Glavonošci u parku u Malinskoj – umjesto kave 20. srpnja 2017.

Današnji dan, dan sv. Apolinara, Dan je općine Malinska-Dubašnica. Dakako da se slavi naveliko, klasično od mise do vatrometa. Ne sudjelujem u tome, ali moram ispričati kako se meni najviše dopada Park glavonožaca koji se, natrapah na tekstić u Nacionalu, broj 1004., 18. srpnja 2017., danas također prigodno otvara.
Što se mene tiče, on je odavno otvoren i prigrljen, pogotovo jer je jedan krak Mrkača, prve od triju skulptura, od prošle godine uglačan od dodira poput nožnoga palca Grgura Ninskog u Splitu. Netko krakove, osobito jedan, dodirne za sreću, a netko da se ponovno vrati u lijepi krčki gradić u kojem domaći godinama misle kako da ga uljepšaju i sebi za život i za svoje goste. Hortikultura ne vrišti nego je skromna, ali njegovana, a osobito mali parkić na rivi u središtu, kamo postaviše i skulpture triju glavonožaca poput triju životnih postajica i zahvala trima bićima iz svoga mora, hranitelja otočana, Bodula. Navodno će postaviti i ploču sa zoološkim i morfološkim podacima o svakoj jedinki.

S Mrkačrm akademskoga kipara Gorana Cirkvenija / Fotografija Miljenko Brezak
S Mrkačem akademskoga kipara Gorana Cirkvenija / Fotografija Miljenko Brezak

Osim Mrkača, kako zovu hobotnicu, postaviše Sipu i Jadransku lignju izlivene u bronci. Iz Nacionala doznajem kako je autor nenametljivih skulptura akademski kipar Goran Cirkveni iz Zagreba, a prema ideji načelnika Roberta Kraljića. Taj sklad umjetnosti i zelenila s morem u pozadini kao nenametljiva izložba na otvorenom jednostavno poziva da je vidite i dodirnete. I usput vidite što se tu još ima vidjeti, da prošećete, osvježiti se u Beleci, Malini, kod Goge, Mie…

Sa Sipom akademskoga kipara Gorana Cirkvenija / Fotografija Miljenko Brezak
Sa Sipom akademskoga kipara Gorana Cirkvenija s morem u pozadini / Fotografija Miljenko Brezak

Kad smo pri osvježenju, uz ove glavonošce meni ide i inspirativna, upravo sjajna gastroumjetnost: hobotnica na salatu ili na hvarski, ispod peke, u crnom vinu, s krumpirom; sipa u crnom rižotu, može i u kombinaciji s bijelim, ali i bez njega; lignja punjena ne pršutom nego, recimo crvenim radičem kao u njivičkoj Rivici, gdje smo je prije otprilike dvadeset godina tako snimili za Vegetin TV serijal Male tajne velikih majstora kuhinje, ili pak umido s palentom.

S jatom jadranskih lignji U bronci / Fotografija Miljenko Brezak
S jatom jadranskih lignji u bronci / Fotografija Miljenko Brezak

Post scriptum

Neću propustiti dodati kako su u Malinskoj u svome parku skladno zadržali i obnovili spomenike svima svojima poginulima, bilo pod crvenom zvijezdom bilo pod hrvatskim grbom. Odudara jedino još uništeno i (godinama!) polusrušeno Haludovo te nekoliko radničkih odmarališta iz prošlih vremena kao spomenik nečemu posve drugome, očigledno izvan nadležnosti vrijednih Malinskara, gdje su i glavonošci odnosno mrkači, sipe i lignje nadnaravno veliki i prijeteći.

Virtualna psovka nokautirala taewondo – umjesto kave 27. lipnja 2017.

Osim naših mjerodavaca koji poduzimaju mjere, društvene mreže čitaju i sportaši. Tako sam barem pročitala u Sportskim novostima od 26. lipnja 2017., novinama koje inače nisu predmet mog interesa nego su mi pružene na kavi ciljano zbog vrlo zanimljiva člančića sa zadnje stranice o tome kako je Međunarodna taekwondo federacija oliti World Taekwondo Federation samo dan uoči svjetskog prvenstva u Koreji odučila promijeniti službeni naziv izostavivši posljednju riječ kako joj kratica ne bi – psovala.

