Prenosimo link na prilog objavljen 24. travnja u Vijestima iz kulture HRT-a, u kojem su Sanji Segedin Miriovsky o “Ledini” poslije predstavljanja u Društvu hrvatskih književnika 21. travnja 2016. o romanu govorili autorica Božica Brkan i predstavljači na Zvonko Kovač i Đuro Vidmarović:
Link na HRT Vijesti iz kulture 24.4.2016 / na 5,23 minuti:
https://hrti.hrt.hr/#/video/show/2203632/vijesti-iz-kulture-24-travnja-2016 – 
U najnovijem broju (1097. od 29. travnja 2016.) “Hrvatsko slovo” na stranicama 22 i 23 prenosi u cijelosti izlaganje “Čega je se bilo na jene Ledine Brkanove i okolo ne”, koje je Katarina Brkić napisala i održala na kekavskom na predstavljanju romana “Ledina” Božice Brkan u okviru kulturnog susreta “Rijeka, šuma more” 9. travnja u Piljenicama.
Klik na preneseni tekst u recenzijama: http://www.bozicabrkan.com/katarina-brkic-uz-predstavljanje-romana-ledina-bozice-brkan-u-piljenicama
Velikogorički ogranak Matice hrvatske svakoga tjedna ima redovite tribine, a uz izdavanje knjiga i časopisa Luč, uz druge njihove aktivnosti, poznat je i već tradicionalni natječaj za priču. Jedna od posebnosti je i Turopolska večer u Muzeju Turopolja na kojoj su u srijedu 27. travnja 2016., marom predsjednika Stjepana Rendulića, Božicu Brkan predstavili kao književnicu i novinarku hrvatsku / kajkavsku / moslavačku istakavši prvi put uopće kajkavski dio njezina ukupnog djela.
Moderator večeri Đuro Vidmarović, političar, diplomat, pisac i književni kritičar potrudio se uokviriti autoričine pjesme, priče i romane povukavši usporednicu s tekstovima pisanim na standardu odnosno mješavinom, kako je i sama istakla, na svoja tri kajkavska, zapravo kekavici svojega rodnog Okešinca naraštaja roditelja i svojega te zagrebačkoga više žargona nego dijalekta. Uz Vidmarovića, s kojim učestalo širi Misiju za Moslavinu, kako nazvaše gostovanja po knjižnicama, domovima kulture, školama itd., autorica je i sama čitala kronološki i prema vrstama različite i objavljene i neobjavljene tekstove: pjesme ajči ajči, čikačoka, zrušeno raspelo, ta moja kej pesma, te dijelove Ledine i Obrubljivanje Veronika rupca ili Muka 2013.
Autorica nije prvi put gostovala kod Velikogoričana, ali se ovaj put izričito trudila govoriti i svojim idiomom kajkavskoga, koji je uglavnom neistražen a gotovo na izumiranju, istakavši kako tu ima ograničenja, jer je neke teme, primjerice o jeziku i književnosti, nužno odvlače u standard, budući da nekih izraza iz takvih područja u svome materinskome jeziku i nema. Slično i u stvaranju književnoga teksta, kako je rekla, tema na neki način već određuje kojim će je jezikom pisati.
20160428
Prenosimo / jučer, 26. travnja 2016. Božica Brkan je na svojoj FB stranici napisala:
“Ledina” Božice Brkan u srijedu 20. travnja 2016. predstavljena je na Tribini Društva hrvatskih književnika u Zagrebu. Odmah po izlasku predstavljena je na Interliberu, potom u Sydneyu (Australija), Križu, Čazmi, Dugom Selu, Ivanić Gradu i Piljenicama te u Koprivnici, gdje se prošle godine našla među finalistima za nagradu “Fran Galović”.
Knjigu su predstavili prof. dr. sc. Zvonko Kovač, Đuro Vidmarović i autorica, prozne isječke čitala je dramska umjetnica Dunja Sepčić, a predstavljanje je vodila Lada Žigo Španić.
