Most/The Bridge predstavio dosad najveću panoramu hrvatskoga pjesništva na španjolskome u odabiru i prijevodu dr. sc. Željke Lovrenčić

S posebnom posvetom Most/The Bridge, časopis Društva hrvatskih književnika za međunarodne veze, broj 3-4/2015 otputovat će u Vatikan papi Franji, inače profesoru književnosti, kojem je materinski jezik španjolski na kojem je i otisnut taj broj Mosta s naslovom Encuentros, Susreti. 

Zanimljiv dar iz Hrvatske odnijet će doajen pjesnik, svećenik i sveučilišni profesor Ivan Golub, također jedan od pjesnika u antologiji.

mostspanjolski_02svotroje
Urednik Mosta Davor Šalat, gošća-urednica Željka Lovrenčić i Lada Žigo Španić / Fotografija Miljenko Brezak

Jedinstvena antologija na predstavljanju u DHK 30. ožujka 2016. izuzetno je pohvaljena kao samo jedan u nizu radova ugledne hrvatske hispanistice dr. sc. Željke Lovrenčić, izbornice i prevoditeljice, koja ustrajno i s uspjehom prevodi sa španjolskog, a bez premca modernu hrvatsku književnost, a osobito poeziju, promovira u cijelome hispanističkom svijetu.

Davor Šalat, glavni urednik Mosta istakao je:

“Usprkos povijesno najmanjoj novčanoj potpori koju je prošle godine imao časopis Most/The Bridge, nismo dopustili njegovo koncepcijsko i izvedbeno srozavanje, a nećemo to, nadam se, dopustiti ni ove godine kad časopis slavi pola stoljeća kontinuiranog izlaženja. Prošla je godina, dapače, u našem časopisu bila posebno zanimljiva. U prvom dvobroju imali smo panoramu moderne i suvremene hrvatske kajkavske poezije u prijevodu Borisa Perića na njemački, što je prva takva panorama u ovom časopisu, te dio dvobroja posvećem Tomislavu Marijanu Bilosniću, njegovom djelu i velikoj međunarodnoj recepciji. U drugom dvobroju donosimo pak najveći izbor suvremenog hrvatskog pjesništva u prijevodu na španjolski jezik koji je ikad napravljen u Hrvatskoj.

mostspanjolski_04publika
Publika na predstavljanju / Fotografija Miljenko Brezak

 

 

Taj smo dvobroj namijenili mnoštvu ljudi koji govore španjolski jezik ili ga barem razumiju. Prema nekim procjenama riječ je o jeziku koji govori četiristotinjak milijuna ljudi u dvadesetak zemalja, pa je to jedan od jezika s najvećim brojem govornika na svijetu. Poznato je da je na tome jeziku nastala iznimno bogata književnost, a osobito poezija. Narodi španjolskoga jezika svagda su bili skloni baš tome književnom rodu i doživljavali ga posebno emotivno. A poezija je uvijek bila temelj i hrvatske književnosti u njezinoj višestoljetnoj povijesti i razdobljima srednjeg vijeka, humanizma i renesanse, baroka, prosvjetiteljstva, romantizma, realizma, moderne, avangarde, druge moderne, postmodernizma. Naši najveći pjesnici smatraju se i nekima od naistaknutijih i najvažnijih hrvatskih književnika uopće, a poezija je svagda bila najsenzibilniji pokazatelj narodnog duha u nekome vremenu, zatim individualnih svjetova, kao i razvoja književnih oblika i poetičnih profila. Tako je i danas.

Suvremeno hrvatsko pjesništvo prava je riznica raznolikih poetskih glasova i izričaja. Na poetskoj su sceni istodobno pjesnici pet naraštaja, a spektar poetika proteže se od egzistencijalne analitike, fenomenologizma, duhovnoga pjesništva, neomanirizma, intermedijalnosti, mimetičke narativnosti do tekstualizma. Iako u književnome životu u Hrvatskoj dominira proza zbog svoje veće popularnosti kod čitateljstva, pjesništvo u svojoj raznolikosti i estetkoj vrijednosti i dalje ostaje temeljni prostor iskušavanja novih osobnih i univerzalnih, jezičnih i književnih iskustava. Upravo zbog toga u ovome smo dvobroju Mosta/The Bridgea željeli napraviti panoramu tih iskustava, odnosno poznavateljima španjolskoga jezika ponuditi aktualno hrvatsko pjesničko mnogoglasje bez neke namjere da njegov poetički pluralizam reduciramo bilo kakvom tipologizacijom.

mostspanjolski_06ivangolub
Ivan Golub je na predstavljanju pročitao i svoj govor s mise zadušnice Paji Kanižaju / Fotografija Miljenko Brezak



Zato je pred vama uistinu širok izvor od pedeset pjesnika i po sedam njihovim pjesama. Izbor pjesnika i njihovih pjesama te prijevod na španjolski napravila je jedna od vodećih hrvatskih hispanistica, dr. Željka Lovrenčić, ujedno i potpredsjednica našega Društva hrvatskih književnika. Ona je, kao gošća-urednica, ali i kao najveća promotorica hrvatske knjiženosti u hispanskome svijetu, u ovome dvobroju ponudila dosad najširu panorama suvremenoga hrvatskog pjesništva prevedenog na španjolski.

Nadamo se da će taj silan trud naići i na široko zanimanje među čitateljima, pjesnicima i svima koji se na bilo koji način zanimaju poezijom. Ovaj dvobroj Mosta, odnosno ovako širok izbor hrvatskih pjesnika prevedenih na španjolski, zasigurno će i u budućnosti poslužiti kao temelj za daljnja pojedinačna ili skupna predstavljanja naših pjesnika u hispanskome svijetu, a nadamo se da će se za njih dodatno zainteresirati i internetski portali posvećeni književnosti, časopisi i nakladnici knjiga u zemljama španjolskog jezika.”

zeljka_03zeljka
Velika i uspješna promotorica hrvatske književnosti u hispanskome svijetu dr. sc. Željka Lovrenčić / Fotografija Miljenko Brezak

 

Dr. sc. Željka Lovrenčić izrazila je zadovoljstvo predstavljanjem posebnoga broja Most/The Bridge, koji izlazeći od 1966. uspješno promiče hrvatsku književnost u inozemstvu. “U broju 3-4 iz 2015. koji je čitav posvećen našoj poeziji na španjolskome jeziku, gostovala sam kao urednica gost i izabrala po sedam pjesama pedeset hrvatskih suvremenih pjesnika. Budući da je Pajo Kanižaj u međuvremenu umro, a bio je predviđen kao jedan od autora, uvrštene su i njegove pjesme. Broj je posvećen njemu, pa se zapravo radi o 51 zastupljenom pjesniku.

