Oda rukama fotografa Antuna Bukovca – umjesto kave 24. svibnja 2017.

Ne samo kao netko tko povremeno ima i vrlo bolnih problema s rukama, šakama, a od tjelesnih su mi organa životno presudne, ne preporučujem vam da se usredotočite u 10 razloga zbog kojih su vam ruke hladne (ima valjda, ali nisam tražila, i za noge!), pogotovo jer navodno ruke otkrivaju bolesti preporučujem izložbu fotografija Antuna Bukovca Ruke. Samo do 10. lipnja u Galeriji Kajkavskog spravišča u Ilici 34.

Antun Bukovec, portret s vlastite izložbe

Dade vam misliti.
Što vam govore ruke?
Što vama govore vaše ruke?

Ruke Antuna Bukovca

Toni, 1956. rođen u Zagrebu, predstavlja se autorski u posebnoj mapi i na ovoj izložbi sa 60 fotografija snimljenih u posljednjih nekoliko godina, kako kaže, prilikom snimanja brojnih i raznovrsnih kulturnih događanja. Posvećuje pozornost rukama umjetnika (književnika, likovnih umjetnika, glazbenika, glumaca…). kojima izvode svoja djela. Ruke – kao metafora stvaranja, čovjekov alat kojim stvara nove svjetove… Bukovec svojim fotografskim okom i umijećem bilježi čovjekovo najvrjednije sredstvo kojim ostavlja trag na svijetu…
U nekom životnom trenutku stvaranja/reprodukcije, uz druge, zabilježio je i ruke književnika Ludwiga Bauera te Sanje Pilić, fotografkinje Slavke Pavić (nedavno imala izložbu na istome mjestu!) , glumca Dubravka Sidora, umjetnika nakita Lazara Roka Lumezija, glazbenika Matije Dedića i, dakako, Darka Rundeka. Njegove i ruke pjevaju: Pa pusti da ti sviram/duša gine od tišine/ I ne boj se buke/ to što svira to su ruke… 

S otvorenja: Antun Bukovec i Mate Matišić

Gornji ekstremiteti na tijelu čovjeka ili majmuna sa pet prstiju – palac, kažiprt, srednji prst, prstenjak i mali prst – kako ih opisuje Wikipedija, nadahnjivale su same. I za dječje pjesmice i za lektirne naslove i za uglazbljene pop-stihove i za fotografije koje su svojevrsni porteti, onakvi kakvim je osobu vidio fotoaparat Tonija Bukovca.

Književnik Ludwig Bauer uz Bukovčevu fotografiju svojih ruku na svojoj knjizi

Dade misliti. Jer već sutra tko zna kako će srebrni prsten tvoriti umjetnik nekoga novog naraštaja, kako će pisati književni tekst neki novi majstor Lujo Bauer ili prebirati gitarske žice netko tko mi neće biti vršnjak poput Rundeka i pjevati u čast rukama koje stvaraju. I koje svašta čine kao u noveli Ranka Marinkovića, objavljenoj u istoimenoj zbirci dvije godine prije mojega rođenja; a sada je skraćuju za one kojima se ne da čitati, ali ni pjevati, svirati, brusiti, fotkati… u:

Čovjek hoda prekriženih ruku na leđima i stavlja lijevu u naručje desne. Ruke se počinju prepirati kad lijeva ruka počne pjevušiti u naručju desne. Desna joj kaže da prestane, ali lijeva nastavlja iz inata i tu počinje prepirka oko teme koja je ruka korisnija…

Publika na izložbi Ruke Antuna Bukovca

20170524

Fotografije Miljenko Brezak

Link

https://www.lektire.hr/ruke/

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ruka

https://www.vecernji.hr/lifestyle/10-razloga-zbog-kojih-su-vam-ruke-uvijek-hladne-1046587

https://zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/bolesti-koje-skrivaju-nase-ruke—414358.html

https://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/pjesma/darko-rundek/ruke.html