WTF = What the fuck psovka je koju ciljano koristim u lijepoj literaturi, u pjesmama i prozi čisto iz stilističkih razloga, iz usta mlađih likova, jer osim u literaturi ne psujem ili psujem stvarno rijetko. Ali, vidim časni i neustrašivi borci na strunjači ustuknuli su pred internetskom masom, pred globalnom poštapalicom, prostaklukom. WTF! Nije mi to lako pojmiti, jer kod nas to ide drugačije, manje sportski: ili zaustavite Reuters ili uhitite Internet.

 

20170627

Joško Sindik, nepoznat mi «rijedak blizak čovjek» – umjesto kave 21. lipnja 2017.

Knjigu Put ratnika i druge pripovijesti (nakladnik Ogranak matice hrvatske u Kutini, urednik Dražen Kovačević) zapravo nije dočekao: objavljena dva dana prije njegove smrti 3. svibnja 2017., pa tako u bilješci o autoru stoji samo da je Joško Sindik rođen 9. ožujka 1965. u Dubrovniku, a po završetku studija stalno živi u Zagrebu. Doktor znanosti s područja kineziologije kineziologije, a po temeljnoj struci profesor psihologije, povezao je te svoje dvije prve ljubavi: kineziologiju i psihologiju. Dobitnik je više priznanja za postignuća na području primijenjene psihologije (Marulić, Hrvatsko psihološko društvo, 2003.), i predškolskog odgoja i obrazovanja (godišnja Nagrada Ivan Filipović, 2006.). Objavio je više od 350 znanstvenih i stručnih radova.  Uz različite sportove bavio se i književnošću. Pisao je kratke priče, pjesme, eseje i drame objavljujući ih u časopisima, zbornicima i antologijama. Dobitnik je i nekoliko nagrada. Objavio je šest samostalnih knjiga pripovijesti, aforizama, drama i pjesama: Proza (1986.), Nad provalijom (1991.), Preokret (1993.), Kruhovanje i kamenovanje (1994.), Još jedan put (2008.), Lik iz drugog filma (2009). i Put ratnika i druge pripovijesti (2017.). 

Naslovnica posljednje Sindikove knjige
Naslovnica posljednje Sindikove knjige

Uz Biserku Goleš Glasnović i Ivu Lučića imala sam priliku preko urednika Dražena Kovačevića potkraj veljače recenzirati rukopis nastao 2016. Uz naknadnu spoznaju da je nastao u neizlječivoj bolesti još dobiva na snazi. Tada sam radno pribilježila kako mi 71 tekst iz rukopisa Put Ratnika nisu priče, kao što su mi najavljene, nego više kratka proza, čak bliskije pjesmi u prozi nego priči. Poetske su i filozofske.

Osobito mi se svidio Ratnik, toliko da sam čak predlagala da se izdvoje 63 kratke proze u posve samostalnu knjigu. Jer iako izgleda omanja, sadržajem je velika, snažna, zabilježila sam, misleći kako drugi dio odmaže Ratniku, koji je sadržajno i stilski zaokružen. Izuzetno zreo. Te male proze, poetske su filozofske, za citirati negdje (čak i na bočici vode!), traktati, razglabanja, pričanje, ali ne i priče, oblikom modernistički, sadržajem tako drevni (doživljaj!).

Recenzija objavljena u knjizi
Recenzija objavljena u knjizi

Tko je Ratnik? Nadratnik ili Čovjek kakvi su danas izuzetno rijetki, kojem je ljudskost, junaštvo i čojstvo namisli, posve drugačije osobine od danas ooćeprihvaćenih. Valjačo bi se udubiti u njegovu Bitku i Borbu, strategiju i taktiku.

Nije teško pratiti govor visok, uznosit, pomalo starinski, taman da se čitatelj uljulja u to, da razmisli, pa se ponovno vrati na niži, stilistički gledano, kao podmetnut. Lepeza osjećaja koji u današnjici nisu u modi, koji su prezreni, omalovažani (Ratnik duboko osjeća, premda izgleda hladan (O pokazivanju osjećaja)), dvojbeno koliko je mačistički (kao i svaki pravi muškarac, Ratnik pokazuje osjećaje u četiri oka i četiri zida. (O pokazivanju osjećaja)).

