Tekst Božice Brkan objavljen u 6. zbornik radova sa znanstvenih skupova Krapina 2017.-2019. Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju (gl. ur. prof. emer. Alojz Jembrih), Krapina 2024., str. 25.-37.
14. Znanstveni skup s međunarodnim učešćem Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća
Krapina, 7. rujna 2015.
Ja imam svoj
jezik
i unutar tog jezika još svojiji
(Milivoj Slaviček)
Tko je imao sreću odrastati blagoslovljen zavičajnošću, jednostavnije će prepoznati na svojim životnim putovima gdje se može istinski skućiti, a gdje će – i pored obilja – nužno ostati beskućnik. (književnik Stjepan Lice: Naglasak našega shvaćanja života u časopisu Zagovor jezika hrvatskoga, broj III/3., godina 2015.)
Poticaji i izvori za ovaj članak su mi: a – redovito dugogodišnje praćenje medija iznutra i izvana: o kajkavskom i na kajkavskom; b – posebna anketa (sa petnaestak pitanja poslanih početkom 2015. godine na pedesetak adresa iskusnih novinara i urednika, književnika i drugih (npr. Marko Gregur i Mario Kolar iz Koprivnice, Tanja Baran s HRT-a, Silva Videk iz Večernjeg lista, Bedekovčina; Mario Jembrih iz Čakovca, Dragutin Pasarić iz Kutine), od kojih je zaključno s krajem kolovoza 2015. odgovorilo 17 i to uglavnom djelomice, isključivo, bez velike radoznalosti). Uz ime i prezime, godina rođenja, medij, status u mediju, u anketi sam pitala i:
*Pojavljuje li je zavičajni (koji?)
govor u vašem mediju odnosno u medijima u kojima radite te koje pratite? Ako se
ne pojavljuje, kako to tumačite?
*Pojavljuje li se, u kojim prilikama i koliko često, je li to sporadično ili
redovito? Molim, navedite primjer.
*U kojim i s kojim sadržajima najčešće (informativnim, dokumentarnim,
kulturnim…)? Jesu li posebno pripremani ili izjavama odnosno citatima)?
* Uočavate li i pratite li specijalizirane sadržaje na zavičajnim govorima
odnosno sadržajima vezanim uz njih?
*Je li vam poznat odjek takvih medijskih sadržaja? Je li to uopće predmet
vašega interesa?
* Uočavate li u medijskome prostoru uopće povećanje ili smanjenje zavičajnih
govora i u kojem razdoblju?
* Odlučujete li o tome, planirate li takve sadržaje povećati ili smanjiti?
Zašto? A kada biste odlučivali?
* Biste li kao čitatelj/gledatelj/slušatelj voljeli u medijima koje inače
kreirate/pratite (koji?) povećati ili smanjiti sadržaje na zavičajnim govorima?
Na svojem ili na različitim zavičajnim govorima?
* Smatrate li da se takvi medijski sadržaji društveno dovoljno potiču ili bi ih
trebalo i dodatno poticati, primjerice financijski?
*Možete li iz medija navesti, ako ih se možete sjetiti, dobre primjere
korištenja zavičajnoga govora (specijalizirane radijske i TV emisije, novinske
i internetske kolumne…)?
Baš tu
sam temu odabrala upravo zbog osobne radoznalosti i posvećenosti.
Godinama radeći u novinarskoj praksi kao novinarka, komentatorica,
kolumnistica, urednica rado sam, zbog dobrih odjeka procjenjujem i uspješno, koristila
stilogene naslove s dijalektom, npr. Ti
si meni po sredini srca kak črleni jabuki koščica (citat narodne pjesme na naslovnici
priloga Vrt Večernjega lista kao naslov izvješća s dodjele nagrada za najljepši
vrt Donje Stubice u Golubovcu Hrvatski
obiteljski tradicijski vrt. Uočila sam kako je na svečanoj inauguraciji predsjednica
Kolinda Grabar-Kitarović svoje pozdravila lokalnim idiomom kao Grobinšćica.
Uočila sam također kako je moj književni rad postao nadahnuće i za: a) gastropriredbe Kriški oblizeki i Stubički oblizneki; b) radijske emisije Kajkavski osebušek (Otvoreni radio Ivanić, Višnja Canjek Macan), Zagrebušek (Hrvatski Radio Sljeme, Anamaria Šnajdar) i sl. Također, pripremajući predavanja za stilistiku u medijskoj komunikaciji na Hrvatskim studijima sveučilišta u Zagrebu i analizirajući stilove, posebice funkcionalni, uočila sam da nitko u tri godine nije htio odraditi seminar o dijalektalizmima (vulgarizmi i sleng svake godine da; posredno Miljenko Smoje kao književnik, novinar i humorist).