Ovome sam izboru dala naslov Encuentros (Susreti) jer upravo je to njegova misija – želim(o) da naša poezija preko časopisa Most postane prisutna na prostranome španjolskom govornom području; ne samo u zemljama u kojima je španjolski službeni jezik nego i u onima u kojima se sve više govori poput SAD-a ili Rumunjske u kojoj je hispanistika vrlo jaka.

mostspanjolski_20zeljkacita&lada
Kako hrvatski stihovi zvuče na španjolskom: izbornica i prevoditeljica dr. sc. Željka Lovrenčić voditeljica tribune DHK i Lada Žigo Španić / Fotografija Miljenko Brezak

 

U Mostu sam počela surađivati 2003. godine kad su se glavni i izvršni urednici Srećko Lipovčan i Davor Šalat odlučili za novu koncepciju časopisa za međunarodne književne veze DHK-a. U uređivačkoj politici te dvojice urednika, hrvatska književna produkcija sve je više bila zastupljena u prijevodima tekstova naših suvremenih autora na španjolski jezik. U Mostu su u mome prijevodu na španjolski objavljeni ulomci iz romana ili pripovijesti Pavla Pavličića, Mire Gavrana. Zvonimira Baloga, Stjepana Čuića, Davora Velnića, Josipa Mlakića i drugih, te poezija više od trideset autora – primjerice, Dragutina Tadijanovića, Slavka Mihalića, Ante Stamaća, Joje Ricova, Tomislava Marijana Bilosnića, Božidara Petrača, Mate Ganze, Maje Gjerek, Diane Rosandić, Diane Burazer, Ljerke Car Matutinović, Ružice Cindori itd. 

Zahvaljujući Mostu/The Bridgeu ili El Puenteu, na španjolskome govornom području objavljene su četiri knjige izbora iz suvremene hrvatske poezije – godine 2007. u suradnji s bolivijskom nakladničkom kuću Correveydile kojoj je na čelu književnik Manuel Vargas, objavljen je izbor od deset pjesama desetero hrvatskih pjesnika među kojima su primjerice Ante Stamać, Davor Šalat i Diana Burazer; 2010. u Meksiku smo objavili još jedan izbor od po deset pjesama desetero pjesnika naslovljen Bajo la ceniza del antiguo fuego (tu su među ostalima zatupljeni Luko Paljetak, Dunja Detoni Dujmić, Lana Derkač i Diana Rosandić), a iste godine u biblioteci Most objelodanjen je izbor od deset pjesama 25 pjesnika. Godine 2012. u Salamanci je objelodanjena knjiga Dulce Libertad, izbor iz poezije dvanaestero suvremenih hrvatskih pjesnika među kojima su Ružica Cindori, Stjepan Šešelj i Boris Domagoj Biletić) .

Most se šalje na mnogobrojne adrese u Španjolskoj i zemljama Latinske Amerike. Ja sam ga predstavila u Čileu, Meksiku, Boliviji, Španjolskoj, Urugvaju, Paragvaju, Argentini, Australiji, Kolumbiji…

Mnogi su se hispanoamerički i španjolski intelektualci o našemu časopisu izuzetno pohvalno izražavali. Naravno, oni mogu pratiti tekstove i na engleskome, ali ih uvijek jako razvesele oni na španjolskome.

Upravo zbog toga odlučili smo napraviti ovu panoramu po mome mišljenju izvrsne suvremene hrvatske poezije u kojoj su zastupljeni zaista vrhunski autori iz čitave naše zemlje: Istre, Dalmacije, Podravine, Slavonije, Zagorja, Zagreba… Svatko je zastupljen s po sedam pjesama jer smatram da je to dovoljan broj da se neki nakladnik odluči za objavljivanje pojedinog autora.

mostspanjolski_08svi
Dio prisutnih pjesnika iz hrvatske panorame na španjolskome / Fotografija Miljenko Brezak

Prvi su se odlučili Rumunji – nakon „Tigra“ Tomislava Marijana Bilosnića ove će godine objaviti izbor od sedam podravskih pjesnika u španjolsko-rumunjskom izdanju. Zanimanje za objavljivanje desetak autora iz ovoga broja pokazale su i dvije nakladničke kuće – jedna iz Kolumbije, druga iz Španjolske. Od pojedinačnih autora, krajem prošle godine u Meksiku je objavljena zbirka poezije Veselka Koromana „Ja putnik“, u Čileu postoji zanimanje da se objavi izbor pjesma Borisa Domagoja Biletića; Tomislav Marijan Bilosnić je postigao priličan uspjeh u Španjolskoj.

Neke od pjesama iz ovoga izbora već su objavljene na poznatome španjolskome portalu Crear en Salamanca – radi se o poeziji Ivana Goluba, Marka Gregura, Dunje Detoni-Dujmić, Ernesta Fišera, Tomislava Marijana Bilosnića i Ivana Hercega. U Čileu su pak na portalu pjesnika i akademika Andresa Moralesa Milohnića objavljene pjesme Ivana Babića, Krešimira Bagića, Božidara Brezinščaka Bagole, Nikole Đuretića, Božice Brkan, Nede Mirande Blažević, Lane Derkač, Maje Gjerek Kušenić, Ernesta Fišera, Slavka Jendrička   i Milana Frčka.                          