Dr. Zvonko Kovač roman «Ledina» Božice Brkan smjetio je u žensko pismo, što je pogotovo zanimljivo jer roman obiluje kajkavskim, kekavicom, te u trend suvremene proze koji vješto igra između povijesnih podataka, povjerljivih podataka iz povijesti, povijesti obitelji, biografskih podataka, trača i onoga što je ispričano, onoga što je zaista nadodana osobna priča, čime Božica Brkan, kako je rekao, vješto postiže uvjerljivost upravo kombinirajući te dvije narativne linije. Mišljenja je kako bi bila izuzetno zanimljiva stilističko-jezična analiza «Ledine» od kratkih, po njegovu vještih novinarskih rečenica, do citatnih neprevedivih kajkavskih fraza.
Književnik i književni kritičar Đuro Vidmarović, rođenjem (i opredjeljenjem) kao i autorica također Moslavčanin te veliki poznavatelj njezina književnog rada, ovaj put svoj doživljaj romana «Ledina» prenio je publici pristupajući mu isključivo s te moslavačke strane. Po njemu roman sadržajem govori o svim našim moslavačkim selima i na neki način po tome je reprezentant toga razdoblja života koje je karakteriziralo sva moslavačka sela. Po Đuri Vidmaroviću Božica Brkan hrabro je uzela svoju obitelj Brkan kao paradigmu i zbog toga roman nije isključivo biografski niti povijest jedne obitelji, naglasio je i fantastične elemente, jer je ukomponirala i neke druge likove poput Josipa Badalića te likove koje je opisao u svojim «Moslavačkim razglednicama. Usporedio je također postupak u Brkaničinu romanu s kronisterijem Nedjeljka Fabria. Osobito nadahnuto Vidmarović je govorio o književnosti Božice Brkan kao čuvanju gotovo izumrla moslavačkoga idioma kajkavskoga, jokešinečke kekavice.
20160421
Link na HRT Vijesti iz kulture 24.4.2016 / na 5,23 minuti:
https://hrti.hrt.hr/#/video/show/2203632/vijesti-iz-kulture-24-travnja-2016 –
Poslije predstavljanja, odmah po izlasku, na Interliberu, potom u Sydneyu (Australija), Križa, Čazme, Dugog Sela, Ivanić Grada i Piljenica najnoviji roman Božice Brkan “Ledina”, koji se prošle godine našao o među finalistima za nagradu “Fran Galović”, u međuvremenu dramatiziran i na Trećem programu Hrvatskog radija, u srijedu 20. travnja bit će predstavljen u Zagrebu u Društvu hrvatskih književnika u 12 sati na Tribini srijedom:
Poslije Zagreba, Sydneya, Križa, Čazme, Koprivnice, Dugoga Sela i Ivanić Grada moj roman Ledina predstavljen je u subotu 9. travnja 2016. i u Piljenicama, rodnome selu Đure Vidmarovića, književnika, književnog kritičara, povjesničara, političara i diplomata, prema čijoj je ideji ondje narastao i sad već četvrti održan književni Susret Rijeka, šuma, nebo. Promocija je bila finale ovogodišnjega susreta, a osim Dragutina Pasarića i maestra Vidmarovića, koji je ponovno našao nove riječi o romanu koji na zavičajnom jeziku o lokalnim temama, kako je rekao, stvara vrijedan, nacionalno relevantan tekst.
Prvi je put o romanu izuzetno nadahnuto govorila i profesorica i spisateljica iz Kutine Katarina Brkić, uspoređujući, ponajprije na jezičnoj i stilističkoj razini, književni jokešinski tekst sa stvarnošću svojih pretkinja iz također moslavačke Repušnice.
