Rože od papira, priručnik za izradu – Umjesto kave 30. ožujka 2019.

U vrijeme mojega djetinjstva, kako davno, najveći kompliment za lijepo cvijeće bila je usporedba s – umjetnim. A tada još nije bilo ni fine plastike, a kamoli svile da bi takvu umjetninu mogao usporediti s prirodno lijepim. Vrhunac je onda bilo cvijeće od krep-papira, koje se, da bi potrajalo duže, primjerice upleteno u vazdazelene grančice u sesvetske vijence, umakalo u otopljeni vosak, učvršćivalo žicom i oivičilo, vrlo tanko, elegantno, srebrnom ili zlatnom bojom za farbanje peći odnosno rafunga. Tada se i glavnina maski radila od krep-papira, primjerice haljinice za balerine ili cvijeće za cvjetni korzo. Renesansu krep-papira donijela je etnomoda odnosno oživljavanje starinskih ružica, vijenaca za raspela i buketića, pušleka samo za ukras, ma bili i nekadašnji, kao za mladenke i klencerice.

Naslovnica knjige

je počelo odmjeravanje tko će napraviti ne samo ljepše nekadašnje rože, tradicija sjeverozapadnje Hrvatske od Zagorja, Međimurja, Podravine do Moslavine, a zatim i oživjeti vlastite izmaštane kreacije, odmaknute od tradicije, zaredale su i mnoge radionice.  Ta je tradicionalna vještina izrade roža i rožica prezentirana od 1995. i u Muzeju Staro selo Kumrovec.

Neke od radionica po Zagorju vode i Ana Čižmeki Danica Pelko, a kako to drevno znanje, majstorstvo i radovi ne bi ponovno završili u zaboravu, zabilježile su ga i oživjele i u knjizi Rože od papira, priručnik za izradu, objavljenu u vlastitoj nakladi uz potporu Krapinsko-zagorske županije i Općine Sveti Križ Začretje. Danicu Pelko već sam imala prilike predstaviti i kao voditeljicu Male kajkavijane i donjostubičkih osnovaca s kojima je ostvarila dva izdanja Malog rječnika kajkavskoga govora stubičkoga kraja. 

Božićna zvijezda / Fotografija presnimljena iz knjige

Zaljubljenice u zavičajnu baštinu na gotovo 150 stranica Čižmek i Pelko potrudile su se predstaviti kako vješti u rukotvorinama – odajem priznanje onima koji imaju taj talent – mogu oživjeti papirnato cvijeće ili kreirati nešto svoje, autorsko, što držim i najvećom vrijednošću knjige, koju bismo mogli nazvati i monografskom. Pogotovo jer ide u prilog zaštite toga staroga etnoumijeća.

Preporučujem je i knjižnicama, posebice školskima. Dosad je predstavljena u Svetom Križu Začretju, Oroslavju, u Etnografskom muzeju u Zagrebu, Krapinskim Toplicama, Donjoj Stubici, a 6. travnja bit će predstavljena u Muzeju Staro selo u Kumrovcu uz Dane starih zanata, 15. travnja u Zlataru uz Dan grada i 23. travnja u Zaboku uz Noć knjige. Dogovorena su predstavljanja i u Novom Marofu i Mariji Bistrici.

Svadbeni ukrasi / Fotografija presnimljena iz knjige

prilog ambicioznim čitateljima ide i strip izrade koji prati sve, od jednostavnih cvjetića do pravoga zagorskog kinča, cvjetnih aranžamana, jaslica, svadbenih ukrasa do nakita od krep-papira. Odgonetnite kako oblikovati više od pedeset vrsta cvjetova: anemona, afrička ljubičica i ljubičica, božićna zvijezda, božur, ciklama, cinija, dalija, drijemovac, đurđica, forzicija, fuksija, gerber, gladiola, hibiskus, iris, ivančica, jaglac, kadifica, kala, karanfil, kukurijek, lopoč, ljiljan, ljubičica, maćuhica, mak, maslačak, narcisa, ružin pupoljak, šafran, šumarica, tratinčica, tulipan, uresnica, visibaba, vodopija, zlatica, zumbul, zvončić, kuglica za bor, češer, cvjetna grančica, pisanica…

Vijenac za raspela / Fotografija presnimljena iz knjige

Knjiga Rože od papira, priručnik za izradu Ane Čižmek i Danice Pelko stoji 100 kn, a možete je naručiti na e-mail pelkodanica@gmail.com ili na mob: 098/706-452. 

20190329

Link

Čudesna večer u Donjoj Stubici

Umjesto kave 9. svibnja 2017.: Mali rječnik kajkavskoga govora stubičkoga kraja 2

Mali školski prerasta u ozbiljan rječnik kajkavskoga govora stubičkog kraja – Umjesto kave 31. listopada 2018.

I svoj i zajednički dobar osjećaj – Umjesto kave 23. listopada 2018.

Sve Moje prve knjige učiteljice Karmen Soldo – Umjesto kave 29. listopada 2018.

 

Lana i Magdalena, moje male Božice – Umjesto kave 20. studenoga 2018.