Uočila sam također i zornu neravnotežu stilogenih naslova u novinama te mi se samo od sebe nametnulo kako je u vrijeme istraživanja na popisu zaštićenenematerijalne baštine Ministarstva kulture RH prema UNESCO-ovu popisu od 130 zaštićenih kulturnih dobara jezičnih samo 13: bednjanski govor, čabarskigovori, govor Huma na Sutli, govor ototka Suska, govor posavskoga sela Siče, govor Starih Perkovaca, govor zadarskih Arbanasa, govor grobnička čakavština (Grobnik), istro-rumunjski govori, kajkavski donjosutlanski (ikavski) dijalekt, splitski govor (splitska čakavština), štrigovska skupina govora, žminjski govor.
Temeljitijim promatranjem 2015. uočljivijima sam unatrag pet godina naglasila: a – dvojbe ima li više zavičajnih govora u medijima, ali i prevaga i zanimljivije korištenje čakavice; b – Slobodna Dalmacija i Novi list zorno, ali svaki na svaj način, njeguju lokalne govore (za kajkavski nemam sličnih ni toliko ni tako dobrih dobrih primjera); c – središnje nacionalne novine Večernji list, Jutarnji list, 24 sata, Telegram, tjednici zavičajne govore koriste sve rjeđe do izuzetno rijetko i sve nespretnije, prepričavaju se više kao eksces.
Zavičajni govor, idiom (jezik, dijalekt, žargon – nisam se za potrebe ovoga istraživanja detaljnije određivala, op. a.) odredila sam prema http://www.hrleksikon.info/definicija/idiom.html kao idiom (grč.) 1. Narječje, poseban govor nekoga kraja; 2. Naziv za entitet koji se ne želi označiti kao jezik ni kao dijalekt ni kao govor; 3. Riječ, izraz svojstven nekom narječju, govoru; 4. Osebujan izričaj u nekom jeziku koji se ne da prevesti na drugi jezik.
Pošla
sam od toga da je on regionalno razumijevanje,
osjećaj najužega, prvog identiteta te da bi mu se bilo zanimljivo posvetiti u
školama, pri čemu sam istaknula zanimljive primjere sa skupa osobitosti da se
razumiju unutar uže životne sredine iz tematskoga broj Zagovora jezika hrvatskoga,
časopisa za učitelje hrvatskoga jezika, broj III./3., godina 2015.: a – Last minute za ča-kaj-što (Maja
Matković, prof., lektorica u miru, Zagreb), str. 71.; Zavičajni govor (Anita
Katić, prof. OŠ Zdenka Turkovića, Kutjevo): Šokački divani, str. 4./5..
(Kurikulum) … Zavičajnim se govorom može
kvalitetno i zanimljivo baviti i na izvannastavnim aktivnostima koje se provode
u školi. Odnosi se to ne samo na rad literarne skupine, nego i na rad dramske
ili dramsko-recitatorske skupine. (…).
Procjenjujem kako
izuzetno poticajno na zavičajne govore
djeluju brojni literarni natječaji i za kajkavski i(ili) samo za kajkavski:
(Zelina, Krapina, Varaždin itd.) ili izbor najbolje knjige na kajkavskom
Katarina Patačić te za mlađe za osnovce i srednjoškolce
Lidrano, Kajkavijada i sl.
Načelnose poima kakopozitivno donose lokalni jezični kolorit, obojenost, “začin”, a negativno
kampanilizam, primitivizam, zaostalost – suprotno od nacionalno, regionalno, globalno
– rubno. Medijski tretman zavičajnih govora ovisi o više načina. Zanatski, često
novinski pisci, urednici, koji za to
imaju najviše znanja, neće se baviti (čestim) netočnim standardom(rječnik, naglasci itd.), globalni “dijalektalizmima” (novogovorski: đir, gušt, spiza). Poslovno drugačije na zavičajne
govore gledaju i vlasnici i urednici medija, ponajprije kao na nešto što sadržajno
ima ograničen domet, kako je takvim sadržajima zbog ograničenoga razumijevanja
i tržište ograničeno, rubno te se ne isplati ni ulagati. Ali, zanimljivo, kad
objavi jedan medij, prenose i drugi, npr. o starim i uglavnom zaboravljenim
zagorskim običajima kolumnu Zorana Gregureka, koja (2015!) ide više od 500
tjedana, iz Zagorskog lista prenose portali, ima odličan odjek, javljaju se
ljudi iz cijele Hrvatske.
Šira se vrijednost uočava kada je takav zavičajni sadržaj zezantski i kada
je sponzoriran(tv, radio,
kazalište…)te se (tada!) smatra
kako nedvojbeno podiže gledanost, slušanost, čitanost (!?).Analizirala sam javne medije: a) tisak/novine (nacionalni dnevnici,
nacionalni tjednici i mjesečnici, kulturna i druga specijalizirana periodika, lokalne
novine); b) televizije (nacionalni i lokalni/javni i komercijalni); c)
radio (nacionalni i lokalni/javni i komercijalni); d) internet (opći,
specijalizirani tematski/javni i komercijalni) itd.; e) oglase; f) knjige, kazalište,
film i sl.; g) društvene mreže (Web, Facebook, Twitter, Instagram…) -anglizmi; i drugo.
Osobito sam se usredotočila na dobre primjere.Izuzetno zanimljiva jeSlobodna
Dalmacija, gdje seu svim rubrikama sporadice pojavljuje
razgovorni dalmatinski u različitim lokalnim oblicima:
U susida trava zelenija, Derbi sv. Duje Hajduk – Split, 19. 7.2015.
Umirovljenicima spiza jeftinija do 23 posto, 16. 3. 2011.
U spizu bez povećala! sve o hrani mora pisati velikim slovima, 22. 11. 2014.
Manče je sve manje, čaša vode sve više,
Obični ljudi (konobarica) 18. 7. 2015. – tringelt
‘Đir po gradu’/ donosi ručak za 50 kn, Zadar,
22. 11. 2014.
Pjati puni kuharskih čudesa, Biser mora, Supetar, 28. 3. 2015.
‘Gospar’ će nam nosit takujin, o novoj usluzi pametne gradske kartice u
Dubrovniku, 16. 5. 2015.
Dan za Danom: Ne želim ne delati, Danko
Plevnik u kolumni citira Bandića, 8. 3. 2015.
Ošurilo me svićon ka prajca let-lampom, reportaža, treman pomlađivanja novinarke,
10. 5. 2015.
I Marul bi gušta u njenim versima, o
mladoj dijalektalnoj pjesnikinj Juliji Mihovilović, nadi čakavskog pjesnišva, Pišem kako su govorili naši stari, naslovnica
+ tri stranice subotnjega priloga 16. 5. 2015.
No, zanimljivo je da se Slobodna Dalmacija uz međunarodni certifikat
kajkavskome opredjeljuje izrazito negativno:
Kajkavski jezik? To tvrdi neznalica, 9. 3. 2015.
Kajkavski proglašen jezikom, čakavica pred nestajanjem, 9. 3. 2015.
Dalmacija ima pravo na čakavski 4. 4. 2010.
Jedan narod, jedna zemlja, pola jezika, 29. 8. 2010.Užitak čitanja zbog kojeg vrijedi savladati kajkavski, 4. 1. 2013.
Također kao dobar primjer izdvojila
samNovi list, koji po svim prilozima
(ali različito) i rubrikama sukladno području, njeguje vrlo zanimljivo i
životno i čakavski, ali i kajkavski (domaća reč, Beseda) te za različite zavičajne govore predstavlja najbolje:
balancane, pomidori – prilog Gastroadria20. 7. 2015.
Tko je izizguzica, ližipjatina, lizozdelac ili obloguzica? 19. 7. 2015. Razgovor
autorice Povijesnoga rječnika hrvatskoga kulinarstva
Ča odjutra do sutra, mozaik, o MIK-u,
27. 6. 2015.
Gospon Fulir, gemišti i popevke iz kultnog filma, rubrika Zagreb, 25. 7.
2015. prilog Liburnija,stranica opatija-matavulji-lovran-m.draga,
23. 3. 2015.: Za macić prvih šparoga 20
kuna
prilogLiburnija, travanj 2015.:kolumnaAleksandre Kućel-Ilić Štorije pod Učkun: Zelenih šparugi raj i va
šume fraj
šparoga – šparuga
macić = stručak, vezica a ako je sa zagrebačke tržnice Dolac, onda je pušlek
kolumna Kim Cuculić S kamika i mora:
Vid z Reki, 21. 7. 2015., Oskari
znanja va zemji neznanja, 9.6.2015.politička kolumna subotom Tomislava Tomičića Ladovina: Bolje sam, nego slabo kumpanjan, 18. 10. 2014.priloziGorski kotar, OtočkiPrimorski: Da bimo i k letu (Ča va
metropole), naslovnica 29. 3. 2015.Zelena nit, nedjeljom: Moji su imali
vinograd, ja volim rožice, 16. 8. 2015.
Književna Rijeka: Predstavljen dvobroj, Eseji, proza, pezija, domaća beseda…, kultura,
27. 6. 2015.
