Do. 21. rujna 2023. u Galeriji u Križu, koga zanima, može pogledati jedinstvenu izložbu Kotar Čazma (1872.) 1895.-1955.
Autorice Jadranka Kruljac Sever i Marina Junger morale su se jako potruditi da za nju istraže i prikupe skroman preostao materijal. Učinile su to prošle godine za dan Grada Čazme, pod pokroviteljstvom Grad Čazme i Ministarstva kulture i medija RH, u povodu 150 godina osnivanja kotarske upravno-administrativne jedinice u Čazmi za Centar za kulturu i Gradski muzej Čazma. Izložba je u skromnijem opsegu sad predstavljena u Križu uz Dane općine.
Tom su prilikom autorice prigodno podsjetile i na malo poznatu Krišku republika, koja je nakon tri dana postojanja ugušenu u krvi na Malu gospu prije 103. godine. Uz njih su govorili i i ravnateljica Gradskog muzeja Čazma Maja Cepetić Rogić te kriški općinski načelnik Marko Magdić. Jadranka Kruljac Sever i Marina Junger govorile su o tome da Izložba Kotar Čazma (1872.) 1895. – 1955. prikazuje zabilježene događaje, uzlete, svjetske ratove, propast i osnutak država, uprave, ali i društva tijekom 83 godine postojanja kotara (kloštarskog, kriškog i čazmanskog). Istakle su i kako ta tema još nikad nije obrađivana u stručnim tekstovima, a razlog tomu može biti i problem uočen tijekom pripreme ovoga teksta i izložbe.
A podsjećam i kako sam morala biti maštovita pišući svoj moslavački povijesni roman Ledina (2012.), prije nego što je, primjerice, Franko Mirošević objavio izuzetno vrijednu Povijest HSS-a 1905.-1941. Jer, u izuzetno skromnom je obujnu sačuvan arhivski fond kotara Čazma (Kloštar, Križ) 19. stoljeća i razdoblja do 1945. godine u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Bjelovaru pa je povijest kotara ove izložbe rekonstruiran na izvornim dokumentima muzejskih zbirki Gradskoga muzeja Čazma, spomenicama čazmanske i dabačke župe te spomenice Osnovne škole Čazma, zbirkama zakona, literaturi te u periodici – starim hrvatskim novinama i časopisima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Kotar je, podsjetile su nas autorice, a možete to pročitati i u katalogu koji prati izložbu, niža upravno-teritorijalna jedinica ili jedinica mjesne samouprave u Habsburškoj Monarhiji i Austro-Ugarskoj (1848–1918), potom u oblastima Kraljevine SHS (1921–29), banovinama Kraljevine Jugoslavije (1929–41), velikim župama NDH (1941–45) i u poslijeratnoj Jugoslaviji sve do 1955. Nakon srednjovjekovnoga zlatnog doba kada je Čazma bila jedna od najvažnijih hrvatskih mjesta, pomoćno sjedište Zagrebačke biskupije, sjedište Zbornoga kaptola sv. Duha te važno središte obrazovanja, pismenosti i kulture Kraljevine Slavonije, davanje Čazmi statusa kotarskog središta, donekle je vraćeno značenje ovom pomalo zaboravljenom prostoru.
Po formalnom razvojačenju Vojne krajine Čazma je postala sjedište kotarskog suda i poreznog ureda kloštar-ivanićkoga kotara (1872.-1886.) te i sjedište kotara 1895. godine. Opet se našla u uskoj vezi s okolnim općinama, nekadašnjim provincijama Ivanićem i djelomično Dubravom, s kojima je bila čvrsto vezana biskupovom vladavinom u srednjovjekovnom razdoblju.
Danas su sva ta, prostorno relativno bliska mjesta, na kojima je obično bilo od trideset do četrdeset tisuća žitelja, ponovno podijeljena lokalnim administrativnih granicama, općinskim i županijskim, čak i ne surađuju osobito. To više valja pohvaliti zahtjevan i kreativni, stručan zaron u povijest dviju autorica i ustanova. To prije što će, po svemu sudeći, izroditi i nove projekte poput istraživanja industrijske baštine ili građanske kulture, koji prelaze te granice i koje s radoznalošću očekujemo prije negoli taj dio svoje zajedničke zavičajne povijesti posve zaboravimo. Ta Kotar Čazma ukinut je u godini mojega rođenja!
Takve prilike prizivaju i usporedbe ne samo povijesne nego aktualne, primjerice kako to da se stanovništvo ne smanjuje samo u Čazmi, koja je podalje od autoceste i pruge, nego i u Križu koji ima i jedno i drugo, ali ga depopulacija, kao nekad u teška vremena Vojne krajine, zahvaća kao i druga kotarsko-čazmanka mjesta mjesta, kako je rečeno, osim Ivanić Grada i Kloštar Ivanića.