I zbog mojih mi je promotora godila ocjena kako su i usred metropole takva predstavljanja rijetka, uz ostalo i po srčanome sudjelovanju natprosječne publike. Uz domaće, od osnovaca iz područne škole do vrha lipovljanske općine, tu su bili i gosti, kako lokalni slavonski i moslavački matičari tako i moji kolege književnici poput legendarnoga Joje Ricova – koji je uz Tošev mlin govorio pjesmu na zaštićenom idiomu svoga Kali na Dugom otoku, a uz Pakru je nadahnuto govorio o našem Juri Zelenom Đuri Vidmaroviću – zatim Stjepana Šešelja, koji vodu obožava od svoje Neretve, pa Esada Jogića, zatim Franje Mandića i Luke Stilinovića iz zagrebačke Udruge ljubitelja pera i kista Pegaz koje stručno mentorira upravo Đuro Vidmarović, Jasne Popović Poje itd.
Čudesno selo kojim protječe Pakra, a nazvano po plankama-piljenicama koje su se pilile u pilanama s pogonom na vodu, kao i mlinovi uostalom, otvorena je i gostoljubiva pozornica za čitanje stihova na otvorenu. Uvod je međutim bio posjet izložbi 4. Likovnog trijenala Moslavine u Galeriji Muzeja Moslavine Kutina, gdje je povjesničar umjetnosti i kustos galerijskoga odjela Mladen Mitar predstavio vrlo dobre, neke uistinu i razmjerno visokih potencijala, ali šire malo poznate umjetnike različitih stilova i tehnika iz svih dijelova te regije – Olgu Špikić Šmit, Matu Gerecija, Franju Matešina, Sonju Cikač Kovačić, Zvjezdanu Mihalke, Matka Antolčića, Ivanu Barišić Tomšić, Zdravka Damjanovića, Zorana Tokića, Mariju Tomaz, Ivanu Ožetski, Izabelu Hren, Danijelu Kurtz, Predraga Lešića, kipara Ivana Branka Imrovića do Antona Cetina, koji ove godine Muzeju uz svoj 80. rođendan donira 80 svojih umjetnina.
Potom su književnici u Lipovljanima obišli spomen-sobu Josipu Kozarcu koji su u zgradi tamošnje šumarije uredile Hrvatske šume ne samo slavnome književniku nego i 10 godina tamošnjem šumaru. Njegova Tena, prema kojoj je nazvana i šumska poučna staza, u romanu, na primjer, nosi prezime Pavletić, kao i nekadašnji Kozarcu potčinjeni piljenički lugar s prijelaza 19. u 20. stoljeće. Zanimljivo je da su njegovi praunuci Zdravko, Zoran, Zdenko Danijel i Marinko, petorica braće Pavletić iz Udruge Arteco koji oblikuju različite vrste drveta, ispred Društvenoga doma u Piljenicama izložili svoje radove od kojih je najviše oduševljenja izazvao konj posavac načinjen od – lozovine.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u tom selu lugar je bio njihov pradjed Ivan Pavletić. U potrazi za prezimenom Pavletić nije zaobiđen ni Ivan Bonifacije Pavletić (rođen 1864. u Zbjegovači), za kojega je upravo otvoren proces da postane svecem, a o kojem je knjigu Bonifacije, sin Bezgrješne autorice Sonje Tomić djeci malim glumcima darivao Mariano Passerini iz Družbe Sinova Bezgrješne.
Travanjska prijestolnica kulture lipovljanskoga kraja, kako Piljenice poslije četvrte priredbe Rijeka, šuma, nebo časti moslavački Spiritus movens Dragutin Pasarić, uvijek se iskazuje i kulturom stola, a nije izostalo ni predstaljanje lokalnih amatera. No, susret je podsjetio i na svjetski slavnoga karikaturista Branimira Petrovića (1888. – 1957.), također rođenoga u Piljenicama, koje se trude oživjeti spomen na njega i okupljanjem karikaturista možda o kojoj od bliskih okruglih obljetnica. Početak toga je u njihovu selu zacijelo prva, skromna ali zanimljiva izložba karikatura Miljenka Brezaka, rođenjem Moslavčanina, uglavnom nastalih i objavljenih prije 30 – 40 godina.
