Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Žargon, rječnik, pa još novinarski – Umjesto kave 14. kolovoza 2024. godine

Rječnik novinarskoga žargona – urednici i autori su Lana Hudeček i Vicko Krampus, a uz njih su autori i Milan Pavičić, Lovro Alebić, Franka Alvarez, Marta Halužan, Iva Juričević, Iva Muminović, Iva Vasilj. Izdavač je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2023. Ta je knjižica na 130 stranica objavljena u 300 primjeraka, a sadržava oko 600 novinarskih žargonizama. Zanimljiva za čitanje i korištenje svakako je studentima novinarstva i jezika, onima koji se bave jezikom, a i još radoznalim novinarima. Uvodna studija govori o odnosu novinarskoga žargona i standardnoga jezika odnosno nazivlja. Rječnik je, navode autori, uz drugo i poziv novinarskoj struci da se, poput drugih struka, uključi u uređivanje novinarskoga stručnog nazivlja. Ne znam očekuju li javljanje internetom, jer da je bilo više i ozbiljnije ambicije – koja se može nadoknaditi – zacijelo bi na suradnju pozvali i prije objave.

Naslovnica skromnoga, ali važnoga izdanja

Urednici predavači Lana Hudeček i Vicko Krampus navode kako je izrada toga rječnika pokrenuta na preddiplomskom stručnom studiju novinarstva na Veleučilištu Vern šk. g. 2016./2017. Studenti su pokazali veliko zanimanje, a građa je prikupljana iz dostupne literature (popis na kraju knjige), s novinskih portala, ekscerpirana iz stručnih i znanstvenih radova (jer je jedna od značajki novinarskoga žargona i ta da se mnogi žargonski izrazi upotrebljavaju i u znanstveno-popularnome, pa i strogo znanstvenom stilu) te prikupljan na novinarskim kolegijima studija, u razgovoru s novinarima redakcijama u kojima su studenti bili na studentskoj praksi itd. Žargonizmi su prikupljani i pretraživanjem interneta te ragledavanjem dvaju hrvatskih portala (Hrvatske jezične riznice i hrvatskoga jezičnog korpusa – hrWaCa) s pomoću alata za pretragu korpusa SketchEnginea i skica riječi (WordSHetches) za hrvatski jezik. Ističu:

Cilj nam je bio, ističu urednici, stvoriti rječnik koji bi mogao biti zanimljiv i koristan ne samo studentima novinarstva i novinarima, nego i svima koji se na bilo koji način bave medijima te široj jezikoslovnoj i općoj zajednici. Njegov je cilj, dakle, u prvome redu popisati i opisati suvremeni novinarski stručni žargon. Pritom smo svjesni da u toj zadaći ne možemo potpuno uspjeti jer „Valja napomenuti daje cehovski jezik podložan stalnim promjenama, a ima i svoje dijalekte. Naime, svaka redakcija ima svoje lokale leksičke specifičnosti.“ (Mihovilović 2007: 274).

Žargona u rječniku nema, ali je prema definiciji iz uvoda stručni žargon jezik kojim se pripadnici određene struke služe u svojoj uzajamnoj svakodnevnoj i neformalnoj komunikaciji. Ne pripada standardnome jeziku. U hrvatskom jezikoslovlju podsjećaju da nema mnogo djela koja se bave žargonom uopće i zahvaliti trebamo Tomislavu Sabljaku što imamo rječnik Šatra, Rječnik šatrovačkog govora i Rječnik hrvatskoga žargona. Stručnim žargonima jezikoslovci se bave još manje, pa navode Od računalnoga žargona do računalnoga nazivlja Antuna Halonje i Milice Mihaljević, od novinarskoga žargona Rječnik redakcijskog žargona u knjizi Profesionalni novinar Maroja Mihovilovića, sa oko 300 izraza, zatim neki novi medijski nazivi uvršteni su u Englesko-hrvatski politološki rječnik: Mediji (Car 2013.), Leksikon Hrvatskeradiotelevizije, web Žargonaut i sl.