Jutarnji listzavičajne govore
koristi tekponekad. Primjeri:
I Dalmoši su nekad bili kajkavci – zato nas tak vole! (kolumna Zvonimira Milčeca
26. 6. 2006. – purgerski kajkavski – koji je prije toga davno imao veliku
polemiku s Miljenkom Smojom u Slobodnoj Dalmaciji i Večernjem listu)
polemika o govoru junaka crtića – analiza stila Ivo Žanić, bio kolumnist
(knjiga tipizirani: purgerski)
Inoslav Bešker, neusporedivi stilist, umješno ustrajno i osmišljeno rabi sve
dijalekte i zavičajne govore (sličan odnos prema stranim jezicima i pismima), s
tumačenjima po potrebi, s navodnicima ili bez njih – odluka urednika (kritika Ledína)
Splitski krug novinara-kolumnista-pisaca: ljetni serijal kolumnica Mali dalmatinsko-hrvatski rječnik Jurice Pavičića (Novina, Deka, Štekat…)
Odlična upotreba koja nema usporednicu za kajkavski: (USPOREDBA: Tomislav
Židak i stilistički odličan novinar i
urednik zagrebački sleng vrlo rijetko): Zdravko Reić u rubrici Sport
Poteštat Baldasar: UEFA je cijeli Split
gurnula u isti koš! naslov,duplerica,
verzal, 25. 7. 2015.Reklama za knjigu Najljepši
dalmatinski interijeri 1. Kužine i tineli Dalmacije (PD “prijevod”: Kuhinje, blagavaonice i dnevni boravci), Shop
Jutarnji, 21. 7. 2015.
Fešta od limuna, prilog Gloria IN,
subota Jutarnji list, 1. 8. 2015.
Večernji list nekad davno imao je i dvadesetak regionalnih izdanja, a gotovo
je svako imalo lokalne, autorski prepoznatljive kolumne (npr. krapinsko dr.
Rajko Fureš, kolumnist i u Glasu Zagorja i Zagorskom listu te portalu Zagorje-International).
Sada nema lokalnih izdanja, pa nema ni kolumni (čak ni zagrebačko i sl.) na
zavičajnim govorovima. Možda im koja riječ pobjegne
u naslovu. Vrlo rijetko, kulturna kolumna kajkavska gosta-pisca kad kajkavskome
priznat međunarodni status književnog jezika: Kristian Novak: Književnuga jazika važno je moći napraviti i bez
vojske, kultura, 18. 4. 2015. Zatim, kad se radi o očigledno sponzoriranome
tekstukaoTele2 Turistička panorama, laganica, Na plažama Crikvenice ‘kaj’ se čuje češće nego na Trenjevačkom placu, 23.
7. 2015.
ali zato, dvojbeno da li žargonski, Večernjak objavljuje: Đir po Zagrebu uz goluba, gradska 4. 7.
2015.Vrlo zanimljivo i logično donosi:Kaj kad poddijalekt hrvatskog jezika ima
nevjerojatnih 11 samoglasnika! usporedba zaštićene nematerijalne baštine s lingvističkim
‘jurskim parkom’, kultura, 30. 7. 2015.
reportaža, duplerica, nedjelja 15. 2. 2015. iz kafića: Po Bedljuinski! Udala sam se u ovo selo prije 30 godina i još ne znam
govoriti tim njihovim jezikom, piše Petar Grubišić. Za usporedbu, navodim Novi list, Mediteran,
nedjeljni prilog za kulturu, 15. 2. 2015., zanimljiv odjek zavičajni govori u reklamama za pivo, uz komiški i čabarski i
bednjanski, knjiga Jezik reklama, Hrvatska
sveučilišna naklada 2015. Diana Stolac i Anastazija Vlasteić, s čime dalje
uspoređujem reklamu Hrvatske lutrije: strane zemlje, hrvatske regije (Ličanka,
Zagorec).
24 sata zavičajne govore rabi uglavnom
posprdno, kao vrstu komentara, stav novina i fiktivnoga čitatelja, nerijetko na
naslovnici, npr. uz Bandića Idemo delat!
Zakaj baš ja? (naslovnica nakon uhićenja 21. 10. 2014.), Na pitanja o Švaljek Bandić uzvraća: ‘Kaj vas to rajca?’, 19. 4. 2015.
Telegram nema ni toga. (U
međuvremenu je tiskano izdanje prestalo izlaziti.)
Regionalne
novine koje su
preživjele samo povremene donose kolumne na zavičajnome govoru:Varaždinske vijesti, 20. 2. 2015.: Kaj je naše pitanje i naš odgovor, kolumna
Barice Pahić Grobenski, Žene se pratiju i
o semu premišljaju – kajk.;Međimurje: Zakaj ni reči Kajkavski, Ivo Horvat,
26. 9. 2014. – štok.;
Zagorski list: Nevenka Gregurić, Tanja Baran; Dugoselska kronika: Kolinje, Priče mega detinstva, Nevenka
Remenar, 6.1.2015.; Smrdlivi Martin, fašnik 2015. – Mačkare, pjesma u dijalektu, Nevesta, anonima 2015. (Uspoređujem
sa samoborskom Srakom, Kutinskom buhom i Popovačkim čičkom, koji imaju
kajkavske štiklece Da mi se je jemput strezniti,
napil bi se kak strela (Zorka Sever, 1937.). Još su mnogima u sjećanju takve
kolumne i tekstovi u različitim kajkavskim i drugim medijima Božene Loborec pod
pseudonimom Ivan Husni.
Ne zaobilazim ni stručne časopiseKaj, Hrvatsko zagorje,zatimknjiževne časopise poput Vijencaskulturuloškim pokušajima -kolumne Nives Opačić Dud i murvin svilac, 9. 7. 2015. iPavao Pavličić (Ropotarnica) – ili Hrvatsko slovo koje uz povremenepriče, pjesme na zavičajnome govoru, donosi i razgovor, na primjer, i sJasnom Horvat Kajkavska je ikavica sve ugroženija, 13. 2. 2015.
Hrvatska radio televizija, HTV redovitoreprizira odlične dijalektalne
serijale Moje malo misto, Velo misto,
Mejaši, Gruntovčani. Zabavne sadržaje nazivaju: Šušur, Gušti su gušti (Usporedila sam to s mogućnošću, na primjer, Klafranje!?)Zanimljivo je, međutim, da takve sadržaje rabi čak i Regionalni dnevnik rijetko, uglavnom
nehotice, tek ako se nekome omakne u najavi, s obrazloženjem da se valjda neće šire
razumjeti, zbog navodne svoje odgojne uloge i sl. Poslije predstavljanja teme,
sadržaji na zavičajnim govorima i o zavičajnim govorima na svim kanalima su se,
srećom, umnožili, a sadržaj je postao u emisijama uživo, npr. Dobro jutro, Hrvatska, i samo popravljanje izgovorenoga, lokalizama i
sl.
Druge nacionalne televizije poput Nove TV, RTL-a, N1 uglavnom ne njeguju ni
sadržaje pa ni naslove toga tipa.
Hrvatski radio zavičajnim govorima osobit pozor posvećuje govoreći o kulturnom
sadržaju s povodom, na primjer dodjela kajkavskome međunarodnog certifikata, predstavljanje
novih i nagrađenih knjiga, autora, npr. Kutija
slova Karoline Lisak Vidović, Prvi program; Poezija, Davora Šalata, Radio Sljeme, Ispod Medvednice i Ivančice Maria Harapina, Prvi program i
Sljeme, Kajkavijana Ana Lacković
Varga, Sljeme i sl.) te baštinske emisije, eventualno reportažne (o lokalnim
događajima, folkloru, hrani, izložbama, istraživanjima, narodni izričaji i
poslovica (npr. Mirjana Žugec Pavičić, HR Drugi, internet), zatim ukinuta
emisija Zagrebušek, HR Sljeme,
Anamarie Šnajdar godinu i pol od 14. 2. 2013. Dojmljiva je i jezično emisija
Ivice Ivankovića Iz narodne baštine
kajkavskih krajeva, koja se emitira ponedjeljkom na HR Prvi program u 17,30
sati.
Lokalne tv i radijske kuće često
imaju posebne, obično povremene emisije pod pokroviteljstvom i sponzorstvom
radi poticanja određenih sadržaja:
Od reči do reči (Radio Kaj, Velimir Čajko); Kajkavski osebušek (Obiteljski radio Ivanić, Višnja Canjek Macan); Ke li je, ke li ne (Radio Quirinus,
Karmen Valenta);
Prema izvoru (Net.hr, Mreža, Josipa Peradenić); Nek svira kaj, rubrika Kajkavski
potpuri (TV Plus, Ivana Bičak); Oko
jedne hiže (Radio Zlatar, Željko Slunjski) itd.
Na Internetu sam se koncentrirala na web i društvene mreže gdje su sadržaju na zavičajnom govoru uglavnom u određenome kontekstu npr.a – uglavnom neki kontekst: npr. Facebook Ujedinjeni kajkavski emirati (Božica Jelušić), web Oblizeki, Kajkavska hrana (!?); b – tematske stranice na kajkavskome i o kajkavskome – prezentacija malih školskih istraživanja o zavičajnim temama, zbornici pjesama, Youtube s izgovorenim tekstovima. Zanimljivi primjeri suKajkavska renesansa (http://www.kajkavska-renesansa.hr/author/mario-jembrih/ ), Kajkaviana magica ( http://kajkaviana-magica.eu/en/) (Mario Jembrih).
Među knjigama najčešće su zbirke pjesmama na zavičajnim govorima, natječaji (zbornici), rječnici, kuharice, istraživanja. No, u antologijama recentne hrvatske poezije priređivači ističu kako nisu ni pratili dijalektalne, kajkavske. (Tek se posljednih godina to mijenja i u antologijama, panorama, prevedenim izborima i sl.). Rijetkost je knjiga Miroslava Šicela Antologija hrvatske kratke priče, Disput, Zagreb, 2001. o kojoj izuzetno zanimljivo piše Joža Skok: Garestinski panoptikum, Tonimir, Varaždinske Toplice 2013., str. 305 – IV, Svjetla književne baštine – Kajkavski i čakavski kontekst hrvatske kratke priče spominjući (re)afirmaciju kratke priče kao žanra i osmero autora s dijalektalnih područlja – a to su čakavci Mate Uvodić Splićanin, Miljenko Smoje i Tomislav Milohnić, te “kajkavci” Božica Brkan, Zvonimir Majdak, Borivoj Radaković, Mijo Kelečić i Denis Peričić. Pronalazi, zanimljivo i tri modela kajkavskoga jezika: prvi izvorni, folklorni i tradicijski model.
Što se tiče filma, još se pamte izuzetne obrade književnih djela Slavka Kolara Breza, Svoga tela gospodar, danas se više rabi žargon. Prije renesanse posljednjih godina, osobito narasle na romanima Kristiana Novaka Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši i Damira Karakaša Sjećanje šume, kazalište se oslanjalo namoderne komedije, npr. Histrioni Zlatka Viteza (Senker-Mujičić–Škrabe); manja odnosno amaterska kazališta eventualno na svoje lokalne pisce (amaterska kazališta Moslavine igraju kajkavske komedije čakavca Ante Juretića, a unatrag tri-četiri godine na kekavici Božica Brkan piše igrokaze za najmlađe kazališne amatere KUD-a Josip Badalić iz Križa i Društvo Naša djecaVladimir Nazor Križ za izvođenje najprije na Kajkavijadi, a zatim i šire, sve do nacionalnih smotri). U popularnoj glazbi poslovično se pjesme na zavičajnim govorima izvođena Krapinskom festivalu (50 godina!) u tjednu Kajkavske kulture, Mik-u (Melodije Istre i Kvarnera, putujući), Splitskom festivalu… No lokalni idiom i šire su hitovima popularizirali Alen Vitasović (istarski čakavski), Gibonni, TBF (splitski),klape itd. Kajkavski (rezervati?) osobito su popularizirali Dunja Knebl, Lidija Bajuk, Mirko Švenda Žiga, zborovi i KUD-ovi obrade…, a još se mnogi sjećaju primjerice obrade Klinček stoji pod oblokom (Johnny Štulić, Azra) ili Ružica sem bila (Goran bregović, Bijelo dugme).
U promicanju lokalnih govora važna je uloga (sve brojnijih) udruga kao što suKajkavijana, Kajkavsko spravišče, Kajkavska renesansa, Muži zagorskoga srca, Croatia rediviva ča-kaj-što Drage Štambukao zlatnoj formuli, trodijalektalnosti jezika i sl.
Ne
treba smetnuti s uma ni, uza sve poengležene
nazive i kritički odmak jer ima svega i svačega, vrlo zanimljive i poticajne naslove/nazive različitih događaja (kultura,
turizam, sport itd.): Croatia rediviva Ča-kaj-što (svehrvatska pjesnička smotru u Selcima na
Braču), Homo si
dat (darivanje krvi u Rijeci), Ho si teč (promocija trčanja, kretanja
u Rijeci), Slatki gušti (u Zagrebu!?),
Rabska fjera (otok Rab), Sušak, Sušak
(prvi čakavski mjuzikl, lepršava štorija
o Sušaku, Novi list, Nedjeljni plus, 3. 5. 2015.), Šušur! Festival od riči 2015. (Korčula), U lovu ciplov na teću (Zlarinsko ljeto 2015.).
Nikako ne bih propustila dodati i neke zanimljive izjave (zapažanja, prijedloge) do kojih sam došla u anketi:
Izostanak sadržaja na kajkavskom jeziku, te nekorištenje/pojavljivanje kajkavskog jezika i govora tumačim kao ozbiljan propust u uređivačkoj politici određenog medija. Osim pluralizma medija potrebno je primjenjivati poticanje pluralizma raznovrsnosti zavičajnog jezika i govora u kreiranju programskih sadržaja određenog medija. U zadnjih desetak godina uočavam povećanje takvih medijskih sadržaja, s trendom rasta, zbog povećanja interesa publike za njima. (Ivanka Bičak, bila direktorica i glavna urednica Radio Marija Bistrica, na TV Plus Lučko autorica i urednica emisije Nek’ svira kaj – emisija o kajkavskoj kulturi i umjetnosti)
Emisiju Kajkavijana na Radio Sljemenu osmislila je i petnaestak godina vodila Tanja Baran, a ja sam uletavala kad je ona bila na godišnjima, bolovanju i porodiljnome. Ni privatno se nisam bavila kajkavskim jezikom na znanstvenoj osnovi, ne vidim to kao svoju struku ni misiju, već ležerni način davanja prostora kajkavskoj tradiciji i običaja, evocirajući anegdote i kajkavske riječi na što spretniji način s logičnim sugovornicima, koji su ili govornici snimljeni in situ ili rade programe na bazi kajkavskih spelancija, pa ih zajedno najavimo. Ne vidim specijalnim promotorom kajkavske reči, nego više kao vodič od kajkavskih govornika i radnika do slušatelja, s tim da si dopustim i u ostalom programu, izvan emisije, izbjeći standard i pobeči v kajkavski, posebno kad to ima smisla (točnije emocionalnije izražavanje ili pojačavanje zagrebačke slike, dojma). (Ana Lacković Varga, HRT Hrvatski radio Sljeme)