Zacijelo sam mnogima dosadila govoreći, ma i u/na najmanjem mjestu, kako se uvijek nadam da je negdje u publici i neka mala Božica. Jako radoznala, uporna i s darom, talentom koji će tek netko otkriti, potaknuti, podržati, možda baš zahvaljujući našemu susretu. Njoj, toj maloj Božici govorim! Zbog nje, te malene Božice govorim! Prisjećam se, naime, sebe, curice, male Bože Brkanove z Okešinca, zagledane u veliki svijet i nove spoznaje, koja zapisujem prve čudesne riječi, stihove, koja prikupljam potpise onda slavnih pisaca poput Gustava Krkleca, Desanke Maksimović…, na poticaj svoje učiteljice Ljubice Mindoljević i nastavnice Vere Vuković pišem, čitam i slažem knjige u vlastitu biblioteku. I pišem.

Magladena / Fotografija Miljenko Brezak
Magladena Blagec / Fotografija Miljenko Brezak

S veseljem spominjem Lanu Vujnovac, učenicu IV. razreda Osnovne škole Ivana Kukuljevića u Belišću, kojoj je u serijalu Moja prva knjiga objavljena slikovnica Svađa godišnjih doba. Molila sam njezinu sjajnu i poticajnu učiteljicu Karmen Soldo da mala spisateljica ilustratorica – koja se u najnovijoj obrani osobnosti i identiteta zbog svojih nježnih godina i ne bi smjela ni pokazati u javnosti, ni kao primjer – opiše kako je nastajala njezina slikovnica. Koliko je tu priče o maštanju kako bi bila sretna da i ona uspije napraviti nešto poput onih koji su pisali i oslikali slikovnice prije nje; kako su radili uglavnom u slobodno vrijeme gotovo pola školske godine. Najzanimljivija mi je njezina priča o tome kako je, kad je već uhvatila temu, razmišljala kako će to oslikati:

Bila sam nestrpljiva i jedva sam čekala započeti to, kojom tehnikom, na koji način. Sve mi se motalo po glavi. Tražila sam od mame i tate da mi kupe boje koje mi baš za tu slikovnicu trebaju, razna pomagala, klamerice, glitere, šljokice, ljepila, posebne šljokičaste kolaže, izrezivače, konturne boje, ne mogu se sjetiti sve što sam koristila, bilo je toga stvarno puno. Počela sam s prvom ilustracijom… Sjećam se, počinjalo je Dragi čitatelju

Lana Vujnovac s mentoricom Karmen Soldo / fotografija s Facebooka Karmen Soldo
Lana Vujnovac s mentoricom Karmen Soldo / fotografija s Facebooka Karmen Soldo

Hrabrost i domet neovisno hoće li djevojčicu to potaknuti da stvori još neki tekst, slike.

Druga je sad već gimnazijalka u Oroslavju Magdalena Blagec, koju sam upoznala prije nekoliko godina kao osnovku, najprije kao jedno od unučadi gospođe Nade Tučkar, a zatim kad je sa svojim prijateljicama govorila svoje kajkavske pjesmice kao uzdarje na mojoj promociji u Donjoj Stubici.

Donjstubičke osnovke čitaju svoje pjesme, a desna je Magdelana / Fotografija Miljenko Brezak
Donjstubičke osnovke čitaju svoje pjesme, a desna je Magdelana / Fotografija Miljenko Brezak

Ponovno sam je susrela nedavno na predstavljanju drugoga izdanja, multimedijalnoga, Maloga rječnika kajkavskoga govora stubičkoga kraja u njezinoj bivšoj školi,  jer je i ona u drupi đaka pod mentorstvom također poticajne, sjajne profesorice i bibliotekarice u Osnovnoj školi Donja Stubica Danice Pelko, prikupljala stare riječi, značenja, snimala glas, oslikavala… Magdalena je mila djevojka s elegantnim šeširićem (eto nam još sličnosti!) višekratno nagrađivana za pjesme, sve do Goranova proljećaza najmlađe. Izabrala sam neke, a prije toga pomalo sentimentalna, dosadašnja biografija mlade pjesnikinje. S nestrpljenjem očekujem što će dalje upisati u nju u idućih deset, dvadeset, trideset…

O meni…

Drugog dana mjeseca travnja prije točno petnaest godina kad su ptičice uvježbavale svoju novu proljetnu pjesmu za moje roditelje bio je velik dan. Tada su moje oči prvi puta ugledale svjetlost ovog našeg svijeta, svijeta kojeg dijelimo sa mnogo i mnogo drugih ljudi kojih nismo niti svjesni.
S godinama moja se obitelj proširila s dragim bratom i vrckastom sestrom. Djetinjstvo mi je bilo posve idilično. Kako ne živimo u nekom velikom gradu imala sam priliku mnogo boraviti u prirodi. Često smo znali lutati okolnim njivama moj brat, moja mama i ja tražeći vile i vilenjake. Takvi mali trenuci oblikovali su me kao osobu. Naučili su me u svemu gledati ljepšu stranu. Tako je  odmah sve ljepše. Netko mrzi kišu zbog tugujućeg tona koji nosi, a ja u njoj vidim neshvaćeno biće koje samo traži razumijevanje. Neko proklinje vjetar za vjetrovitog dana jer mu kvari frizuru, a ja mu se prepustim i letim zajedno s njime. Obožavam povijest i svaku sponu stvarnosti koja me povezuje s njom. Volim učiti jer jedino tako možemo postići savršenstvo. Danas pohađam oroslavsku gimnaziju i rado pristupam novim znanjima.

