Lana i Magdalena, moje male Božice – Umjesto kave 20. studenoga 2018.

Zacijelo sam mnogima dosadila govoreći, ma i u/na najmanjem mjestu, kako se uvijek nadam da je negdje u publici i neka mala Božica. Jako radoznala, uporna i s darom, talentom koji će tek netko otkriti, potaknuti, podržati, možda baš zahvaljujući našemu susretu. Njoj, toj maloj Božici govorim! Zbog nje, te malene Božice govorim! Prisjećam se, naime, sebe, curice, male Bože Brkanove z Okešinca, zagledane u veliki svijet i nove spoznaje, koja zapisujem prve čudesne riječi, stihove, koja prikupljam potpise onda slavnih pisaca poput Gustava Krkleca, Desanke Maksimović…, na poticaj svoje učiteljice Ljubice Mindoljević i nastavnice Vere Vuković pišem, čitam i slažem knjige u vlastitu biblioteku. I pišem.

Magladena / Fotografija Miljenko Brezak
Magladena Blagec / Fotografija Miljenko Brezak

S veseljem spominjem Lanu Vujnovac, učenicu IV. razreda Osnovne škole Ivana Kukuljevića u Belišću, kojoj je u serijalu Moja prva knjiga objavljena slikovnica Svađa godišnjih doba. Molila sam njezinu sjajnu i poticajnu učiteljicu Karmen Soldo da mala spisateljica ilustratorica – koja se u najnovijoj obrani osobnosti i identiteta zbog svojih nježnih godina i ne bi smjela ni pokazati u javnosti, ni kao primjer – opiše kako je nastajala njezina slikovnica. Koliko je tu priče o maštanju kako bi bila sretna da i ona uspije napraviti nešto poput onih koji su pisali i oslikali slikovnice prije nje; kako su radili uglavnom u slobodno vrijeme gotovo pola školske godine. Najzanimljivija mi je njezina priča o tome kako je, kad je već uhvatila temu, razmišljala kako će to oslikati:

Bila sam nestrpljiva i jedva sam čekala započeti to, kojom tehnikom, na koji način. Sve mi se motalo po glavi. Tražila sam od mame i tate da mi kupe boje koje mi baš za tu slikovnicu trebaju, razna pomagala, klamerice, glitere, šljokice, ljepila, posebne šljokičaste kolaže, izrezivače, konturne boje, ne mogu se sjetiti sve što sam koristila, bilo je toga stvarno puno. Počela sam s prvom ilustracijom… Sjećam se, počinjalo je Dragi čitatelju

Lana Vujnovac s mentoricom Karmen Soldo / fotografija s Facebooka Karmen Soldo
Lana Vujnovac s mentoricom Karmen Soldo / fotografija s Facebooka Karmen Soldo

Hrabrost i domet neovisno hoće li djevojčicu to potaknuti da stvori još neki tekst, slike.

Druga je sad već gimnazijalka u Oroslavju Magdalena Blagec, koju sam upoznala prije nekoliko godina kao osnovku, najprije kao jedno od unučadi gospođe Nade Tučkar, a zatim kad je sa svojim prijateljicama govorila svoje kajkavske pjesmice kao uzdarje na mojoj promociji u Donjoj Stubici.

Donjstubičke osnovke čitaju svoje pjesme, a desna je Magdelana / Fotografija Miljenko Brezak
Donjstubičke osnovke čitaju svoje pjesme, a desna je Magdelana / Fotografija Miljenko Brezak

Ponovno sam je susrela nedavno na predstavljanju drugoga izdanja, multimedijalnoga, Maloga rječnika kajkavskoga govora stubičkoga kraja u njezinoj bivšoj školi,  jer je i ona u drupi đaka pod mentorstvom također poticajne, sjajne profesorice i bibliotekarice u Osnovnoj školi Donja Stubica Danice Pelko, prikupljala stare riječi, značenja, snimala glas, oslikavala… Magdalena je mila djevojka s elegantnim šeširićem (eto nam još sličnosti!) višekratno nagrađivana za pjesme, sve do Goranova proljećaza najmlađe. Izabrala sam neke, a prije toga pomalo sentimentalna, dosadašnja biografija mlade pjesnikinje. S nestrpljenjem očekujem što će dalje upisati u nju u idućih deset, dvadeset, trideset…

