Predstavljajući početkom listopada u Kutini knjigu Slavice Moslavac Priče i Kutine (izdavač Vokalna skupina Rusalke), rekoh kako je, po svome dobrom običaju, u međuvremenu objavila još noviju, tada suautorsku Skoči kolo, a samo mjesec dana kasnije u Mjesecu knjige u Knjižnici Popovača, morala sam dodati i još noviju knjižicu Hrvatska žena ogranak Kutina 30 godina.
Još jedna zavičajnica, ali s mnogo širim kontekstom i sa sjajnom spoznajom da svijet ne počinje s nama. Kombinirajući struku i toplinu, odgaja za važnost spoznaje zavičaja, baštine i identiteta, Moslavčeva nam i znanjem i srcem izuzetno pripovijeda i prvi put objavljenim brojnim fotografijama i dokumentima oslikava blisku povijest svoga grada.
Mnogi bi grad mogao pozavidjeti na takvoj zbirci priča, a obilje sadržaja mogla bi podnijeti i opsegom mnogo veća monografija od samo osamdesetak stranica. Iako neveliku, autorica je ovog puta objavila i svoju biografiju, a za one koje pojedine teme iz knjige zanimaju šire, donosi obimnu literaturu.
Moguće da koga i nadahne za nove priče, nastavljajući i svojevrsne moslavačke prethodnike Badalićeve Razglednice iz Moslavine i Pasarićeve Iz kutinske davnine i blizine. Tako da dvojbu kako je knjigu mogla nazvati i Razglednicama iz Kutine i Pozdrav iz Kutine, može nastaviti svojim u brojnim naslovima prepoznatljivim pisanjem s ljubavlju.
S veseljem prenosim svoju recenziju objavljenu i u knjizi:
„Priče iz Kutine Slavice Moslavac – iznenađujuće nove priče iz dobre stare prošlosti
Fascinantno je u kojem je broju i koliko raznovrsnih, stručnih a zanimljivih naslova uspjela osmisliti, napisati, ilustrirati i ukoričiti Slavica Moslavac, po dometu mnogo širim od etnoloških i moslavačkih, što joj je temeljno životno djelovanje. Mnogima od tih naslova od sveobuhvatnih životnih kao što su Etnografski zapisi po Moslavini i širem zavičaju ili nosač zvuka ‘Ćeri mila koji je prema istoimenoj knjizi objavila sa svojim Rusalkama ili Uskrsnica koke Crnke ili bojanki s narodnim vezom za djecu, prethodile su sveobuhvatne izložbe i drugi projekti do kojih su je dovela opsežna istraživanja.
Još je fascinantnije kako u svome više desetljeća nastajalome materijalu ta nagrađivana kutinska etnologinja i muzealka, znanstvenica i praktičarka, uspijeva još osmišljavati nove i iz starih svojih tema izvlačiti nove veze za nove teme. Produhovljeni njezini tekstovi mnoge su uz to u njezinoj struci i šire, u znanosti, popularnoj znanosti, književnim i novinarskim tekstovima uspjeli nadahnuti i za neki prepoznatljiv korak dalje.
Priče iz Kutine jedan su od takvih smjerova i dohvaćenih njezinih novih ciljeva, oplemenjen rezultat nama sadašnjima i onima budućima izravno iz povijesti, iz spoznaja Moslavčeve u njezinim prethodnim projektima o materijalnoj i nematerijalnoj baštini, o životu u gradu i na selu, o arhitekturi i stanovanju, odjeći te hrani i prehrani, običajima koji sve više nestaju, umjetnosti i primijenjenoj umjetnosti i drugome. A sve su to i priče o ljudima koji su kreirali našu višedesetljetnu dalju i bližu prošlost i time sadašnjost, a da bi – da ih Slavica Moslavac nije ovdje ovjekovječila pričom – potonuli u zaborav, bezimeni.
