Jel kajkavski bude mrel? – Umjesto kave 16. kolovoza 2019.

Poštovana gospođo Brkan, slučajnim pretraživanjem interneta pronašli smo danas dva članka na Vašim stranicama u kojima spominjete našega sina Luku, kojeg ste upoznali prilikom posjeta Marijani Petir u Bruxellesu. On je tamo boravio kao sudionik projekta „Škola ambasador Europskog parlamenta” i predstavnik Ekonomske škole Sisak koju još uvijek pohađa. Na žalost nismo znali da ćete dolaziti u Petrinju na Noć knjige 2019., jer da smo znali i mi bismo navratili. Doista nas je iznenadilo da ste tamo pročitali i Lukinu kajkavsku pjesmu, a vjerujem da je to iznenadilo i neke goste koji su prisustvovali i koji nas znaju. Zahvaljujemo vam za to, kao i za predivan tekst „Luka i kajkavska pjesma”, kojeg ste nedavno objavili na svojem web portalu. Napisali ste i da je Luka napisao jednu jedinu pjesmu na kajkavskom, ali nije, nego je napisao još jednu, koju je njegova škola 2017. godine poslala na školski natječaj o kajkavskom jeziku, za kojeg na žalost ne znamo ni kako je završio. Pjesma se zove „Jel kajkavski bude mrel” i šaljemo Vam je. Također se nadamo, kako ste i Vi napisali, da će Luka nastaviti s pisanjem pjesama na kajkavskom! Lijep pozdrav, Lukini roditelji Kristina i Marijan Brleković

Luka Brleković sa svojim profesorom svećenikom Matom Sukalićem / Obitejski album Brlekovićevih
Luka Brleković sa svojim profesorom svećenikom Matom Sukalićem / Obitejski album Brlekovićevih

To mi je lijepo pismo – poticaj da se čovjek ponekad suoči sa smislom vlastita pisanja – potaklo da se javim obitelji Brleković sa zamolbom da mi pošalju i nekoliko fotografija, jer za prvog susreta Luku nisam fotografirala niti sam ga mogla izvući iz masovnih fotki. Osim što je skroman, srednjoškolac Luka nije baš revan da bi listao mejlove, pa moje od 4. ožujka i 18. travnja očito nije ni uočio. Zanimljivo mu je bilo i na ferju polagati vozački, jer je u međuvremenu postao i punoljetan. Meni je pak drago što su njegove pjesme dospjele i do rodbine, znanaca i drugih poštovatelja kajkavskoga čak na drugim kontinentima. Dakle, Luka Brleković, i dalje čekamo pjesme.

Lukini roditelji s njegovim bratom Leonom i nećakom Mariom / Obitejski album Brlekovićevih
Lukini roditelji s njegovim bratom Leonom i nećakom Mariom / Obitejski album Brlekovićevih

Luka Brleković
Jel kajkavski bude mrel?

Vu mojemu selu
se je manjše ljudi
kaj kajkavski znaju.
Ne bu puno godin prešlo
kajkavski bu došel kraju.

Moji ded i baba
dobro su ga znali
ž njim i zdaj govore.
Al mi deca takva nesmo
čak po stranjski znamo bolje.

Naše selo nije
kak je negdar bilo
vse se vu njem menja.
Nema više krav ni svinja
ni na cesti ni kamenja.

Zato bum ja Boga molil
kolko god bum mogel.
Da kajkavski ne bu vumrl
Bog mi bu pomogel.

Lukini Baka Ankica i djed Ivo s njegovim bratom Leonom / Obitejski album Brlekovićevih
Lukini Baka Ankica i djed Ivo s njegovim bratom Leonom / Obitejski album Brlekovićevih

20190627 – 20190813

Linkovi

Luka i kajkavska pjesma – Umjesto kave 20. lipnja 2019.

U Noći knjige u Petrinju na književnu večer Božice Brkan

Marijana Petir od Mustafine Klade do Bruxellesa – Umjesto kave 1. ožujka 2019.

 

Luka i kajkavska pjesma – Umjesto kave 20. lipnja 2019.