Sretna sam što mogu doprinijeti promidžbi naše književnosti u svijetu koji volim i koji je na neki način moj drugi dom. Pedeset autora zastupljenih u ovome broju Mosta smatram izuzetnima i zaista uživam kad vidim da se moj izbor cijeni i da za našu poeziju postoji zanimanje… Hvala vam, dragi pjesnici.”

mostspanjolski_09BB&IvanGolub&ZeljkaLovrencic
Željka Lovrenčić, Ivan Golub i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Tribinu je vodila Lada Žigo Španić, a odabranih desetak pjesama čitala dr. Lovrenčić, pa sam i ja imala čast čuti na španjolskome svoju pjesmu Dječak i javor, El niño y el arce.

Književni nas Most, kao jedan od rijetkih mostova poslije političkih proturječnosti posljednjih mjeseci u nas, vraća izvornoj ljepoti i značenju te riječi.

Piše Božica Brkan

 

Poveznice

http://www.bozicabrkan.com/mostthe-bridge-objavljuje-50-recentnih-hrvatskih-pjesnika-na-spanjolskom/

http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/zeljka-lovrencic

20160403 – 20160404

Umjesto kave 25. ožujka 2016.: Božica Jelušić 65/45

Iz svoje zbirke Bilanca 2.0 / Odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme, 2011., str. 79. ispisujem

Sonet krasopisom

Božici Jelušić

Čudesno mi je:
poetesa krasopisom ispiše sonet kao posvetu. Katkad i s akrostihom.
Sad ju je napisala. Ovoga trena. I zna pjesmu napamet. Zanavijek.
Kako su meni pjesme uvijek u radu
i zašto ni jednu kad je i dogotovim ja ne znam napamet?
I zašto je ne ispišem takvim krasopisom?

20101105 – 20110227
(Iz ciklusa Pisci)

IMG_1415 BJ i BB
A onda je meni nad zipkom moje Ivane profesor Bartolić rekao da mi je to najvažnije što sam napravila, a da će me pjesnikinjom priznati kad napišem zbirku kajkavskih pjesama / Fotografija Miljenko Brezak

Prigodno se podsjećam. S razlogom. Sinoć sam na tribini u Hrvatskom slovu imala čast moderirati zanimljivu čak dvosatnu književnu večer s imenjakinjom i kolegicom Božicom Jelušić. Bio je to uvod u intervju koji izlazi u idućem broju kulturnoga tjednika te uvod u nisku prigodnih zbivanja obilježavanja 65. obljetnice života i 45. obljetnice književnoga djelovanja.

Izravan je povod i izlazak iz tiska nove kajkavske zbirke pjesama Božice jelušić FTIČ KESNOKRIČ, prve u petoknižju što ga prigodno objavljuje Tonimir iz Varaždinskih Toplica. Slijede po knjiga pjesama za djecu, štokavskih pjesama, putopisa i eseja.

Da sam ja odlučivala čime slaviti autoricu 43 objavljene knjige, antologijsku pjesnikinju i maga riječi, objavila bih barem neku od trideset i nešto Božičinih čudesnih tekica u koje sve zapisuje, pjeva, prevodi, crta, lijepi…

IMG_1379 pjesma s kruškom
Pjesma o kruški s ilustracijom iz jedne od tekica Božice Jelušić / Fotografija Miljenko Brezak

Kako se njezina priča nastavlja, otkrivam tek da FTIČ KESNOKRIČ nije, kako biste možda pomislili, staračka žalopojka nego, kako autorica kaže tumači, buntovni pjev, najkasniji iz crne noći. Zašto prva ftič-kajkavič, čemu poezija i uopće (lijepa) riječ danas, disciplina forme, inspiracija, pisanje iz provincije i pisanje na mreži svih mreža samo su neke od tema o kojima smo razgovarale javno kao što to činimo na našim obično žustrim i polemičkim kavama.

Čestitke Božici Jelušić, G. P. V. odnosno Gospi Peru Vičnoj, uz meni najdražu pjesmu iz njezine najnovije zbirke FTIČ KESNOKRIČ:

VLEČUČI PERO

Vlečući pero, kak vuže pri meši,
Još čekaš da se ftič oglasi v seči.
A trebalo bi, kak sviet spametneši,
Na vužgan vanjkuš klonuti i leči.

Vers plete mrežu, lovi noru muhu.
Tuđoj noriji želesce podvlači.
Al’ cinkuš z groblja cilinče vu vuhu;
Ftapljajuč duh se za slamku zakvači.

Vlečuči pero, kak pesa po dežđu,
Kak lenu metlu vu megleno ranje,
Pretačeš mulja čez luknjavu dreždu,
i se je v tebi straj i pokajanje.

Treba je duši zmudrijati koru.
Potrti šajbe, pustiti se v bieg…
Ni jasne psalme prematati v koru,
Gda klecav korak prti culo v brieg…

O, hiža Rieči! Senca po njoj leti,
V kudeljaš bieli prehodnost presleče.
I ne znaš više kak se to pripeti:
Ti vlečeš pero, pero tebe vleče…

IMG_145BJ
Poetesa Božica Jelušić s najnovijom od svojih knjiga Ftičem kesnokričem / Fotografija Miljenko Brezak

Lirika Velikog petka – novije hrvatsko pasionsko pjesništvo

IMG_1178 BB i BJ
Dvije Božice, Brkan i Jelušić, nagrađene za pasionske stihove / Fotografija Miljenko Brezak

Tradicionalni susret Lirika Velikog petka u srijedu 23. ožujka 2016. u Društvu hrvatskih književnika predstavila je novije hrvatsko pasionsko pjesništvo kao izbor iz stvaralaštva pjesnika nagrađenih na trienalnim književnim natječajima Pasionske baštine o njezinoj 25. obljetnici. Svojevrsni izbor izbora, uz objavu ovogodišnjih pobjednika natječaja DHK i Pasionske baštine, potpisuje predsjednik DHK Božidar Petrač, a pjesme Daniela Načinovića, Denisa Peričića, Božice Jelušić, Gojka Sušca, Tomislava Milohanića, Drage Čondrića, Tomislava Marijana Bilosnića, Tomislava Žigmanova i Božice Brkan čitali su dramski umjetnici Dunja Sepčić i Joško Ševo.