Društveno se
sadržaji na zavičajnim jezicima dovoljno ne potiču i trebalo bi ih poticati na
razne načine, svakako i financijski. (Tanja
Baran, urednica na HR)
Nažalost, u uredništvu Moslavačkog lista i Radio Moslavine nitko se od kolega
novinara javno ne koristi zavičajnim dijalektom. (Ivan Gračaković, direktor i glavni urednik Moslavačkog lista i Radio
Moslavine)
Kajkavšina je premalo prisutna u medijima i izdavaštvu na dugoselskom, iako je to tradicionalni govor kraja. Razlozi zašto se kajkavština ne pojavljuje u nekim lokalnim medijima, npr. u programu Radio Martina, su nepoznavanje govora samim autorima te većini slušatelja i čitatelja te nedostatak osjećaja za tradicionalne vrijednosti, pa i za jezik (izvorni govore). Mediji odustaju od izvornog govora izbog komercijalnoga razloga, smatrajući da nije zanimljiv dovoljnom broju slušatelja-čitatelja te neće pridonijeti povećanju naklade ili slušanosti. (…) Mlađim generacijama taj je govor nezanimljiv. Mladi svakodnevno koriste “novonastale izraze” iz riječi engleskoga jezika (uglavnom) koji nastaju u suvremenim okolnostima a to je “govor elektronskih komunikacija, društenih mreža” koji se proširio i na druge segmente života te je sve zastupljeniji u pisanim medijima, svim drugim komunikacijama pa čak i unutar obitelji. (…) Osim bojazni za zavičajne govore sve je jača i bojazan za hrvatski jezik u cijelosti, tako i za standardni jezik. (Nadica Kozić, Dugoselska kronika)
Kajkavski jezik je nositelj kulture kajkavaca, i ako on nestane, a svaki dan sve više nestaje, nestat će i autentična kultura kajkavca. Dobit ćemo jednoobraznost i siromašnije društvo. (Mario Jembrih, kreator i editor tri internetska kajkavska portala)
Narječja i lokalni govori pojavljuju se u specijaliziranim
emisijama i zabavnom programu odnosno pecijaliziranim emisijama namijenjenim
njegovanju kulture i tradicije hrvatskih krajeva, povremeno u zabavnim
glazbenim emisijama i informativnom programu. Takvi sadržaji
najviše zanimaju stariju populaciju koja se može poistovjetiti sa često
zaboravljenim govorom svog zavičaja. Primjećujem povećanje posljednjih nekoliko
godina i mislim da ih ima dovoljno. O njima odlučuju oni koji vode financije i
koji vode računa o oglašivačima. Trebalo bi ih poticati financijski, jer oni
nisu komercijalno zanimljivi oglašivačima pa se može dogoditi da zbog toga
takav sadržaj, iako kvalitetan, izostane. Emisija Prema izvoru u petnaestak
epizoda pratila je zavičajne govore središnje Hrvatske, a sada se na istom programu
emitira se emisija Pinklec na rame na kajkavskom narječju. (Josipa Peradenić, novinarka Mreže TV)
U medijskom prostoru primjećujem konstantan
primat/teror jednog zavičajnog govora – neću reći čakavskog već – dalmatinskog,
kojim bez pardona i u udarnim terminima na nacionalnoj televiziji govore gosti
koji su porijeklom Dalmatinci. Ne sjećam
se da je itko i igdje govorio kajkavski na javnoj ili komercijalnim
televizijama ili radio postajama, izuzev nekih voditelja koji se obično sprdaju
s kajkavskim jezikom i kulturom. (…) Pobornik sam uvođenja kajkavskog jezika
u škole kao fakultativnog predmeta u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Gorskom
kotaru. (…) Ima emisija na lokalnim televizijama i radijima koje, istini za
volju, rijetko pratim, ali bih izdvojio televiziju Jabuka i VTV te ranije
spomenuti Radio Zlatar, Stubicu, te Hrvatski radio 2. i 3. program. Isto tako i
glazbenu televiziju CMC, na kojoj se puštaju pjesme iz svih hrvatskih regija.