Slučajno sjedeći kraj Luke Brlekovića u avionu za Bruxelles, gdje nas je proljetos, prije izbora za EU parlament, vrlo različitim povodima a sve radi dobre nekadašnje suradnje ugostila tadašnja europarlamanetarka Marijana Petir, doznala sam da kajkavaca ima i kod Petrinje, kamo sam kanila u goste u Noći knjige.

Riječ po riječ, doznala sam da je i on napisao pjesmu. Jednu jedinu i to na kajkavskom. Pa kako? Luka je rođen u svibnju 2001. u Sisku, otac mu je Marijan, a majka Kristina. Od rođenja je dvije godine živio u Brestu Pokupskom kod Petrinje u kući djeda i bake, a od treće godine živi u susjednom selu Maloj Gorici. Ima i mlađeg brata Leona. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u seoskoj područnoj školi, potom je do osmog razreda pohađao OŠ Dragutina Tadijanovića u Petrinji. U vrijeme kada smo putovali, završavao je treći razred Ekonomske škole u Sisku. Sve sjajni mladići i djevojke i, dakako, mentori.

Kajkavski sam naučio uz djeda i baku, protumačio mi je poslije mejlom, a u pisanju mi pomaže tata. Na žalost, zaključio je, kajkavski se sve manje koristi u mojoj obitelji i na našem području. Stoga s veseljem objavljujem Lukinu pjesmu. Možda napiše još koju.

Luka Brleković

Čekam kak bi mrel

Čuj kaj ti velim
životu se veselim
živel ga bum pošteno do kraja
kak bi došel do večnega raja.

Sam sebi život zeti
nepošteno je mreti
i zato se seti
da se potlem tog u raj ne leti.

Život je jeden
svakome vreden
zemeš ga sebi
i nebu gadno sam tebi.

Zato kad ti teško dojde
da ti zla misel projde
svojih se dragih seti
i prek tega preleti.

Onda oči sopri
i oko sebe pogledi
do svog srca dopri
pa nevolju pobedi.

20190617

U Noći knjige u Petrinju na književnu večer Božice Brkan

Marijana Petir od Mustafine Klade do Bruxellesa – Umjesto kave 1. ožujka 2019.

 

Marijana Petir od Mustafine Klade do Bruxellesa – Umjesto kave 1. ožujka 2019.

Ne znam čine li tako i drugi hrvatski europarlamentarci, ali Marijana Petir je ususret Međunarodnom danu žena u EU Parlamentu u Bruxellesu ugostila aktualnu Najuzorniju hrvatsku seosku ženu Melitu Vrbanek iz Vivodine  i predsjednicu istoimene udruge Katicu Jerleković. Primila ih je i potpredsjednica Europskog parlamenta i članica Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj irska zastupnica Mairead McGuinness. Upravo za dvodnevnoga boravka Odbor za prava žena i ravnopravnost spolova Europskoga Parlamenta usvojio je mišljenje EPP zastupnice Petir, s perspektivom da se ono ugradi i u razvojnu agrarnu strategiju s osigurnjem potpora poljoprivednicima, a posebice nevidljivu ženskom radu.

S Marijanom Petir u jednoj od vijećnica EU Parlamenta Miljenko brezak i Božica Brkan Fotografija Oblizeki)
Moslavačke veze: s Marijanom Petir u jednoj od vijećnica EU Parlamenta Miljenko Brezak i Božica Brkan (Fotografija Oblizeki)
Za uspomenu u foajeu: upoznavanje s najvišim demokratskim tijelom kao zanimljiv turizam (Fotografija Oblizeki)
Za uspomenu Hrvati u foajeu EU Parlamenta: upoznavanje s najvišim demokratskim tijelom kao zanimljiv turizam (Fotografija Oblizeki)

Slučajno prigodno objavljeni su svjetski podaci kako, i kad su priznati, prihodi žena dosežu jedva dvije trećine muških, a gospođa Petir postojano se bavi temama zaštite i ruralnoga prostora, i žena, osobito seoskih, te sve malobrojnijih mladih poljoprivrednika na selu. Ove je godine Petir i u užem izboru trojice kandidata u sektoru poljoprivrede za EU Oscara.

Mladenkašarić i Božić Brkan ponosne ispred diptiha Borisa Bučana u EU Parlamentu (Fotografija Miljenko Brezak)
Mladenka Šarić i Božić Brkan ponosne ispred diptiha “Smrznuta ptica” i “Tržnica i golubovi” Borisa Bučana u EU Parlamentu (Fotografija Miljenko Brezak)

U samo dva bruxelleska dana snimljeno je i više različitih radijskih i tv emisija o tim temama, s različitim govornicima, primjerice One nastupaju moje nekadašnje kolegice iz Večernjaka Mladenke Šarić za Mrežu TV. A dok su se svi upoznavali s funkcioniranjem EU Parlamenta, u kojem za donošenje nekog zakona zbog nužnog usuglašavanja treba i dvije do dvije i pol godine – bolje i više godina usuglašavanja nego jedan dan rata, citirao je Janez Vouk, upoznajući nas s načinom rada u Bruxellesu i Strasbourgu – novinari su prikupili i obilje raznovrsnoga materijala za različite medije, ponajmanje političkoga. Iako nismo bili ravnodušni ni prema zbivanjima uz Brexit, a još manje uz podatak da je Hrvatska izašla iz zone ekonomske neravnoteže.

Pozdrav i za stolom (Fotografija Miljenko Brezak)
Pozdrav i za stolom (Fotografija Miljenko Brezak)
O gastronomiji Bruxellesa za Karlovačku TV: Božica Brkan i Mladenka šarić (Fotografija Miljenko Brezak)
O gastronomiji Bruxellesa za Karlovačku TV: Božica Brkan i Mladenka Šarić (Fotografija Miljenko Brezak)

Drago mi je bilo prisjetiti se kako smo prije dvadeset godina prvi put kao pilot-projekt u Zagrebačkoj županiji pod vodstvom mr. sc. Josipa Kraljičkovića odabrali uopće prvu najuzorniju, Šteficu Krčmar iz Gornjega Desinca. No, moju Moslavku iz Mustafine Klade Marijanu Petir upoznala sam u novinarskome poslu, primjerice u akciji zabrane izlova prstaca (promo-majica se još odlično drži!), zabrani odlaganja atomskog otpada u našu Moslavačku goru, na seoskom festivalu u njezinu selu, izboru najboljega mladog hrvatskog poljoprivrednika (upravo je raspisan natječaj za novoga!), uz akcije mlijeko i voće u školskim obrocima (još 17.000 djece nema školski obrok!), potporama voćara za gubitak u izvozu mandarina i jabuka zbog ruskoga embarga, suzbijanju nepoštene trgovačke prakse itd. Omiljene su nam zajedničke teme i baštinske te zaštita, sve do loga eurozastupnice MP na glagoljici.

Primijenjena glagoljica (Fotografija Božica Brkan)
Primijenjena glagoljica za Europu (Fotografija Božica Brkan)

Fascinantno mi je da se Petir sa svojom ekipom iz Belgije i Hrvatske tijekom mandata potrudila dovesti u EU parlament ukupno više od 500 osoba, a naša je grupa bila raznolika iznad svih očekivanja. Zacijelo se u tome zrcali i njezino djelovanje tijekom godina: dobro se dobrim ipak vraća. Bilo nas je iz Zagreba, Karlovca, Vodnjana, Splita… Najmlađi su bili EU-ambasadori 17-godišnji maturanti iz Siska i Kutine, a najstariji s više od 80 godina Porečko-pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Jedni izuzetno obrazovani, a drugi na najboljem putu da to postanu. Tolerancija kakva mi često doma nedostaje: ako ste htjeli, mogli otići na hrvatsku misu ili razgovarati s kolegama koji rade u nekoj od tamošnjih ureda ili poslušati kako su za svoj OPG mladi poljoprivrednici dobili bespovratno 50.000 eura ili razmatrati što u svome ruralnome prostoru pripremaju ambiciozni gradovi poput Ozlja  ili razgledati znamenitosti Bruxellesa ili analizirati zašto je belgijska politička situacija zamršena poput bosansko-hercegovačke ili jednostavno provjeravati bruxelleskevafle, čokolade, praline, pivo… itd.