O meni…

Drugog dana mjeseca travnja prije točno petnaest godina kad su ptičice uvježbavale svoju novu proljetnu pjesmu za moje roditelje bio je velik dan. Tada su moje oči prvi puta ugledale svjetlost ovog našeg svijeta, svijeta kojeg dijelimo sa mnogo i mnogo drugih ljudi kojih nismo niti svjesni.
S godinama moja se obitelj proširila s dragim bratom i vrckastom sestrom. Djetinjstvo mi je bilo posve idilično. Kako ne živimo u nekom velikom gradu imala sam priliku mnogo boraviti u prirodi. Često smo znali lutati okolnim njivama moj brat, moja mama i ja tražeći vile i vilenjake. Takvi mali trenuci oblikovali su me kao osobu. Naučili su me u svemu gledati ljepšu stranu. Tako je  odmah sve ljepše. Netko mrzi kišu zbog tugujućeg tona koji nosi, a ja u njoj vidim neshvaćeno biće koje samo traži razumijevanje. Neko proklinje vjetar za vjetrovitog dana jer mu kvari frizuru, a ja mu se prepustim i letim zajedno s njime. Obožavam povijest i svaku sponu stvarnosti koja me povezuje s njom. Volim učiti jer jedino tako možemo postići savršenstvo. Danas pohađam oroslavsku gimnaziju i rado pristupam novim znanjima.

          Naravno u današnje vrijeme neke me osobine čine čudnom. Kroz pisanje sam našla način za oslobađanje od svega. Nema okova koje me drže u nekom oklopu, nema pravila, nema nikakve šablone. Uz pisanje mogu biti točno ona osoba koja jesam bez ustručavanja i straha od osuđujućih pogleda… Pisanjem se bavim još od mladih dana te ga nastojim čim vise usavršavati i naravno uvijek mi je drago kad to netko prepoznaje. Zahvalna sam svim ljudima koji me podržavaju, a naročito mojoj mami koja je uvijek bila i koja uvijek jest uz mene.

Mentorica Danica Pelko sa svojim talentiranim đacima na predstavljanju školskoga rječnika koji je prerastao njihovu školu / Fotografija Miljenko Brezak
Mentorica Danica Pelko sa svojim talentiranim đacima na predstavljanju školskoga rječnika koji je prerastao njihovu školu / Fotografija Miljenko Brezak

Magdalena Blagec

ZAKE

Zake, zake suze žmefke,
zake glava pognuta?
Zake se mučiš i se vu sebi držiš?
Zake se stiščeš,
pak van ne pustiš?

Zake, zake ti duša trpi,
zake sam čez to ideš ti?
Zake za lažnim
osmehom se skrivaš?
Zake jal i mržnju
vu duši imaš?

Zake, zake glavu ne zdigneš,
zake sunčeku ne namigneš?
Zake ne podeliš te
i tugu i jad i vse?
Zake brigu ne pustiš
pak vu kratkom življenju
vesele živiš?


NEVRIEME

Strahu je saka duša živa,
Jer kmica vu sakem vuglu neke skriva.
Sunčeke kakti da nas je pozabile,
Kmici nas je na veselje ostavile.

A veter jafče i veter cvili,
Dek luč, drobna luč,
Na rasklencanom oknu,
Ostati na životu se sili.

Vse se musiče, vse se blešči,
Sake diete materi f krile beži.
Velike kole tancaju bleščeče ruke neba,
Kupica ti je z ruk opala, dragi moj deda.

A veter kuražneše cvili, veter jakše jafče,
Dek luč, drobna luč, na rasklencanem oknu
Z svojami suzami ne zgasne.

Sleme se zaprle, z nebam se spojile,
Vse je ftihle, nič nije hodile.
Same se coprnica z lučnjakem pod ruku špancierala,
Dek je drobna luč na starom oknu polehku hmirala.

Naslovnica prve knjige slikovnice Lane Vujnovac
Naslovnica prve knjige slikovnice Lane Vujnovac

POGLEJ ME

Poglej me, poglej me,
Kak da vidiš brege.
Dobre se vume zaglej,
Pak mi postiha povej
Kaj si videl.

Morti buš me videl
Kak meglu.
Meglu tera se zgubljena
Po ciele dane išče
.

Morti buš mislil
Da sam dišeča kuora drieva.
Dišeča kuora nektere bukve
Tera gizdave čuva
Serce od črva.