Snažniji je ako ga čitam bespolno, iako se ne može mimoići čitanje s pogledom na način ratovanja pruskoga generala Carla von Clausewitza, O ratu/ Vom Kriege, ali je moćnija i primjerenija usporedba s kineskim strategom, ali i filozofom otprije gotovo tri tisućljeća Sun Tzuom i njegovim Umijećem ratovanja. Razmišljanja Sindikova Ratnika primjenjivija su šire od rata, baš kao i Sun Tzuova i vrijedi ih očitavati i kao svaku plemenitu borbu vrijednu isto takvoga cilja, pogotovo u 21. stoljeću, te iščitavati kao svakidašnje duhovno poticajne, iscjeljujuće literarne mantre.

Kako ne znam što bih odabrala za čitanje, izvlačim tek nešto. S napomenom da ako kad naiđete na tekst Joška Sindika, obratite pozor. I, da, proguglajte ga – Joško još živi.

JOŠKO SINDIK
O NEMINOVNOSTI RATOVANJA

   Rat je neminovan, čak i kad užasno nastojimo živjeti u najvećem miru. Premda zvuči paradoksalno, Ratnik ne voli ratove. Ne voli sijati zlo, kad može sijati dobro. Ali kad na putu dobra treba pobijediti mračne sile, nema mjesta za sentimentalnost.

JOŠKO SINDIK
O POBJEDAMA I PORAZIMA

   Pobjeda ili poraz?! Ratniku je gotovo posve svejedno. Pobjede raduju, i nedvojbeno govore o dobru oružju, dobroj borbenoj taktici, dobroj tehnici borbe ali možda i o zbiru sretnih okolnosti. Porazi donekle ostavljaju osjećaj praznine: ali i oni mogu biti produkt snage i opreme protivnika, ili nenaklonjenosti Fortune. Zato Ratnik u biti ne brine za goli rezultat bitke, nego za samu borbu. Boriti se znači pobijediti, a boriti se smanjenom žestinom ili odustati predstavljaju pravi poraz.

   Ratnik zna gubiti i ne pokušava umanjiti važnost poraza. Jer poraz može biti suočenje s vlastitim granicama, ali i poticaj za pobjede. I što je najvažnije, nakon vidanja rana i erupcije produktivnog bijesa, Ratnik se uvijek odmah vraća u borbu.

JOŠKO SINDIK
JEDNOM OD RIJETKIH BLISKIH LJUDI (čitano na ispraćaju) 

Kao i obično
Rijetko
Upoznajem
Rijetke bliske ljude

Još rjeđe
Oni imaju i slično
Područje zanimanja
Primjerice umjetnost

Naravno s različitim
Ishodištem  i stremljenjima
Iskustvima i poukama
Ali bliskom etikom

Raduje me pomisao
Da još netko
Zna s lakoćom razlučiti
Umjetnost od imitacije
Umjetnika od umjetnosti

Ali i prepoznati
Neposrednu povezanost djela
I čovjeka bez odijela
U opet rijetkim koincidencijama
Kao što je moja
Veličanstvena malenkost

 I zato se nadam
(Premda na to nemam pravo)
Da će razumjeti o meni
Također rijetko shvatljive činjenice 

Da ne pripadam
umjetničkim krugovima
Premda volim pisati
I voljeh čitati
To znam i ja i oni

Nemam puno zajedničkog
Ni sa sportašima
Premda i na ovaj način
Uživam provjeravati
Realitet mog fizičkog bivstva 

U okružju znanstvenika
Posjedujem uvredljivu ležernost
I slobodu promišljanja
Što ne može skriti
Ni pedantna sistematičnost
Niti jasnoća zaključivanja

Svaki mladalački pokušaj
Pretjeranog pripadanja
Bilo kojoj od opisanih
I neopisanih zajednica
Završavao je
Nekad strašno tužno 

Međutim sada je već u startu
Gazirano jasno
I meni i njima
Da sam ja lik
Iz jednog drugog filma
S nepoznatim redateljem
I posljedično neizvjesnim scenarijem

Makar sam siguran da bi ljudi
Koji rado piju vina na promocijama
Domjencima i otvorenjima
Te primjerice grickaju fritule

Bitno drugačije reagirali
U odnosu na nekoć
Zbog odijela, izbrijanosti
ili visoke znanstvene titule

Budući da je cijena već plaćena
Meni je osobno
Iznimno važno
Ostati onaj dječak
Kojem nikad nije bilo
Ni previše mokro ni dovoljno vruće
Za igrati se loptom ispred kuće

I koji je pisanjem
Pronašao nepogrešiv način
Da stavi točku
Na osobni kenozoik
(A za nekog posve
Običan trenutak) 

Godinama je tuge sve manje
A bijesa sve više
I sve me manje zbivanja
Iznenađuje, raduje i čudi 

Stoga izražavam posve suzdržano
Realno i iskreno zadovoljstvo
Što upoznah malo bolje
Jednog od rijetkih
Bliskih ljudi

20170620 – 20170621

Branki Primorac već drugi Mato Lovrak – umjesto kave 5. lipnja 2017.

