Prenosimo: Fenix magazin
“U posljednjih mjesec dana u Čileu je objelodanjeno po sedam pjesama Ivana Babića, Krešimira Bagića, Tomislava Marijana Bilosnića, Nede Mirande Blažević Kreitzmen, Božice Brkan, Lane Derkač i Nikole Đuretića kako bi čitatelji sa španjolskoga govornog područja upoznali suvremenu hrvatsku poeziju…”
Više na: http://fenix-magazin.de/sedam-hrvatskih-pjesnika-u-cileu/
Časopis za književnost i kulturu “Riječ” u izdanju Književnoga kluba Brčko distrikt BiH, koji potpisuje Žarko Milenić, u broju 1-2 za proljeće-ljeto 2015. uz druge teme na dvadeset stranica, od 76. do 96. predstavlja i zagrebački časopis “Kaj” i “Kajkavsko spravišče”.
Također predstavlja i kajkavske pjesnike: Tomislava Ribića, Milana Frčka, Emiliju Kovač, Marka Gregura, Zvonka Kovača, Božicu Brkan, Zdravka Seleša, Božicu Pažur. Uz kratku biografiju donosi i nekoliko pjesama, a od Božice Brkan odabrane su pjesme: ta moja kej pesma, postaja XV: molitva matere kristušove i nikak se dočasiti.
Na Danima Slavka Kolara u Gradskoj knjižnici Slavko Kolar u Čazmi u subotu 5. prosinca 2015. predstavljena je knjiga Prvih dvadeset uboda, zbirka kratke priče sa po 10 priča, uboda, sa prva dva natječaja za najbolju priču-satiru od ukupno 170 u konkurenciji. Dani su inače startali 2002., a natječaj jedinstven za oblik i po tome što je Gradska knjižnica Slavka Kolara Čazma među rijetkima, a možda i prva koja je odlučila okupiti kratkopričaše i objaviti najbolje po mišljenju stručnoga ocjenjivačkoga suda.
Zanimljivo je da se, kako je predstavljajući zbirku tiskanu u 500 primjeraka rekao Slađan Lipovec, uz ravnateljicu Vinku Jelić-Baltu urednik knjige i jedan od članova žirija, ogledaju autori etablirani književnici (poput Dubravka jelačića Bužimskog, Dubravke Matković itd.) i početnici odnosno amateri iz cijele Hrvatske, čak i izvan zemlje, koji pišu na hrvatskome, a po godištima u rasponu od 1948. do 1993. godine tako da se na meti njihova satiričkoga pera nađu vrlo različite teme kojih oko nas zaista ne nedostaje.
O knjizi su govorili i dizajner Jovica Opačić te Božica Brkan, prvonagrađena na prvome natječaju s pričom Svojih tijela gospodari i ove godine ponovno među desetoro finalista s pričom Torte od malina. Ispričala je kako je satiru počela pisati upravo ponukana natječajem, na koji ju je upozorio književnik i književni kritičar Đuro Vidmarović rekavši da idemo podržati naše. Dakako zavičajce, Moslavce, književne potomke Kolara kojeg su besmrtnim učinili Breza i Svoga tela gospodar. Zahvalila je knjižnici jer se natječaj pokazao posebnim i ne samo zavičajno nego i nacionalno važnim te njoj osobno poticajnim i inspirativnim vjetrom u leđa kako za predstavljanje dobrih priča na internetu, čitanju na Noći knjige u Bjelovaru te objavom u časopisu Zarez i u knjizi te – ne samo njoj – za pisanje upravo kratkih priča i satire kako na standardu tako i na rodnome idiomu kajkavskoga po kojem je osobito bliska upravo i Slavku Kolaru.
Na ovogodišnjem, četvrtom natječaju nagrađeni su Nikola Leskovar za Osmrtnice d.o.o., Željko Funda za Na nebu nema sladoleda i Mira Petrović za Nek se pleše.
S osobitim veseljem prenosimo s portalu književnika i akademika Andresa Moralesa Milohnića:
http://croacia-chile.blogspot.hr/2015/11/poemas-de-bozica-brkan-croacia.html
[CROACIA-CHILE: LETRAS Y CULTURA]
POEMAS DE BOŽICA BRKAN (CROACIA)
(Nacida en Okešinec en 1955) – escritora y periodista.