          Naravno u današnje vrijeme neke me osobine čine čudnom. Kroz pisanje sam našla način za oslobađanje od svega. Nema okova koje me drže u nekom oklopu, nema pravila, nema nikakve šablone. Uz pisanje mogu biti točno ona osoba koja jesam bez ustručavanja i straha od osuđujućih pogleda… Pisanjem se bavim još od mladih dana te ga nastojim čim vise usavršavati i naravno uvijek mi je drago kad to netko prepoznaje. Zahvalna sam svim ljudima koji me podržavaju, a naročito mojoj mami koja je uvijek bila i koja uvijek jest uz mene.

Mentorica Danica Pelko sa svojim talentiranim đacima na predstavljanju školskoga rječnika koji je prerastao njihovu školu / Fotografija Miljenko Brezak
Mentorica Danica Pelko sa svojim talentiranim đacima na predstavljanju školskoga rječnika koji je prerastao njihovu školu / Fotografija Miljenko Brezak

Magdalena Blagec

ZAKE

Zake, zake suze žmefke,
zake glava pognuta?
Zake se mučiš i se vu sebi držiš?
Zake se stiščeš,
pak van ne pustiš?

Zake, zake ti duša trpi,
zake sam čez to ideš ti?
Zake za lažnim
osmehom se skrivaš?
Zake jal i mržnju
vu duši imaš?

Zake, zake glavu ne zdigneš,
zake sunčeku ne namigneš?
Zake ne podeliš te
i tugu i jad i vse?
Zake brigu ne pustiš
pak vu kratkom življenju
vesele živiš?


NEVRIEME

Strahu je saka duša živa,
Jer kmica vu sakem vuglu neke skriva.
Sunčeke kakti da nas je pozabile,
Kmici nas je na veselje ostavile.

A veter jafče i veter cvili,
Dek luč, drobna luč,
Na rasklencanom oknu,
Ostati na životu se sili.

Vse se musiče, vse se blešči,
Sake diete materi f krile beži.
Velike kole tancaju bleščeče ruke neba,
Kupica ti je z ruk opala, dragi moj deda.

A veter kuražneše cvili, veter jakše jafče,
Dek luč, drobna luč, na rasklencanem oknu
Z svojami suzami ne zgasne.

Sleme se zaprle, z nebam se spojile,
Vse je ftihle, nič nije hodile.
Same se coprnica z lučnjakem pod ruku špancierala,
Dek je drobna luč na starom oknu polehku hmirala.

Naslovnica prve knjige slikovnice Lane Vujnovac
Naslovnica prve knjige slikovnice Lane Vujnovac

POGLEJ ME

Poglej me, poglej me,
Kak da vidiš brege.
Dobre se vume zaglej,
Pak mi postiha povej
Kaj si videl.

Morti buš me videl
Kak meglu.
Meglu tera se zgubljena
Po ciele dane išče
.

Morti buš mislil
Da sam dišeča kuora drieva.
Dišeča kuora nektere bukve
Tera gizdave čuva
Serce od črva.

Morti buš vu meni našel
Nigda smireni veter.
Zburkane življenje
Kej kak veter nagle dojde i prejde
.

A morti buš naišel,
Na drobni mefki cviet
Cviet teri se jake muči
Dojti bliže sunčeku
Dek mu slak puta ne zagradi
.

Magdalena s navijačicama Božicom Brkan i svestrano talentiranom bakom Nadom Tučkar / Fotografija Miljenko Brezak
Magdalena s navijačicama Božicom Brkan i svestrano talentiranom bakom Nadom Tučkar / Fotografija Miljenko Brezak

VETER

Fijuče,
draplje,
drieva trga,
hižice jafčeju,
copernice copraju,
listje dršče,
kitje puca.

Svieča je vsehla…
Kmica,
črna bogica…

201811105 – 20181113 – 20181114 – 20181116

Link

http://www.bozicabrkan.com/sve-moje-prve-knjige-uciteljice-karmen-soldo-umjesto-kave-29-listopada-2018/

https://www.bozicabrkan.com/cudesna-vecer-u-donjoj-stubici/

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-9-svibnja-2017-mali-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickoga-kraja-2/

http://www.bozicabrkan.com/mali-skolski-prerasta-u-ozbiljan-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickog-kraja-umjesto-kave-31-listopada-2018/

http://www.bozicabrkan.com/i-svoj-i-zajednicki-dobar-osjecaj-umjesto-kave-23-listopada-2018/

Mali školski prerasta u ozbiljan rječnik kajkavskoga govora stubičkog kraja – Umjesto kave 31. listopada 2018.

O osnovnoj školi Donja Stubica u utorak 30. listopada 2018. predstavljeno je drugo izdanje dopunjeno multimedijalnim rječnikom Mali rječnik kajkavskoga govora stubičkog kraja. Bazu audiorječnika možete naći na adresi www.kajkavskigovor.com, lozinka je Copernica.

mentorica i urednica Maloga rječnika kajkavskoga govora stubičkoga kraja Danica Pelko sa svojim jezikoslovcima i govornicima / Fotografija Miljenko Brezak
Mentorica i urednica Maloga rječnika kajkavskoga govora stubičkoga kraja Danica Pelko sa svojim jezikoslovcima i ilustratorima te govornicima na web-rječniku/ Fotografija Miljenko Brezak

Uz urednicu i mentoricu profesoricu Danicu Pelko i dr. sc. Anitu Celinić, dijalektologinju iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, imala sam zadovoljstvo govoriti o tome projektu koji ima perspektivu i mjerodavnu podršku da izraste u ozbiljan rječnik svoga kraja, sudeći po riječima gradonačelnika Nikole Gospočića.

