Sinoć smo u Kutini predstavili nesvakidašnju knjigu Ante Šestića Male tajne polja i luga (Matica hrvatska – Ogranak Kutina, 2022., uredništvo Matea Paripović i Nikolina Petranović). Kako sam s književnicom za djecu Jasnom Popović Poje bila i recenzenticom, dopustila sam si predložiti da im ova zanimljiva knjiga, koju je sam autor odlično ilustrirao, bude povod da se u cilju kreativnog i članskog pomlađivanja Matice, a i njegovanja stvaranja, čitanja i materinskoga jezika, upuste u novu biblioteku – slikovnica. Naime, idući od pjesme do pjesme i ilustracije do ilustracije moj maleni unuk neprestano je radosno uzvikivao: Ooooooooo!
Iako je obrazovanjem strojar i u Tehničkoj školi u Kutini nastavnik je strojarske grupe predmeta, Ante Šestić (1965.) napisao je i oslikao čudesnu, drugačiju knjigu prema kojoj bi mogao predavati i prirodu i biologiju, ponajviše o fauni. Nije još djed, kako sam pomislila, jer se takve teme obično čovjeku zaroje u glavi kad dozreli i počne mu se rađati unučad te se sam počne vraćati djetinjstvu, svojim doživljajima i pustolovinama. Ali bi svatko, i malen i odrastao, rado zasjeo u pjesnikovo krilo da zajedno listaju, čitaju i gledaju knjigu o životinjama otkrivajući tko je tko. Uostalom, recenziju sam naslovila: Dobri i zločesti životinjski junaci u Šestićevim stihovima baš šarmantni.
Kao dječak Ante je u zavičaju, u Derventi u Bosni i Hercegovini, volio šetati prirodom, drugovati s njome i sada svoje doživljaje prenosi u verse. Iako to nisu domaće životinje iz stana, kuće i dvorišta poput mačke, psa ili krave…, stihovane, pa konačno i preko ilustracija, prepoznat će ih i oni kojima priroda nije nadohvat ruke, nego im je bliskija primjerice iz knjiga, televizijskih dokumentaraca i crtića. Uostalom, tu i tamo zaigra se i motivima popkulture bliskima i djeci i odraslima, od nogometnih zvijezda (o divljoj svinji u Slavnim nogometašima) i slavnih pjevača koji za veliku lovu sinhroniziraju crtiće (o mišu iz Face iz rupe) do ekologije.
Zahvaljujući svome osnovnoškolskom nastavniku, i škola i mali Ante nagrađivani su za literarne radove koje je tada napisao. Kako se zato što je u obitelji bilo njih četvero djece ipak morao odreći studija književnosti u Sarajevu korist praktičnijega strojarstva Slavonskome Brodu, kao da je svoje mladalačke misli i sjećanja racionalno pospremio u vremensku kapsulu i sada ih je ponovno oživio i pretočio na papir, jednako svježe u Odu zavičaju. On jednostavno prenosi svoja radosna viđenja svijeta, a modernom se mladom čitatelju ne udvara ni sada popularnim temama niti jezikom primjerice društvenih mreža. Uz to, ne gnjavi ni pretencioznim stihovima ni rimama nego samo pripovijeda, pjeva, odabrao za temu Frulaša, Svemirca iz duplje, Šumskog bombardera, Vjesnike novoga dana, Leteći kostim, Kradljivice jaja ili Vodenu princezu.
Kao iskusni pedagog ne odriče se pedagogije te nuka djecu proaktivnosti, da u stihu i ilustraciji prepoznaju – čak i ispišu – o kome pjeva, dajući životinjama karakter, ne skrivajući njihove loše, ali ni ne namećući dobre osobine. Uostalom, za rata je svoje novinske tekstove ilustrirao karikaturama. Moram dodati da piše i aforizme.
Male tajne polja i luga svojevrsne su dosjetke, pitalice, a ta cjelina sadržava 42 pjesme koje i male i velike tjeraju od otkriju tko su junaci Povratka kralja (u kojem se belji medo), Otkačenih nogometaša, Večernjega koncerta (u kojem Širom bare, u proljeće,/ koncertna sezona kreće./ Ne znaš što se više ori:/ bas, altovi il` tenori). Posve druga su stvar Proljetni tenori ili Nebeski pjevači. Tko je Lutalica, Nesretni klizač, a što je Preobrazba? Ili zašto je u Noćnu avanturu dospio baš jež, a kako je Rudar postao – krt? U toj pjesmi pjeva: Na travnjaku, bliže štali,/ osvanuo vulkan mali./ Vidim baku, nije sretna./ Kao da nam prijeti Etna. Zaredaju onda Leteći debeljko, Slavna Lijenčina, Siroče u žitu, Kradljivica,Poljska kraljica, Plašljivi junak (dakako: zeko!), Vesela Skakačica (dakako: vjeverica!), Noćni lovac dakako: sova!), Radnice (dakako: pčele!)…
Ali vam ostaje otkrivati koga je smjestio u Poljski vlak, Pratioce oluja, Facu iz rupe, Pernati tornado, koga je i zašto krstio Oračima. Božja ovčica podsjetit će vas na ljupke dvostihe iz djetinjstva, pa i na poučne basne primjerice Ezopa, koji se i sam našao opjevan: A kako se zna dočepat/ zalogaja slasna,/ slikovito opisuje/ Ezopova basna.(Crni pljačkaš)
Zasladio je Ante Šestić knjigu i drugom cjelinom – Haiku odgonetkama. Sa također 42 minijature sa po tri-pet-tri slogova i temama koje ćemo poput ponavljalica prepoznati iz prvog dijela. Katkad i opore životne istine, primjerice zatvaranje nekog prehrambenog lanca, opisuje blisko, životno, zanimljivo prenoseći vlastito iskustvo. 6. Sito šuška jež./Nestali su puževi/ kraj šumskog puta. Ili: 11. Zazvonio sat/ prije pjesme pijetla./ Bila lisica.
Ali su izuzetno zanimljiva i druga pjesnikova zapažanja. Tako u 18. haiku pjeva U vlažnom humusu/ malene kišne gliste/uče pravopis. A već u 19.:Crne pjegice/ na dlanu djevojčice./Il’ bubamara? Prizore u slici u tri stiha moćno ozvučuje: 28.Zvekeću čvorci./ U dozreli vinograd/ stiže tornado. A često u slikovno-zvučnoj minijaturi uspijeva spojiti floru i faunu: 3.Počinje koncert./Lopoči puni žaba/ plove k obali. Toliko da vas podsjeti da se haiku, na čitateljevu radost, čita najmanje dvaput.
Neobičan čovjek taj Šestić koji će uskoro bilježiti i pola života ispod Moslavačke gore, na vlastiti se račun šali da je Bosanac koji ne radi na mješalici nego piše poeziju dodajući kako je još u zavičaju navikao da se iščuđavaju susjede što škole rade od djece: tumaraju poljima i lugom, a ne nose ni motiku ni sjekiru. Eto, iako u zreloj dobi, i u tome je našao nadahnuće kao i u knjizi profesora Devidea kad je tražeći zbirku matematičkih zadataka slučajno naišao na zbirku haiku. Čekamo…