EL NIÑO Y EL ARCE
(Dječak i javor)
Existe un árbol.
Así dicen.
Yo no lo he visto.
Un árbol de copa.
Con un nido.
Y con huevos de pájaros en el nido
picoteados, tibios.
Así dicen.
Y que entre sus hojas los frutos
maduran.
Y en sus hojas una mariposa verde.
Y todavía más, dicen
que su raíz en la tierra es verde
y que es profunda
y que es ancha
y que es dura
y que ni el hombre ni el tiempo
lo pueden arrancar.
Y dicen también que por las noches
en sus agujeros seguramente
guiñan los búhos y vuelan.
Y de día por sus hojas gatean gusanos.
Y dicen que en el árbol crecen
cien anillos.
Y que este árbol es un misterio,
Yo no lo vi.
Yo sólo veo un arce.
Y además: a él sube un niño.
VERMUT
Con mi fallecido amigo
ayer
en el Corso*.
Tomé Vermut
Con limón y con mucho hielo.
Media hora.
No tenía prisa:
Tenía tiempo.
*Corso – una cafetería en Zagreb (N. de la T).
CANTO RODADO
(Oblutak)
¿Qué tengo que hacer de mí para ser completamente como tú?
blanca,
redonda,
lisa,
fría,
silenciosa?
ARITMÉTICA
(Aritmetika)
Desde aquí hasta la puerta
habitan
los sueños.
Detrás de ellos están
el jueves,
el viernes
y el resto.
TODO ACEPTABLE
(sve pasent)
ellas eran tan elegantes
a la moda, de negro
ligeros vestidos de verano
pequeñas blusas negras
blusas de manga larga y trajecitos
con sorprendentes accesorios
relojes anillos collares
anteojos bolsas cinturones
gucci yves saint laurent dolce&gabbana
digamos y john ford
y versase pronunciado en un inglés americanizado
tacones y sandalias, esas botas altas de dedos abiertos
como si se tratara de chancletas
moda fina
a mí me parecen a aquellos de vivienne westood
peinados recientes.
las peluqueras y las floristerías tuvieron el horario completo
los hombres se vistieron de brioni gucci
camisas hechas a mano
las corbatas más finas de seda y de marca
y un porsche cayenne
aparcado casi en la sala de la tristeza entre las flores
negro, por supuesto
todo aceptable
De la colección poética: El balance 2.0, los poemas amorosos escogidos y otros poemas en estocavo* / Bilanca 2.0, odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme
*Estocavo – uno de los tres dialectos croatas (N. de la T.).
ESTACIÓN XV: ORACIÓN DE LA MADRE DE CRISTO
(Postaja XV: molitva matere kristušove)
madre de dios madre de cristo
eres mujer y sabes cómo nos va a nostras, las mujeres
si no puedes hacer absolutamente nada por favor habla con tu divino hijo
habla con él de buena manera
quizás te haga caso
yo sé que mi hijo a mí no me obedece quizás ni el tuyo a ti
pero mira cómo vamos a donde vamos a dónde llegaremos
nos fatigamos igual que jesucristo
es un calvario sangriento
pídele que nos quite
esas cruces nuestras
De la colección poética: El bordar del pañuelo de Verónica o la pasión 2013 /Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013
DE NINGUNA MANERA PUDE ENCONTRAR TIEMPO LIBRE
(nikak se dočasiti)
me acosté recién en viernes
antes no tuve tiempo
de ninguna manera pude encontrar tiempo libre
hubo quince carros de hierba para secar y llevar
no se trata de poca cosecha de heno
me lavé la cara y me peiné
anteayer
el lunes
me sepultaron
pienso
que estoy tan cansado como la tierra negra
y que no tendré ganas de levantarme
de la fosa profunda
ni el día de juicio
me haré el sordo y no oiré
la trompeta
1984.
