Advent, blještavilo i jaslice – Umjesto kave 19. prosinca 2018.

Kad su arheolozi na njivi pokraj mojega rodnog sela Okešinca iskopali rimsku vilu s podnim grijanjem, šupljim ciglama kojima je kružio topao zrak, nikako mi nije bilo jasno zašto je moralo proći dvije tisuće godina da bi u mojoj rodnoj, odavno već srušenoj seoskoj, graničarskoj kući, opet morala biti obična nabijena zemlja. Kakvo podno grijanje!? Kako se civilizacija, kultura može tako curiknuti?

Sad se pak pitam kako nam se opet morala vratiti uzrečica iz mojega djetinjstva damora biti sega kej na Božič, pa se s moslavačkoga sela raspasla ne samo Lenucijevom potkovom nego po svim zagrebačkim urbanim travnjacima i  prodajnim centrima mjerena ne samo četirima zapaljenim svijećama nego milijunima potrošenih kuna/eura, desecima tisuća turista i metrima kojekakvih kobasica… Pa kobasica na kobasicu, pa domjenak na domjenak, pa Advent na Advent, pa…? Čarobno da čarobnije ne može biti. To bi trebao biti Advent, Došašće?

Fuliranje sa zagrebačkoga Adventa 2018.
Fuliranje sa zagrebačkoga Adventa 2018.

Voljela bih znati što o tome misle nedvojbeni vjernici, a i oni koji sudjeluju u tome circusu maximusu. Ne dajte da vam Advent ukrade Božić prije Božića, zavapio je još potkraj studenoga, uoči Adventa, Darko Pavičić te u pomoć iscitirao teologa Anselma Gruna:

Mnogi danas više ne mogu čekati. Oni vrijeme došašća ne doživljavaju kao vrijeme čekanja, već kao predokus Božića. Mnogi slave neprestano Božić, umjesto da osluškuju i čekanjem pružaju svoje srce otajstvu Božića.(…) Kada u došašću dođem u dodir s svojom čežnjom, mogu se tada pomiriti s prosječnošću svoga života. Mogu se oprostiti s iluzijama koje sam stvorio o svome životu, recimo od iluzije da me moje zvanje mora sasvim ispuniti, da moja obitelj može uvijek živjeti u skladu ili da mogu uvijek imati uspjeha i biti od svih obljubljen. Mnogi se čvrsto drže ovih iluzija! Nekritičko konzumiranje ovako ponuđenih adventskih dana kakvo slijedi može podgrijavati te iluzije. A onda slijede razočaranja.

Grun zacijelo ne misli na predstojeće siječanjske minuse, na nakupljene kilograme i dijete koje ih trebaju skinuti, novogodišnje odluke i uopće tome slično, na usamljenost i blues, depru i antidepresive, pa ni na to da Hrvatska za prosječnom kupovnom moći Europske unije zaostaje gotovo 40 posto i da se vjerojatno grize što ne može potrošiti još više i više, oboriti još koji rekord. Pa čak ni na to da se baš ovih dana – a svijet oko nas toliko je zaslijepljen blještavilom da to i ne vidi – oni s vjekovnim ognjištima okomljuju na Marrakesh i žive ljude bez krova nad glavom, a onda, i ne razmišljajući o usporedbi, odu doma kititi borom i pod njim motiv svete, zapravo izbjegličke obitelji – krasnu betlehemsku štalicu i jaslice s malim Božićem, kojega će ga poslije ustrajno raspinjati.

20181217 – 20181218 – 20181219

linkovi

Orašar, Ščelkunčik, The Nutcracker – Umjesto kave 17. prosinca 2018.