Oltarnik – Umjesto kave 10. svibnja 2018.

Uoči početka čitanja poezije: stol ukrašen dvama drenovačkim ponavcima / Fotografija Miljenko Brezak
Uoči početka čitanja poezije: stol ukrašen dvjema drenovačkim ponjavama / Fotografija Miljenko Brezak

Ne sjećam se kad sam se vozila vlakom. Ne računajući jednu-dvije vožnjice u kojoj ne dospiješ ni sjesti a već si stigao od Zagreba do Dugoga Sela, možda prije petnaestak godina na jednodnevnom izletu od Kölna do Amsterdama i natrag. A sad se lijepo vozimo iz Zagreba u Vinkovce, pa za tri dana natrag. Baš lijepa vožnja. I gledanje kroz prozor. I zaboravljeni krajolici. Druga perspektiva.

Pred knjižnicom: Goran Pavlović, Diana Burazer, Đuro Vidmarović, Božica Brkan i Siniša Matasović / Fotografija Miljenko Brezak
Pred knjižnicom: Goran Pavlović, Diana Burazer, Đuro Vidmarović, Božica Brkan i Siniša Matasović / Fotografija Miljenko Brezak

Između toga nas petnaestak pjesnika (ja prvi put!) bilo je na 29. Pjesničkim susretima u Drenovcima. Dakako, i u Vinkovcima, Vukovaru i cijeloj Cvelferiji, što po knjižnicama, što po školama i domovima kulture, a što po prirodi. Da vidimo žitna polja – iako ne daju Slavonci da budu samo žitnicom u vrijeme kada nitko nije bez kruha – gdje je to savski nasip onomad pukao i kako se od velike vode sačuvala na uzvisinici Skrovita Majka Božja Šumanovačka, kojoj se tu utječe oko 20.000 ljudi. Ako i niste vjernik, naći ćete mir u vlažnu zelenu hladu spačvanske šume, pod krošnjama cerova, bukava, grabova…

Na sredini stola spojena dva posteljna prekrivača / Fotografija Miljenko Brezak
Na sredini stola spojena dva posteljna prekrivača / Fotografija Miljenko Brezak

O pjesničkim nagradama do javnosti informacije su stigle i prije našega povratka, bar su trebale, što zbog poštovanja Poezije, a što zbog upornosti maloga mjesta na istoku Hrvatske, koje ne da da bude provincijsko i koje ne samo u 2015. godini, kada je takvom proglašena u zemlji, ima najbolju knjižnicu koja neposredno organizira rijetko dugotrajnu i priredbu kamo ne treba, kako to obično kažem, iako mi za to nije teško, putovati 800 ili 1500 kilometara da bi se pročitale jedna ili dvije pjesme.

Drenovačka šlinga / Fotografija Miljenko Brezak
Drenovačka šlinga / Fotografija Miljenko Brezak

Pročitasmo mnogo više vrlo različitoj publici. Uz završno sijelo, meni je najdraže gostovanje u Osnovnoj školi Davorin Trstenjak u Posavskim Podgajcima s otprilike polovicom njezinih ukupno 62 đaka. (Još mi je draže kad sam vidjela kako je ondje prije mene već bila moja prijateljica i kolegica književnica Branka Primorac!) Drago mi je što sam nakon pet godina ponovno susrela i Andriju Matića, jednoga od mojih svinjara i kulenara iz bivšega života s kojim sam surađivala godinama na Večernjakovoj Kulenijadi, istraživanjima i zaštiti toga slavonskoga autohtonog proizvoda. Sad ga upoznah kao predsjedatelja drenovačkoga Duhovnog hrašća, koje dodjeljuje nagrade pjesnicima, mladima za prvu knjigu, i to u rukopisu za tisak, a starijima za ukupni doprinos.