IMG_1231 Publika
Publike puna dvorana / Fotografija Miljenko Brezak

Među odabranim i izvedenim pjesmama su i četiri pjesme (na kekakvici) Božice Brkan iz nagrađene zbirke Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013., inače objavljene u Maloj knjižnici DHK (s geslom posvećujem/ naraštajima rođenim pedesetih/ dvadesetoga stoljeća/ izgubljenima u bespućima/ između socijalizma s ljudskim/ likom i/ humanoga kapitalizma i/ postkapitalizma/ posvećujem posebice hrvatskim/ tekstilcima nekadašnje vesne/ križanke goričanke kamenskoga/ nade dimić savremene žene/ čateksa krateksa varteksa rio/ rijeka modne konfencije osijek/ tekstilnog kombinata zagreb i /drugih):

postaja IV: a vuzem nikak dojti
postaja XIII: tramvajom od postaje do postaje
postaja XV: molitva matere kristušove
postaja XVIII: pet ran

IMG_1250 Dunja Sepčić
Dunja Sepčić čita kekavske postaje Božice Brkan

 

Potičemo li dovoljno u mladih kulturu čitanja?

stolcitanje_01svi

Potičemo li dovoljno u mladih kulturu čitanja? Naslov je to okrugloga stola na Tribini Društva hrvatskih književnika u petak 18. ožujka 2016. Vodila ga je Lada Žigo Španić, podsjetivši na postavke Nacionalne strategije podupiranja čitanja do 2020. Vrlo zanimljivo – i po mojoj prosudbi korisno – spoznaje, stavove i vrijedna iskustva iznosili su književnik za djecu i voditelj Male tribine, Školama u pohode, Tribina u gostima Hrvoje Kovačević, zatim ravnateljica Knjižnica grada Zagreba Ranka Javor, književnica za djecu i voditeljica projekta Poezija to go Sonja Zubović i Božica Brkan, književnica, novinarka, urednica i nakladnica. Nije, dakako, zaobiđen ni kurikulum. Iako sjajna, publika je, nažalost, bila malobrojna.

O tome više neposredno Božica Brkan na:

http://www.bozicabrkan.com/category/bozica-brkan-umjesto-kave-zapisi/

Umjesto kave 24. ožujka 2013.: Što bi sad čitala mala Božica?

 

stolcitanje_01svi
Sonja Zubović, Božica Brkan, Ranka Javor, Hrvoje Kovačević i Lada Žigo Španić / Fotografija Miljenko Brezak

Potičemo li dovoljno u mladih kulturu čitanja? Naslov je to okrugloga stola na Tribini Društva hrvatskih književnika u petak 18. ožujka 2016. Vodila ga je Lada Žigo Španić, podsjetivši na postavke Nacionalne strategije podupiranja čitanja do 2020. Vrlo zanimljivo – i po mojoj prosudbi korisno – spoznaje, stavove i vrijedna iskustva iznosili su književnik za djecu i voditelj Male tribine, Školama u pohode, Tribina u gostima Hrvoje Kovačević, zatim ravnateljica Knjižnica grada Zagreba Ranka Javor, književnica za djecu i voditeljica projekta Poezija to go Sonja Zubović i ja, književnica, novinarka, urednica i nakladnica. Nije, dakako, zaobiđen ni kurikulum. Iako sjajna, publika je, nažalost, bila malobrojna.

Moja polazna ocjena: ne potičemo dovoljno, ali potičemo. Ne djelujemo sustavno, pa su nam zato i uspjesi različiti. Moderne teorije, osobito marketinške, dakle one praktične, upućuju: tell your own story.

Namjerno sam iznijela nekoliko svježih primjera. Ovih dana reporteri (tv, novinski) donose snimku iz izbjegličkog kampa s grčko-makedonske granice: djevojčica sjedi u travi i blatu i – čita. Odavno nije bila u školi, a ipak čita. Tko želi čitati, tko ga može spriječiti? Uspoređujem današnjicu s nekadašnjim selskim “knjižnicama” svojega strica Pepeka Brkanovoga u Okešincu i suprugove babe Kate Brezak u Širincu. (Od Vojne krajine u kriškome kraju postoje i narodne i školske knjižnice, i osnovnoškolska i gimnazijska, ali mislim da sad nema niti jedne knjižare.)

Knjige se čitaju naglas, kad ima vremena, obično navečer; idu od kuće do kuće i svatko tko ih pročita potpisuju se na korice. Čita se Ivana Brlić Mažuranić, Priče iz davnine s Kirinovim ilsutracijama, čitaju se romani (i u nastavcima) Marije Jurić Zagorke, a kupuju naslovi iz biblioteke Sv. Jeronima… A zatim se prepričavaju dalje. Prisjetih se besplatne razmjene knjiga i časopisa. u Hrvatskom društvu pisaca u siječnju 2016, za šmekere. Ovih se dana objavljuju i nagrade čitateljima knjiga iz knjižnica – Marta i Josip prošle su godine posudili i pročitali 489 knjiga – najavljujući Svjetski dan pripovijedanja (20. ožujka), Svjetski dan poezije (21. ožujka), Noć knjige…

Nisu problem, iako postaju, oni koji žele čitati i koji imaju naviku čitanja, nego oni koji tu naviku nemaju. Nisu je stekli. Kako dijete “natjerati” da čita, ako mu roditelji ne čitaju niti su čitali?