Predstavljanju su prisustvovali i Katarina Grgec iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, koje je pripomoglo financijski izdavanje školskoga rječnika te nastavnici, roditelji, učenici, mještani. Članovi Male kajkavijane govorili su svoje pjesme te svirali zagorske popijevke. Naglašeno je kako se mnoge lijepe i vrijedne baštinske stvari poput odjeće mogu spremiti u škrinjicu, ali ne i govor, koji se, da bi se održao, mora – govoriti.

Naslovnica novoga izdanja
Naslovnica novoga izdanja tiskanoga rječnika

Željela sam naglasiti nacionalni kontekst školskoga donjostubičkoga školskog projekta, to prije što mu on daje na važnosti.

Na jednome koncertu nedavno izvodeći džez, muzičari su pitali ima li tko da ne razumije engleski, lingua franca? Javio se samo jedan dječačić! Kako stojimo sa znanjem hrvatskga? Bude li tako usvojeno, neće ga trebati znati niti za dobivanje državljanstva! Izumire. Obeshrabruju podaci koliko jezika neprestance, danomice izumire. Nas pjesnike kajkavce obeshrabruju antologije recentne hrvatske poezije u kojima samozvani antologičari, bez da pocrvene, ističu u uvodu da ne prate čakavsku i kajkavsku produkciju.

Tim su vredniji projekti poput već 30-godišnjega Croatia rediviva Ča-Kaj-Što zlatna formula Drage Štambuka zaštićenoga kao intelektualno vlasništvo, jer drugačije nije moglo. Srećom, na UNESCO-vu i nacionalnome popisu zaštićene nematerijalne baštine je i nekoliko lokalnih idioma i kajkavskoga (npr. bednjanski, čabarski, kajkavska ikavicai sl.).

Kajkavski rječnik delnički srednjoškolaca
Kajkavski rječnik delnički srednjoškolaca

Strani jezikoslovci upozoravaju da smo propustili bogatstvo triju dijalekata hrvatskoga, najviše razlikovna vrijednost od sličnih i bliskih jezika, pretočiti u hrvatski standard, u rječnike, u svakidašnjicu. A lokalni nam govori izumiru.

Kako se više bavim baš time i kako sam do jezika došla preko književnosti, jasnija mi je spoznaja koliko je, unatoč međunarodnom priznanju i kajkavskoga još živoga kao književnoga jezika, zapostavljena hrvatska jezična raznolikost. Zanimljivo je da se o tome i ne sporimo, makar upola koliko o regionalnom nadjeziku.

Sjajan povod da se to pokuša promijeniti predstavljanje je jedinstvenoga, sad već multimedijalnoga rada Mali rječnik kajkavskoga govora stubičkog kraja sa 3200 riječi, načinjenoga dvosmjerno kajkavsko-standardni i standardno-kajkavski, a u 2. izdanju i dopunjenoga multimedijalnim rječnikom što odškrinjuje pokušaj novih, kreativnih i interaktivnih spajanja IT-mogućnosti, poslije weba i društvenih mreža itd.

Danica Pelko tumači nastajanje rječnika i njegovo širenje / Fotografija Miljenko Brezak
Danica Pelko na predstavljaju tumači nastajanje rječnika i njegovo širenje / Fotografija Miljenko Brezak

Danica Pelko, urednica Maloga rječnika i mentorica, piše:

Rječnik je namijenjen djeci i učiteljima, ali i svima ostalima kojima je kajkavsko narječje u srcu. Prvo izdanje rječnika je izašlo u studenom 2016. i 300 je primjeraka rasprodano u 3 mjeseca (drugo je izdanje otisnuto u 200 primjeraka).
Rječnik je postao priručnikom za voditelje izvannastavnih aktivnosti diljem Zagorja, iako su razlike u govorima pojedinih dijelova Zagorja velike. Samim time postao je i ostao poticaj stvaralačkom radu na kajkavskom jeziku. No, pokazalo se da nedostaje akcentuacija pa je djeci i odraslima problem pogoditi kako se pravilno izgovara pojedina riječ. Zato smo uz drugo izdanje rječnika odlučili snimiti zvučni zapis kako bi se izbjegle dileme oko izgovora.
Dodatna vrijednost ove snimke je što riječi izgovaraju djeca. To je za njih bila odlična prilika da usput nauče izgovarati pojedine riječi, a za korisnike rječnika su prelijepi dječji glasovi dodana vrijednost.
U snimanju zvučnog zapisa su sudjelovali učenici OŠ Donja Stubica: Antares Jaić, Paola Novak, Lovro Lacković, Marta Drempetić-Hrčić, Ema Hren, Marta Drempetić, Marta Hren, Marko Gorupec, Magdalena Blagec, Paula Jozić i Petra Fišter, članovi Male Kajkaviane.