Inspred EU Parlamenta: Vjekoslav Madunić, Najuzornijahrvatska seoska žena Melita Vrbanek I njezin suprug Zdenko Vrbanek, novinarka Mladenka Šarić, gradonačelnica Ozlja Gordana Lipšinić i Božica Brkan (Fotografija Miljenko brezak)
Ispred EU Parlamenta: Vjekoslav Madunić s Hrvatskoga radija, Najuzornija hrvatska seoska žena Melita Vrbanek i njezin suprug Zdenko Vrbanek, novinarka Mladenka Šarić, gradonačelnica Ozlja Gordana Lipšinić i Božica Brkan (Fotografija Miljenko Brezak)

Mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu – prateći ga barem 15-tak godina cijenim ga i jednim od najvještijih u odnosima s javnošću u Hrvatskoj uopće! – u prigodnoj zdravici, koju bismo mogli opisati i svojevrsnom propovijedi, usporedio je našu grupu s – Hrvatskom. Možda je jedina razlika što smo se u ovoj malenoj Petirkinoj različitosti svi baš odlično osjećali svaki u svojoj koži.

Taman nalijepili naljepnice-propusnice za posjetitelje; Božica Brkan, mons. Antun Sente i Mladenka Šarić (Fotografija Miljenko Brezak)
Taman nalijepili naljepnice-propusnice za posjetitelje; Božica Brkan, mons. Antun Sente i Mladenka Šarić (Fotografija Miljenko Brezak)

Ako i je i PR, odličan je, ali Petireva je i za to i obrazovana (uz dva fakulteta!!) i potkovana dugogodišnjom praksom još od vremena kada je organizirala predizborno usporedno Tomčićevoi Mavrovićevo HSS-kuhanje krpica sa zeljem; pa onda kako je izbačena iz stranke u koju se upisala u mladosti; kada je vodila saborsku akciju Croatia GMO Free; kada je vodila uspješnu predizbornu predsjedničku kampanje Stipe Mesića i, napokon, kada je na hadezeovskoj odnosno listi Europske pučke stranke preferencijalnim glasovima uskočila u Europski Parlament.

S najmlađim EU-ambasadorima iz Siska (Fotografija Miljenko Brezak)
S najmlađim EU-ambasadorima iz Siska: pred njima je budućnost i sve vrijeme ovoga svijeta (Fotografija Miljenko Brezak)

Sad me svi pitaju hoće li se Marijana Petir ponovno kandidirati i tko će je zbrinuti, pa prenosim njezino da još mora definitivno odlučiti. Dovoljno je i uspješna da nastavi i dovoljno mlada da kreira karijeru i život kakve želi. Da više i ne učini ništa više, već je učinila dovoljno ne za jedan nego barem za dva života.

Linkovi:

Ozaljske boje uz izvorna ozaljska jela

Pišem sretan, a stroj piše štetan – umjesto kave 25. rujna 2017.

Od gradske rubrike Vjesnika, od olovnog sloga i skalpela na fotomontaži zapisujem u novinama objavljene i preventivno ispravljene tipiće. Objavih o njima i nekoliko zezantskih novin(ar)skih tekstova. Ima tu i u ono vrijeme ne bezazlenoga, a kao slučajnog drugi Tito, a i onih koji stvarno zazivaju Freuda. Moji najčešći osviješteni tipići su premetanje slova: sva su na broju, ali nisu poredana kako treba

Ali nije mi tema ljudska greška, nego pisanje stroja, strojeva zapravo, od računala do mobitela, i automatsko ispravljanje. Isprva sam za njih imala ispriku jezik, te engleski te poljski, te skučen vokabular. Pa, uostalom, dodavala bih sama sebi, nisam li se dovoljno naklala i s nekim živim lektorima, redaktorima, korektorima, rirajterima, urednicima…, koji su u mojem tekstu umjesto prpošne stilogenosti, primjerice zagrebačkoga žargona ili zavičajne kekavice, nalazili najobičnije tipiće i ine gluposti, kako su procenjivali, obično poludoučenih novinara. O stroju, recimo, nikad to ne bih ni pomislila.