 

Mi smo čitali Vlak u snijegu i Družbu Pere Kvržice, a naši unuci čitaju novoga Matu Lovraka odnosno nove romane za djecu, slavni lektirni Maturalac i Moj brat živi u kompjutoru iz ne pera nego računala Branke Primorac.

Branka Primorac / Fotografija Božica Brkan
Branka Primorac / Fotografija Božica Brkan

Prvi je roman nagradu Mato Lovrak dobilo 1993. godine, a najnoviji prošloga petka u Lovrakovu Velikom Grđevcu. Za prvi je bilo prijavljeno šest djela, a ove godine ocjenjivački se sud morao udubiti u čitanje čak 26 naslova, najviše dosad.

Naslovnica najnovijega romana Primorčeve
Naslovnica najnovijega romana Primorčeve

Povjerenstvo (predsjednik prof. dr. sc. emerit. Stjepan Hranjec i članovi Lovorka Pralac, prof. dr. sc. Dubravka Težak) ističe intrigantan sadržaj, jer se radnja događa 2071. (ne 2017.!) u obitelji u Gorskom kotaru gdje se djevojčica Katarina zaželjela brata jer ih je u kući pet sestara, od kojih su tri posvojene. Za 11. rođendan želja joj se ostvaruje ali tako što joj brat izlazi iz tekućeg kristala s računalskoga ekrana. Čitatelj je zbunjen jer mu nije jasno je li posrijedi robot, računalni program ili čovjek. On je nezavršeno tehničko dijete koje njegov tvorac nije posve programirao pa u kući čini razne nepodopštine. Poslije mnogih događaja između dva svijeta, stvarnoga i virtualnoga, onoga računalnog, Katarinin otac reprogramira dječaka tako što će mu dati što više impulsa iz živčanog sustava svoje djece. Tako obnovljen čitat će vaše misli svjestan da ga razumijete i volite

Naslovnica omiljenoga Maturalca
Naslovnica omiljenoga Maturalca

Nije vam druge, nego čitajte, bilo sami, s djecom ili s unucima. A Branka, moja dvostruka kolegica po peru, i novinarskom i književnom, piše dalje i razmišlja o prijevodu i na španjolski, jer joj unučad živi u Madridu.

 

20170605

Opcija – umjesto kave 1. lipnja 2017.

Uočila sam na Žitnjaku uz Slavonsku ili ono što je bio eutoput jumbo plakat na kojem je stajalo u dva reda otprilike nama MOST nije opcija. Pomislila sam odmah tko bi to mogao imati toliko hrabrosti za takvu političku nekorektnost , a onda uočila zdesna potpis PLIDENTA. Inače moja pasta za zube. Metastaza kreativnosti i duhovitosti, učinilo mi se. Htjela sam pofotkati kreaciji koju nisam vidjela nigdje drugdje, ali kako nam se žurilo nismo se mogli vratiti.

Vozimo se danas, izdaleka otvaram prozor, namještam fotić, a plakat – ispario. E, svašta. Nije potrajao ni između prvoga i drugoga izbornog kruga. Jeste li igdje drugdje vidjeli taj plakat ili je to bio jedan jedini samo na koji dan? E, to je politička nekorektnost i demokracija. Zato i imamo loše zube.

20170601

Dodajem od jučer vrlo sličnu opciju s prosvjeda za reformu obrazovanja, koju sam uočila tek jutros: Hrast je u školi dobar samo za parket.

20170602

Suvenirski bobuli iz Malinske – umjesto kave 31. svibnja 2017.

Već smo gotovo punotljetni s ljetima u Malinskoj. Iako su meni ljepša i proljeća (ciklame u našoj umici!) i jeseni. Svibanj na prijelazu u lipanj sav pršti bojama i mirisima. Jako se trude, pa sad punom parom, prije sezone, dobro možda i rije drugoa izbornog kruhga, dovršavaju vrtić, letnicu uz more, uređivanje plaž kod mojega drveta itd.