Ako je Petrović karikaturalno portretirao Matoša, Brezak je, osim što to čini fotografijom, oslikao recentne pisce Hrvoja Hitreca s Irenom Lukšić i Božicom Brkan te Đuru Vidmarovića. Izuzetno vrijednim uvodom o karikaturi izložbu je zaokružio Mladen Mitar.
Rijeka, šuma, nebo susret je oslonjen na krajolik s Pakrom i Ilovom, šumama koje je Kozarac ovjekovječio književno i znanstveno, a ima potencijala u vrijednim i maštovitim organizatorima predvođenima Melitom Leničkom – ogranci Matice hrvatske Lipovljani i Kutina te piljenička Udruga žena Mlinarice – da mu je, kako se pjesnički našalismo, samo nebo granica.
Božica Brkan
20160411
link
http://www.akademija-art.hr/hr-1/vijesti/36064-piljenice-seoska-prijestolnica-kulture
https://www.facebook.com/kutina.hr/videos/981494178571997/
http://lipovljani.hr/raznovrsni-niz-kulturnih-sadrzaja-na-4-literarnim-susretima-u-piljenicama/
http://www.radionovska.hr/kultura/3224-piljenice-seoska-prijestolnica-kulture.html
Prenosimo / 7. travnja 2016. Božica Brkan je na svojoj FB stranici napisala:
Danas sam gostovala u emisiji Kulturogram na Hrvatskom katoličkom radiju kod mlade, talentirane i vrijedne kolegice Katarina Palac Varenica, urednice Redakcije za kulturu. Odlično sam se provela. Nadam se i sluštatelji. Tako smo se zapričale da smo sat produžile za još pet minuta.
Za radoznale sklone vizualnome dodajem fotku (snimio nas, dakako, Miljenko Brezak), a za audionadobudne prilažem link (aktivan idućih mjesec dana):
S posebnom posvetom Most/The Bridge, časopis Društva hrvatskih književnika za međunarodne veze, broj 3-4/2015 otputovat će u Vatikan papi Franji, inače profesoru književnosti, kojem je materinski jezik španjolski na kojem je i otisnut taj broj Mosta s naslovom Encuentros, Susreti.
Zanimljiv dar iz Hrvatske odnijet će doajen pjesnik, svećenik i sveučilišni profesor Ivan Golub, također jedan od pjesnika u antologiji.
Jedinstvena antologija na predstavljanju u DHK 30. ožujka 2016. izuzetno je pohvaljena kao samo jedan u nizu radova ugledne hrvatske hispanistice dr. sc. Željke Lovrenčić, izbornice i prevoditeljice, koja ustrajno i s uspjehom prevodi sa španjolskog, a bez premca modernu hrvatsku književnost, a osobito poeziju, promovira u cijelome hispanističkom svijetu.
Davor Šalat, glavni urednik Mosta istakao je:
“Usprkos povijesno najmanjoj novčanoj potpori koju je prošle godine imao časopis Most/The Bridge, nismo dopustili njegovo koncepcijsko i izvedbeno srozavanje, a nećemo to, nadam se, dopustiti ni ove godine kad časopis slavi pola stoljeća kontinuiranog izlaženja. Prošla je godina, dapače, u našem časopisu bila posebno zanimljiva. U prvom dvobroju imali smo panoramu moderne i suvremene hrvatske kajkavske poezije u prijevodu Borisa Perića na njemački, što je prva takva panorama u ovom časopisu, te dio dvobroja posvećem Tomislavu Marijanu Bilosniću, njegovom djelu i velikoj međunarodnoj recepciji. U drugom dvobroju donosimo pak najveći izbor suvremenog hrvatskog pjesništva u prijevodu na španjolski jezik koji je ikad napravljen u Hrvatskoj.
