Želim podijeliti svoju veliku, a pritajenu radost: moja Kajkavska
čitanka Božice Brkan, Acumen, Zagreb, 2012., inače odobrena i kao pomoćno
sredstvo u nastavi hrvatskoga za srednje škole, odnedavno se može slušati u Hrvatskoj
knjižnici za slijepe. Objavili su je 2022. godine. Zahvaljujem na tome Marku
Greguru, kolegi književniku i tajniku iz Društva hrvatskih književnika te ekipi
koja je u zvuk prenijela 27.05 sati mojega teksta. Čita Željko Duvnjak. Šteta
što se o knjižnici i silnome trudu koji ulažu za ljude koji, osim na brajici,
ne mogu čitati nego slušati zapravo vrlo malo zna.
Naslov na brajiciKajkavska čitanka Božice Brkan u Hrvatskoj knjižnici za slijepe
Dosad mi je Hrvatski radio ozvučio roman Ledina u Radio romanu, više i kajkavskih i štokavskih pjesama u različitim emisijama te više štokavskih i kajkavskih priča, a najdojmljivija je Kak su trojica pesmu nosili i glazbeno ozvučena u opusu Ivice Ivankovića. Možete poslušati na HRTi.
Posljednjih godina itekako mnogi i na hrvatskom i na
engleskom (mnogo veće tržište pa i brojniji i raznovrsniji naslovi!) slušaju, u
autu primjerice, i podcastove i književnost. Postoje i specijalizirani izdavači
kao što je Zvook & Book koji umjesto na papiru za čitanje, za slušanje
objavljuju recentne autore. Štoviše, sve se češće o tome objavljuju i informacije
te recenzije, primjerice Tanja Tolić u Globusu 20. rujna 2023. u rubrici Kultiravor
– Surfam piše kako na www.bookzvook.com
Platforma i aplikacija za slušanje audio knjiga na hrvatskom jeziku
Book&Zvook upravo objavljena tri nova lektirna naslova Silvije Šesto (Bum Tomica, Vanda
i Debela). Daje informacije tko čita i koliko koja knjiga traje.
Obično se prigodno uz Mjesec knjige javno računa koliko se knjiga (ne)pročita po glavi Hrvata. Prosječno malo, a neke glave mogu i bez knjige i bez čitanja. Unatoč tome veseli me svaka vijest o izlasku nove knjige. Napose prve. A osobito kada si vrlo mladi čitatelji, pisci i ilustratori odjednom sami zamisle, napišu i nacrtaju svoju prvu knjigu.
Naslovnica slikovnice
Iako sam kao iz tih krugova, iako o čitanju bilo s papirnog ili drugih, elektroničkih medija pripovijedam komu god i gdje god stignem, tek sam zahvaljujući Karmen Soldo, ambicioznoj i razigranoj učiteljici iz Osnovne škole Ivana Kukuljevića iz Belišća, doznala o natječaju na kojem djeca sama stvaraju svoju knjigu. Pitala me što mislim o slikovnicama koje su mjesecima nastajale u njezinu razredu. Štoviše, ove je godine sa još devetoro osnovaca iz cijele Hrvatske njezina učenica 3. razreda Lana Vujnovac nagrađena objavljivanjem svoje slikovnice Svađa godišnjih doba.
Sretan kraj Lanine bake: pies Proljeća, Ljeta, jeseni i Zime
Čeprkajući, guglajući doznala sam kako natječaj traje već godinama, a iz prezentacije učiteljice Karmen za gradske vlasti doznala sam da ona ustrajava sa svojim klincima različitih uzrasta i s lijepim priznanjima još od 2010. (1 slikovnica osvojila je drugu nagradu, 4 slikovnice treću nagradu, 14 slikovnica poticajnu nagradu te jedna slikovnica prvu nagradu, a 2014. se natjecalo čak 12 učenika njezina razreda).
Ponos Belišća i Osnovne škole Ivana Kukuljevića: mlada autorica jedne od ovogodišnjih prvih knjiga i njezina mentorica / Presnimljeno s Facebooka Karmen Soldo
Ovako mi je Karmen Soldo opisala rad kako nastaje slikovnica:
Započinjem motivaciju filmićem o slikovnici, kako nastaje što je potrebno (You Yube, Moja prva knjiga) te pokazivanjem knjiga koje su tiskane. Zatim slijedi motivacija: pišemo na ploču naslove priča, o čemu bi se sve moglo pisati, razgovaramo… Sljedeći je zadatak pisanje priče. Učenici mi priču daju na pregled, ispravljam, dopisujem što bi trebalo popraviti, dopuniti. I tako nekoliko puta. Kad je priča gotova, dijelimo je na odlomke prema zadanom broju stranica (15 + podnaslovnica i naslovnica slikovnice). Tek tada započinje ilustriranje, stranicu po stranicu.
