Prenosimo zapis Umjesto kave Božice Brkan:
Klik na: Umjesto kave 4. svibnja 2016.: Poezija to go u susjedstvu Kožarićeva Prizemljenog sunca
Prenosimo i link na mrežu tv /TURA KULTURE s prilogom o Poeziji to go u Vinylu u Bogovićevoj 3. svibnja 2016:
Svako malo izluđuju nas s pečatima. Ne mogu, recimo, preuzeti ni sinovljevu poštu bez njegova pečata. A on se na to smije i pripovijeda mi baš prije neki dan kako mu je frend potpisao poteži poslovni ugovor u Americi i sav ponosan počeo vaditi iz torbe pečat, da papir zapečati, a poslovni ga partneri u čudu gledaju. Ne treba. I sad ne treba ni kod nas! Trošak manje. A što ćemo sad s pečatima? Već vele da ne znaju što dalje. Stvarno što dalje?
Nismo vjerovali ni da su, na primjer, moguća plaćanja bez računa, što izluđuje našu računovotkinju. Nismo vjerovali ni da je moguć Uber. Na predavanju budućim novinarima prošle godine gostovao mi je Ivan Brezak Brkan i spominjao baš dolazak Ubera u Hrvatsku. Mediji su bili puni za i protiv. Rekla mu je jedna doktorantica književnosti našega zajedničkog fakulteta da govori futuristički, o dalekoj prošlosti, a Netokracija je, kako je i nama ekskluzivno najavio, upravo prva puštala tekst: Uber u Hrvatskoj. Kamo treba lupiti pečat?
20160504 – 20160505
Čestitke književnici Sonji Zubović na projektu Poezija to go koji se iz virtuačnoga sve češće seli u stvarni svijet. Sinoć smo tako u Vinyl Caffeu u Bogovićevoj na Druženju s pjesnicima nas osmoro pjesnikinja i pjesnika čitalo svoje stihove. Pod medijskim pokroviteljstvom Radija 101, uz nastup Luke Bulića, pjesmom su se, uz Sonju Zubović, predstavili Ružica Cindori, Darija Žilić, Robert Roklicer, Sanja Lovrenčić, Aleksandra Orlić, Diana Burazer, Lada Žigo Španić te ja. Lijepo je kada se čovjek osjeti ne samo slušano, nego i da ga čuju.
Kada poezija zakratko postane središte svijeta, poticaj za novu misao, za osjet i osjećaj, dok se vani odvija posve obična, uobičajena zagrebačka večer. Hvala, Sonja!
Uz drugo, pročitala sam iz zbirke Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013., posvećene propalim hrvatskim šnajderskim tvrtkama:
postaja XI: promatračica i konzumentica medija
jednom su prolazile radnice kamenskoga
političari čija odijela nosite nosile su ko i onda na televiziji
dan za danom prolazile su ulicama da skrenu pozor na svoj problem
uzimaju im tvornicu
i one prolaze
a mi smo pili kavu i gledali njihovu bučnu povorku
ravnodušno
eventualno srknuvši
macchiato produženi molim
ili nešto drugo što tko voli
katkad bismo prvi svrnuli pogled prije nego što bi se udaljile
tko to dopušta tko dopušta tu antireklamu za naš grad za našu državu pjenila se neka žena
a vrućina
mogli smo se sjetiti da im naručimo makar
coffee take away
20130106 – 20130118
Točno u podne novinari i mediji danas će zakratko ušutjeti simbolično kako bi ukazali na ušutkavanje novinara i na zatiranje slobode medija, na rušenje četvrtoga stupa demokracije. Od Hrvatskoga novinarskog društva do mjerodavnoga za to područje života i rada Ministarstva kulture prošla je protesna novinarska povorka kako bi, uz zahtjev za ministrovom ostavkom i čitanje Deklaracije o novinarskim slobodama, simbolično ondje odložila olovke. Samo simbolično, nije odustala od njih, od slobodnoga i profesionalnoga izražavanja!
Novinari će tradicionalno na Međunarodni dan medijskih sloboda kolegama s najkvalitetnijim profesionalnim dosezima u prošloj godini uručiti i godišnje nagrade. Marija Jurić Zagorka više je nego suvremena. Još na kraju, iz mjerodavnoga ministra na sve to samo – gromoglasna tišina.
20160503
Da sam pravi pisac, parafrazirala bih vam nečiju mudrost poigravši se najprije vrijednošću ili bezvrijednošću braka uopće. Da sam prava novinarka, iscitirala bih nesretne brojke o tome kako se sklapa sve manje brakova i kako ih se sve više razvodi.
Ali meni ništa od toga ne pristaje uz skromnu obiteljsku proslavu dijamantnoga pira, dakle 60 godina braka Katarine i Ivana Kraljičković iz Palanjka, sela na lijevoj obali Save prije Siska. Kao vjernici otišli su u subotu 30. travnja 2016. u župnu crkvu u Galdovo na misu zahvalnicu, a onda proslaviti u sisački hotel Panonija s dvojicom sinova, Josipom i Ivicom i njihovim obiteljima te širom obitelji i prijateljima.