(…) Zavičajni govori
u medijima, posebno lokalnim, svojevrsni su oblizeki za sve one kojima je pun
kufer mediokritetske turbo folk kulture koja je zarazila gotovo sve sadržaje
koji se u (ostacima) naših medija mogu pročitati, čuti i vidjeti. (Zoran Gregurek, Hraščina
– Trgovišće, Zagorski list, novinar i kolumnist vrlo uspjele kolumne o zagorskim običajima
na kajkavskome, koja iz tjedna u tjedan objavljuje više od 12 godina i prenosi
internetski)
Vesel je vsaki kaj horvatsku domaju rad ma i kaj mu horvatska je reč materinjska. Moreju se nekteri pitati zakaj sme te veseli i čemu se te veselime. Te je zate kaj su nam z stranjskoga svieta priznali, kaj mnogi med nami niesu šteli priznati, da jezik materinjski kaj kak najvrednejše blage ga čuvame, med stranjskami jeziki priznati je postal. Te vsemi kaj za kaj najdrajši živiju, nekaj je najvrednejše, jer niesme zabadav povedali i delali da se rieč domača – horvatska, zdigne i živi. Kak god da su nam govorili da z našem jezikem govoriju kumeki, da te nie jezik, kak god da sebe niesu videli, horvatsku rieč nam hništili niesu, reč nam naša živi, kak god da su se nadali da je več prie sto i pedeset let bile je nebu. Vse une vriedne kaj na našem horvatskom kajkavskom jeziku je zgovorene, napisane, kaj je ostale i kaj živi, nekaj je najvrednejše kaj Horvatska domaja ma. Horvatskoga jezika nemre biti ak hunjem ma same „što“, ak nema „ća“ i ak nema i „kaj“. Vse te skup vsem nam je najvekše blage, kaj triebame ga čuvati za navek. Zate veseli morame biti, glave z veseljem zdignuti morame, jer vrieme se je zišle, da nam je naš jezik priznati po cielomu svietu postal. A mi nigdar niesme drugoga jezika meli nek jezika Horvatskoga, a niti bile druge ni niesme nek sme te kaj jesme – Horvati. (Doc. dr. sc. Rajko Fureš, prim. dr. med., Martinišće, kolumnist u Večernjem listu, Zagorskom listu, Glasu Zagorja, Zagorje – Internationalu itd., koji stanje ocjenjuje lošim i smatra da ono zahtijeva hitno djelovanje.)
Od ostaloga iz javnoga komunikacijskog prostora osobito je znakovita i zanimljiva
izjava s neke jezične radionice suca
Vrhovnog suda Marina Mrčele kako bi se
popravila sudačka nepismenost, lokalna značenja onemogućuju presude na višem
sudu i kod najtežih zločina. Naveo je čakavski primjer za ubojstvo o optuženiku koji je pucao stojeći iza
štekata i kajkavski za silovanje
petal mi je po čuči.
Zaključak? Unatoč tome što je dobio certifikat
međunarodno priznatoga književnog jezika, kajkavski je sve manje u široj
medijskoj komunikaciji, više rezervatski. I kroz zavičajne govore. I kroz
umjetnost i dokumentarne teme kroz koje se i inače najviše pojavljuje. Pojavljuje
se ponajmanje sustavno, uglavnom povremeno i prigodno, s ograničenim dometom,
bilo da funkcionaira kao jezik, dijalekt, idiom odnosno zavičajni jezik
(pojedinačni mediji, osobe, događaji, uglavnom s povodom). Opaska autorice pri
konačnom zaključivanju teksta 2018.: bitne šire promjene uočene su, kako navodi
Mario Kolar, utjecajem kajkavskih autora u modernoj hrvatskoj prozi (Kristijan
Novak, Božica Brkan, Marko Gregur, Denis Peričić…).
Važno je da ostaje zabilježeno (npr. rječnički inventar) te da komunikacija
ostaje u knjižničnim arhivama i na webu (npr. radijske i tv emisije na poziv,
tisak, školski i drugi projekti o zavičajnim rječnicima, tematske web stranice,
privatni Facebook itd.).
Zaključno predlažem: Dobro bi o ovoj temi došlo temeljito istraživanje i
analiza. Poželjno, ali očito i nemoguće da potekne iz samih medija.
Izvori:
anketa provedena od početka siječnja
do kraja kolovoza 2015.
dnevne novine s prilozima zaključno s kolovozom 2015.: Jutarnji list, Večernji
list, Slobodna Dalmacija, Novi list, 24 sata
tjednici: Nacional, Globus, Telegram, Zagorski list, Moslavački list
Miroslav Šicel, Antologija hrvatske kratke priče,
Disput, Zagreb, 2001.
Joža Skok: Garestinski panoptikum,
Tonimir, Varaždinske Toplice 2013., str. 305 – IV, Svjetla književne baštine – Kajkavski
i čakavski kontekst hrvatske kratke priče http://www.bozicabrkan.com
http://www.oblizeki.com
http://www.hrleksikon.info/definicija/idiom.html
http://www.kajkavska-renesansa.hr/author/mario-jembrih/
http://kajkaviana-magica.eu/en/
Zagreb, 20150720 – 20150819 – 20150902 – 20150903 – 20150904 – dovršeno 20180326.