Cijeli se bobuli drže zajedno / Fotografija Božica Brkan
Cijeli se bobuli drže zajedno / Fotografija Božica Brkan

Mislila sam da sam krčki stol svladala detaljno. I rječnikom. Oduševljava me, ne nova, ponuda gotovih, cijenom prihvatljivih raznovrsnih običnih, svakidašnjih jela za gablec Trgovine Krk, a pogotovo kad taj dio nazovu – Maneštricom.

Trga se lako svaki sam / Fotografija Božica Brkan
Trga se lako svaki sam / Fotografija Božica Brkan

Kadli, otkrijem da se peciva koja se drže zajedno zovu bobuli. Kruh bobuli. Poslikam to što se može jesti u svako doba dana, uza slano i slatko, pa u arhivu otkrijem da sam to već fotkala i 2015. Sad se, jer meni je i to ljeto na moru, spremam kopati po nazivu, sastojcima… Po svojoj madeleine s okusima i mirisima Malinske.

 

20170531, Malinska

I češnjakom protiv političkih uroka – umjesto kave 19. svibnja 2017.

Ne računajući profesionalne novinarske i književničke organizacije, ne sjećam se kad sam bila i jesam li uopće bila na nekom izbornom skupu. A sinoć sam otišla na jedan čak u Sisak i vratila se, i na vlastito čuđenje, puna pozitivnih osjećaja. Baš kao što su pozitivni bili ljudi koji na izbore u Županiji sisačko-moslavačkoj izlaze kao nezavisna lista prof. dr. Vladimira Čavraka s podrškom više stranaka.

Kandidat za župana Vladimir Čavrak s kandidatkinjama za dožupanice Stanislavom Jerković i Slavicom Moslavac / Fotografija Miljenko Brezak

Župan s rješenjima, njegov je slogan. Uostalom, čovjek na zagrebačkome Ekonomskom fakultetu predaje markoekonomiju i ekonomiju lokalnoga razvoja i dojadilo mu, nasuprost šume raskošnih predizbornih plakata, gledati svakidašnju učmalost, letargiju, inertnost te da njihova županija, nakon propadanja i u ratu i u poraću, po svim objektivnim pokazateljima bude na hrvatskome začelju.

Kandidati i gosti – puna dvorana / Fotografija Miljenko Brezak

Kao branitelj nije se borio za takvu Hrvatsku kao ni brojni njegovi suborci koji ga podržavaju. Na njihovoj nezavisnoj listi, koja nema veze s Mostom, pola je muškaraca i pola žena, ima i umirovljenika, zanatlija, direktora vlastitih firmi, radnika nekadašnjih velikih propalih poduzeća, zatim mladih ljudi sa svježim diplomama, ali uglavnom nezaposlenih. I nitko se ne predaje! Uglavnom se dosad nisu bavili politikom, ali im je dosta i da se politika bavi njima. Ukratko, glavnina su, kako reče profesor Čavrak, karijerno i osobno ostvareni ljudi.

Slavica Moslavac: zdravica za uspjeh / Fotografija Miljenko Brezak

Poput moje prijateljice kandidatkinje za dožupanicu Slavice Moslavac, profesorice s moslavačkoga dijela županije, koja ističe važnost kulture koju cijeli život praktično i kreativno održava stvarno živom. Koja i od ničega, osvjedočila sam se, umije stvoriti nešto. Nju sam došla podržati moralno, kad joj već (teritorijalno!) ne mogu dati svoj glas u izborni sandučić. A rado bih joj darivala i cijeli vijenac češnjaka, kao što je ona kao etnologinja darivala potencijalnome županu i svojoj volonterskoj ekipi protiv (političkih) uroka.

Slika za uspomenu / Fotografija Miljenko Brezak

20170519

link

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-26-srpnja-2016-slavica-moslavac-ili-ime-je-znamen/

http://oblizeki.com/vinorel-ili-bouquet-vina-iz-crteza-10716

http://www.bozicabrkan.com/predstavljanje-knjige-oblizeki-moslavina-za-stolom/

http://oblizeki.com/prica-o-kruhu-%E2%80%93-izlozba-kao-povod-za-blagdanski-izlet-u-proslost-i-pecenje-obrednoga-kruha-4372

http://oblizeki.com/zepce-u-ozracju-duhovnoga-i-zemaljskoga-kruha-16080

http://www.volimivanic.info/vrtanji-i-kovrtanji-na-blagoslov-o-uskrsu