Mlađi Ivica, odvjetnik, i njegova Tihana izrodiše Ivu, Antoniju i Stjepana, a stariji Josip, mr. sc. agronomije, i njegova Lidija izrodiše Hrvoja, Luciju i Filipa. Sve su to odrasli ljudi kojima je nastaviti Kraljičkovićevu lozu djeda Filipa. Šale se kako u obitelji imaju trojicu advokata i tri liječnice, ne računajući drugo.
Savjet za nas mlađe? Kako su oboje cijeli život poljoprivrednici i naradili su se, savjetuju zdravu prehranu, sedam dana u tjednu povrće, barem dvaput dnevno žlicu, a ne debele sendviče i hamburger, te – ne predavati se nikakvim ovisnostima. Nije im uvijek bilo lako, nije im ni sada kad se ispomažu oslanjanjem što o štap, a što jedno na drugo. Ali – na nogama su! Imali bi što pripovijedati i o ljubavi, ali njihova su najveća ljubav sada njihova djeca.
Mi koji smo s njima prije desetljeća proslavili pola stoljeća skladnoga života – Josip i Lidija tada su slavili četvrt stoljeća, dakle upravo broje 35 zajedničkih godina, što također nije malo te i njima čestitam – veselimo se i sad onome što im je drago i čemu se vesele. I dalje zajedno. Živjeli!
A njihova priča, dijamantna ali bez dijamanata, koja počinje kada je Katarini bilo 18, a Ivanu 22 godine, njima obična, prepuna truda, predanosti i ljubavi, zapravo je danas vrlo rijetka i sve rjeđa da je vrijedna pripovijednja, dijeljenja. I ugledanja.
20160502
Prenosimo link na prilog objavljen 24. travnja u Vijestima iz kulture HRT-a, u kojem su Sanji Segedin Miriovsky o “Ledini” poslije predstavljanja u Društvu hrvatskih književnika 21. travnja 2016. o romanu govorili autorica Božica Brkan i predstavljači na Zvonko Kovač i Đuro Vidmarović:
Link na HRT Vijesti iz kulture 24.4.2016 / na 5,23 minuti:
https://hrti.hrt.hr/#/video/show/2203632/vijesti-iz-kulture-24-travnja-2016 – 
U broju 18 (2184) Glasa koncila od 1. svibnja 2016. rubrici Kultura / knjige objavljen je osvrt Sandre Brambille na “Ledinu” Božice Brkan, a poslije nedavnog predstavljanja ovoga romana i u Društvu hrvatskih književnika na tribini “Susreti u DHK”.
U najnovijem broju (1097. od 29. travnja 2016.) “Hrvatsko slovo” na stranicama 22 i 23 prenosi u cijelosti izlaganje “Čega je se bilo na jene Ledine Brkanove i okolo ne”, koje je Katarina Brkić napisala i održala na kekavskom na predstavljanju romana “Ledina” Božice Brkan u okviru kulturnog susreta “Rijeka, šuma more” 9. travnja u Piljenicama.
Klik na preneseni tekst u recenzijama: http://www.bozicabrkan.com/katarina-brkic-uz-predstavljanje-romana-ledina-bozice-brkan-u-piljenicama
Velikogorički ogranak Matice hrvatske svakoga tjedna ima redovite tribine, a uz izdavanje knjiga i časopisa Luč, uz druge njihove aktivnosti, poznat je i već tradicionalni natječaj za priču. Jedna od posebnosti je i Turopolska večer u Muzeju Turopolja na kojoj su u srijedu 27. travnja 2016., marom predsjednika Stjepana Rendulića, Božicu Brkan predstavili kao književnicu i novinarku hrvatsku / kajkavsku / moslavačku istakavši prvi put uopće kajkavski dio njezina ukupnog djela.
Moderator večeri Đuro Vidmarović, političar, diplomat, pisac i književni kritičar potrudio se uokviriti autoričine pjesme, priče i romane povukavši usporednicu s tekstovima pisanim na standardu odnosno mješavinom, kako je i sama istakla, na svoja tri kajkavska, zapravo kekavici svojega rodnog Okešinca naraštaja roditelja i svojega te zagrebačkoga više žargona nego dijalekta. Uz Vidmarovića, s kojim učestalo širi Misiju za Moslavinu, kako nazvaše gostovanja po knjižnicama, domovima kulture, školama itd., autorica je i sama čitala kronološki i prema vrstama različite i objavljene i neobjavljene tekstove: pjesme ajči ajči, čikačoka, zrušeno raspelo, ta moja kej pesma, te dijelove Ledine i Obrubljivanje Veronika rupca ili Muka 2013.
Autorica nije prvi put gostovala kod Velikogoričana, ali se ovaj put izričito trudila govoriti i svojim idiomom kajkavskoga, koji je uglavnom neistražen a gotovo na izumiranju, istakavši kako tu ima ograničenja, jer je neke teme, primjerice o jeziku i književnosti, nužno odvlače u standard, budući da nekih izraza iz takvih područja u svome materinskome jeziku i nema. Slično i u stvaranju književnoga teksta, kako je rekla, tema na neki način već određuje kojim će je jezikom pisati.
20160428
Prenosimo / jučer, 26. travnja 2016. Božica Brkan je na svojoj FB stranici napisala:
