I moje šipkovače u Rožinoj tejni ili kak kajkafski zvleči z pozablenosti Nade Starčević Lopac – Umjesto kave, na Tri kralja 2025.

Ruže su crvene, Jedna žuta ruža, Rožica sem bila, Lady Rose… tek su neke od omiljenih pjesama o ruži, onoj o kojoj Shakespeare u Romeu i Juliji govori kako bi, ma kako se zvala, isto mirisala. Tim su se cvijetom, često zvanim kraljicom cvijeća, ovisno o boji simbolom i ljubavi i ljubomore i čistoće, bavili mnogi, pa i u knjigama, ali uglavnom poviješću te uzgojem što rjeđih sorta i zamamnijih osobina, od oblika, boja, mirisa…

Naslovnica knjige o ruži sa simboličnom rožom, pijetlovom krijestom

Nada Starčević Lopac (1946.) rođena je i školovala se u Zagrebu, ali joj obitelj imućnih trgovaca talijanskoga podrijetla potječe iz varaždinskoga kraja kamo je odlazila na ferje kod bake na Malom vrhu u općini Gornji Kneginec, gdje je na zemlji predaka kao aromaterapistica specijalistica osnovala Jaccominijev aromavrt. Ukratko, zagledana u ružu, za koju tvrdi kako zavliekla se je u sve ljucke posle, najprije je prije nekoliko godina u Gradskoj knjižnici Novi Marof priredila izložbu Rožina tejna (Ružina tajna), a prošle godine svoju životnu opsesiju pretočila i u monografska knjigu Rožina tejna ili kak kajkafski zvleči z pozablenosti (Varaždinske Toplice, Tonimir, 2024.) sa šest recenzija posvećenih različitim područjima ljudske aktivnosti, od ljekovitosti do vjere. Zanimljivo je, a nekima nerazumljivo, na naslovnici pijetao raskošne krijeste, koju kajkavci zovu – rožom.

Ruža koju je jesenas Nada Starčević Lopac snimila na svome Varaždinbregu

Žalim jedino što nema više raskošnih fotografija. Sadržaj na više od 200 stranica zaista je prebogat, raznolik od botanike do simbolike, zanimljivo pisan i onima koji o ružama znaju mnogo, a osobito za one koji tek žele doznati više. Autorica s čitaljeljem dijeli i obilje literature i, meni osobito vrijedan, kajkavski rječnik – rieči koje morti ne razmete.

Nada Starčević Lopac
Roža i kunst

Kak je Dante slagal Božanstvenu komediju

Janoga je dnieva vu rano leto
Veliki pesnik, Dante se je zval
Sedel pod brajdom od biele rouže
Nekaj si je gruntal , a onda zaspal.
Liepo je senjal. Kak da je v raju
Vu roužini latici kak ti da spi..
I cieli mu raj je zgledel kak roža.
A cieli život kak najlepši sni.
I dišalo vse je na rožinu duhu.
Sonce je grelo, vetrek popuhaval
Ftiči popievali kak anđelof zbor.
Nove poeme je Dante zmišljaval.
Božanstvenu komediju je stvoril
I rajskoga vrta nam vrata otvoril.
(Jaccominijeva)

S jedne od prompromocija knjige: autorica s predstavljačima (Foto Ivanka Grahovac / Facebook)

Meni je osobito zanimljiv dio Roža i kunst, a osim mužike, kunstmaleraja, kiparije, arhitekture, tanca, stripa, grafike, filma tu je i književnost i to uz dramu, narodne pesme, mitove, legende i bejke te epiku i lirika, za koju je, i sama pjesnikinja, gospođa Nada prikupila stihove petnaestak kajkavskih pjesnika (Božica Jelušić, Ljubica Ribić, Davorka Črnčec, Terezija Flegar, Darko Foder, Ivan Grahovec, Aleksandar Horvat, Tibor Martan, Ružica Maruriš Vasilić, Barica Pahić Grobenski, Ružica Šafranec Kišur, Ljiljana Vuglaš),među kojima i svoju Pesnik i roža i moju šipkovače (iz zbirke Breberika & Eklektika, zajedničke mi s Borisom Domagojem Biletićem, objavljena u biblioteci Kaj &Ča: Susreti Kajkavskoga spravišča 2022., urednica Božica Pažur). Osobito me se dojmio mali, svojevrsni antologijski pjev o rožama i rožicama na različitim idionima kajkavskoga čime se Nadina ruža tako rascvjetala dodatnim farbama. Ali hoće li one biti doboljne da se kajkafski zvleče z pozablenosti? Knjiga je osim u Marofu predstavljena i u varaždinskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici Metel Ožegović, na što je pjesnikinja pozivala i vlastitim stihovima: Rožina tejna/ postiha se prismicala/ Zdaj diš.

Božica Brkan
šipkovače

Pjesma o ružama Božice Brkan na kekavici

mati je moja imela zelene ruke kej niko
i nabožala je i nadelila se nekej i pelcerov i grebenic i semejna
al najbolše se je narasadžala šipkovač spod flašu
da ne imela ni doma kam žnimi
a ni babam se nekak ne štelo roži stare fel
rosa damascena z sto latic kej od ne delaju i profume i likere
puno cvetov puno i trnov
ležeše je saditi kupuvane
mam z lonca v lonec one prek sitne
jel v zemlu
kej su mam okrščene po najlepše glumica i cveteju celo leto
a ne samo za trojake jel za veliku mešu
jel tak kesno da jim mraz još pupe pofuri
a če farbu zgusteraš jeno leto na drugo si drugu kupiš
i šaterane i kej na televizije dajeju
kej da je ko nafarbal
lepo zebereš jel očeš za na jobluk jel očeš za pod jobluk
kej buju po krovu puzale
i još tak dišale da od ne ni spati ne moči

20220603 – 20220606
Objavljeno uzbirci Breberika & Eklektika Božice Brkan i Borisa Domagoja Biletića, biblioteka Kaj i Ča: Susreti, Kajkavsko spravišče 2023. (urednica Božica Pažur).