Opća estradizacija kulture dohvatila je, dakako, i knjigu, ali nije presudna (samo) visoka cijena. (Zbog cijene sam mislila kako sam uspjela u životu jer mogu kupiti knjigu koju želim. Sad je i objaviti.) Kao mlada studentica prije 40-50 godina bila sam šokirana istraživanjem kako su kulturne potrebe među svim potrebama tek na 12. mjestu. Nismo izmudrijali ni što i kako za čitanje ponuditi, jer prevelike mogućnosti izbora nemuštog čitatelja dovode do plača kakav je spopao mojeg malog Ivana nasred ogromnog dućama moje prijateljice u kojem je za dar Djeda Mraza mogao odabrati što god želi. Isplakavaši se, odahnuo je i odabrao male, valja najmanje legiće, “jer takve još nema”. Pedagogija, metodika? Škola, knjižnica, vrtić…

stolcitanje_05rankajavor&hrvojekovacevic
Ranka Javor i Hrvoje Kovačević / Fotografija Miljenko Brezak

 

 

 

 

 

 

 

 

 

      A roditeljska kuća? Kad bi nam dijete zaspalo, govorili bismo da ga je pokrila knjiga, iako još nije ni znao čitati, “čitao je” držeći knjigu naopako. Prije spavanja smo mu i čitali, svaki dan drugu priča, a za ratnih nestašica struje i uzbuna u skloništu, pripovijedala bih mu priče. Kućnu biblioteku skupljam od ranih šezdesetih, od drugoga razreda osnovne škole, a moj potomak IBB, ma koliko ja svima pa i njemu i dalje darivala papirnate knjige, sad čita ili e-knjige ili ih u vožnji sluša. Vjerojatno manje beletristiku a više profesionalni selfhelp, na engleskome jer nije još preveden. Nije mi još, kao prijatelju njegov sin odbivši biblioteku, rekao kako sve to već ima na internetu. Ja znam da nema, iako s opadanjem čitanja na papiru uopće, od tiska, jednako cijenim knjigu na svakom mediju, jer se jedan zamjenjuje drugim. Neću se poput jednoga djeda koji nam se na fejsu uključio u raspravu, žaliti da sam s unukom čitala knjige, a sad on samo gleda internet. Zar nešto ne čita? Što ću ja uopće čitati sa svojom potencijalnom unučadi i hoću li?

Možda selidba iz Gutenbergove galaksije ponajprije pojeftini besmisleno skupe udžbenike i nove generacije priuči čitanju s tableta ili već nekih još novijih sredstava. Omiljena mi je tema i usporedba medija (u novinarskoj školi predložila sam, primjerice, provlačenje novinarske vijesti kroz različite medije (dnevne novine, magazine, radio, tv, društvene mreže i sl.), pa tako i pričanje priča uživo, s CD-a, radija, TV; za laku noć i dobro jutro, i malima i velikima. Nisu li već, o banalije, ljubići zamijenjeni sapunicama? Ne može li se, uostalom, lektirna knjiga i pročitati i pogledati u kinu ili u kazalištu kao baletna, dramska, lutkarska izvedba? Ja se knjige odreći ne mogu, jer imam (i dobru i lošu) navuku da čitajući pravim bilješke. Valjda zato i držim životnim uspjehom da mogu kupovati knjige (i bilježiti po njima!).

Nisam za posve besplatnu knjigu, ali sam za mnogo dostupniju i objektivniju informaciju o knjizi. O tome što novo izlazi i uopće što se nudi, da kriteriji budu drugačiji od agresije i fingiranih toplista (neke takve medije i projekte financiraju i Grad i Država!), da stručna, kompetentna a ne marketinška ocjena kaže bitno, a za najmlađe i s naznakom namjene. Posebice lektirno, o čemu se prigodno uz kurilikulum mnogo govori. Presudna je kuća, ali i vrtić i škola, jer, primijetih na terenu: presudna je, a vrlo različita zainteresiranost i osposobljenost učitelja, nastavnika i profesora.

I kad je o knjigama riječ, problem je sadržaj; problem su kriteriji. Mi nismo sigurni kojim idealima i kojim idolima da usmjeravamo svoju djecu, pa dvojimo što da im ponudimo da čitaju. Mogu li djecu ičemu lošem poučiti Andersen, Ivana Brlić Mažuranić, Družba Pere Kvržice Mate Lovraka, Pirgo Anđelke Martić… ? Ne možemo nametati: ako nešto ne ide. Ali ni, a to se osobito čulo u raspravi, niti podilaziti djeci kad je posrijedi školska lektira, recimo.

Morala sam podsjetiti na primjer svoga omiljenog profesora akademika Milivoja Solara. (Baš čitam: njegova Svjetska književnost navodno prestaje biti literaturom na našem faksu!?) Još onda davno ustvrdio je kako, ma što radio, svatko mora pročitati onih 20 temeljnih civilizacijskih knjiga. Čak nas je i naružio kada smo, a bez iskustva čitanja, ne pročitavši niti jedan, kao umišljeni i inače načitani studenti komparatistike, kritički zgazili ljubiće.

stolcitanje_03sonjazubovic
Sonja Zubović / Fotografija Miljenko Brezak

Drugo je pitanje – a uz moje tekstove na kekavici postavila ga je moja prijateljica Katarina Brkić, profesorica hrvatskoga koja također i piše – kako da moji tekstovi dođu do onih za koje su napisani? Radi se o knjigama koje nisu tek roba.

Moje iskustvo od 2010. svodi se na to da, zatrebavši Moćnu Riječ, svoj Odgovor, a nemajući više vremena odnosno imajući ga sve manje, da bih, oslonivši se na iskustvo visokonakladnog autora novinarskih kolumni, kuharica i ljubića te kiosk-nakladništva, čitatelju bolje približila vlastiti tekst, knjigu, od novinara i urednice postala zaista spisateljica i nakladnica i sve što treba da bih u tih pet godina od sedam knjiga pet i objavila. Postajem sama svoj majstor, majstorica gerilla marketinga – PR, sponzor, trgovac.