Morti buš vu meni našel
Nigda smireni veter.
Zburkane življenje
Kej kak veter nagle dojde i prejde
.

A morti buš naišel,
Na drobni mefki cviet
Cviet teri se jake muči
Dojti bliže sunčeku
Dek mu slak puta ne zagradi
.

Magdalena s navijačicama Božicom Brkan i svestrano talentiranom bakom Nadom Tučkar / Fotografija Miljenko Brezak
Magdalena s navijačicama Božicom Brkan i svestrano talentiranom bakom Nadom Tučkar / Fotografija Miljenko Brezak

VETER

Fijuče,
draplje,
drieva trga,
hižice jafčeju,
copernice copraju,
listje dršče,
kitje puca.

Svieča je vsehla…
Kmica,
črna bogica…

201811105 – 20181113 – 20181114 – 20181116

Link

http://www.bozicabrkan.com/sve-moje-prve-knjige-uciteljice-karmen-soldo-umjesto-kave-29-listopada-2018/

https://www.bozicabrkan.com/cudesna-vecer-u-donjoj-stubici/

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-9-svibnja-2017-mali-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickoga-kraja-2/

http://www.bozicabrkan.com/mali-skolski-prerasta-u-ozbiljan-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickog-kraja-umjesto-kave-31-listopada-2018/

http://www.bozicabrkan.com/i-svoj-i-zajednicki-dobar-osjecaj-umjesto-kave-23-listopada-2018/

Sve Moje prve knjige učiteljice Karmen Soldo – Umjesto kave 29. listopada 2018.

Obično se prigodno uz Mjesec knjige javno računa koliko se knjiga (ne)pročita po glavi Hrvata. Prosječno malo, a neke glave mogu i bez knjige i bez čitanja. Unatoč tome veseli me svaka vijest o izlasku nove knjige. Napose prve. A osobito kada si vrlo mladi čitatelji, pisci i ilustratori odjednom sami zamisle, napišu i nacrtaju svoju prvu knjigu.

Naslovnica slikovnice
Naslovnica slikovnice

Iako sam kao iz tih krugova, iako o čitanju bilo s papirnog ili drugih, elektroničkih medija pripovijedam komu god i gdje god stignem, tek sam zahvaljujući Karmen Soldo, ambicioznoj i razigranoj učiteljici iz Osnovne škole Ivana Kukuljevića iz Belišća, doznala o natječaju na kojem djeca sama stvaraju svoju knjigu. Pitala me što mislim o slikovnicama koje su mjesecima nastajale u njezinu razredu. Štoviše, ove je godine sa još devetoro osnovaca iz cijele Hrvatske njezina učenica 3. razreda Lana Vujnovac nagrađena objavljivanjem svoje slikovnice Svađa godišnjih doba.

Sretan kraj Lanine bake
Sretan kraj Lanine bake: pies Proljeća, Ljeta, jeseni i Zime

Čeprkajući, guglajući doznala sam kako natječaj traje već godinama, a iz prezentacije učiteljice Karmen za gradske vlasti doznala sam da ona ustrajava sa svojim klincima različitih uzrasta i s lijepim priznanjima još od 2010. (1 slikovnica osvojila je drugu nagradu, 4 slikovnice treću nagradu, 14 slikovnica poticajnu nagradu te jedna slikovnica prvu nagradu, a 2014. se natjecalo čak 12 učenika njezina razreda).

Ponos Belišća: mlada autorica jedne od ovogodišnjih prvih knjiga i njezina mentorica / Presnimljeno s Facebooka Karmen Soldo
Ponos Belišća i Osnovne škole Ivana Kukuljevića: mlada autorica jedne od ovogodišnjih prvih knjiga i njezina mentorica / Presnimljeno s Facebooka Karmen Soldo

Ovako mi je Karmen Soldo opisala rad kako nastaje slikovnica:

Započinjem motivaciju filmićem o slikovnici, kako nastaje što je potrebno (You Yube, Moja prva knjiga) te pokazivanjem knjiga koje su tiskane. Zatim slijedi motivacija: pišemo na ploču naslove priča, o čemu bi se sve moglo pisati, razgovaramo… Sljedeći je zadatak pisanje priče. Učenici mi priču daju na pregled, ispravljam, dopisujem što bi trebalo popraviti, dopuniti. I tako nekoliko puta. Kad je priča gotova, dijelimo je na odlomke prema zadanom broju stranica (15 + podnaslovnica i naslovnica slikovnice). Tek tada započinje ilustriranje, stranicu po stranicu.

Pažljivo se pročita odlomak te odlučuje što će se nacrtati. Učenici mi pokazuju skice, razgovaramo o tehnikama, dorađujemo ideju, primjenjujemo znanja sa sati likovne kulture. Tek tada započinjemo rad u slikovnici. Nakon crteža se pristupa bojanju… I tako stranicu po stranicu; učenicima se može sugerirati neka ideja, ali sve što se radi u slikovnici je samo njihov rad. Kad je naslikano svih 15 strana slikovnice, posebna pozornost se pridaje podnaslovnici, a još više naslovnici. Slijedi tipkanje teksta, izrezivanje te stavljanje na stranice. Potrebno je još ispuniti podatke o učeniku, školi i poslati te čekati rezultate oko tri mjeseca.

Učenici slikovnicu rade od početka školske godine, znači započinjemo početkom listopada, a trebamo je poslati do 30. ožujka sljedeće godine (radimo je znači oko pet do šest mjeseci). Pošto vodim plesnu, a ne likovnu skupinu, to je moj dobrovoljni rad. Kako bi radili, učenici su dolazili jednom tjedno na nulti sat, a često i na sate dopunske ili dodatne nastave. Rad kod kuće bilo je dovršavanje započetoga u školi, znači samo bojanje.

Rad na slikovnici vrlo je opsežan posao i ponosna sam na svoje učenike: potrebna je strpljivost i izuzetna motiviranost. Učenici stvaranjem pokazuju svoj spisateljski talent, razvijaju maštu, kreativnost, upornost, smisao za estetiku. Radujemo se nastanku svake stranice, a učenici potiču jedni druge, a to je ono najbitnije.

Doznala sam i kako je samo prošle školske godine na taj državni natječaj pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta samo u školskoj godini 2017./2018. stiglo 726 slikovnica učenika osnovaca svih razreda iz 181 škole.

Glavna nagrada tiskanje je 50 kom slikovnice, što nije malo ni za odrasle a kamoli za djecu. Tako sam se i ja domogla jedne Lanine slikovnice s posvetom i potpisom autorice i mentorice.

Dive spisateljica: Lana Vujnovac i Silva / Presnimljeno s Facebooka Karmen Soldo
Dive spisateljica: Lana Vujnovac i Silva / Presnimljeno s Facebooka Karmen Soldo

Književnica Silvija Šesto u recenziji slikovnice Svađa godišnjih doba Lane Vujnovac piše:

Likovno sasvim posebna slikovnica s odličnom pričom koja uz adekvatnu notu pruža i zaplet koji će mali čitatelji / gledatelji zavoljeti. Autorica pripovijeda o četiri vile, koje predstavljaju godišnja doba koja se natječu za dječja srca, da bi na kraju, u raspletu došlo sve na svoje mjesto, kao što po prirodi i mora doći uz predstavljanje godišnje četvorke, te govori o toleranciji, o potrebi da ne krademo tuđi prostor i tuđe vrijeme, o činjenici da je sve postavljeno kako treba  i da uz manjak bahatosti i više samozatajnosti ovaj svijet može biti najljepši od svih, kako je i zamišljen. I ovo je primjer slikovnice koja se radila s guštom pa će se tako gledati i čitati.

Zadnja stranica slikovnice: o njezinoj autorici Lani
Zadnja stranica slikovnice: o njezinoj autorici Lani

S veseljem čestitam ne samo najuspjelijima, onima koji su objavili svoje prve knjige, nego i njihovu izdavaču Udruzi za promicanje kulture čitanja KAlibra Karlovac i organizatoru natječaja karlovačkoj Knjižari Knjiguljica.

Svoj djeci želim učiteljicu poput g. Karmen odnosno poput svojih učitelja Ljubice Mindoljeviću Područnoj osnovnoj školi Novoselec i Vere Vukoviću OŠ Križ (danas OŠ Milke Trnine!) te učiteljice mojega Ivana Mirjane Sučeviću zagrebačkoj Osnovnoj školi Josipa Račića.

A vama, odrasli: jeste li razmišljali da sami kreirate svoju odraslu knjigu? Ako niste, jeste li razmišljali da barem pročitate jednu ili pak jednu više, kako biste povećali čitanost per capita?

20181026 – 20181027 – 20181028