Koliko sam se samo sa strancima vlasnicima bivših novina bezuspješno nauvjeravala o dijakritičkim znacima recimo! Još bi i shvatili S i Š, C i Č, ali još i Č i Ć!? Tu mi ni Poljaci nisu pomogli s trojnim svojim lucidnim glasovnim šuškavcima S, SZ, ś itd. A tko se nije nagnjavio s engleskim I, verzalom koji bi iskakao kad god, a ne samo kao prvo lice zamjenice. Netom sam se nagnjavila jer mi, zbog poljskih veza mojega računala, kad god napišem hrvatski malo iskače riječ slučajno istoga značenja na poljskome napisana s poljskim prekriženim l odnosno ł koje nije l nego neslogotvorno, kazališno poput engleskoga w mało, a kad, na primjer, napišem hrvatski iz piše poljski meki ž s točkom, a iż nikako ne znači iz.

Poisključivala sam – ma nisam sama, nemam ni pojma o tome ni živaca za to! – sva automastska ispravljanja da nemam grešaka i više nego što ih imam i do nedotupanih posve, koje ne vode računa čak ni o broju slovnih mjesta da ne kažem charactera, karaktera: umjesto hvalaheal, umjesto onihonion, umjesto porukapork, umjesto izvojevatiizvoljevati, umjesto savršenzavršen, umjesto BožicaNožica (ali barem velikim slovom!).

Štoviše, čestitam ne fejsu na novoj TV-emisiji na HTV 1 Svijet aplikacija u subotu svome potomku Ivanu Brezaku Brkanu i njegovim kolegama, netokratima, a naknadno me upozoravaju da umjesto Netokracija piše Birokracija (!?) i to velikim slovom. Mobitel mi u poruci prijateljicu Živana krsti Izvana. Dobro da se nije uvrijedila na mojoj nepismenosti! Toliko je glupo, da se ne želim ispričavati ni bolnim, ukočenim prstima podastirući dijagnozu. Vidim da Goran Gazdek ima na početku prenošenja mog posta o grafičkom oblikovanju Fra Ma Fu festivala reportaže i reportera Ponisno, pa se smijemo i nagađamo je li htio napisati Ponizno ili Ponosno. Ispada, poslije vidim, ponosno.

Dakle, rekoh, i danas baš krenem napisati sretan, a on piše štetan. To već i nije bezazleno. Jučer na fejsu pišem Vasko (Lipovac), a on piše Vraški, pa onda metodom lakšeg otpora ostavih, a fb-frendovi uhvate se za to i vraški postane čak i moj motiv, Miljenko Brezak, kako nešto fotka na izložbi. A on potpisuje fotku, pa njemu umjesto Vasko piše Vlakovi.

Takve bedastoće u kojima pokušavam naći logiku može stvarno osmisliti samo stroj, zapravo čovjek za stroj. Stvarno se bojim kad se stroj otrgne s uzice i počne misliti što kao ja mislim. Nije li naša Moslavčkanka Marijana Petir predlagala unaprijed zakon za odgovornost kad humanizirani roboti nešto zgriješe? Svi su govorili: ona konzervativka… A ja se ježim, ježim se!

Pokušavam zasad samo uporno ispravljati stroj/strojeve, dok on/oni nudi neke svoje ograničene sulude varijante, a ja odlučim biti upornija, tvrdoglavija, pa ponekad stroj stvarno i odustane! Pomisli i on valjda da pametniji popušta?

Neki poduzetni start up mogao bi na tome zasnovati novu igricu. Sigurno bi imala dobru prođu i zaradu. Ili barem količinu lajkova. Moji mladi it-ovci govoreći o programima, aplikacijama mogu podsjećati neprestano, obvezatno, da ograničeno ne može biti nego ograničeno. Kako da stroj preraste svoga ograničenoga, nedoučenog kreatora? I danas je stoj bajao nešto sa pekao i rekao. A vi mislite da je slučajno, kad želim napisati pročitajte i pamtite, stroj mi sugerira pišući: pročitajte i pazite.

20170702 – 20170924