Taj smo dvobroj namijenili mnoštvu ljudi koji govore španjolski jezik ili ga barem razumiju. Prema nekim procjenama riječ je o jeziku koji govori četiristotinjak milijuna ljudi u dvadesetak zemalja, pa je to jedan od jezika s najvećim brojem govornika na svijetu. Poznato je da je na tome jeziku nastala iznimno bogata književnost, a osobito poezija. Narodi španjolskoga jezika svagda su bili skloni baš tome književnom rodu i doživljavali ga posebno emotivno. A poezija je uvijek bila temelj i hrvatske književnosti u njezinoj višestoljetnoj povijesti i razdobljima srednjeg vijeka, humanizma i renesanse, baroka, prosvjetiteljstva, romantizma, realizma, moderne, avangarde, druge moderne, postmodernizma. Naši najveći pjesnici smatraju se i nekima od naistaknutijih i najvažnijih hrvatskih književnika uopće, a poezija je svagda bila najsenzibilniji pokazatelj narodnog duha u nekome vremenu, zatim individualnih svjetova, kao i razvoja književnih oblika i poetičnih profila. Tako je i danas.
Suvremeno hrvatsko pjesništvo prava je riznica raznolikih poetskih glasova i izričaja. Na poetskoj su sceni istodobno pjesnici pet naraštaja, a spektar poetika proteže se od egzistencijalne analitike, fenomenologizma, duhovnoga pjesništva, neomanirizma, intermedijalnosti, mimetičke narativnosti do tekstualizma. Iako u književnome životu u Hrvatskoj dominira proza zbog svoje veće popularnosti kod čitateljstva, pjesništvo u svojoj raznolikosti i estetkoj vrijednosti i dalje ostaje temeljni prostor iskušavanja novih osobnih i univerzalnih, jezičnih i književnih iskustava. Upravo zbog toga u ovome smo dvobroju Mosta/The Bridgea željeli napraviti panoramu tih iskustava, odnosno poznavateljima španjolskoga jezika ponuditi aktualno hrvatsko pjesničko mnogoglasje bez neke namjere da njegov poetički pluralizam reduciramo bilo kakvom tipologizacijom.
Zato je pred vama uistinu širok izvor od pedeset pjesnika i po sedam njihovim pjesama. Izbor pjesnika i njihovih pjesama te prijevod na španjolski napravila je jedna od vodećih hrvatskih hispanistica, dr. Željka Lovrenčić, ujedno i potpredsjednica našega Društva hrvatskih književnika. Ona je, kao gošća-urednica, ali i kao najveća promotorica hrvatske knjiženosti u hispanskome svijetu, u ovome dvobroju ponudila dosad najširu panorama suvremenoga hrvatskog pjesništva prevedenog na španjolski.
Nadamo se da će taj silan trud naići i na široko zanimanje među čitateljima, pjesnicima i svima koji se na bilo koji način zanimaju poezijom. Ovaj dvobroj Mosta, odnosno ovako širok izbor hrvatskih pjesnika prevedenih na španjolski, zasigurno će i u budućnosti poslužiti kao temelj za daljnja pojedinačna ili skupna predstavljanja naših pjesnika u hispanskome svijetu, a nadamo se da će se za njih dodatno zainteresirati i internetski portali posvećeni književnosti, časopisi i nakladnici knjiga u zemljama španjolskog jezika.”
Dr. sc. Željka Lovrenčić izrazila je zadovoljstvo predstavljanjem posebnoga broja Most/The Bridge, koji izlazeći od 1966. uspješno promiče hrvatsku književnost u inozemstvu. “U broju 3-4 iz 2015. koji je čitav posvećen našoj poeziji na španjolskome jeziku, gostovala sam kao urednica gost i izabrala po sedam pjesama pedeset hrvatskih suvremenih pjesnika. Budući da je Pajo Kanižaj u međuvremenu umro, a bio je predviđen kao jedan od autora, uvrštene su i njegove pjesme. Broj je posvećen njemu, pa se zapravo radi o 51 zastupljenom pjesniku.
