Posljednjom svibanjskom izložbom na Bundeku Floraart je obilježio punih 60 godina i Podružnica Zrinjevac Zagrebačkoga holdinga za tu je priliku objavila monografiju velikoga formata na 250 stranica (urednik Darko Milošić) posvetivši je svim djelatnicima i sudionicima kako sadašnjim tako i bivšim, koji su svoje stručno znanje, iskustvo, kreativnost, entuzijazam, logistiku i predanost uložili u organiziranje i realizaciju Sajma cvijeća i Floraart i na taj način prenijeli ljepotu svake cvjetne instalacije, svakog i najmanjeg detalja na izložbi te je zahvaljujući njima Floraart postao simbol Zagreba.
Uz raskošnu fotodokumentaciju u pet cjelina knjiga donosi uvodnu riječ Božene Cvitanović, zatim Šezdeset proljeća u cvijetu grada i Povijesni okvir urednika Darka Milošića, zatim Povijesni razvoj grada Floraarta iz pera Irene Vitez Zubak utrojen u Gornji Grad (1966.-1993.), Boćarski dom (1992.-2005.) i Bundek (2006.-2025.). Nastavlja se prostornim kontekstom: Zagreb kao pozornica, a Miroslav Krepela donosi Franjo Krepela: čuva i arhitekt zagrebačkog zelenila, Irena Vitez Zubak Zagrebačke parkove, Saša Šekoranja Grad koji slavi cvijeće, a Božica Brkan Prvu cvjetnu izložbu organizirao je Večernji list.
Slijede stručni i esejistički pogledi, u kojima Ivona Takač piše o natjecanjima u sklopu Floraarta, Branka Hlevnjak predlaže Zamijenimo smeće skulpturama i cvijećem te Cvijet kao znak poistovjećivanja, Kornelija Benyovsky Šotarić donosi uspomene s Floraarta, a Ana Pojatina Grafički jezik Floraarts. A Pogled u budućnost i zaključak? Darko Uidl priremio je temu Floraart danas i sutra, Irena Vitez Zubak zaključuje s Međunarodnom vrtnom izložbom Floraart. Ukratko, tekstovi su različite zanimljive perspektive.Dakako da se ponosim sudjelovanjem u ovome projektu opisujući posebno zametak izložbe kao jedan od živih i utjecajnih projekata Večernjaka te vremena kada sam uređivala Vrt, Večernjakov prilog četvrtkom. S veseljem tekst i fotografije iz knjige (od stranice 150. do 165.) prenosim – u široj verziji čuvam ga za buduću svoju vrtnu knjigu – pozdravljajući suradnike novinare i stručne, posebice iz Zrinjevca i Floraarta, a i vjerne čitatelje. Nismo ni znali da lijepim i korisnim pričama o cvijeću i hortikulturi stvaramo povijest. Ne samo Zagreba!
Božica Brkan
književnica i novinarka, urednica Večernjakova priloga Vrt (1992. – 2010.)
Prvu Cvjetnu izložbu organizirao je Večernji list
Kada je 2005. godine Vrt, prilog Večernjega lista slavio dvadesetu obljetnicu izlaženja – osnovao ga je 1985. nestor hrvatskoga agronovinarstva Ivo Lajtman – Zrinjevac je dugogodišnju suradnju obilježio neobičnim darom: u redakciju je dopremljeno čak šest kamiona biljaka.
Prema zamisli dipl. ing. Nikoline Matković, tadašnje direktorice Proizvodnje bilja u Zrinjevcu i višestruko nagrađivane autorice florističkih instalacija na Floraartu (među ostalim Šestinski kišobran i Milenijska vrata), vrtlari Nada Karasman, Hermina Ilić, Božidar Zagorščak, Zlatko Kučak, Ivan Trputec, Ermin Kuburić, Ivan Hobolić, Rafael Čubelić, Zoran Drempetić i Ilija Gabulić u samo dvanaest sati redakcijsku dvoranu pretvorili su u živi vrt.
