Žena je životu/ najveći imetak./ I ukras. I Majka./I vječni početak. – stihovi su Enesa Kiševića uklesani u mramor na zid u Prolazu hrvatskih pjesnika i nadjenuli naslov Žena je životu najveći imetak 32. Večeri hrvatske ljubavne poezije, krasnom završetku 32. Vrazove Ljubice.
Samoborci su uspjeli održati kontinuitet priredbe, a o uvjetima unatrag dvije godine – prošle pod maskama! – svjedoče sinoć odmah dva predstavljena godišnja zbornika recitala za 2020. i 2021. Objavljene su u njima i pjesme Božice Brkan, u prvoj ljubavni triptih: pjesma druga, rebra, a u drugoj reč kej je ne.
Koliko se pjesnici u Samoboru dobro osjećaju, govori i brojnost sudionika. Božica Brkan čitala je najnoviju ljubavnu – ako napišem ljubavnu pjesmu.
Božica Brkan
ako napišem ljubavnu pjesmu
ako napišem ljubavnu pjesmu
može li mi ona zamijeniti ljubav
ako napišem ljubavnu pjesmu
hoću li biti bliže da zavolim
bliže da mene netko zavoli
ako napišem ljubavnu pjesmu
hoću li bliže biti sreći
hoću li bliže biti boli
hoću li bliže biti dolasku
odlasku
rastanku
ako napišem ljubavnu pjesmu
hoće li mi od pogleda na tebe
zabridjeti vlasi prsai zaum i um
ako napišem ljubavnu
pjesmu
toliko dobru da me udari u pleksus
da ostanem bez daha kao kad tebe ugledam
hoću li samo napisavši je
napokon spoznati uzaludnost ljubavi
ako napišem ljubavnu pjesmu
baš dobru ljubavnu pjesmu
hoće li mi dostajati samo do ljubavi
samo dok ne zavolim
ili kao da neizlječivo volim do kraja života
20201104 – 20201105 – 20210526 – 20210612
20210615 – 20210616