Ovome sam izboru dala naslov Encuentros (Susreti) jer upravo je to njegova misija – želim(o) da naša poezija preko časopisa Most postane prisutna na prostranome španjolskom govornom području; ne samo u zemljama u kojima je španjolski službeni jezik nego i u onima u kojima se sve više govori poput SAD-a ili Rumunjske u kojoj je hispanistika vrlo jaka.
U Mostu sam počela surađivati 2003. godine kad su se glavni i izvršni urednici Srećko Lipovčan i Davor Šalat odlučili za novu koncepciju časopisa za međunarodne književne veze DHK-a. U uređivačkoj politici te dvojice urednika, hrvatska književna produkcija sve je više bila zastupljena u prijevodima tekstova naših suvremenih autora na španjolski jezik. U Mostu su u mome prijevodu na španjolski objavljeni ulomci iz romana ili pripovijesti Pavla Pavličića, Mire Gavrana. Zvonimira Baloga, Stjepana Čuića, Davora Velnića, Josipa Mlakića i drugih, te poezija više od trideset autora – primjerice, Dragutina Tadijanovića, Slavka Mihalića, Ante Stamaća, Joje Ricova, Tomislava Marijana Bilosnića, Božidara Petrača, Mate Ganze, Maje Gjerek, Diane Rosandić, Diane Burazer, Ljerke Car Matutinović, Ružice Cindori itd.
Zahvaljujući Mostu/The Bridgeu ili El Puenteu, na španjolskome govornom području objavljene su četiri knjige izbora iz suvremene hrvatske poezije – godine 2007. u suradnji s bolivijskom nakladničkom kuću Correveydile kojoj je na čelu književnik Manuel Vargas, objavljen je izbor od deset pjesama desetero hrvatskih pjesnika među kojima su primjerice Ante Stamać, Davor Šalat i Diana Burazer; 2010. u Meksiku smo objavili još jedan izbor od po deset pjesama desetero pjesnika naslovljen Bajo la ceniza del antiguo fuego (tu su među ostalima zatupljeni Luko Paljetak, Dunja Detoni Dujmić, Lana Derkač i Diana Rosandić), a iste godine u biblioteci Most objelodanjen je izbor od deset pjesama 25 pjesnika. Godine 2012. u Salamanci je objelodanjena knjiga Dulce Libertad, izbor iz poezije dvanaestero suvremenih hrvatskih pjesnika među kojima su Ružica Cindori, Stjepan Šešelj i Boris Domagoj Biletić) .
Most se šalje na mnogobrojne adrese u Španjolskoj i zemljama Latinske Amerike. Ja sam ga predstavila u Čileu, Meksiku, Boliviji, Španjolskoj, Urugvaju, Paragvaju, Argentini, Australiji, Kolumbiji…
Mnogi su se hispanoamerički i španjolski intelektualci o našemu časopisu izuzetno pohvalno izražavali. Naravno, oni mogu pratiti tekstove i na engleskome, ali ih uvijek jako razvesele oni na španjolskome.
Upravo zbog toga odlučili smo napraviti ovu panoramu po mome mišljenju izvrsne suvremene hrvatske poezije u kojoj su zastupljeni zaista vrhunski autori iz čitave naše zemlje: Istre, Dalmacije, Podravine, Slavonije, Zagorja, Zagreba… Svatko je zastupljen s po sedam pjesama jer smatram da je to dovoljan broj da se neki nakladnik odluči za objavljivanje pojedinog autora.
