Rječnik novinarskoga žargona – urednici i autori su Lana Hudeček i Vicko Krampus, a uz njih su autori i Milan Pavičić, Lovro Alebić, Franka Alvarez, Marta Halužan, Iva Juričević, Iva Muminović, Iva Vasilj. Izdavač je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2023. Ta je knjižica na 130 stranica objavljena u 300 primjeraka, a sadržava oko 600 novinarskih žargonizama. Zanimljiva za čitanje i korištenje svakako je studentima novinarstva i jezika, onima koji se bave jezikom, a i još radoznalim novinarima. Uvodna studija govori o odnosu novinarskoga žargona i standardnoga jezika odnosno nazivlja. Rječnik je, navode autori, uz drugo i poziv novinarskoj struci da se, poput drugih struka, uključi u uređivanje novinarskoga stručnog nazivlja. Ne znam očekuju li javljanje internetom, jer da je bilo više i ozbiljnije ambicije – koja se može nadoknaditi – zacijelo bi na suradnju pozvali i prije objave.
Urednici
predavači Lana Hudeček i Vicko Krampus navode kako je izrada toga rječnika
pokrenuta na preddiplomskom stručnom studiju novinarstva na Veleučilištu Vern
šk. g. 2016./2017. Studenti su pokazali veliko zanimanje, a građa je
prikupljana iz dostupne literature (popis na kraju knjige), s novinskih
portala, ekscerpirana iz stručnih i znanstvenih
radova (jer je jedna od značajki novinarskoga žargona i ta da se mnogi
žargonski izrazi upotrebljavaju i u znanstveno-popularnome, pa i strogo
znanstvenom stilu) te prikupljan na novinarskim kolegijima studija, u razgovoru
s novinarima redakcijama u kojima su studenti bili na studentskoj praksi itd.
Žargonizmi su prikupljani i pretraživanjem interneta te ragledavanjem dvaju
hrvatskih portala (Hrvatske jezične riznice i hrvatskoga jezičnog korpusa –
hrWaCa) s pomoću alata za pretragu korpusa SketchEnginea i skica
riječi (WordSHetches) za hrvatski jezik. Ističu:
Cilj nam je bio, ističu urednici, stvoriti rječnik koji bi mogao biti
zanimljiv i koristan ne samo studentima novinarstva i novinarima, nego i svima koji se na bilo
koji način bave medijima te široj jezikoslovnoj i općoj zajednici. Njegov je
cilj, dakle, u prvome redu popisati i opisati suvremeni novinarski stručni
žargon. Pritom smo svjesni da u toj zadaći ne možemo potpuno uspjeti jer „Valja
napomenuti daje cehovski jezik podložan stalnim promjenama, a ima i svoje
dijalekte. Naime, svaka redakcija ima svoje lokale leksičke specifičnosti.“
(Mihovilović 2007: 274).
Žargona u rječniku nema, ali je prema definiciji iz uvoda stručni žargon jezik kojim se pripadnici određene struke služe u svojoj uzajamnoj svakodnevnoj i neformalnoj komunikaciji. Ne pripada standardnome jeziku. U hrvatskom jezikoslovlju podsjećaju da nema mnogo djela koja se bave žargonom uopće i zahvaliti trebamo Tomislavu Sabljaku što imamo rječnik Šatra, Rječnik šatrovačkog govora i Rječnik hrvatskoga žargona. Stručnim žargonima jezikoslovci se bave još manje, pa navode Od računalnoga žargona do računalnoga nazivlja Antuna Halonje i Milice Mihaljević, od novinarskoga žargona Rječnik redakcijskog žargona u knjizi Profesionalni novinar Maroja Mihovilovića, sa oko 300 izraza, zatim neki novi medijski nazivi uvršteni su u Englesko-hrvatski politološki rječnik: Mediji (Car 2013.), Leksikon Hrvatskeradiotelevizije, web Žargonaut i sl.
U niz od adreme do žutila Rječnik novinarskoga žargonaredaju se antrfile, brifing, copi-paste, fotku, foršpana, hijavatu, hejtera, navlakušu, opinion makera, paparaca, patku i plahtu, prime-time, trola… Svakako je pohvalno, pogotovo što su studenti sa svojim profesorima sami sebi stvorili literaturu, jer znam kako sam i koliko truda prije petnaestak godina držeći tri godine jednosemestralne vježbe iz Stilistike u medijskoj komunikaciji na Komunikologiji Hrvatskih studija ulagala u pripremu nastave. Više se ne sjećam da li studentima prve ili druge godini, po šezdesetak njih, jedino da sam svaki put promukla. Da bi budućim kolegama bilo zanimljivije i korisnije, poticajnije, dovodila sam vrhunske majstore zanatlije iz novina, TV i radija – novinare, lektore, urednike, marketingaše… U tri godine i zanimanje za studij bitno se mijenjao: sve manje je bilo novinarstva, a sve više PR i marketinga, sve više specijalizacije za agencijsko, pisano, TV, radijsko.
Ne znam kako je sada (radijsko je, ako se ne varam, na FPN od ove
godine ukinuto), ali se nadam da nije sve otišlo na internetsko novinarstvo
odnosno, kako jutros pročitah jedan gorki komentar, u specijalizaciju za
inženjera za stavljanje materijala na dvije društvene mreže i doktorate za
lajkanja. Ustrajno sam zadavala zadaće, jer sam bila zgrožena što budući
novinari recentne medije, ma kakvi bili, uopće nisu pratili, jedva da su tek po
neki bili na Facebooku i Twitteru. Prakse uz ozbiljne mentore je bilo vrlo malo
i svaki se uzdaje u se i svoje kljuse i lajkove. Ponosna sam na nekoliko svojih
studenata poslije vrlo uspješnih u medijima i vrlo specijaliziranima. Kako sam
još radila, motiv mi nije bio honorar nedostatan za taksi amo i tamo, čak ni
studenti niti upućeni niti zainteresirani ni toliko da bi se makar povremeno
čemu čudili ko picek glisti, nego ideja da napišem knjigu. Skromna, jedva
postojeća literatura onda se uglavnom svodila na Internet i praksu s vrlo
aktualnim primjerima fake news, gerilla marketing, content, spin i
spindoktor. Riječ zapratiti nije bila ni u povojima. A nije bilo ni influencera,
instagramuša, klikabilnosti,
pa jedva i
multimedijalnosti. Iako sam primjerice u okviru svoje
specijalizacije mnogo radila native marketinga, nismo tada to uopće tako
zvali.
Tek sam poslije povremeno pomišljala da
bih, ostanem li na faksu, mogla doktorirati na temi novinari-književnici.
Nisam, jer mi je lijepa literatura pretegla novinarstvo, ali nažalost nije ni
nitko drugi iako je materijal sjajan. No, kako nisam prestala zapisivati u
podsjetnik, upravo me Rječnik novinarskog žargona naveo da pogledam što
sam to htjela prenijeti ne samo studentima nego javnosti kao svoj prilog da se
ne zaboravi što smo imali na svom jeziku, u svim njegovim oblicima, prije nego
nas (je) do kraja pregazio engleski kao globalni modern language. I infotaintment.
Odličan primjer je marketing, gdje nije pomogla ni sjajna prevedena osnovna literatura poput Kotlerova Upravljanje marketingom još u vrijeme nestora hrvatskoga marketinga prof. dr. sc. Fedora Rocca (s prevoditeljicom Vlasta Andrlić) 1988. Je li mi to bila zamisao o samopomoći ili samopromociji ne mogu tvrditi, ali da sam ustrajala dobro bi došlo, makar za onaj Muzej novinarstva koji je kanio osnovati Branko Lovrić. Jer, koliko primjećujem, u Rječniku novinarskoga žargona u literaturi nedostaju knjižni i novinski naslovi i autori iz tiskanoga novinarstva poput pretpotopnoga Bože Novaka, različitih izdanja kuće Vjesnik od Leksikona dalje, pa Branke Primorac (za djecu!), Nives Opačić, Maje Matković…
Još mi više nedostaju žargonizmi, ali i ne samo žargonizmi nego ukupni jezik iz tiskanoga novinarstva koje su gotovo pojeli strojevi, nova tehnologija i nesentimentalna vremena u kojima sve počinje sa mnom. Ali, što mogu kad sentimentalno žalim i za tim, jezičnim dokumentima sve davnijih, nestalih vremena prije vremena formata i formatiranja, flipanja, imprimtura itd. Prije nego su nam na stolove sjele kante, računala, dok još nije bilo nikoga tko ne bi znao tko je Oto Reisinger, Pablo Cajzek ili Šime Radovčić, Spectator, Argus, čak i Studijev Piko Bodljić (ponovno uskrsnuo, i danas životari u studiju), rubrika Pisma čitatelja ili naš Vrtov dežurni telefon. Osim u Novinarskoj trilogiji, u kojoj kanim objaviti sva tri svoja novinarska romana – Lift / Politička melodrama, Azour journal 1993.; Rez / Leica-roman u 36 slika, VBZ, 2012. i Privremeno neuporabljivo, Acumen, 2022. – svojevrsnoj povijesti hrvatskoga novinarstva od devedesete, prilažem, više nabacujem nekoliko svojih žargonizama o novinarstvu, fotografijama, grafici… kojih, za razliku od recimo špigla i šlagera, tipfelera i tipića, u Rječniku novinarskoga žargona nema, bez posebnoga reda i dodatne obrade, nabrajam:
prijelom/prelom, prelomiti (grafičko oblikovanje novin i novinske stranice), forski prijelom/prelom (prelamanje unaprijed da se sve stigne npr. zbog blagdanskog višebroja, u očekivanju nekog događaja, nečije smrti itd.), (s)rušiti stranicu (grafički stranicu raditi ispočetka zbog novopristiglih vijesti ili boljega rješenja), blokirati (rezervirati prostor s događaja koji se tek odvija ili za tekst koji se tek piše), kurvin redak (kad visi jedan redakili pola reda u stupcu), zalom (kad se poremeti slijed odlomaka), zlatni rez, rubriciranje, cicero, kolumna, kolumnist, laga (izdvojene tematske cjeline nekoliko stranica unutar novina, npr. sport, kultura), pereks (početak tetska s najvažnijim informacjama, anterfile), obrnuti pereks, cajtnot, dedlajn/deadline/rok, demantij, embargo (zabrana objave do određenoga roka), (pro)cutiti (probiti neke skrivene informacije), špranca (predložak), štof (materijal za tekst), prežvatati/prežvakavanje (napisati tekst sa starim podacima), isisati iz prsta (napisati tekst ni od čega, katkad i izmisliti, kao fake news), zgusnuti tekst (skratiti tekst, izbaciti nepotrebne podatke i riječi), skalupiti, štrikati/ naštrikati/preštrikati (napisati tekst ili ga dužiti da popuni prostor, preraditi tekst, rirajtirati tekst), rirajting, nabrijati tekst, otvoriti/otvarati/zatvoriti temu, neprobojni tekst (teško prohodan tekst, loše napisan tako da se ne može lako ni čitati ni kratiti), naklampfati (napisati puno teksta, katkad i besmislenoga), (na)štancati, () (napisati puno, previše teksta o čemu, pisati jedno te isto, neinventivno, grafički pretrpati teksta i fotogafija), (na)trackati, (pre)orati tekst (dubok, temeljit rirajting, ispravljanje, prerada), srezati, sasjeći, popljuvati, napljuvati, rastrančirati koga (nekoga iskritizirati s argumentima ili bez njih), biti u tekstu (koncentrirano pisati), izaći iz teksta (dekoncentrirati se u pisanju teksta); tezga (posao sa strane, mimo redovitog zaposlenja, na crno, na sivo, u fušu), tezgariti, šlagvort (povod, uvod u tekst), ići na kavu (ići na sastanak off the record, ne nužno za objavu), ekskluziva, smanji(ti) doživljaj! (smiri tekst, ne pretjeruj)…
Ako Rječnik novinarskoga žargona shvatimo, kako nam autori poručiše kao poziv novinarskoj struci da se, poput mnogih drugih struka, uključi u uređivanje novinarskoga stručnog nazivlja, da on prije svega bilježi šarolikost i kreativnost u stvaranju nazivlja kojim se novinari služe u svojoj svakodnevici, pozivam i kolege, posebno dokone penziće koji to još pamte pa ili su već zabilježili ili da zapišu dok nisu zaboravili te dok s ljudima nije nestalo i to. Pozivam i naše Hrvatsko novinarsko društvo i Institut za jezik i jezikoslovlje da nastave te studije novinarstva na Vernu, Komunikologiji Hrvatskih studija, Fakultetu političkih znanosti i druge, sve do studija hrvatske književnosti i jezika.