Govorim i čitam gdje god mogu, a gdje me ne zovu, idem i sama. (Obično s mišlju da je negdje u publici neka mala radoznala Božica i da upija izgovoreno pročitano kao što sam ja davno.) Ovisno o knjizi (pjesme, roman, čitanka, kekavica…) nastupam posvuda: mediji (državni i lokalni, tisak, radio, tv…, izravno i snimak), knjižnice (školske, narodne), knjižare, škole, dvorci, crkve, trgovi, nogometna i druga igrališta, vatrogasni i seoski domovi kulture, kazališta, studentski domovi, dom za posrnule djevojke, studentski klubovi, izložbe i sajmovi slastica, etnohrane i sl.; tvorničke hale (istinabog, tada su u njima bili i sizovski radnički ormarići-biblioteke)… Odnedavno na svojoj stranici pišem i blog. Stranicu sam otvorila da bude podataka o meni, a web-stranica Oblizeki izrasla iz istoimene knjige. Još jedino internetski izravno ne prodajemo knjige.

Zemljopisno nam je raspon od selendre, vukojebine preko Trgača do Sydneya i Beča. Nekad za čitanje jedne pjesme izvozimo 2 x 400 km! Ne može biti toliko malo slušača da bismo odustali od čitanja: u Garešnici nas je čitača bilo manje nego slušača, a u Žepču u Katoličkom srednjoškolskom centru Don Bosco pred 500 i 200. Sve ovisi i o dobi, a meni su najdraži miješani skupovi i hitno prilagođavanje, kada na promociji, kao u Čazmi recimo, očekujete tri bakice a dođe trideset gimnazijalaca.

Čitanje je interaktivno. Povodi
da se čita razni: nova knjiga, stara knjiga, obljetnica ovoga ili onoga, Noć knjige, obljetnice pisaca, Svjetski dan pripovijedanja, Lidrano… Uvijek napominjem da mogu govoriti i o novinarstvu, specijalnom vrtnom novinarstvu, gastronomiji, pisanju blogova, stilistici, poeziji, zavičajnom govoru…

Za čitanje je izuzetno važno vrijeme. Knjiga Vetrenica ii obiteljska arheologija objavljena je 1990. I samo u Ivanić Gradu predstavljanje smo odgađali triput, zbog uzbuna i zamračenja, kako smo nakladu povećavali sa 300 na 3300, jednostavno smo knjigu počeli dijeliti. Za 20 godina bila je odjednom antologijska, a pjesme su se fotokopirane čitale i po birtijama, kao narodne. Iz ciklusa “dječjih” primijenjenih pjesama napisanih za Kajkavijadu izrasla je zbirka pjesama Pevcov korak, kajkavski osebušek za EU, zbirku nagrađena Katarinom Patačić za najbolju zbirku objavljenu na kajkavskome 2012., a autoantologija Kajkavska čitanka Božice Brkan sa 6000 protumačenih riječi postala je pomoćno sredstvo u nastavi hrvatskoga za srednje škole, pa nastupamo po školama. Ne znam što će nastati od igre za najmlađe Selfie na kipec. Slikovnica, slikovni rječnik, crtanka, bojanka? Nisam znala ni da će Oblizeki – Moslavina za stolom postati kultnom zavičajnom čitankom. Nemam argument da sam u lektiri, tek sam u pokojem udžbeniku.

stolcitanje_02ladazigospanic
Lada Žigo Španić / Fotografija Miljenko Brezak

Glavnina toga što radim vođena geslom il’ za lovu il’ za slavu, uglavnom je za slavu. Veselim se potpori i sponzorstvu za knjigu, otkupu, rijetkom honoraru ili nadoknadi troška za benzin. Nama je polazište: veseli li nas? Naša Misija za Moslavinu od duhovitosti na vlastiti račun postaje misijom, iako regiji nije osobito stalo do vlastita kulturnog itentiteta, a kamoli do regionalnoga ujedinjavanja iz tri dijela, Đuri Vidmaroviću i meni nije teško pokrenuti se, a niti okupljati tko želi. Ako želi. Štoviše, uz (raz)govor o zanimljivim, malo poznatim temama, pokušavamo uputiti na zanimljivu literature, ljude, osmisliti prezentacije, katalogiće, uputiti na web i društvene mreže. Tek toliko da i samo osjetimo da – nismo sami.

Storytelling, pričigin, pričaonice u novije vrijeme iz knjižnica i knjižara sve češće održavaju se po birtijama, postaju zamjena, nadomejstak za nekadašnji intelektualni, kulturni građanski salon. Za – kavu. Još nam dakle nedostaje, unatoč svim medijima, izravna komunikacija. I govorenje i čitanje, čitanje da bismo ljepše govorili. i pisali, zar ne?

stolcitanje_04BBdajeizjavu
Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Ako postoje radionice pisanja, zašto ne bi postojale i radionice (ne samo brzog!) čitanja? Gledajmo svijet oko sebe, a poslije će, kao u Tadijanovićeve učiteljice, svatko pričati tko je što vidio. Učimo djecu gledati, učimo djecu gledati različito! K tome, ne čekajmo da to učini netko drugi, počnimo sami, osmislimo projekte, poduzetniji i aktivniji za dobre će projekte lakše pronaći i materijalnu potporu, dobar tekst i trud bit će prepoznati kad-tad, neovisno o mediju od kojih svaki samo ima najvažniji cilj da skrati put od onih koji pišu do onih koji čitaju. Za to ću se rado odreći i uporne tvrdnje kako mi je najveći uspjeh u životu što mogu kupiti (sad i objaviti) knjigu koju želim.

Umjesto kave 21. ožujka 2016.: Proljeće, poezija i Sonja Manojlović

IMG_0976.JPG vockaucvatuBOLJA,600
Cvatnja na trešnjevačkom placu / fotografija Božica Brkan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na prvi dan proljeća i Međunarodni dan poezije (kada se i kava promotivno plaća stihom), na Goranovo proljeće prema Goranovu rođendanu, uz čestitke na Goranovu vijencu, neka mi bude dopušten citat stihova – jer na papiru se sve vidi – drage pjesnikinje Sonje Manojlović:

TRIJUMF PROSJEČNOSTI
(Dobri za sve, 2016.)

