I Arsen bi bio zadovoljan – Umjesto kave 6. studenoga 2018.

Više od dva sata čiste glazbe. Zaista dobre glazbe. Gabi Novak, Bisera Veletanlić, Matija Dedić i Vasil Hadžimanov. Ne znam što sam točno očekivala, ali ono što su te večeri sjećanja, sadašnjosti i budućnosti, kako reče gospođa Novak, izvela dvojica odličnih pijanista svjetske klase i dva plemenita glasa, bilo je još bolje od toga. Zanatsko umijeće i talent preštrikalisu i ono što smo nekad davno poznavali u nove, ne nužno savršene, ali svježe i sjajne improvizacije. Što bi rekao moj M.: I Arsen bi bio zadovoljan.

Na pozornici Lisinskoga Vasil Hadžimanov, bisera Veletanlić, Gabi Novak i Matija Dedić / Fotografija Božica Brkan
Na pozornici Lisinskoga Vasil Hadžimanov, Bisera Veletanlić, Gabi Novak i Matija Dedić / Fotografija Božica Brkan

Baš smo podijelili dobar osjećaj oni s bine i mi u gledalištu-slušalištu Lisinskoga. Teško prepričati riječima, kao što baš govori o nečem drugom neki na TV-u. Naravno da HTV nije snimala. Natprosječno nije dobrodošlo. Ne znam je li na kocertu bio i koji kritičar, osim jednog fotića i eventualno koji novinar. Čak mi se i publika učinila drugačijom: ne možeš joj ni prići s ruke u zrak. Ali što zna pljeskati! Na prvim mjestima.

Gabi Novak i Matija Dedić / Fotografija Božica Brkan
Gabi Novak i Matija Dedić / Fotografija Božica Brkan

Očekivala sam samo nas metuzaleme i vremešne poštovaoce, a ono do nas i mladci. Recimo, momak jedva prešao dvadesetu netremice koncentriran kako se dva klavira nadmeću u vještini i kreaciji na licu mjesta u onome što upućeniji nazivaju spojem balkanskih ritmova i modernih stilova jazza, funkyja, world musica i što ti ga ja znam. (Bila sam koncentrirana što će svirati i pjevati Arsenovo.) Zagledan kako dvije sjajne dame glasom oblikuju ljepotu, u mraku pjeva s njima balade i Pamtim samo sretne dane. Dobro ne može biti nego dobro. Ma i samo na zagrebačkom proputovanju neobičnoga kvarteta. Ne dam se, pamtim samo sretne dane.

Vasil Hadžimanov i Bisera Veletanlić / Fotografija Božica Brkan
Vasil Hadžimanov i Bisera Veletanlić / Fotografija Božica Brkan

Moj me M. kao gimnazijalku vodio na Arsenov koncert u Gavellu. (Od tinejdžerske dobi meni nema do Arsena.) Trajao je toliko da smo jedva stigli na ponoćni vlak za povratak u našu provinciju. Tada sam prvi put Gabi vidjela uživo: prvi se put poslije Matijina rođenja popela na pozornicu, glasa čudesnog, bogme i linije u bijelom svilenom kompletu rukom oslikanom.

Dvojica i dva klavira / Fotografija Miljenko Brezak
Dvojica i dva klavira / Fotografija Miljenko Brezak

Otad je iza nas, a i iza nje cijeli životni luk, Arsena nema, a sin joj grmi na svom instrumenu, razmišljam na koncertu u Lisinskom iz sredine prvoga reda. (Kad M. časti, onda časti i pretjerivanjem, prvi je kupovao karte za koncert četvoro prijatelja, tete i nećaka te majke i sina.) Po običaju elegantna, sad dama u crnom, meni je baš lijepa (ne mogu nikako reći starica) i sada mi pjeva najbolje u životu. A Bisera Veletanlić podsjetila me na raskoš KornelijaKovačakoju sam propustila posljednja već tri desetljeća. A kao studošicu na posljednjem koncertu njegove Korni grupe u Domu sportova umalo su me stampedski pregazili i otad izbjegavam velike koncerte.

Cvijeće na kraju / Fotografija Miljenko Brezak

Teško je uspoređivati, ali meni je malisinoćnji koncert i bolji od onoga baš raskošnog Zagrebačke filharnomije posvećenoga mojem Arsenu.

20181106

Oda rukama fotografa Antuna Bukovca – umjesto kave 24. svibnja 2017.

Ne samo kao netko tko povremeno ima i vrlo bolnih problema s rukama, šakama, a od tjelesnih su mi organa životno presudne, ne preporučujem vam da se usredotočite u 10 razloga zbog kojih su vam ruke hladne (ima valjda, ali nisam tražila, i za noge!), pogotovo jer navodno ruke otkrivaju bolesti preporučujem izložbu fotografija Antuna Bukovca Ruke. Samo do 10. lipnja u Galeriji Kajkavskog spravišča u Ilici 34.

Antun Bukovec, portret s vlastite izložbe

Dade vam misliti.
Što vam govore ruke?
Što vama govore vaše ruke?

Ruke Antuna Bukovca

Toni, 1956. rođen u Zagrebu, predstavlja se autorski u posebnoj mapi i na ovoj izložbi sa 60 fotografija snimljenih u posljednjih nekoliko godina, kako kaže, prilikom snimanja brojnih i raznovrsnih kulturnih događanja. Posvećuje pozornost rukama umjetnika (književnika, likovnih umjetnika, glazbenika, glumaca…). kojima izvode svoja djela. Ruke – kao metafora stvaranja, čovjekov alat kojim stvara nove svjetove… Bukovec svojim fotografskim okom i umijećem bilježi čovjekovo najvrjednije sredstvo kojim ostavlja trag na svijetu…
U nekom životnom trenutku stvaranja/reprodukcije, uz druge, zabilježio je i ruke književnika Ludwiga Bauera te Sanje Pilić, fotografkinje Slavke Pavić (nedavno imala izložbu na istome mjestu!) , glumca Dubravka Sidora, umjetnika nakita Lazara Roka Lumezija, glazbenika Matije Dedića i, dakako, Darka Rundeka. Njegove i ruke pjevaju: Pa pusti da ti sviram/duša gine od tišine/ I ne boj se buke/ to što svira to su ruke… 

S otvorenja: Antun Bukovec i Mate Matišić

Gornji ekstremiteti na tijelu čovjeka ili majmuna sa pet prstiju – palac, kažiprt, srednji prst, prstenjak i mali prst – kako ih opisuje Wikipedija, nadahnjivale su same. I za dječje pjesmice i za lektirne naslove i za uglazbljene pop-stihove i za fotografije koje su svojevrsni porteti, onakvi kakvim je osobu vidio fotoaparat Tonija Bukovca.

Književnik Ludwig Bauer uz Bukovčevu fotografiju svojih ruku na svojoj knjizi

Dade misliti. Jer već sutra tko zna kako će srebrni prsten tvoriti umjetnik nekoga novog naraštaja, kako će pisati književni tekst neki novi majstor Lujo Bauer ili prebirati gitarske žice netko tko mi neće biti vršnjak poput Rundeka i pjevati u čast rukama koje stvaraju. I koje svašta čine kao u noveli Ranka Marinkovića, objavljenoj u istoimenoj zbirci dvije godine prije mojega rođenja; a sada je skraćuju za one kojima se ne da čitati, ali ni pjevati, svirati, brusiti, fotkati… u:

Čovjek hoda prekriženih ruku na leđima i stavlja lijevu u naručje desne. Ruke se počinju prepirati kad lijeva ruka počne pjevušiti u naručju desne. Desna joj kaže da prestane, ali lijeva nastavlja iz inata i tu počinje prepirka oko teme koja je ruka korisnija…

Publika na izložbi Ruke Antuna Bukovca

20170524

Fotografije Miljenko Brezak

Link

https://www.lektire.hr/ruke/

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ruka

https://www.vecernji.hr/lifestyle/10-razloga-zbog-kojih-su-vam-ruke-uvijek-hladne-1046587

https://zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/bolesti-koje-skrivaju-nase-ruke—414358.html

https://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/pjesma/darko-rundek/ruke.html