Sa zelenim logotipom Vrta. Sa čak tridesetak
vrsta bilja, od kojih su neke bile visoke i četiri metra! Samo za svečanost. Na
duplerici sam rastegla naslov: Rajski vrt samo
na jedan dan. Zelena parada imala je velik odjek.
S više od trideset biljnih vrsta, među kojima su neke dosezale i četiri metra
visine, prostor je postao privremena zelena scenografija – stvorena samo za
jednu svečanost. Naslov duplerice glasio je: Rajski vrt samo zajedan dan, a
snažan odjek toga događaja potvrdio je koliko je veza između novina, čitatelja
i hortikulture bila živa.
prostoru izložili ljepotu kako bi je mogli vidjeti i naši čitatelji. Na sreću, detaljno smo ga ovjekovječili na Vrtovim stranicama, a posebice bilje kojim su – i kako! – čitatelji mogli oplemeniti svoje unutarnje i vanjske prostore. Srećom, vrt je detaljno dokumentiran na stranicama priloga, osobito kao prikaz bilja kojim su čitatelji mogli oplemeniti vlastite unutarnje i vanjske prostore.
Tijekom tih godina Vrt je sustavno, opsežno i novinarski angažirano pratio Floraart – reportažama, stručnim tekstovima, fotografijama i suradnjom s brojnim autorima. Obnova dizajna priloga, uvođenje kolora i povećanje čitanosti donijeli su i profesionalno priznanje: Nagradu Zagorka Hrvatskoga novinarskog društva za najbolje uređen novinski prilog 2000. godine.
U vremenu prije interneta, agresivnog marketinga i razvijene vrtne industrije, čitatelji su informacije o novim biljnim vrstama, uzgoju, cijenama i mjestima nabave tražili izravno – često već na sam dan otvorenja Floraart putem stalno otvorenoga dežurnog telefona priloga. Takva komunikacija pokazivala je koliko je suradnja između medija, struke i publike bila višestruko korisna.
Preuzimanjem uređivanja priloga 1992. zatekla sam iznenađujuće distanciran odnos prema samoj manifestaciji, premda je upravo Večernji list bio ključan u organizaciji prvoga Sajma cvijeća 1966. na Gornjem Gradu. Arhivski tekstovi, osobito iz Večernjaka i Vjesnika, svjedoče o iznimnom odazivu izlagača i posjetitelja, o cvijeću dopremljenom iz Nizozemske, japanskoj ikebani, raznim nagradama Grand Prix – zlatnim ružama – te o snažnoj vezi između Sajma i građana koji su sudjelovali i kao izlagači i kao posjetitelji.
Već tada Sajam nije bio samo izložba nego društveni i kulturni događaj koji je
povezivao ljude različitih sredina, poticao uređenje vrtova, prozora i balkona
te stvarao trajnu vezu između grada i hortikulture. Desetljeća su ga preselila
s Gornjega Grada na Prisavlje, a potom i na Bundek, gdje je prerastao u
međunarodnu vrtnu izložbu.
Floraart je pritom pratio i šire društvene
promjene: razvoj domaće proizvodnje bilja, oblikovanje javnih i privatnih
vrtova, obnovu prostora nakon ratnih razaranja, ali i pojavu novih
hortikulturnih trendova – od topiarija i bonsaija do urbanih vrtova, jestivog cvijeća
i ekoloških tema. U razdoblju oskudne literature i ograničenih mogućnosti
nabave upravo je Floraart postajao godišnje ishodište znanja, inspiracije i
razmjene iskustava.
Zato se to vrijeme pamti kao razdoblje u kojem vrt nije bio tek dekoracija, nego
prostor kreativnosti, dokolice i svakodnevne kulture življenja. Floraart je u
tom procesu imao trajnu ulogu nadahnuća – mjesto susreta grada, prirode i
ljudi, iz kojeg se ideje prenose u svakodnevni život.