Odjeću u ledenoj vodi noću hladi,
njene jabučice zapljuskuju hladni vali,
voli svoju ispravnost,
voli nesreću, igle pobodene
u hladne poglede,
u muškarce lijepe poput žena,
u cvrkut, sitno zapomaganje

A nema kamo,
ne zna kuda,
njene oči prikupljaju više svjetlosti,
uzela bi samo bljesak, skok
iz ničega u nešto,
pa makar samo kao dobar dan
ili odmah Doviđenja

Sve svoje živote živi istovremeno
u časnim i nečasnim vrmenima,
a sa sobom mora pješice,
i prizor joj je taj još jasan i običan,
Iz njega uzme sve što joj treba

IMG_3651.JPG600BBLanaDerkacSonjaManojlovic+++
Pjesnikinje na samoborskoj Ljubici 2014.: Božica Brkan prva slijeva, Sonja Manojlović prva zdesna / fotografija Miljenko Brezak

 

Božica Brkan kod Tanje Baran u Kajkavijani

Prenosimo / 10. ožujka 2016. Božica Brkan je na svojoj FB stranici https://www.facebook.com/bozica.brkan?fref=nf napisala:

IMG_0587Kajkavijana 20160311

KOD TANJE BARAN U KAJKAVIJANI

Nadam se da su se i slušatelji Kajkavijane na Radio Sljemenu Fejs Sljemeproveli lijepo kako sam se provela ja. Zahvaljujem Tanja Baran, gostoljubivoj, kompetentnoj i šarmantnoj domaćici emisije što me je vodila svojim medijem omogućujući mi da prozborim koju o kajkavskim temama o kojima i inače govorim rado kad god i gdje mi god daju priliku. Žalim samo što me nikako nije mogla zadržati samo na kajkavskom, mojem kekavskom, osim u pjesmama. E, da, hvala i na “Dej mi, Bože, joči sokolove…”, “Klinček stoji pod joblokom, “Podragaš lasi…” Baš nas je iznenadila i slušateljica Štefica Škledar iz Bedenice prepoznavši otprve riječ “osebušek”. Njezin je osebušek – ledina. A mi smo je obdarili mojim romanom “Ledina”. Tanja je zaključila: Se se tak lepo posložilo, kej ne?

Umjesto kave 10. ožujka 2016.: ljubavni susret u Žitnici

Uvijek se ražalostim kad se odnekud iz provincije kasno navečer vraćam s nekojeg događaja ispunjena, a znajući da sutradan o tome uglavnom neću nigdje moći pročitati ili pogledati vjesticu. Ma ni rječcu! Kako se često smucam uokolo gdje obično nema crvenog tepiha pa ni red carpeta, sve sam uvjerenija kako gradska prepotencija propušta a da toga nije ni svjesna, da si u manjim mjestima ljudi umiju kvalitetnije organizirati život unatoč izboru skučenijem od zagrebačke ponude svega i svačega, elitnoga i masovki. Male mile stvari koje bih ponajmanje strpala u konzumerističku kulturu.

IMG_9315.JPG publika+Potkraj veljače, organizacijski meni baš u nevrijeme kad ti se sve preklapa, pozvaše me u Sveti Križ Začretje. Bijah ondje, govorila sam nekad nekim povodom i pjesme, pisala o dvorcu i izlazu na tek zamišljenu autocestu, ali sam svejedno morala provjeriti na kojem izlazu trebamo sići. Cestovni sam pravac znala. Kolegica pjesnikinja, jedna od sestara Jačmenica, Nada, poziva pismom na recital ljubavne poezije. Nekoliko godina unazad njihova Udruga za očuvanje baštine i promicanje kulture življenja Djedovina, kojoj je dopredsjednica, i Općinska knjižnica i čitaonica organiziraju interpretaciju tridesetak pjesama iz zbornika Recitala Željka Boc iz Marije Bistrice «Hod se nastavlja». U 13 godina 1000 pjesnika prijavilo je 4000 svojih pjesama. Među njim je i moja pjesma. Potvrdih da dolazim iz poštovanja prema zamisli i trudu domaćina te mladoj talentiranoj rano preminuloj pjesnikinji te svima koji su mi, poput Mire Pižir iz marijabistričke knjižnice, već organizirali književne večeri, susrete, obilaske.

IMG_9280.JPG BB&MBprvired+
Prvi red slijeva nadesno: Miroslav Lovrenčić, Božica Brkan, Miljenko Brezak, Mira Pižir i Nada Jačmenica

U Svetom Križu Začretju osim dvorca i krasnoga malenog trga, čak su dvije galerije, jedna Stipova, mojega kolege karikaturista Rudija Stipkovića iz Sportskih novosti, tu rođenoga, a druga je Žitnica, obnovljena nekadašnja gospodarska zgrada, ne samo s koncertnim klavirom, koji se tu i koristi, nego i s meni omiljenim Lovenčićima obješenima okolo naokolo da se sav ozariš od majstorovih poteza.

A onda Gordana Kamenečki – Puclin govori poeziju više od sata, svira dvojac mladih gitarista, dvojica Antonia, Kapusta i Arih, prateći lijep vokal Lane Petrovečki u engleskim ljubavnim baladama i evergrinima. Mlada i očito ambiciozna frizerska majstorica Dubravka Mišak Skočaj morala je utrošiti cijeli dan za desetak na svoj način interpretiranih etnofrizura koje su ponijeli mladi mjesni modeli, katkad još i nesigurni u hodu, ali toliko šarmantni da ih morate ohrabriti pljeskom. Usto, daruju nama, svojim dragim gostima, fantastično oblikovane tulipane od krep papira, da nam, kako rekoše, traju do idućega recitala. Usput nas podsjetiše na Puškina: “Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.”