U niz od adreme do žutila Rječnik novinarskoga žargonaredaju se antrfile, brifing, copi-paste, fotku, foršpana, hijavatu, hejtera, navlakušu, opinion makera, paparaca, patku i plahtu, prime-time, trola… Svakako je pohvalno, pogotovo što su studenti sa svojim profesorima sami sebi stvorili literaturu, jer znam kako sam i koliko truda prije petnaestak godina držeći tri godine jednosemestralne vježbe iz Stilistike u medijskoj komunikaciji na Komunikologiji Hrvatskih studija ulagala u pripremu nastave. Više se ne sjećam da li studentima prve ili druge godini, po šezdesetak njih, jedino da sam svaki put promukla. Da bi budućim kolegama bilo zanimljivije i korisnije, poticajnije, dovodila sam vrhunske majstore zanatlije iz novina, TV i radija – novinare, lektore, urednike, marketingaše… U tri godine i zanimanje za studij bitno se mijenjao: sve manje je bilo novinarstva, a sve više PR i marketinga, sve više specijalizacije za agencijsko, pisano, TV, radijsko.

Ne znam kako je sada (radijsko je, ako se ne varam, na FPN od ove godine ukinuto), ali se nadam da nije sve otišlo na internetsko novinarstvo odnosno, kako jutros pročitah jedan gorki komentar, u specijalizaciju za inženjera za stavljanje materijala na dvije društvene mreže i doktorate za lajkanja. Ustrajno sam zadavala zadaće, jer sam bila zgrožena što budući novinari recentne medije, ma kakvi bili, uopće nisu pratili, jedva da su tek po neki bili na Facebooku i Twitteru. Prakse uz ozbiljne mentore je bilo vrlo malo i svaki se uzdaje u se i svoje kljuse i lajkove. Ponosna sam na nekoliko svojih studenata poslije vrlo uspješnih u medijima i vrlo specijaliziranima. Kako sam još radila, motiv mi nije bio honorar nedostatan za taksi amo i tamo, čak ni studenti niti upućeni niti zainteresirani ni toliko da bi se makar povremeno čemu čudili ko picek glisti, nego ideja da napišem knjigu. Skromna, jedva postojeća literatura onda se uglavnom svodila na Internet i praksu s vrlo aktualnim primjerima fake news, gerilla marketing, content, spin i spindoktor. Riječ zapratiti nije bila ni u povojima. A nije bilo ni influencera, instagramuša, klikabilnosti, pa jedva i multimedijalnosti. Iako sam primjerice u okviru svoje specijalizacije mnogo radila native marketinga, nismo tada to uopće tako zvali.

Tek sam poslije povremeno pomišljala da bih, ostanem li na faksu, mogla doktorirati na temi novinari-književnici. Nisam, jer mi je lijepa literatura pretegla novinarstvo, ali nažalost nije ni nitko drugi iako je materijal sjajan. No, kako nisam prestala zapisivati u podsjetnik, upravo me Rječnik novinarskog žargona naveo da pogledam što sam to htjela prenijeti ne samo studentima nego javnosti kao svoj prilog da se ne zaboravi što smo imali na svom jeziku, u svim njegovim oblicima, prije nego nas (je) do kraja pregazio engleski kao globalni modern language. I infotaintment.

Odličan primjer je marketing, gdje nije pomogla ni sjajna prevedena osnovna literatura poput Kotlerova Upravljanje marketingom još u vrijeme nestora hrvatskoga marketinga prof. dr. sc. Fedora Rocca (s prevoditeljicom Vlasta Andrlić) 1988. Je li mi to bila zamisao o samopomoći ili samopromociji ne mogu tvrditi, ali da sam ustrajala dobro bi došlo, makar za onaj Muzej novinarstva koji je kanio osnovati Branko Lovrić. Jer, koliko primjećujem, u Rječniku novinarskoga žargona u literaturi nedostaju knjižni i novinski naslovi i autori iz tiskanoga novinarstva poput pretpotopnoga Bože Novaka, različitih izdanja kuće Vjesnik od Leksikona dalje, pa Branke Primorac (za djecu!), Nives Opačić, Maje Matković…

Još mi više nedostaju žargonizmi, ali i ne samo žargonizmi nego ukupni jezik iz tiskanoga novinarstva koje su gotovo pojeli strojevi, nova tehnologija i nesentimentalna vremena u kojima sve počinje sa mnom. Ali, što mogu kad sentimentalno žalim i za tim, jezičnim dokumentima sve davnijih, nestalih vremena prije vremena formata i formatiranja, flipanja, imprimtura itd. Prije nego su nam na stolove sjele kante, računala, dok još nije bilo nikoga tko ne bi znao tko je Oto Reisinger, Pablo Cajzek ili Šime Radovčić, Spectator, Argus, čak i Studijev Piko Bodljić (ponovno uskrsnuo, i danas životari u studiju), rubrika Pisma čitatelja ili naš Vrtov dežurni telefon. Osim u Novinarskoj trilogiji, u kojoj kanim objaviti sva tri svoja novinarska romana – Lift / Politička melodrama, Azour journal 1993.; Rez / Leica-roman u 36 slika, VBZ, 2012. i Privremeno neuporabljivo, Acumen, 2022. – svojevrsnoj povijesti hrvatskoga novinarstva od devedesete, prilažem, više nabacujem nekoliko svojih žargonizama o novinarstvu, fotografijama, grafici… kojih, za razliku od recimo špigla i šlagera, tipfelera i tipića, u Rječniku novinarskoga žargona nema, bez posebnoga reda i dodatne obrade, nabrajam:

prijelom/prelom, prelomiti (grafičko oblikovanje novin i novinske stranice), forski prijelom/prelom (prelamanje unaprijed da se sve stigne npr. zbog blagdanskog višebroja, u očekivanju nekog događaja, nečije smrti itd.), (s)rušiti stranicu (grafički stranicu raditi ispočetka zbog novopristiglih vijesti ili boljega rješenja), blokirati (rezervirati prostor s događaja koji se tek odvija ili za tekst koji se tek piše), kurvin redak (kad visi jedan redakili pola reda u stupcu), zalom (kad se poremeti slijed odlomaka), zlatni rez, rubriciranje, cicero, kolumna, kolumnist, laga (izdvojene tematske cjeline nekoliko stranica unutar novina, npr. sport, kultura), pereks (početak tetska s najvažnijim informacjama, anterfile), obrnuti pereks, cajtnot, dedlajn/deadline/rok, demantij, embargo (zabrana objave do određenoga roka), (pro)cutiti (probiti neke skrivene informacije), špranca (predložak), štof (materijal za tekst), prežvatati/prežvakavanje (napisati tekst sa starim podacima), isisati iz prsta (napisati tekst ni od čega, katkad i izmisliti, kao fake news), zgusnuti tekst (skratiti tekst, izbaciti nepotrebne podatke i riječi), skalupiti, štrikati/ naštrikati/preštrikati (napisati tekst ili ga dužiti da popuni prostor, preraditi tekst, rirajtirati tekst), rirajting, nabrijati tekst, otvoriti/otvarati/zatvoriti temu, neprobojni tekst (teško prohodan tekst, loše napisan tako da se ne može lako ni čitati ni kratiti), naklampfati (napisati puno teksta, katkad i besmislenoga), (na)štancati, () (napisati puno, previše teksta o čemu, pisati jedno te isto, neinventivno, grafički pretrpati teksta i fotogafija), (na)trackati, (pre)orati tekst (dubok, temeljit rirajting, ispravljanje, prerada), srezati, sasjeći, popljuvati, napljuvati, rastrančirati koga (nekoga iskritizirati s argumentima ili bez njih), biti u tekstu (koncentrirano pisati), izaći iz teksta (dekoncentrirati se u pisanju teksta); tezga (posao sa strane, mimo redovitog zaposlenja, na crno, na sivo, u fušu), tezgariti, šlagvort (povod, uvod u tekst), ići na kavu (ići na sastanak off the record, ne nužno za objavu), ekskluziva, smanji(ti) doživljaj! (smiri tekst, ne pretjeruj)…

Ako Rječnik novinarskoga žargona shvatimo, kako nam autori poručiše kao poziv novinarskoj struci da se, poput mnogih drugih struka, uključi u uređivanje novinarskoga stručnog nazivlja, da on prije svega bilježi šarolikost i kreativnost u stvaranju nazivlja kojim se novinari služe u svojoj svakodnevici, pozivam i kolege, posebno dokone penziće koji to još pamte pa ili su već zabilježili ili da zapišu dok nisu zaboravili te dok s ljudima nije nestalo i to. Pozivam i naše Hrvatsko novinarsko društvo i Institut za jezik i jezikoslovlje da nastave te studije novinarstva na Vernu, Komunikologiji Hrvatskih studija, Fakultetu političkih znanosti i druge, sve do studija hrvatske književnosti i jezika.

Anita Celinić: Ako je jezik domovina, mjesni, materinji govor nam je zavičaj

Na predstavljanju Maloga rječnika kajkavskoga govora stubičkoga kraja 30. listopada 2018. govorila je i dijalektologinja dr. sc. Anita Celinić iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Uvjereni kako njezino izlaganje zaslužuje i šire zanimanje, objavljujemo ga s dopuštenjem autorice.

Dr. sc. Anita Celinić / Fotografija Miljenko Brezak

Svaki je čovjek određen, uz ostalo, svojim jezikom. Jezik je bitno obilježje našega identiteta. Što sve uključuje taj pojamjezika? On može biti višestruk, ali uključuje najmanje dvije sastavnice. S jedne strane, to je književni (ili standardni) jezik– onaj jezik koji u društvu kojega smo dio osigurava jasnu, preciznu, nedvosmislenu, iznijansiranu komunikaciju o svemu što razabiremo o svijetu i o sebi, i to među nama koji u našem vremenu i na našem prostoru živimo i govorimo, ali i u vremenskoj okomici, tako da po mogućnosti razumijevamo što su nam rekli ljudi koji su nešto pisali prije 100, 200, 500 ili, zamislite, 1000 godina, koliko god iz dubine prošlosti imamo pisane tragove.

Ništa manje ne bismo trebali misliti i na ono kako i što mi današnji ostavljamo zapisano za budućnost, za one koji će živjati za 100, 200 ili 500 godina. Kao oni prethodnici, čije zapise možemo čitati do danas, tako i mi ne bismo trebali izgubiti iz vida što ostavljamo zapisano za budućnost – za onu budućnost koju zamišljamo u silnom razvoju znanosti i tehnologije – i kako to bilježimo.

Naslovnica Maloga rječnika kajkavskoga govora stubičkoga kraja

Zato postoji književni jezik. Književni je jezik koji se njeguje, jezik kojim se piše i kojim se pisalo kroz povijest, stoljećima, a pisat će se i u budućnosti. To je jezik koji se uči – nitko se ne rađa s književnim jezikom (kao što se rađa, odnosno raste s materinjim govorom). Književni je jezik koji ima uređena pravila, zapisana u priručnicima (npr. gramatikama), jezik koji ima uređeno pismo, tzv. grafiju, pomoću koje možemo zapisati sve što na njemu izgovaramo. Književni je jezik kulturno i civilizacijsko dobro. Osobe (djeca, učenici – mi smo sada u školi i to je važno reći) koje u školskoj dobi dobro svladaju pisanje, čitanje i razumijevanje književnoga jezika, osiguravaju sebi, a time i društvu u kojem žive, razumijevanje i sporazumijevanje, što je temelj svih znanja, a i odnosa. Ne čini li se da je uzrok mnogim teškoćama u društvu upravo ne-razumijevanje?

Međutim, pitanje našega identiteta ne zaustavlja se samo na književnom jeziku. Uz njega, svaki je čovjek određen barem još jednim tipom jezika – onim obiteljskim, mjesnim, zavičajnim. Određeni smo svojim govorom, svojim materinjim govorom, govorom svoje obitelji, svojega mjesta – zaselka, sela ili grada. To je onaj tip jezika koji često ne biva zapisan, koji većinom postoji u usmenom obraćanju i zato za njega upotrebljavamo riječ govor. Taj govor većinom nema zapisanih pravila (ali pravila i te kako ima), na njemu uglavnom nisu pisani nikakvi tekstovi (ali su bezbrojni izgovoreni), to je govor za čiji nam valjani zapis često nedostaju slova (jer ima drukčije glasove od književnoga jezika). To je naš materinji, zavičajni, mjesni govor. Poznati je jezikoslovac rekao da je prava čovjekova domovina jezik – dodala bih: ako je jezik domovina, mjesni, materinji govor nam je zavičaj.

S predstavljanja rječnika:Danica pelko, Anita Celinić i Božica Brkan / Snimio Miljenko Brezak — S predstavljanja rječnika: Danica Pelko, Anita Celinić i Božica Brkan / Snimio Miljenko Brezak

Ako ostavimo sa strane taj važan identitetski značaj mjesnoga govora, kao dijalektolog željela bih naglasiti da je zapisivanje i proučavanje mjesnih govora nevjerojatan izvor podataka o povijesti jezika, a time i naroda(u psl. jeziku riječ *językъ značila je i ‘jezik’ i ‘narod’). To kako izgleda, odnosno zvuči, neki mjesni govor nipošto nije slučajno. Ako smo valjano zapisali riječi bilo kojega hrvatskoga mjesnoga govora – od Međimurja do Dubrovnika, pa tako i npr. govor Gornje Stubice, ili Donje, ili Oroslavja – ugradili smo kamenčić u vrlo složni mozaik hrvatskoga jezika – njegove sadašnjosti i prošlosti. Jer, nikada se ne smije zaboraviti:kada kažemo hrvatski jezik, to nipošto ne smije uključivati samo njegov književni oblik, nego i sve njegove mjesne govore, u svoj njihovoj raznolikosti.

Živeći u vremenu koje se ubrzano mijenja, znamo da se i naši mjesni govori danas mijenjaju brže nego ikada prije. Teško je reći kako će oni izgledati za 50 ili 100 godina. Danas još ti govori čuvaju starinu, tako važnu i vrijednu za povijest hrvatskoga jezika, starinu koju kroz postupni, polagani ravoj govori baštine još od praslavenskoga doba i praslavenskoga jezika. Ubrzanim će se razvojem bez sumnje mnogo toga narušiti. Ne zabilježimo li to što sada još imamo i što je kao vrijedna baština došlo do nas, izgledno je da za 100 godina najveći dio toga više nećemo imati. Alate, nošnje, etnografske i historiografske predmete… možemo spremiti u škrinje, i vitrine, i ostaviti ih, ako sada nemamo prilike, za neka buduća istraživanja. No, govor – njega ne možemo spremiti u škrinju. Govor živi u ustima svojih govornika – s njima živi, s njima i umire. Odgovornost da ga očuvamo na nama je.

Tu je odgovornost prepoznala i ova škola, prepoznala su ju djeca koja su sazdala ovu knjigu, i njihova sjajna mentorica koja je u djeci pobudila, probudila, posvijestila i, vjerujem, kao zalog za budućnost mjesnih govora, usadila: i svijest, i ljubav i znanje o mjesnom, domaćem govoru i njegovu čuvanju. Od srca čestitam svima koji su sudjelovali u nastanku ove knjige. Činjenica da predstavljamo njezino već drugo izdanje puno govori o tome kolika je potreba i želja za ovim i općenito za rječnicima mjesnih govora.

Oni su stvorili Mali rječnik! / Snimio Miljenko Brezak

U rječniku su sabrane brojne riječi mjesnih govora stubičkoga kraja. Osim toga, autori su prepoznali još nešto vrlo važno – potrebu da se rječnik obrne, tako da u knjizi, osim stubičko-standardnohrvatskoga rječnika, imamo i obrnuti, standardnohrvatsko-stubički. To je dio koji mnogim drugim dijalektnim rječnicima nedostaje. Kao sjajan dodatak drugom izdanju napravljene su snimke riječi (natuknica) iz ovoga rječnika. To je izvrstan način korištenja mogućnosti suvremene tehnologije. Djeca su, zajedno s gđom Pelko, svojom mentoricom, snimila riječi zavičajnoga govora i pohranila ih na internet. Zainteresirani čitatelj i slušatelj može ih na odgovarajućem mjestu na internetu pronaći i jednu po jednu poslušati.

Upravo slušanje izgovorenih riječi, osobito kod onih primjera u kojima se čuju posebni glasovi mjesnih govora, glasovi koji se razlikuju od glasova književnoga jezika, slušatelju omogućuje dobivanje prave zvučne slike obrađenih riječi. Tu čujemo i još jedno vrlo važno obilježje domaćih riječi: izvorni naglasak. Mogućnost da preslušamo rječničke natuknice osigurava nam da dođemo (pod time mislim i na zainteresirane ljubitelje i amatere, ali i na stručnjake i znanstvenike) do onih podataka kojih u tiskanom izdanju rječnika nema (i ne može ih biti jer bi to bilo prezahtjevno za djecu), kao što su oznake naglasaka i posebnih glasova (npr. ). Ti podatci označeni u samom tekstu mogli bi se očekivati u većem, dijalektološki nadziranom rječniku. Voljela bih zato dodati, za većim rječnikom stubičkoga kraja – rječnikom koji bi imao i naglaske, i posebne znakove za izgovor i, na primjer, rečenične primjere svake natuknice – velika je potreba i nadam se da će se u ovoj poticajnoj sredini i za takvo djelo naći snage. Kao dijalektolog usredno vas potičem i na taj korak.