To je tipična knjiga, koje sam nekim drugim povodom, okrstila zavičajnicama, a koje su stjecajem prilika i čak i neočekivanom važnošću pokrenule cijeli svoj kraj, ne samo one koji se bave jezikom, književnošću i izvedbenom umjetnošću. Lijepi primjer je nedaleka kajkavska ikavica.

Nedavno sam upoznala u Gorskom kotaru i slično ukoričen projekt Čuvari baštine Srednje škole Delnice, usporedni (razlikovni?) rječnik mnogih ne samo mjesta nego i naraštaja učenika i nastavnika i kazivača, govornika. Prije dvadesetak godina počelo je sve jednom maturalnom radnjom o lokvarskom govoru. Počiva tu silan trud i upornost te jubav  mnogih zanesenih ljudi.

Iako je već krenula u oroslavsku gimnaziju, Magdalena Blagec, mlada i nagrađivana pjesnikinja, došla je i na promociju rječnika na kojem je surađivala / Fotografija MIljenko Brezak
Iako je već krenula u oroslavsku gimnaziju, Magdalena Blagec, mlada i nagrađivana pjesnikinja, došla je i na promociju rječnika na kojem je surađivala / Fotografija MIljenko Brezak

Prije će se ti lokalni govori održati nego naša moslavačka, kriška, jokešinska kekavica– održavamo je živim – jer jezik umire kada ga djeca prestaju učitiZato je nama Moslavčanima važno hodanje po terenu, Misija Moslavina, za regionalni kulturni identitet (uvijek mislim: neka Mala Božica je publici!) uključujući i krišku Malu školu kekavice.

samo dio publike koja je pozorno pratila promociju / Fotografija MIljenko Brezak
Samo dio publike u kojoj su bili i Katarina Grgec iz mjerodavnog ministarstva, gradonačelnik Nikola Gospočić, ravnateljica škole Sonja Martinek i drugi, koja je pozorno pratila promociju / Fotografija Miljenko Brezak

U Zagorju, u stubičkome kraju, u Donjoj Stubici, to nikako nije slučaj, a dokaz je upravo ovaj rječnik i silan trud – ponajprije obrazovni i odgajateljski, ne samo đaka nego i cijelih njihovih obitelji i susjedstva – nemjerljiva  ljubav, jer već gotovo 20 godina opstaje uporno kao izvannastavna, izborna aktivnost. A zašto ne nastavno, redovito? Predlagali su mnogi, uglavnom udruge (Kajkavijana, Muži zagorskoga srca itd.), ali nije zaživjelo. No, možda Mali rječnik, očigledno prerastavši sam sebe – zašto ne? – preraste i u veliki rječnik Donje Stubice i stubičkoga kraja.

Zavičaj je pitanje memorije.
memorija je jamstvo razlike.
Razlika je uvjet usporedbe, dakle spoznaje.
(Željka Čorak)

Riječ je početak. Riječ je bit, ono što jesmo i po čemu jesmo. Narod, kraj, zavičaj, obitelj, pojedinac. Po njoj se poznajemo, identificiramo, njome s e sporazumijevamo, iskazujemo misli, osjećaje, potrebu, kreativnost… Ima li onda nešto važnijeg i ljepšeg od materinjeg jezika, domaće besjede?
(Iz Uvoda Čuvari baštine, zbirka zavičajnog govora Srednja škola Delnice – voditeljica projekta Jasminka Lisac, prof.)

Post Božice Jelušić na jednoj od društvenih mreža, Facebooku, u povodu dodjeljivanja hrvatske putovnice i bez znanja hrvatskoga jezika, podsjetio je na Humboltovu: Prava je domovina zapravo jezik.

Nas tri predstavljačice rječnika: Danica Pelko, Anita Celinić i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Nas tri predstavljačice rječnika: Danica Pelko, Anita Celinić i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Čestitke mladim kajkavcima, domoljubima u jeziku, koji nisu svjesni važnosti onoga što su učinili i što čine, a posebice njihovoj mentorici profesorici Danici Pelko. Te svima koji njihov i sve takve projekte podržavaju, ako već ne sudjeluju u njima, posebice financijerima (Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta te samozatajnoj IT tvrtki). Nadam se također da će barem netko od malih jezikoslovaca ostati i životno zainteresiran za temu, ma u kojem obliku. To je, zapravo, prava škola za život!

20181022 – 20181028 – 20181030 – 20181031

Linkovi

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-9-svibnja-2017-mali-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickoga-kraja-2/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-8-svibnja-2017-mali-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickoga-kraja/

https://www.facebook.com/bozica.brkan?fref=nf&pnref=story

https://www.facebook.com/pou.donjastubica.1?pnref=story

https://www.facebook.com/sanja.vacek/posts/10211851629222809?pnref=story

https://www.bozicabrkan.com/tekst-kao-zavicajnica-bozice-brkan-objavljen-u-hrvatskom-slovu/ 

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-19-kolovoza-2016-hrvatski-jezik-nismo-zastitili-ni-od-hrvatskoga-premijera/https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-6-sijecnja-2017-ljerkin-kanat-bozicin-kesnokric/

I svoj i zajednički dobar osjećaj – Umjesto kave 23. listopada 2018.

 

I svoj i zajednički dobar osjećaj – Umjesto kave 23. listopada 2018.

I Goran, dakako Ivan Goran Kovačić, bio bi zadovoljan: njegov mi se Most stihovima ukazao nad malenim šumovitim vodopadima, jazima Kupe, Kupice, Čabranke… Ozvučio je stihom i sjećanjem krajolik u koji sam stjecajem prilika navratila čitati svoje književne tekstove napisane mojom moslavačkom kekavicom.

Razmjena knjiga nastalih s ljubavlju u delničkoj Srednjoj školi: Avor Grgurić, Božica Brkan i profesorica Jasminka Lisac / Fotografija Miljenko Brezak
Razmjena knjiga nastalih s ljubavlju u delničkoj Srednjoj školi: Davor Grgurić, Božica Brkan i voditeljica projekta Čuvari baštine profesorica Jasminka Lisac / Fotografija Miljenko Brezak

U Osnovnoj školi Skad djeca su nam izvela igrokaz na svojemu kajkavskom  idiomu, u Osnovnoj školi Rudolf Strohal u Lokvama pišu haiku i izdaju školski list Hamica, a u Srednjoj školi Delnice predvođeni profesoricom Jasminkom Lisac upravo su me nadahnuli projektom Čuvari baštine za uvod u skorašnje predstavljanje drugog izdanja školskoga donjostubičkog rječnika. Potaknuti jednom maturalnom radnjom o lokalnom govoru Lokava dvadeset godina srednjoškolci su istraživali vlastitu baštinu sve dok nisu nedavno objavili usporedni rječnik gorskokotarski.

Književnici na ulazu u staru Osnovnu školu Rudolf Strohal u Lokvama / Fotografija Miljenko Brezak
Književnici Zlatko Krilić, Božic Brkan, Davor Grgurić i Božidar Prosenjak s ravnateljicom Borkom Kezele-Kanjer na ulazu u 160 godina staru Osnovnu školu Rudolf Strohal u Lokvama / Fotografija Miljenko Brezak

Kakvo međusobno prožimanje i nadahnjivanje te ustrajnost kroz više naraštaja, ne samo đaka i profesora, nego i govornika, kazivača! Koliki je sve to trud!? Koliko je to ljubavi ljudi koji su se osvrtali, zagledali u vlastitu prošlost, baštinu  prenoseći je onima koje je to zanimalo!? Da se ne zaboravi, da se popiše, da se znajući vrijedi li i koliko svojim ponosi a ne srami. Od 2000. godine spomenuti Donjostubičani kao izvannastavnu aktivnost, u svojoj Maloj kajkavijani s profesoricom Danicom Pelko, stvaraju sad već drugo, ozvučeno, izdanje zavičajnoga rječnika. S kajkavskom su ikavicom tu nedaleko Zaprešića već dosegli i zaštitu nematerijalne baštine, kao i čabarskog ili pak bednjanskog.

Književnik i zaljubljenik u zavičajnu baštinu Davor Grgurić na Hiši Rački kolegama tumači što je to šindra, kalane a ne piljene daske, dske, kojima su se pokrivale goranske kuće / Fotografija Miljenko Brezak
Književnik i zaljubljenik u zavičajnu baštinu Davor Grgurić na Hiši Rački, najstarijoj delničkoj građevini, kolegama tumači što je to šindra, kalane a ne piljene daske, dske, kojima su se nekad pokrivale goranske kuće / Fotografija Miljenko Brezak

Zato nam se valjda i dogodilo da književna večer za građanstvo u dvorani odmorišta Centar u Delnicama, gdje smo tijekom tjedna od 15. do 19. listopada bili utaboreni gosti 7. Međunarodnih književnih susreta Od mora do gorazahvaljujući odličnoj ideji kolege književnika Zlatka Krilića da razgovaramo uz piće, postane intelektualni salon, soareja, razgovor pun ideja, pa i proturječja.

Mirjana Pleše sakuplja stare stvari, riječi i recepte te peče starinsku kuglof / Fotografija Miljenko Brezak
Mirjana Pleše sakuplja stare stvari, riječi i recepte te peče i starinski kuglof s rogačem kojega tu zovu karube / Fotografija Miljenko Brezak

Bili smo, ne samo ja, pod dvostrukim dojmovima. Kako  ne bi!? Prve večeri svirali su nam i pjevali, improvizirajući uz klavir na engleskome mješoviti američko-hrvatski džezerski bračni par Lela i Jo Kaplowitz. Upitavši ima li možda netko tko ne razumije engleski, budući da uglavnom pjevaju izvorne američke pjesme, od nas 50 ili 60 javio se tek jedan dječačić koji nije dorastao ni jezičnom vrtiću.

S večeri u Narodnoj knjižnici i čitaonici Delnice, starijoj od 140 godina, na kojoj je Davor Grgurić govorio o goranskim bajlovitim bićima a fotografkinja Višnja Bolf Gorski kotar predstavila čudesnim fotografijama / Fotografija Miljenko Brezak
S večeri u delničkojj knjižnici na kojoj je D. Grgurić govorio o goranskim bajkovitim bićima, a fotografkinja V. Bolf Gorski kotar predstavila čudesnim fotografijama / Fotografija Miljenko Brezak

A ja sam nevelikoj, ali vrlo zainteresiranoj skupini zrelih ljudi imala potrebu nazdraviti pjesmom Vermut i pričom o razumijevanju preko španjolskoga prijevoda nedavno u Kolumbiji, o tome kako različite publike mogu podijeliti isti osjećaj, osjećaj dobroga teksta, lijepe umjetnosti. Nameću mi se odmah sjajne fotografije Gorskog kotara Delničanke Višnje Bolf, od Goranovih nemirnih voda do šuma, od medvjeda koji svaki ima svoje ime do nervoznoga puha.