Priče su to aktualnije u vrijeme globalnih svjetskih seoba, pa i iz Hrvatske i u Hrvatsku, što otkrivaju koliko je kutinska, moslavačka i hrvatska povijest, a i sadašnjost tim bogatija i raznolikija, upravo nezaobilaznim doprinosom brojnih doseljenika bilo znanjem, umjetničkim i obrtničkim vještinama i drugim.“
Jasmina Uroda Kutlić, nasljednica Moslavčeve na mjestu ravnateljice Muzeja Moslavine u Kutini, u svojoj recenziji ističe kako su Priče iz Kutine „leksikon posvećen svom gradu“:
„Priče iz Kutine uvodno nam donose popis svih manjina, i djelatnosti kojima su se bavile, te njihov utjecaj na Kutinu i moslavački kraj. Mnogobrojne su to obitelji, a najveći utjecaj svakako je ostavila plemićka obitelj Erdödy. Svakodnevno prolazimo pored prelijepih zdanja koje su nekada bile njihovi domovi ili mjesto rada tako da je ova knjiga i svojevrstan vodič znamenitostima i umjetničkim ostvarenjima koja se nalaze na svakom koraku naše Kutin
Od samih početaka spomena imena Kutina pa do razvoja naselja i trgovišta te Kutine kakvu poznajemo danas vode nas Povijesne crtice o Kutini. Novi datum koji je Kutina uzela za dan grada je od ove godine Petrovo, datum s kojim su Kutinčani od uvijek bili povezani. Koliko su obrtništvo i trgovina bili važni saznati ćete ako nastavite čitati dalje. Koje su to obitelji bile obrtnici te kojim su se obrtima bavili tema je kojom se Slavica bavila kroz svoj rad pa ga detaljno donosi i u ovoj knjizi.
To je svojevrsno renesansno razdoblje kutinske povijesti kada kreće njen razvoj. Dio knjige posvećen je urbanoj cjelini Kutine, koja se logično nastavlja na do sada iznijeto, započinje prekrasnim citatom Dragutina Hirca, poznatog putopisca, koji kaže: „Najljepši ures Moslavačke gore je Kutina, koja se pribrala čista i bijela poput gradića na obronku jedne gorske kose i pružila uz potok Kutinicu“. Nositelji novog izgleda grada uglavnom su židovske obitelji te kasnije i češke koje nam Slavica donosi u nastavku.
Ono što zapravo čini jedan grad to su njegovi ljudi, način života i običaji. Već spomenuto Petrovo oduvijek je bila važno Kutinčanima. Opis kutinskog slavlja donosi nam cijeli presjek kulturnih, vjerskih i društvenih važnosti koje ste mogli pronaći u ovom danu. Mnogi su Kutinčani i Kutinčanke pridonijeli svojem gradu kao npr. Ivan Pavlović Rip, poznati foto i video kroničar, Dragica Šutej, novinarka i spisateljica.
Kakav je život bio, koliko kvalitetan i raznolik, te što je to okupljalo ljude najbolje se vidi iz društvenog i zabavnog života. Prvi glazbeni sastavi, pjevački zborovi, dramske skupine, kulturno-umjetnička društva, popularne zabave kao i dobrovoljna vatrogasna društva najbolje pokazuju kakav je standard prevladavao i koliko je život bio raznovrstan. Ne moram posebno naglašavati kako je Slavica od svojih osnovnoškolskih dana prisutna u glazbenom i kulturno-umjetničkom životu.
Sport je veliki dio života Kutinčana i svakako područje koje je oduvijek bilo jako, kako nekada tako i danas, a Kutina je dala brojne kvalitetne sportaše. Mijo Drvarić koji je bio i prvak u srednjoj kategoriji 1933. godine, atletičar Dane Korica, Branimir Budetić, paraolimpijac, uspješni nogometaši i posebno rukometaši. Ono što daje posebnu toplinu su sjećanja mnogih Kutinčana koja nam svjedoče o izgledu i životu Kutine ili kako tekst navodi Kutinski izgubljeni krajobrazi. I na kraju, ono što će čitatelja zasigurno razveseliti su legende o Kutini isprepletene stvarnim, izmišljenim i nadnaravnim, primjerice legende o imenima mjesta oko Kutine. Priče iz Kutine svojevrstan mali leksikon, koji je Slavica posvetila svom rodnom gradu i njegovim ljudima te na taj način otkinula zaboravu sve ono što današnji brz način života briše pred sobom.“