S predstavljanja: Anica Celinić i Božica Brkan / Snimio Miljenko Brezak

Na kraju, još bih spomenula neke dijalektološke pojmove i termine (jer, pišući rječnik, našli ste se na području znanstvene discipline koja se zove dijalektologija i koja proučava i bilježi mjesne, zavičajne govore), pojmove koji bi mogli biti od koristi i olakšati stavljanje ovoga djela i obrađenih govora u kontekst. Prvi je pojam mjesnoga govora. Kada govorimo o govoru jednoga mjesta, govoru po kojem se stanovnici toga mjesta razlikuju od svih okolnih govora u okolnim mjestima, upotrijebit ćemo termin mjesni govor: mjesni govor Gornje Stubice, Donje Stubice, mjesni govor Oroslavja, mjesni govor Svetoga Mateja, mjesni govor Šagudovca… Budući da se svaki od tih govora pomalo razlikuje jedan od drugoga, reći ćemo da su to različitimjesni govori. Istovremeno, budući da ti govori imaju i dosta zajedničkih osobina, možemo ih sve svrstati u skupinu govora(npr. stubička skupina govora). Govori se te skupine po određenim zajedničkim osobinama razlikuju od govora okolnih skupina (npr. od zlatarske skupine govora, ili od zabočke i sl.). Više skupina govora po nekim se zajedničkim crtama svrstava u jedan dijalekt. Podjele na dijalekte su različite pa tako možemo reći da se stubički govor, prema dijalektologu Stjepanu Ivšiću, svrstava u zagorsko- međimurski dijalekt, a prema dijalektologu Miji Lončariću u središnjozagorski dijalekt. Dalje, taj se dijalekt, zajedno s okolnima, svrstava u još višu jedinicu, u narječje(središnjozagorski dijalekt pripada kajkavskom narječju, a imamo i čakavsko i štokavsko), a narječja čine jezik,hrvatski jezik. Prolazeći kroz taj niz, zaključujemo: govori stubičkoga kraja, svaki posebno, mjesni su govori hrvatskoga jezika i svaki od njih predstavlja dio njegova živoga, organskoga tkiva.

Rekla sam na prije, govor se ne može spremiti u škrinju. Jedini način da ga zabilježimo – za sadašnjost i za budućnost – jest da ga zapišemo u knjigu. Knjiga je ta škrinjica, shramba – nekada su rekli – u kojoj pomno pohranjujemo ono što nam je najvrednije.Veselim se, zahvaljujem i, svima koji su je napisali i oblikovali (npr. i ilustratorima!), čestitam što ovu škrinjicu možemo držati u ruci! Dodala bih samo da, da bi govor živio, njime se mora govoriti. Dakle, govorite, upotrebljavajte svoj mjesni govor, onaj neizmijenjeni, iskonski, govor vaših mamica i babica, sa svim njegovim izvornim glasovima i naglascima, oblicima i riječima! Govorite ga! Znamo gdje su mjesta za izražavanje na književnom jeziku, ali izvan tih mjesta ostaje mnogo prostora za domaću, materinsku riječ. Oni uopće nisu u koliziji. Onaj tko je naučio upotrebljavati i poštovati vlastiti domaći govor, znat će na isti način poštovati, i s veseljem prihvaćati, i svaki drugi mjesni govor, od bednjanskoga do mljetskoga, od iločkoga do prezidanskoga, i to ne kao nešto čemu se treba čuditi ili, ne daj Bože, podsmjehnuti, nego kao sastavni dio hrvatskoga i slavenskoga jezičnoga tkiva. Dijalektna raznolikost jedno je od bitnih obilježja hrvatskoga jezičnoga i nacionalnoga identiteta.I ova nam knjiga to pokazuje, zajedno sa svojim autorima – malima i velikima.

20181105

Linkovi

http://www.bozicabrkan.com/mali-skolski-prerasta-u-ozbiljan-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickog-kraja-umjesto-kave-31-listopada-2018/

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-9-svibnja-2017-mali-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickoga-kraja-2/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-8-svibnja-2017-mali-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickoga-kraja/

https://www.facebook.com/bozica.brkan?fref=nf&pnref=story

https://www.facebook.com/pou.donjastubica.1?pnref=story

https://www.facebook.com/sanja.vacek/posts/10211851629222809?pnref=story

https://www.bozicabrkan.com/tekst-kao-zavicajnica-bozice-brkan-objavljen-u-hrvatskom-slovu/

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-19-kolovoza-2016-hrvatski-jezik-nismo-zastitili-ni-od-hrvatskoga-premijera/

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-6-sijecnja-2017-ljerkin-kanat-bozicin-kesnokric/

http://www.bozicabrkan.com/i-svoj-i-zajednicki-dobar-osjecaj-umjesto-kave-23-listopada-2018/