Palčava šiša u Plešcima iz 1856. spaja Sloveniju i Hrvatsku / Fotografija Miljenko Brezak
Palčava šiša u Plešcima iz 1856. spaja Sloveniju i Hrvatsku / Fotografija Miljenko Brezak

Još mi je bliskiji isti osjećaj međusobnoga prepoznavanja ljudi koji se predano nečim bave u vlastitim se sredinama vjerojatno osjećajući se usamljenima. Za primjer bih mogla navoditi baš pjesnike, pa navodim organizatora gorskokotarskoga književnoga festivala, voditelja etnoudruga i etnozbirki, autora koji piše na standardu, ali i na različitim idiomima gorskokotarske kajkavice Davora Grgurića. A kako tek za radio snima priče koje nestaju s ljudima koji ih pričaju! Navodim dalje i zaljubljenicu u lokvarsku etnologiju i govor Mirjanu Pleše (koju je zaljubljenik i promotor sličnih tema iz Madžareva etnolog Tibor Martan još još ljeti 2015. ovjekovječio na mojim Oblizekima jednostavnim jelom od repe, juhom od kromade!).   

Davorka Smole u starom obiteljskom štacunu / Fotografija Miljenko Brezak
Davorka Smole u starom obiteljskom štacunu / Fotografija Miljenko Brezak

Nastavljam s Markom Smoleom i njegovom majkom Darinkom Smole, slovenskom obitelji koja u Hrvatskoj, u Plešcima, čuva obiteljsku etnozbirku Palčavu šišu okupljajući na radionicama etnologe, dijalektologe i druge neovisno o granicama. Kako se sve to sjajno dopunjuje! Samo se valja upoznati, povezati.

U knjižnici iz 1874. ravnateljica Indira Rački Joskić i fotografkinja Višnja Bolf / Fotografija Miljenko Brezak
U Narodnoj knjižnici i čitaonici iz 1874. ravnateljica Indira Rački Joskić i fotografkinja Višnja Bolf / Fotografija Miljenko Brezak

Iako smo se i na delničkome salonu sudarili međusobno i s različitim stavovima i o dijalektima i o standardu i o modernome latinskome. Nije nužno da svi govorimo ni esperanto odnosno modern language, lingua franca engleski, niti da ponovno stvaramo dvojbeni regionalni nadjezik, a niti da se odričemo svojih maljušnih, zavičajnih govora, seljačkih, koji i naš hrvatski jezik i međusobno razumijevanje – ako to želimo – održavaju živim, vitalnim, s obzirom da i on ima perspektivu da poput mnogih drugih malenih jezika nestane. Dovoljno je da se potrudimo razumjeti jedni druge.

20181022 – 20181023  

Linkovi 

http://www.bozicabrkan.com/7-medunarodni-knjizevni-susreti-od-mora-do-gora-u-gorskom-kotaru/ 

http://oblizeki.com/juha-od-kromade-ili-zute-korabe-na-lokvarski-15728

 

Umjesto kave 9. svibnja 2017.: Mali rječnik kajkavskoga govora stubičkoga kraja 2

Na jučerašnji tekst Umjesto kave o Malome rječniku kajkavskoga govora stubičkoga kraja  izabirem dio reagiranja kao svojevrsni Post scriptum.

Naslpvnica Malpg rječnika

Profesorica Danica Pelko javila mi se kako bi zahvalila na „kavi”. A uza sve drugo dodaje i kako projekt ide dalje:

300 kom Rječnika planulo je u tri mjeseca, najesen krećemo u snimanje tonskog zapisa. Djeca će uz moju pomoć izgovarati riječi tako da će i to biti u cilju njihovog obrazovanja i napredovanja, a na radost onih koji će taj rječnik koristiti. Napravit ćemo drugo izdanje s tonskim zapisom i obećavam Vam da ću Vas onda pozvati da se vidimo u Stubici. Tu će biti i male Božice, Magdalena i Marta i druge pucice i dečeci (i njih imam) koji mojem radu daju smisao. Inače, ja imam bazu od 12 000 riječi za Veliki kajkavski rječnik stubičkog kraja, polako radim na njemu, trebala bih suradnika, jer neću moći sve sama, želim da ovaj ima naglaske i natuknice “kak Bog zapoveda”, al se nadam da ću uz njegovu pomoć i u tome uspjeti.

Sa svog fejsa prenosim i reagiranje svojega nekadašnjeg kolege novinara Denisa Vinceka:

Jedan od mojih uzora u poslu koji radim je Danica Pelko. Uzor, u smislu kako je važno raditi sa zainteresiranom djecom i motivirati ih i odgajati ih – u današnje vrijeme kada je ta komponenta u odgojno-obrazovnom procesu nedovoljno zastupljena, jer su učenici opterećni gradivom koje trebaju nabubati,, a koje im nikad u životu neće trebati.

Mogla sam mu samo dodati: Dobar si uzor izabrao! 

Također zahvaljujem na šeranju Pučkom otvorenom učilištu Donja Stubica

i Sanji Feltrin.

20170509

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-8-svibnja-2017-mali-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickoga-kraja/

https://www.facebook.com/bozica.brkan?fref=nf&pnref=story

https://www.facebook.com/pou.donjastubica.1?pnref=story

https://www.facebook.com/sanja.vacek/posts/10211851629222809?pnref=story

Umjesto kave 8. svibnja 2017.: Mali rječnik kajkavskoga govora stubičkoga kraja

Kada mi je prošle godine u okviru Mjeseca knjige Pučko otvoreno učilište – Knjižnica Donja Stubica organiziralo autorsku večer u Majsecovu mlinu, uz druge goste svoje nagrađene kajkavske pjesme čitale su i talentirane sedmašice OŠ Donja Stubica Magdalena Blagec i Marta Kučko, male Božice. Za koji me je dan gospođa Nada Tučkar, ponosna Magdalenina baka, razveselila zanimljivom pošiljkom – tada upravo objavljenim i predstavljenim Malim rječnikom kajkavskoga govora stubičkoga kraja.

Naslovnica Maloga rječnika

Kao izdavač je potpisana Osnovna škola Donja Stubica, a glavna urednica je Danica Pelko, školska knjižničarka i vrsna poznavateljica zavičajnoga kajkavskog govora, koja vodi Malu Kajkavijanu, jednu od brojnih školskih izvannastavnih aktivnosti, u kojoj, kako u uvodu navodi ravnateljica škole Sonja Martinek, svoje znanje proširuju te iskazuju kreativnost učenici skloni izražavanju na kajkavskom narječju, istraživanju i proučavanju zavičajnoga govora.

Odjeća u rječniku: k kao kiklja i kao lajbek

Dakako da pišu svoju đačku poeziju i prozu, ali pronađe li netko i donese novu riječ koju je saznao od bake ili djeda, ona se objasni i čuva u školskoj riznici zavičajnoga jezičnog blaga kako bi ju naši učenici usvojili, znali se njome koristiti i tako je sačuvali od zaborava. Tijekom godina prikupljen je zavidan broj kajkavskih riječi te se ukazala želja i potreba za oblikovanjem rječnika…

Kaj sve je v štaglju?

Tako mi kajkavci zahvaljujući lijepoj knjizi sa 3000 pojmova na 150 stranica možemo uspoređivati doznavši da je od alto, alta – automobil, asparabus, sparabus – asparbus do žmati – žmiriti, najprije u kajkavsko-standardnom, pa u standardno-kajkavskom rječniku. Mnogi bi rekli, pa kaj, rječnik kao rječnik, pa i zavičajni, međutim, u ovome je izuzetno važan odgoj, osobito malih kreativaca koji se mogu i dalje razvijati, jer su sami ne samo prikupili riječi, nego ih i oslikali. Tako su, primjerice, na predlistku i zalistku drvenim bojama nacrtali dijelove kola i dijelove štaglja.

Djevojčice Marta Kučko i Magdalena Blagec čitaju svoje nagrađene literarne  radove / Fotografija Miljenko Brezak

Ilustracije su dječje, pomalo naivne, nesrazmjerne, oduševile su me više od preciznim fotografija ili rada nekojega akademskog slikara. Kolorirana abeceda između dva rječnika, riječi poput afinger, čuček, drievo, nuča, sukamnik (valjak za tijesto), štrumfa ili tuk (pernica!) u osnovnoškolskoj izvedbi oduševit će i one čiji ih unuci i unuke nisu oslikavali. Stoga, uz lektorice i korektorice Anamariju Grabušić i Koraljku Parlaj, moram spomenuti kako je grafički knjigu oblikovao Studio za umjetnost i dizajn Nikole Sinkovića, ali i ilustratore učenike Silviju Kraljić, Doroteju Kišur, Magdalenu Blagec, Valentinu Peštaj, Martu Kučko, Martu Hren, Paulu Jozić, Jelenu Bubanko, Antoniju Bubanko, Patrika Martineka, Rajnu Landripet, Evu Pelko i Idu Matildu Repar.

S predstavljanja Božice Brkan u Donjoj Stubici / Fotografija Miljenko Brezak

Čestitike i školi i profesorima i mjerodavnome ministarstvu, a osobito Danici Pelko, voditeljici Male Kajkavijane na upornosti. Još 2012. u časopisu Hrvatsko Zagorje – zahvaljujem Vlasti Horvatić-Gmaz iz (velike!) Kajkavijane što mi ga je poslala – opisala je kako je, unatoč tome što postoje za učenike različitea vrednovanja i literarnih radova poput Dana kajkavske riječi u Zlataru ili danas Lidrana, 2000. godine osnovala malenu skupinu koja je postala primjer kako škola postaje više od obrazovne i odgojne ustanove – u nekim trenutcima pretvara se u životnu zajednicu.

Ohrabruje i poštovanje izaziva kad netko misli (i) na nadarene, a i na pripremu najmlađih za život, a k tome pridonosi i čuvanju (ne samo zavičajne!) jezične i uopće kulturne baštine.

20170508

http://www.bozicabrkan.com/cudesna-vecer-u-donjoj-stubici/

http://oblizeki.com/nada-tuckar-i-torta-sahovnica-11-babicine-kolace-rezervirale-svojoj-donjoj-stubici-17903