno za turističku priču o našemu kraju, neka moja Ljubav na putu (da se poslužim naslovom knjige našeg Matka Peića) ili Zanos uz staze moslavačke…
mi je to sredinom siječnja 2018. u mejlu Dragutin Pasarić, autor uz pdf svoje najnovije knjige Iz kutinske davnine i blizine, za koju smo ga, priznajem, ustrajno nagovarali upravo mi od kojih očekuje da nešto i večeras kažemo, procjenjujući kako je, unatoč tome što je kao urednik i izdavač potpisao brojne knjige, šteta što je zapostavio vlastito autorstvo, što ga nije razvijao koliko bi mogao, a Đuro Vidmarović podsjetio je s osobitim žalom i na neostvaren moslavački leksikon – a koji smo također u njoj zabilježeni različitim povodima. Sama, primjerice, na str. 31. za 2011.u tekstu Kutini s polica robne kuće, prisjeća se 1990. i neobičnog i vrlo uspjelog predstavljanja moje prve (!?) knjige gastro-kolumni, tada iz Vjesnika, Enciklopedija špeceraja. Zahvaljujući upravo Pasariću, bila sam tada i prvi put u Kutini.
Skroman, kakav jest, po mojemu je u knjizi propustio osim uredničke dodati i širu vlastitu biografiju, a ne bi bilo pretenciozno ni kazalo imena, neovisno o tome što se misli kako se većina likova međusobno i osobno poznaje ili se poznavala. Upravo ih je Pasarić, pišući o njima, učinio i vidljivima i prepoznatljivima.
U ovoj knjizi ima za svakoga ponešto, pa bi ne samo bila prohodnija, nego dodatak za pronalaženje brojnih osoba i događaja o kojima je Dragutin Pasarić, kao u nekom dnevniku – kronologiji, ne samo svome nego cijeloga kraja, izvještavao unatrag gotovo pola vijeka novinarski, kao lokalni dopisnik i kroničar, svojevrsni lokalni zapisničar, dokazujući da nema malih tema: škrlet i vinske ceste, Voloderna jesen, konjički maraton, biciklističke staze, pčelari, Dan močvara, Lonjsko polje, od Ramsara do Repušnice, Grozdovi i stihovi..
Već nabrajanjem medija Tanjug i Hina, Radio Zagreb i Hrvatski radio, televizija Zagreb i Hrvatska televizija, Vjesnik, Večernji list (i Vrt!) te lokalni otkrivaju tektonske društvene promjene, koje uvodno Matea Jalžečić opisuje kao zavičajnu povijest u lokalnim temama. I tu se pokazuje kako povijest odavno nije pouzdana učiteljica života, barem ne jednoznačna. Obogaćuje time i hrvatski jezik u jednome od njegovih, funkcionalnih stilova – novinarskim.
Rado bih čitala i citate onoga što profesionalno počinje s običnom viješću ili proširenom viješću sa 5W tko, što, kada, kako, zašto… prerastajući samoga sebe, nešto što je pisano na deadline, na rok, i postajući mnogo više od uzgrednih ugodnih ili neugodnih sjećanja, dokument vremena, mnogo više građe.
Važno da se ne zaborave ni ljudi i događaji kad ih se više neće moći sjećati suvremenici. Pretpostavljam da će tako biti i s uzrečicama koje su zahvaljujući Pasariću ušle u svakidašnji govor: npr. voloderska – dok je nas, bit će i volova; nazdravičarska – nek se pije graševina, nek popeva Moslavina, trsno gorje i Lonjsko polje i sl.
Vrlo je važno istaknuti da često Drago Pasarić i sam postaje čovjek-događaj, kao kreator i organizator daje ton, određuje važnost. Spiritus movens (nomen omen est!) – on i izdavačka kuća, u tome usporediv jedino nekad sa Željkom Bajzom za dio Zagorja.
Snalazi se u tome i kao obrazovanjem povjesničar i informirani novinar, ne propuštajući uz ekskluzivan i provjeren podatak ni nadahnute štiklece i cake spajajući rubno u formi danas bloga odnosno nekadašnje kolumne novinarstvo, znanost makar popularnu te književnost.
Koristim priliku da podsjetim na klasičnu definiciju novinske/novinarske kolumne, nazvane prema lat. riječi columna=stup, stupac, stubac, novinarski stubac. U novinarstvu je to tekst pisan često subjektivnim, osobnim stilom, katkad i u ich-formi odnosno prvom licu jednine, obogaćen prepoznatljivim stilom, npr. ironijom i satirom. Pisac kolumne je kolumnist, ne samo novinar, često gost – književnik, stručnjak određenog područja, uglednik. Mnogi poznati književnici karijeru su počeli kao kolumnisti.
Kolumna je obično vrlo popularan i rado čitan tekst. Za razliku od komentara koji je jednokratan, kolumnu karakterizira periodičnost u objavljivanju. Obično je u novinama na stalnom mjestu, prepoznatljiva dizajna te s fotografijom ili karikaturom autora.
Ne slažem se s tvrdnjom Kolumnist ne može objektivno pružiti osvrt u svojoj kolumni i ona je uvijek subjektivno obojena. Upravo je to vrijednost Pasarićeve knjige. Iako se uvriježeno misli da je kolumna novija vrsta, prvi novinski kolumnist bio je John Hill, koji je 11. ožujka 1751. s dnevnom kolumnom u oglašivačkim novinama London Adviser i književnom glasniku počeo pisati kolumne pod pseudonimom Inspektor (usporedivo s našim Spectatorom Ive Mihovilovića ili Argusom Borisa Jankovića i sl.).
Sličan kolumni je i blog, koji je novije generacije i razvio se na internetu. Uostalom, i ove su Pasarićeve kolumne objavljene od 2010. – 2017. na portalu Turističke zajednice Grada Kutine. Nadam se da neće ostati na izboru kolumni odnosno blogova unatrag osam godina.
Svojim mi je radom, ako smijem dodati na kraju, Dragutin Pasarić moj moslavački zavičaj proširio vidicima novina, mnogo novih tema, paralela, osoba i događaja i zahvaljujući tome upravo sam mogla bolje pisati i u svojim kolumnama od Enciklopedije špeceraja do knjiga Oblizeki – Moslavina za stolom, Ledina i druge, ali i u novinama Vjesnik, Večernji, Vrt, osobito upravo u reportažama, kolumnama i danas blogovima.
20180116 – 20180117 – 20180122 – 20180307 – 20180313 – 20180314 – 20180216 – 20180319
linkovi
Umjesto kave 13. siječnja 2017.: Piljenice se sjećaju slavnoga karikaturista Branimira Petrovića
http://www.kutina.hr/…/Citanje-v…/ArticleId/31947/oamid/1491
https://unizg.academia.edu/mateajalzecic