Najpoznatija svjetska nagrada za kratku priču BBC National Bath Short Story Award pokrenuta je 2005., a starija je gotovo četiri desetljeća od te na engleskom, najstarija vjerojatno na svijetu, vjerojatno je Večernjakova kratka priča, pokrenuta 1964. Ideja je Tomislava Sabljaka, glavna urednica Vera Vrcić, urednik kulture Danko Oblak. Od 2001. nazvana je Ranko Marinković po jednome od svojih predsjednika žirija i književnika iz hrvatskog kanona. S perspektivom da, poput Nazorove i Držićeve, i Marinkovićeva postane zaista nacionalnom nagradom. Jer dio kulturne povijesti i nacionalnoga identiteta već je.
U čast obljetnice u Hrvatskom državnom arhivu u četvrtak 29. siječnja 2025. Večernjak je secesiju obojio svojom crvenom i svečano predstavio zbornik pobjedničkih kratkih priča 1964.-2024. 60 godina 60 priča (priredila Maja Car). Na gotovo 300 stranica svojevrsna je antologija i pregled ne samo kratke priče nego i književnosti s radovima klasika (Ivan Arlica, Antun Šoljan, Zvonimir Majdak, Petar Šegedin, Pavao Pavličić, Nedjeljko Fabrio, Luko Paljetak, Julijana Matanović, Sanja Pilić…) i (ne)afirmiranih autora. Začetnik i selektor Večernjakove kratke priče Tomislav Sabljak dodao je i Danila Kiša i Ivana Slamniga, koji su u okviru natječaja objavili priču, ali nisu nagrađeni, a objavljuje i sjećanje na Krležu, koji za natječaj nije pisao, ali je redovito čitao Večernjakovu kratku priču.
Večernjakova biblioteka zbornika kratkih priča
Valja podsjetiti kako je sa svog natječaja Večernji već objavio nekoliko knjiga: Hrvatska kratka priča: Antologija priča Večernjg lista 1864-2004 i 50 godina 50 priča: antologija kratke priče Večernjeg lista: 1964-2014. Spominje Sabljak i znanstveni projekt HAZU Teorija priče sa sudjelovanjem velikih pisaca proze, zatim Antologiju hrvatske kratke priče iz 2001. Miroslava Šicela sa 12 Večernjakovih kratkih priča (dodajem: i mojom kajkavskom Kak su trojica pesmu nosili!).
Prisjećam se da je objavljeno i više likovnih mapa s ilustracijama priča, kada su izlazile, iz pera i kista vodećih hrvatskih likovnih umjetnika. Sve u svemu, spominje se više od 3000 priča!
Zanimljivo je da godišnje na natječaj redovito pristiže više od 600 priča i da bude objavljeno najmanje 51 ili 52, ovisno o tome koliko je subota. Za 2024. odnosno 58. natječaj, uručene su i nagrade: prvonagrađena je Lujza Bouharaoua za Ljepljive prste, drugonagrađeni majstor Alojz Majetić za Suradnju s Umjetnom inteligencijom, a trećenagrađena Mirna Šitum za Uskrs. Pohvaljene su priče Kristine Gavran, Roberta Međurečana i Tomislava Domovića. Sadržajno, dakle, slika upravo onoga što se potiče, da SU priče kvalitetne, zanimljive, sukladne vremenu i popularne teme.
Preživjet će priče…
Predsjednica ocjenjivačkoga suda Helena Sablić-Tomić u jednome od tri predgovora knjizi 60 godina 60 priča ističe kako u suvremenim hrvatskim kratkim pričama (Slavenka Drakulić, Edo Popović, Ratko Cvetnić, Đurđica Čilić, Jadranka Pintarić, Senko Karuza, Borivoj Radaković, Tomislav Šovagović, Josip Cvetnić, Miro Gavran, Tanja Mravak…) postoji čarobna kompresija, postoji u njoj intenzitet i koncentracija misli i emocija, one potiču drugačiju vrstu fokusa, pozivaju one na neku vrstu destilacije i kratkog vrlo intenzivnog putovanja od mladosti prema trećoj životnoj dobi, one kao da održavaju autorovo naglo prosvjećivanje, uvid u stvarnost, udarac samome sebi njezina je poanta snažna i inteligentno utkana u čitateljevu emociju. Zaključuje:
Glavne karakteristike stila suvremenih kratkih priča prepoznat će se u korištenju kratkih deskriptivnih rečenica, naracije će biti bez prelaska između rečenica, nedostajat će čvrste fabule, bit će premalo informacija, kratke rečenice će ocrtavati probleme s kojima se susreću likovi koji nastoje zadržati fokus čitatelja na bitnome. Preživjet će priče apsurda s humorom u podtekstu držeći opasnost u zraku, odlučivat će one same kako je važno ljudski se osmjehnuti i podnijeti životni vrtuljak bez obzira na to koliko se brzo ili visoko kretao,
Odgovornost prema tradiciji
Izuzetno je važno da se književna perjanica, kratka priča, inače zahvaljujući elektroničkim medijima i akceleriranom vremenu izuzetno popularna književna vrsta i nikad kraća, SMS, u vrijeme kada svi žele pričati neke priče, storytelling, a mnogo se toga ugasilo, kao kontinuitet sačuvana posljednjega desetljeća i u tiskanom mediju, uz sve drugo, kako je istaknuo i glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, kao odgovornost prema tradiciji. jer: Narod koji ne ostavlja pisani trag iza sebe kao da nije ni postojao. Sa žalom se valja prisjetiti osamdesetih kada je kratka priča carevala u časopisima ili još početkom sedamdesetih kada je Večernjak uz Čopića, Matić-Halle, Tomičića i druge domaće, objavljivao i kratke priče i vodećih svjetskih autora – Hemingwaya, Saroyana, Čapeka, Pirandella, Nabokova, Steinbecka, Zweiga, Hamsuna…
Severina čita moju knjigu
Večernakova priča i na papiru i online i uživo meni je trefenpunkt s čitateljima i pratiteljima i kolegama po peru, i novinarskom i književnom, od Branke Primorac i Sanje Pilić, Jasne Kovačević, predsjednika mojega HND-a Hrvoja Zovka, mojega Križanina Tihomira Mraovića, brojnih urednika i izdavača do Igora Gelenčera koji je kapetanski na palubi svoga maestralog projekta Brod knjižara – Brod kulture osam-devet godina ustrajno održavao vrlo uspješan natječaj sa knjigom-zbornikom 20+1 najbolja priča za ljeto… Bilo je to prije nego što se zavrtjela čazmanska kratka priča – satira Slavko Kolar. I, nažalost samo jednokratna, vrgoračka Mate Raos. Zaboravila sam kako su neudobni (lijepi sececijski) stolci na kojima sam odsjedila dobar dio mladosti dok je Hrvatski državni arhiv još bio Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Ovu najdužu kratku priču, dodajem, pomaže i moja kaplja tkati, jer sam u Večernjakovoj kratkoj priči upravo u petnaestak zadnjih godina objavila desetak kratkih priča, kasnije objavljenih i u knjigama Umrežena i Život večni: Severina čita moju knjigu, Plovidba miss Ternine, Cohenove longplejke, Pogled, Periska naša tajna, Bum te skratil za glavu…