Prvi su se odlučili Rumunji – nakon „Tigra“ Tomislava Marijana Bilosnića ove će godine objaviti izbor od sedam podravskih pjesnika u španjolsko-rumunjskom izdanju. Zanimanje za objavljivanje desetak autora iz ovoga broja pokazale su i dvije nakladničke kuće – jedna iz Kolumbije, druga iz Španjolske. Od pojedinačnih autora, krajem prošle godine u Meksiku je objavljena zbirka poezije Veselka Koromana „Ja putnik“, u Čileu postoji zanimanje da se objavi izbor pjesma Borisa Domagoja Biletića; Tomislav Marijan Bilosnić je postigao priličan uspjeh u Španjolskoj.
Neke od pjesama iz ovoga izbora već su objavljene na poznatome španjolskome portalu Crear en Salamanca – radi se o poeziji Ivana Goluba, Marka Gregura, Dunje Detoni-Dujmić, Ernesta Fišera, Tomislava Marijana Bilosnića i Ivana Hercega. U Čileu su pak na portalu pjesnika i akademika Andresa Moralesa Milohnića objavljene pjesme Ivana Babića, Krešimira Bagića, Božidara Brezinščaka Bagole, Nikole Đuretića, Božice Brkan, Nede Mirande Blažević, Lane Derkač, Maje Gjerek Kušenić, Ernesta Fišera, Slavka Jendrička i Milana Frčka.
Sretna sam što mogu doprinijeti promidžbi naše književnosti u svijetu koji volim i koji je na neki način moj drugi dom. Pedeset autora zastupljenih u ovome broju Mosta smatram izuzetnima i zaista uživam kad vidim da se moj izbor cijeni i da za našu poeziju postoji zanimanje… Hvala vam, dragi pjesnici.”
Tribinu je vodila Lada Žigo Španić, a odabranih desetak pjesama čitala dr. Lovrenčić, pa sam i ja imala čast čuti na španjolskome svoju pjesmu Dječak i javor, El niño y el arce.
Književni nas Most, kao jedan od rijetkih mostova poslije političkih proturječnosti posljednjih mjeseci u nas, vraća izvornoj ljepoti i značenju te riječi.
Piše Božica Brkan
Poveznice
http://www.bozicabrkan.com/mostthe-bridge-objavljuje-50-recentnih-hrvatskih-pjesnika-na-spanjolskom/
http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/zeljka-lovrencic
20160403 – 20160404
Tradicionalni susret Lirika Velikog petka u srijedu 23. ožujka 2016. u Društvu hrvatskih književnika predstavila je novije hrvatsko pasionsko pjesništvo kao izbor iz stvaralaštva pjesnika nagrađenih na trienalnim književnim natječajima Pasionske baštine o njezinoj 25. obljetnici. Svojevrsni izbor izbora, uz objavu ovogodišnjih pobjednika natječaja DHK i Pasionske baštine, potpisuje predsjednik DHK Božidar Petrač, a pjesme Daniela Načinovića, Denisa Peričića, Božice Jelušić, Gojka Sušca, Tomislava Milohanića, Drage Čondrića, Tomislava Marijana Bilosnića, Tomislava Žigmanova i Božice Brkan čitali su dramski umjetnici Dunja Sepčić i Joško Ševo.
Među odabranim i izvedenim pjesmama su i četiri pjesme (na kekakvici) Božice Brkan iz nagrađene zbirke Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013., inače objavljene u Maloj knjižnici DHK (s geslom posvećujem/ naraštajima rođenim pedesetih/ dvadesetoga stoljeća/ izgubljenima u bespućima/ između socijalizma s ljudskim/ likom i/ humanoga kapitalizma i/ postkapitalizma/ posvećujem posebice hrvatskim/ tekstilcima nekadašnje vesne/ križanke goričanke kamenskoga/ nade dimić savremene žene/ čateksa krateksa varteksa rio/ rijeka modne konfencije osijek/ tekstilnog kombinata zagreb i /drugih):
postaja IV: a vuzem nikak dojti
postaja XIII: tramvajom od postaje do postaje
postaja XV: molitva matere kristušove
postaja XVIII: pet ran
