Što kraća, biografija to točnija. Ne znam kad sam to naučila, ali istina je. Valjda da, kad je već napisana, bude i pročitana. Obično vrlo ciljano, znam iz vlastita iskustva, jer ako imate stvarno materijala i za više biografija, da ne kažem života, samo nepotrebno nervirate. Neke. Osobito one što misle kako u šumi podataka napisanih onako kako se biografije danas pišu neće biti ni primijećena duga priča kratkog sadržaja. Imam dvije šprance biografija: jednu koja se više nikako ne može skratiti i sa svim bitnom podacima.
Slično mene nerviraju ovi odozgo što neprestano komuniciraju, a da obično ni sami ne znaju više što ni o čemu, sve misleći kako im je glavna javna dužnost mišljenje o svemu, izjava zapravo, makar samo da je, danas ovako a sutra onako i ne shvaćajući kad su i sami, kako to predsjednik Vlade baš reče, ovih dana previše konzumirani. Aj, aj, aj! Ekspert danas za ovo, sutra postaje ekspert za ono, sad pri Vladi, a onda u Vladi ili bogtepitajgdje. Baš me to svrbi uz rub štrajka učitelja: danas predaješ matematiku, a sutra hrvatski?! Trebaš baš biti ekspert da to shvatiš.
Sačuvala sam kako je početkom listopada za Poglede Novoga lista Zlatko Mateša kao predsjednik Hrvatskoga olimpijskog odbora i bivši premijer o negativnoj selekciji političara lijepo rekao: Možda sam stvarno prestar, ili ne razumijem više ništa, ali uvijek je postojao sustav stjecanja znanja. Nije sve u formalnom obrazovanju. Morate nešto proći. Mi smo devalvirali stručnost. To da nismo sposobni napraviti nacionalni koncenzus oko stvari najbitnijih za razvoj ove zemlje, to je ogroman problem.
Ni tjedan kasnije Andrija Hebrang,veteran starog, tvrdog HDZ-a, političar lagano izumrle desne frakcije stranke, koji je znao šokirati radikalnim izjavama, progovorio je iz dubine penzionerske fotelje, kako ga je predstavio 24Express, za koji u intervjuu govori ikako ne može ministarska funkcija biti prva ili druga u profesionalnim razvoju čovjeka. To mora biti vrhunac njegove karijere. Ne može ministar biti netko tko se nije barem 20 godina znojio na svom radnom mjestu. Bez takvog iskustva ne možete odlučivati i kreirati svoj resor.
Valjda se to i ne traži, odlučivanje i kreiranje. Dostaje samo slušanje i izvršavanje? Uspoređuje Hebrang prvoga hrvatskog predsjednika i aktuanoga predsjednika Vlade, pa, uz drugo, govori o tome kako je Tuđman za različita mjesta tražio više prijedloga ali da ima barem tri stranice životopisa. Čak tri? Ma što kažeš!? Ma što inače mislila o nabrojenoj gospodi, napokon se u nečemu slažemo. Sve mi se čini da bi današnji prijedlozi, a bili ne bili na mjestu, ljudi su ionako već na nekakvim svojim mjestima, te bi tri stranice mogli postići tek povećim povećanjem – fonta! Valjda ima i takva špranca. Kad sam se daaaaavno zgrozila čuvši da jedan vrlo poduzetan i uspješan i tada vrlo mlad stručnjak uopće razmišlja biti kandidatom za ministra u jednoj od naših vlada – što će mu to? – njegov brat, neusporedivo manje sposoban, ali na mnogo višem mjestu, reče mi: Pa ne može falit u biografiji!
20191121