De la colección poética: Molino de viento o la arqueología familiar/Vetrenica ili obiteljska arheologija
Traducción: Željka Lovrenčić
Prenosimo s portala “Akademija Art” http://www.akademija-art.hr/hr-1/scena/34489-kajkavska-citanka-bozice-brkan-u-programu-srednjih-skola i zahvaljujemo na objavi i na tekstu autoru Dragi Pasariću:
KUTINA – Kajkavska čitanka Božice Brkan kao pomoćno sredstvo ušla je u Kutini u razrede hrvatskih srednjih škola. Autorski zbornik književnih tekstova s rječnikom s više od 6000 riječi priznate i nagradama poznate književnice i novinarke Božice Brkan za uporabu odobrila je 20. veljače o. g. Agencija za odgoj i obrazovanje. Kao nastavno sredstvo predstavljena je u Srednjoj školi Tina Ujevića u Kutini. Najveće moslavačko središte s pravom je bilo prvijencem te vrste nastave. Kutina je za istočno područje kajkavskog govora sjedište objave djela i priredaba na kajkavštini. I autorica je rođena u Moslavini. Rodno selo Božice Brkan Okešinec kraj Križa čuva, a književnica otkriva varijantu kajkavskog jezika koja se s upitnom česticom „ ke” poznaje kao kekavski.
Na kvalitetu čuvanja te jezične baštine kojoj je Božica Brkan napisala više djela u stihu i prozi sa suvremenom tematikom, zainteresirane učenike je upoznao književnik, književni kritičar i povjesničar Đuro Vidmarović. Bliskim pristupom dao je naznake vrijednosti kajkavskog jezika u prošlosti i potrebu da se kroz njegovo korištenje sačuva ne samo regionalni već i nacionalni idenditet u potpunosti.
Nastava hrvatskog jezika trebala bi biti bogatija štivom i lektirom autora koji pišu na dijalektima. Uz standardni jezik takav pristup nosi temelj boljoj teritorijalnoj povezanosti hrvatskoga kulturnog prostora. To je naglasila poznata lektorica i autorica udžbenika Maja Matković, pa tako iako rođena Imoćanka, poklonica kajkavskih djela Božice Brkan. Neke riječi iz djela Božice Brkan već postaju sadržajem standardnog jezika. To su primjerice osebušek (ženski imutak koji neugovorno postaje trajnim vlasništvom) ili oblizeki (jela i drugo iznimne vrijednosti). To potvrđuje da tzv. regionalni jezici ne zaslužuju neopravdani zaborav. Nažalost u običnom razgovornom obliku zamjenjuju ih najčešće krivo izgovarani, ali tobože moderni anglizmi.
U Srednjoj školi “Tin Ujević” u Kutini u utorak, 24. studenoga 2015. prvi je put predstavljena knjiga “Kajkavska čitanka Božice Brkan”, objavljena 2012., kao pomoćno sredstvo u nastavi hrvatskoga jezika za sve razrede i sve srednje škole od ove školske godine, o čemu je odobrenje u veljači donijela Agencija za odgoj i obrazovanje. A autorica i izdavač Acumen odlučiti su dodatno predstaviti jedinstvenu autoantologiju, koja uz pjesme, pripovijetke, dijelove romana, monodramu, članke i drugo, sadržava i rječnik s tumačenjem više od 6000 riječi. Među njima su i oblizeki i osebušek, koji je autorica iz govora rodnoga Okešinca, kekavice, uspjela kao neprevedive ubaštiniti i u standard.
Božica Brkan je odabrala Kutinu kao važno moslavačko središte za polazište misije koja želi osvijestiti regionalni kulturni identitet, o čemu je nadahnuto govorio učenik druge generacije kutinske škole, književnik, književni kritičar, političar i diplomat Đuro Vidmarović. Maja Matković, lektorica i autorica jezičnih savjeta i udžbenika za hrvatski jezik za srednje strukovne škole, u kojima su uvrštene i pjesme Božice Brkan, govorila je o važnosti zavičajnih govora, dijalekata i svijesti o vrijednosti te čuvanju vlastita jezika u vrijeme globalizma i vladavine anglizama.