Pažljivo se pročita odlomak te odlučuje što će se nacrtati. Učenici mi pokazuju skice, razgovaramo o tehnikama, dorađujemo ideju, primjenjujemo znanja sa sati likovne kulture. Tek tada započinjemo rad u slikovnici. Nakon crteža se pristupa bojanju… I tako stranicu po stranicu; učenicima se može sugerirati neka ideja, ali sve što se radi u slikovnici je samo njihov rad. Kad je naslikano svih 15 strana slikovnice, posebna pozornost se pridaje podnaslovnici, a još više naslovnici. Slijedi tipkanje teksta, izrezivanje te stavljanje na stranice. Potrebno je još ispuniti podatke o učeniku, školi i poslati te čekati rezultate oko tri mjeseca.
Učenici slikovnicu rade od početka školske godine, znači započinjemo početkom listopada, a trebamo je poslati do 30. ožujka sljedeće godine (radimo je znači oko pet do šest mjeseci). Pošto vodim plesnu, a ne likovnu skupinu, to je moj dobrovoljni rad. Kako bi radili, učenici su dolazili jednom tjedno na nulti sat, a često i na sate dopunske ili dodatne nastave. Rad kod kuće bilo je dovršavanje započetoga u školi, znači samo bojanje.
Rad na slikovnici vrlo je opsežan posao i ponosna sam na svoje učenike: potrebna je strpljivost i izuzetna motiviranost. Učenici stvaranjem pokazuju svoj spisateljski talent, razvijaju maštu, kreativnost, upornost, smisao za estetiku. Radujemo se nastanku svake stranice, a učenici potiču jedni druge, a to je ono najbitnije.
Doznala sam i kako je samo prošle školske godine na taj državni natječaj pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta samo u školskoj godini 2017./2018. stiglo 726 slikovnica učenika osnovaca svih razreda iz 181 škole.
Glavna nagrada tiskanje je 50 kom slikovnice, što nije malo ni za odrasle a kamoli za djecu. Tako sam se i ja domogla jedne Lanine slikovnice s posvetom i potpisom autorice i mentorice.
Dive spisateljica: Lana Vujnovac i Silva / Presnimljeno s Facebooka Karmen Soldo
Književnica Silvija Šesto u recenziji slikovnice Svađa godišnjih doba Lane Vujnovac piše:
Likovno sasvim posebna slikovnica s odličnom pričom koja uz adekvatnu notu pruža i zaplet koji će mali čitatelji / gledatelji zavoljeti. Autorica pripovijeda o četiri vile, koje predstavljaju godišnja doba koja se natječu za dječja srca, da bi na kraju, u raspletu došlo sve na svoje mjesto, kao što po prirodi i mora doći uz predstavljanje godišnje četvorke, te govori o toleranciji, o potrebi da ne krademo tuđi prostor i tuđe vrijeme, o činjenici da je sve postavljeno kako treba i da uz manjak bahatosti i više samozatajnosti ovaj svijet može biti najljepši od svih, kako je i zamišljen. I ovo je primjer slikovnice koja se radila s guštom pa će se tako gledati i čitati.
Zadnja stranica slikovnice: o njezinoj autorici Lani
S veseljem čestitam ne samo najuspjelijima, onima koji su objavili svoje prve knjige, nego i njihovu izdavaču Udruzi za promicanje kulture čitanja KAlibra Karlovac i organizatoru natječaja karlovačkoj Knjižari Knjiguljica.
Svoj djeci želim učiteljicu poput g. Karmen odnosno poput svojih učitelja Ljubice Mindoljeviću Područnoj osnovnoj školi Novoselec i Vere Vukoviću OŠ Križ (danas OŠ Milke Trnine!) te učiteljice mojega Ivana Mirjane Sučeviću zagrebačkoj Osnovnoj školi Josipa Račića.
A vama, odrasli: jeste li razmišljali da sami kreirate svoju odraslu knjigu? Ako niste, jeste li razmišljali da barem pročitate jednu ili pak jednu više, kako biste povećali čitanost per capita?