IMG_9303.JPG frizuresvesastrane
Frizure frizerske majstorice Dubravke Mišak Skočaj nosile su slijeva na desno: Brigita Gašparić, Klara Profeta, Doroteja Jačmenica Pušenjak, Elena Švigir, Inga Vorih, Tereza Sente, Ana Sente

Ništa ni pretenciozno ni blazirano, ni domjenak ni razgovori. Tu gotovo da i nema rampe između izvođača i publike, koje i nije bilo malo i kojoj nije bilo žao tog petka odreći se «Midsamera» ili neke turske sapunice. Oni su se jednostavno potrudili sami proširiti kulturnu ponudu. Svatko je došao zbog nečega, svatko se potrudio u nečemu za druge. Počastio ostale svojim vlastitim kreativnim doprinosom. Citiraše nam te večeri i Ericha Fromma: „Kada ga dotakne ljubav, svatko će postati poeta.“

I ne računajući, susrela sam nekoliko dragih ljudi, utanačila još nekoliko sličnih novih susreta. I jedva sam prepoznala svoju ljubavnu pjesmu otprije nekoliko godina. Gotovo haiku. Je li se kilometraža isplatila? Jest. I hod se nastavlja.

Nehotice

Sudarismo se rukama hodajući
ulicom.
Nehotice.
Podsjeti me to:
otkad se nismo držali za ruke?

20111124

Božica Brkan sudjelovala na “Večeri poezije i cvijeća” u Križu

Na “Večeri poezije i cvijeća” , koju je u Križu 8. ožujka 2016. godine organizirao Forum žena kriške osnovne organizacije SDP-a, uz stihove Jagice Pavišić i Ljubice Čambala pročitan je veći izbor pjesama iz zbirki štokavske i kajkavske poezije Božice Brkan. Uz autoricu, koja je iz “Kajkavske čitanke Božice Brkan” pročitala svoju kajkavsku “tu moju kej pesmu”, stihove Božice Brkan čitao je Želimir Novak, među kojima maestralno i antologijsku “Vetrenicu” iz istoimene zbirke “Vetrenica ili obiteljska arheologija ” iz 1990. godine.

IMG_0287.JPG BB čita posvetu iz Veronike
Božica Brkan čita posvetu tekstilnim radnicama iz svoje nsgrađene zbirke “obrubljivanje veronikina rupca ili muka 2012.”O tome prenosimo:

O tome prenosimo:

http://www.bozicabrkan.com/category/bozica-brkan-umjesto-kave-zapisi/

https://www.facebook.com/miljenko.brezak.9/posts/529422067237931?pnref=story

Umjesto kave 9. ožujka 2016.: kriške ljubičice

Na kraju je, usput, uz kratku medicinsku intervenciju doma, dr. Mira Mošnička, dugogodišnja kriška pedijatrica, iz kućne knjižnice donijela raritetnoga Jesenjina na ruskom kao odgovor na šlagvort Vlade Mesarića Cobre, koji je uz “buketić” prigodnih pjesama na gitari (Ruže su crvene, tajne su skrivene…) izdeklamirao i Serjožino “Pismo majci” svih naših mladosti i zaključila kako je ta kriška osmomartovska bila baš uzbudljiva večer. Sve nas je ponio poziv mjesnoga Foruma žena SDP-a na malu proslavu Međunarodnoga dana žena – neki su je nazvali Babinjakom, a ja sam je nazvala Čehanom – na kojoj smo trebali pročitati i moju pjesmu ili dvije.

ljubiceBb20160309
Fotografija: Božica Brkan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uz pića hladna i topla koja su nudili muškarci, nad lončićima maćuhica i stručcima ljubica (mirišu mi na stolu više od na ljubice pretjerano namirisanih Violetinih papirnatih rupčića!), koje je glavna organizatorica i voditeljica gospođa Jasenka Gotić ubrala u svome vrtu, cvjećarica Nevenka Pavišić govorila je o cvjetnome bontonu te su se, ako se ne varam prvi put javno, čitali stihovi Jagice Pavišić i Ljubice Čambale, dama u zlatnoj dobi toliko da i nisu mogle ni nazočiti, pa su njihove pjesme čitale Jasenka Gotić, Marica Kukor i Slađana Vasiljević, inače članice AK Josip Badalić.

Sjajan je bio Želimir Novak, inače kriški, zemljopisno preciznije velikohrastilnički zet kod mojih Minčira, čitajući toliko mojih kajkavskih/kekavskih pjesama koliko se i ne sjećam kad smo ih toliko čitali. Uvijek smo pripravni za svaki slučaj, ništa baš prigodno, ali kad je vidio reagiranje dama na naš zavičajni jezik, fraze, ritam, toponime, imena, događaje, sjećanja… Sve od treme do ganuća i suza. Znam sa sigurnošću da sam ja čitala pjesme, kajkavsku ta moja kej pesma i štkavsku dipovci ah dipovci, da sam govorila o Misiji za Moslavinu što je ustrajno gazimo kolega Đuro Vidmarović i ja, o tekstovima pisanim za Društvo naša djeca Vladimir Nazor i Kajkavijadu (s dr. Mošničkom i s Ivanom Posavec Krivec) od pjesama do Selfija na kipec – ta prisutne su bile mame talentiranih malih recitatora i glumaca! – o međusobnome nadahnuću, zahvalnosti za to… Ali sam morala provjeriti niz pjesama iz različitih zbirki, motiva, atmosfere, životne dobi žene, svojevrsne ženske retrospektive od djetinjstva do zrelosti, očigledno ne samo moje: žufko, čikačoka, kajuce, musolini, molitva, vetrenica, slika, pevcov korak, darovnica, spovet, dva bori, najžalneše, fašejnek…
Za objavu, međutim, kao uzdarje za lijepi susret s lijepom riječju, odabirem između njezinih više od 200 pjesama napisanih od sedamdesetih godina prošloga stoljeća, pjesmu Ljubice Čambale (rođena 1935.) iz Novoselca, napisanu, kako joj stoji uz naslov, 4. siječnja 2004.:

Četiri zida

U četiri zida puno nas ima.
Ja i oni četiri. Tu smo svi.
Ja i četiri zida.
Oni šute, a ja pričam s njima.
Ja s njima, s tim zidovima.
Oni šute, a ja se svađam s njima.
S njima, sa svojim zidovima.
A oni i dalje samo šute.
I valjda se na mene ljute.
Zato i šute.

 

Poveznica:

https://www.facebook.com/miljenko.brezak /VEČER POEZIJE I CVIJEĆA / Križ, 8. ožujka 2016.