Uz razgovor s učenicima autorica Božica Brkan čitala je pjesme i priče po jedan školski sat učenicima prvoga i drugog te trećega i četvrtog razreda kako bi im sa svojim gostima približila ne samo svoj rad nego i zavičajni govor, ponegdje doslovce pred izumiranjem.
Zahvaljujemo na srdačnom i poticajnom gostoprimstvu u školi ravnatelju Jakovu Novokmetu i knjižničarki Martini Filipović, te kolegama moslavačkim književnicima Katarini Brkić i Dragutinu Pasariću, koji su nam se na predstavljanju pridružili, a koji su s Brkanovom predstavljeni i u “Moslavačkoj kajkavskoj lirici”.
Igrokaz za djecu na moslavačkoj kekavici Božice Brkan SELFIE NA KIPEC, napisan specijalno za male Križane iz Društva Naša djeca “Vladimir Nazor” i Amaterskog kazališta “Josip Badalić” (izvođači: Ana Kumpes, Lana Okanović, Roko Đudarić, Filip Zohar, Matko Kepe, Zara Broz, Jana Krivec, Darija Štajdohar, Hana Hršak, Ana Telinec – djeca glume i baku, voditeljica Marica Kukor), 22. studenoga 2015. premijerno je vrlo uspješno poslije samo jednotjedne pripreme prikazan na 23 “Kajkavijadi” u Krapinskim Toplicama.
Klik na video zapis: https://www.youtube.com/watch?v=lM44CIf3LYk
Na četvrti natječaj za kratku priču – satiru Gradske knjižnice Slavko Kolar u Čazmi 2015. “pristiglo je 59 radova koji su udovoljavali uvjetima natječaja, a koji su se istovremeno suočili i s izazovima suvremenosti, tematski pokrivajući širok raspon i društvenih i karakternih negativnih pojavnosti. Žiri je i ove godine djelovao u sastavu: Miroslav Mićanović, Branislav Oblučar, Hrvoje Kovačević, Vinka Jelić Balta i Slađan Lipovec i nakon pomne analize i rasprave izdvojio deset najuspjelijih priča, pri čemu su odlučivale nijanse poput inovativnosti u obradi tematike, stilska istančanost i, naravno, privlačnost samog pripovijedanja.”
Gradska knjižnica Slavko Kolar upravo je objavila da je u uži izbor među 10 ušla i priča – satira Božice Brkan “Torte od malina”.
Prenosimo:http://www.gradska-knjiznica-cazma.hr/index.php/torte-od-malina
U subotu 14. studenoga, tražeći zanimljive naslove sa svojega popisa knjiga koje još nije uspjela nabaviti, Božica Brkan susrela se s osobitim veseljem i s nekima od svojih knjiga.
PRVIH DVADESET UBODA, naslov je zbirke kratkih priča satira, koju je upravo izdala Gradska knjižnica Slavka Kolara Čazma (urednici Vinka Jelić-Balta i Slađan Lipovac).
Ta knjižnica od 2002. održava kulturnu manofestaciju Dani Slavka Kolara, a od 2012. ju je proširila i natječajem za kratku priču – satiru, “čime se svrstala uz bok sličnih festivalskih događaja na nacionalnom nivou, budući da je odaziv autorica i autora iz godine u godine sve veći, a Dani se pokazuju kao sretan spoj tradicije i suvremenosti, kao hommage Slavku Kolaru, ali i kao vrlo živo mjesto suvremene pisane satirične riječi”.
Od devedesetak priča koliko godišnje pristiže na ocjenjivanje, desetak odabranih objavljuje se na interenetu, a bijenalno se i ukoričuje u knjigu. U prvoj su knjizi najbolje priče iz godišta 2012. i 2013.
S veseljem ističemo da zbirka počinje kratkom pričom – satirom SVOJIH TIJELA GOSPODARI Božice Brkan, prvonagrađenom na prvom čazmanskom natječaju 2012.
http://www.gradska-knjiznica-cazma.hr/index.php/natjecaj-za-kratku-pricu-satiru-slako-kolar
http://www.zarez.hr/clanci/svojih-tijela-gospodari
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEica_Brkan
Link: