Bajkovita Perunika, Strijelka, Sabljica, Bogiša… i iris croatica – Umjesto kave 28. prosinca 2023.

Naslovnica nesvakidašnje slikovnice Jasne Horvat i Petre Brnardić

Na 6. Hrvatskoj književnoj Panoniji u Budimpešti početkom prosinca imala sam priliku poslušati i predstavljanje slikovnice Perunika, Ljevak, 2023. Napisala ju je nagrađivana književnica, znanstvenica i multimedijalna umjetnica Osječanka Jasna Horvat. Poslije Zagrebačkih književnih razgovora posvećenih odnosu književnosti i umjetne inteligencije na kojima se predstavila izlaganjem o svojim povijesnim romanima i sličnim projektima, na vrlo zanimljiv, kreativni, posve marketinški pristup, očekivala sam promociju s velikim zanimanjem.

Jasna Horvat čita Peruniku (Foto Miljenko Brezak)

Zanimalo me je, dakako, hoće li knjiga biti po mjeri mojemu, još malenom, ali čitanju i slušanju sklonom unučiću Adrianu, ali ponajprije tema posvećena biljci itekako mi bliskoj iz vremena urednikovanja u nekadašnjem Večernjakovu prilog četvrtkom Vrt, onoga za koji me je za najbolji novinski prilog u 2000. HND nagradio Marijom Jurić Zagorkom. Objavljivala sam, pa i pisala o tome kako je moj predani suradnik nestor hrvatskoga pejsažnog oblikovanja, kombinacija Don Quijotea i samuraja Dragutin Kiš zamislio i provodio projekt iris croatica, perunika kao hrvatski nacionalni cvijet, gurajući ga sve do Japana, gdje je na izložbi Japan Flora 2000 predstavio simbolički hrvatski vrt s primoštenskim terasama vinove loze i iris croaticom, a u domovini godinama ga pokušavao nacionalno i međunarodno zaštititi i obnoviti. Razmjenom gomolja pokrenuli smo sadnju perunike u vrtovima po cijeloj Hrvatskoj, a u Donjoj Stubici zasađen je prvi Hrvatski vrt perunike, najprije nekoliko puta seljen, dok konačno nije zapušten.

Prezentacija slikovnice i izmaštanoga praslavenskog svijeta (Foto Miljenko Brezak)

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 2010., baš u godini Kiševe smrti, peruniku je proglasila hrvatskim nacionalnim cvijetom, a zahvaljujući majstorici iz Osijeka bajkoviti cvijet iris croatica – žuti je iris germanica! – gladiola, sabljica, mačinec… oživljava kao Perunika, Strijelka, Bogiša, Ljelja…  u neobičnoj knjizi za mlade na tragu najpopularnijih svjetskih bestselera poput, primjerice, serijala o Harryju Potteru, Igrama prijestolja, Gospodara prstenova i sličnih. Jasna Horvat čitala nam je iz slikovnice i vrtjela prezentaciju kako bi nam približila izmaštani svijet o mitskoj junakinji, hrabroj ratnici i odvažnoj kćeći dobroga diva Svitogora. Tumači:

Vitkoga tijela nalik je na strijelu i munje kojima se Perun javlja s nebeskih prostranstava. U mladim danima nazivana je Strijelkom, Sabljicom, Ljeljom i Ljeljujom, a nakon udaje za Peruna, boga munja i gromova, odaziva se na ime Bogiša i Perunika. Perun i Perunika zemaljski svijet nadgledaju s neba, obilazeći ga u svojim vatrenim kočijama. Ondje gdje je nestao red i pravda, Perun udara svojim munjama i gromovima. Na mjestu udara Perunove strijele niče Perunika u obliku cvijeta. A bojama oprave šalje poruku svakome tko je ugleda. Odjevena u bijelo, Perunika je čista i bezbrižna, u žutoj opravi, Perunika je strastvena ili ljubomorna, ako je u ljubičastoj, šalje mudrost i razboritost, dok plavom širi vjeru i nadu u bolju budućnost.

Bogovi predstavljeni u Perunici

Ukratko, spisateljica oživljava drevna, praslavenska vremena i vjerovanja s božanstvima poput vrhovnika Svaroga, sina mu Peruna te divova zloglasnoga Leđana, svjetlonosnog Ognjana, dobrog diva Svitogora i sina mu Kraka, Strijelkina brata… Kada odbija prosca Leđana, dolazi do borbe u kojoj strada dobri div Svitogor. Tu priča ne završava, pa valja pročitati i pogledati Jasninu Peruniku, u kojoj ćete, uz spomenute, upoznati i carstvo u Temnavi, bezdansku Troglavu utvrdu, sedmoricu sinova Vladimira, Tomislava, Radoslava, Višeslava, Zdeslava, Držislava i Miroslava. Da se ne biste izgubili u tome svijetu, slijedi Kazalo likova od Alemperke, zlatoperne ptica pripovjedačice vrhovnoga božanstva Svaroga, koja sjedi na vrhu Svjetskoga stabla u gnijezdu na sedmom katu Svitave, do Svjetskoga stabla, koje je pri stvaranju svijeta posadio Svarog. Ono veže (i istodobno razdjeljuje) nebo, zemlju i podzemne prostore Bezdana. U krošnji se nalazi Nav, a iz stabla kaplje medovina kojom se pomlađuju bogovi i stanovnici Nava. Uz Svjetsko stablo nalazi se izvor Žive vode koji ozdravljuje te gajevi bogova. Do njega su i vile suđenice. Žile mu zadiru u tamno zarstvo Crnoboga dopirući do pod same metalne dvore u Temnavi. Vjerovalo se kako je Svjetsko stablo jasenovo stablo (ponekad jela) te kako je ono osovina svijeta.

Iz slikovnice: Perunikini i Perunovi sinovi

Možete doznati i kako se Svitava nalazi u Navu, carstvu Svarogovu, na krošnji Svjetskoga stabla, ili da je Temnava Crnobogova mračna utvrda metalnih zidova smještena u Bezdanu pod korijenom Svjetskoga stabla.Trebalo je sve to izmaštati! No, biografija Jasne Horvat otkriva kako je u književnost za mlade ušla upravo mitološkim temama. Izgubljena vila (2002.) prikazana je i u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića, u zbirci pripovjedaka Alemperkina kazivanja (2005.) spisateljica preuzima ulogu Alemperke, sveznajuće pripovjedačice, i donosi hrvatski mitološki Panteon, čemu se vraća u Perunici. U međuvremenu u romanu Krijesnica (2014.) opisuje kako glavne junake dvojicu učenika avanture odvode u svijet vila i drugih nevidljivih bila. No, Jasna Horvat oživjela je vrlo uspješno i hrvatsku glagoljicu, a za nas odrasle stvorila više knjiga putopisne proze, romane Az i OSvojski, Akademski bonton /(Ne)pisana pravila akademske zajednice (2022.), s Josipom Mijoč i Ivanom Plaščakom Dvorac Ars Eugenum/atraktorskom biseru ususret (2023.) itd.

Perunika kako je predstavljena u Perunici

Kao što nas je gospon Kiš (1924.-2010.), rođeni Našičanin, riječju i slikom podsjećao kako je nešto izgledalo u svoja najbolja vremena i kako bi uz malo truda i upornosti moglo izgledati ponovno obnovljeno, ako nikako drugačije slikarski je, akvarelima, dočaravao svoje izmaštane parkove oživljavajući od opatijskoga s kamelijama, velecvijeta Mediterana, ilisamostanski šibenski vrt do zamisli o sadnji trešanja u trešnjevačkom parku, i dvije umjetnice, Jasna Horvat tekstom i ilustratorica Petra Brnardić bujnom slikom oživljavaju mitski, bajkovit svijet iz prošlosti našim mladim čitateljima otkrivajući ljepotu oko sebe, raskoš boja i oblika, navodeći ih na maštanja o drugim, budućim nadajmo se boljim svjetovima i junacima.

Čitanje Perunike u troje pod božićnim borom: ili Adrian s mamom i tatom (Foto Božica Brkan)

Mićo Brkanović, egzot među nama – Umjesto kave 14. ožujka 2022.

Sutra se na zagrebačkom krematoriju opraštamo od Miće Brkanovića. Tjedan pošto je na Dan žena od komplikacija poslije korone umro u osječkoj bolnici. Rodjen je 21. studenoga 1946. u Rudopolju kod Vrhovina u Lici. Završio je Pedagošku akademiju i u Novskoj radio u školu te bio tajnikom Crvenoga križa do mirovine. Posljednje desetljeće živio je na očevini u Tovarniku, na istočnoj hrvatskoj granici sa Srbijom.

Mićo Brkanović, portret koji je Božica Brkan snimila u Zagrebu 2014.

Matoševo rodno mjesto prvi sam put i posjetila zahvaljujući gospodinu Mići, kada je organizirao prvi u nas – izbor najbolje rajčice. Htio je da se potrošači upute za koje je jelo koja rajčica najbolja prema preporuci gastroznalaca. Black Zebra najbolja među 58 starih sorta rajčica iz cijeloga svijeta,  naslovila sam 2016. članak na Oblizekima o tome događaju. Podijelila sam s čitateljima i kako skuhati juhu od rajčice u dvije boje, osim crvenoj i u zelenoj, kojima su nas počastili, a također, još 2014., otkrivala sam tajnu dobroga slavonskog sataraša na tovarnički način bećarca u – malo bamije. No, to je, kao i sajam posvećen tikvama i izbor najveće tikve uzgojene u Hrvatskoj bio samo jedan od rezultata njegova dugogodišnjega ustrajnog rada i silnog truda, zapravo velike ljubavi još od prije rata prema neobičnom povrću, voću i cvijeću, koje je na različite načine dovlačio iz cijeloga svijeta i širio ih u nas desetljećima kad globalno baš i nije bilo in.

Mićo Brkanović i Božica Brkan na ocjenjivanju rajčica u Tovarniku 2015. / Foto Miljenko Brezak

Počeli smo surađivati devedesetih u Večernjakovu prilogu Vrt koji je izlazio četvrtkom, a koji sam uređivala od 1993. do 2010., te nastavili na mojim portalima Živi selo www.ziviselo.hr , Oblizeki www.oblizeki.hr i Božica Brkan www.bozicabrkan.com te na različitim događajima, primjerice na ivanićgradskoj Bučijadi, a osobito kad bi se bližilo proljeće i kad bi se zaljubljenici u egzote zanimali za sjeme i sadnice. Ili kad bi u vlastitoj nakladi objavio još jednu novu knjižicu Egzoti i rariteti: od sjemena do sadnice i ploda s podrobnim opisima, uključujući i recepture kako najbolje primijeniti uzgojeno.

Intervju u Zagrebu 2015. / Foto Miljenko Brezak

Susretali bismo se kad je još obilazio sajmove i obvezno uoči blagdana kada bi me razveselio bundevinim košticama, bocama ukuhane rajčice, rakije, sušenim bamijama… U koroni je poslao paket. Pošta ga je dostavila dobrano iza blagdana.

Pripadao je Mićo Brkanović onim mojim suradnicima poput prof. dr. sc. Jana Čižeka i Zlate Nanić u ekouzgoju ili Dragutina Kiša (šumarstvo je diplomirao u godini kad sam se rodila!) u krajobraznoj arhitekturi, kojih odavno nema, a koji su bili pioniri u svom području, ali prije interneta, pa su danas, kad je mreža svih mreža mjerilo svih stvari, umalo zaboravljeni i izgurani od suvremenika, često vlastitih učenika, i agresivnih influencera. Takvi me predani, skromni i sjajni ljudi nukaju da im konačno posvetim hommage, kao i Vrtu, teško danas s ičim usporedivu novinskome prilogu na čijim su stranicama nikle mnoge danas uobičajene teme, poljoprivredne i gastronomske i čije stare brojeve, uvezane, još mnogi čuvaju. Nije, recimo, da i Miće Brkanovića nije bilo u medijima, ali uglavnom specijaliziranima, u praktičnim tekstovima koji su, kao i njegovi katalozi i knjižice trebali zainteresirati čitatelje za uzgoj neobičnih i rijetkih vrsta, često i starih, kako se obično govori, zaboravljenih kultura i sorti.

Mićo Brkanović u kontroli tikava u svome polju u Tovarniku 2015. / Foto Miljenko Brezak
S jedne od edukativnih radionica ivanićgradske Bučijade 2011.: Mićo Brkanović, Božica Brkan i Marica Svetlečić / Foto Dražen Kopač

Činio je to prije drugih i uvijek bi ga na kavi korila što  se i on, kao neki tobože rekorderi i specijalisti, ne špinči brojem uzgojene rajčice, ljutih papričica, bamije… Nije imao vremena, jer je morao brinuti o biljkama, sad ih braniti od suše a sad od mraza ili bolesti. Bio je iz vremena kad je brendiranje bilo nevažno, a ambalaža nužna tek da se konačan rezultat rada isporuči kako treba, zdrav. Dakako, s preciznim uputama kako sijati ili saditi, uzgajati te s recepturama kako upotrijebiti plod.

Gordana i Mićo Brkanović na svom imanju u Tovarniku 2021. / Obiteljski album

Dok je sjeme stizalo tko zna kakvim kanalima i odakle, o čemu nisam ni smjela znati, ja sam ga – kad to već nije mogla činiti moja također još jedna, maestralna suradnica Vanda Starešinić, koje također više nema – gnjavila o podrijetlu, egzotičnim krajevima odakle dospijeva i još egzotičnijim imenima, o ovome i onome… Lako je sad nama pričati, uzgajati i jesti žutu ili ljubičastu ili čokoladnu rajčicu, vrlo sitnu ili vrlo krupnu, plavi krumpir, bijelu lubenicu, odvagivati više stotina tešku bundevu i ne znam kakav krastavac!

Sa suprugom Gordanom utkao je u to, sjećajmo se, Mićo Brkanović mnogo ljubavi i cijeli svoj život, a da od toga nije napravio ni unosan biznis ni slavu. U vrijeme globalne internetske kupnje i mrežnoga sveznadara, Mićo nije imao ni web, osim koliko je najnužnije nije držao ni do marketinga ni do PR-a, nego je, kad su se prorijedili i zbog pandemije zaustavili raznorazni sajmovi, sitno sjeme, često tek po nekoliko komada, slao prema telefonskim narudžbama, poštom, uvijek sa savjetima što i kako. I s veseljem da je sa svakom poslanom kuvertom učinio nešto dobro, produžio neku vrstu, razveselio nekoga i ne misleći da nam je misleći globalno a djelujući lokalno obogatio i cijelu planetu Zemlju. Hvala, Mićo Brkanoviću!

Jedan od Brkanovićevih kataloga za tikve
Brkanovićev katalog za rajčice