Lijep starinski ručni rad iz ormara izvučen za pjesnike / Fotografija Miljenko Brezak
Lijep starinski ručni rad iz ormara izvučen za pjesnike / Fotografija Miljenko Brezak

Mogla bih pripovijedati o uzornom selu, nazvanome po drijenku, koje je mnogo više od sela, o odličnom povlačenju novca iz europskih fondova, o poljoprivrednim i turističkim razvojnim mogućnostima i vožnji pjesnika do Vinkovaca i natrag do prvog hotela, o fascinantnom organizatoru ravnatelju knjižnice Goranu Pavloviću

U knjižnici u Drenovcima i stolci su za čitanje: pjesnici Diana Burazer, Siniša Matasović i Božica Brkan s domaćinom Goranom Pavlovićem / Fotografija Miljenko Brezak
U knjižnici u Drenovcima i stolci su za čitanje: pjesnici Diana Burazer, Siniša Matasović i Božica Brkan s domaćinom Goranom Pavlovićem / Fotografija Miljenko Brezak

Sentimentalno se usredotočujem na ručni rad kojim je bio prekriven stol na većini naših čitanja. Sjedeći za njim i slušajući pučke pjesnike, uključujući i novosadske Hrvate te vukovarske pjesnikinje braniteljice, već prve večeri oduševljena ljepotom rada pofotkala sam bijelu čipku po sredini i po rubovima i ne videći prednjicu, fino tanko tkanje ukrašeno dodatnim raskošnim rupičastim motivima. Ganulo me: ljudi izniješe možda i najbolje što imaju pospremljeno po ormarima. Možda i od nečijega pomno spremanoga miraza. Osebušek! Kao otlarnik, pomislih. Osjetih se poštovano i počašćeno kao pjesnik, pa sam još pomnije i ja za njih birala svoj ručni rad. I morala sam zahvaliti što su kao rijetko tko poeziju, bar sam ja tako osjećala, uzdigli na otlar. Kao da smo razmjenjivali ljepotu, vjerovanja…

Na svečanom pjesničkom sijelu uoči čitanja: Božica Brkan, Diana Burazer i Nikola Đuretić / Fotografija Miljenko Brezak
Na svečanom pjesničkom sijelu uoči čitanja: Božica Brkan, Diana Burazer, Mirko Čurić i Nikola Đuretić / Fotografija Miljenko Brezak

Po završetku svečanosti iz publike mi je prišla skupina žena, pa dok smo mi pjesnici nakanili analizirati netom izgovorene stihove, one su imale potrebu objasniti mi, jer pjesnici otamo iz grada, iz Zagreba, to zacijelo ne znaju, kako  je to gore obična šlinga, a dolje riš(e)lje – načinjen  slavonskom rukom i izgovoren slavonskim naglaskom – te kako je to ponjava u osam špiceva skinuta s neke starinske drenovačke postelje na koju su se nekad slagala tri debeljuškasta pernata jastuka, pa se gore još ukrašavala jastučićem. Rasprava je krenula dalje u detalje s ponjávama i ponjavcima, i šlinganima i tkanima, te gdje se koje kako kaže, a završila je Tadijinim Visokim žutim žitima. Srca su nam stvarno kucala kao onomad njegov zlatan sat, ali i poput tambura, ako se ne varam, njihova srijemskoga štiha, rimama o romantičnim ljubavima i ponosnim Slavoncima. Nije ostalo samo u pjesmi: To je bilo vrijeme bajkovito, kruha masti s crvenom paprikom.

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/29-pjesnicki-susreti-drenovci-2018/

https://www.radiozupanja.hr/kultura/1288-zavrseni-29-pjesnicki-susreti-drenovci-2018

http://www.glas-slavonije.hr/362920/4/29-Pjesnicki-susreti

Kekavica Božice Brkan, emisija na HRT3 26. travnja u 21,20

Prenosimo http://hrtprikazuje.hrt.hr/359197/biljeske-o-jeziku

Bilješke o jeziku / 26. travnja na HRT3 u 21.20

Kekavica Božice Brkan

Književnica Božica Brkan o svojoj kekavici i svojim kekavskim temama

Kekavica je kajkavski govor kojim se govori (još uvijek) u dijelu Moslavine. Promovira ga hrvatska pjesnikinja, književnica, novinarka, blogerica, urednica, Božica Brkan.

Glas o kekavici pronosi svojim pjesmama, pripovijetkama, esejima. Napisala je i prvi moslavački roman na kekavici “Ledina”. Glavni likovi su žene iz obitelji Brkan od vremena doseljenja te obitelji u selo Okešinec do današnjih dana.

Kriška djeca Iz Društva Naša djeca Vladimir Nazor i Amaterskog kazališta Josip Badalić govore dramske tekstove i pjesme na kekavici koje je posebno za njih napisala Božice Brkan

Mlade i djecu uči kekavici duhovitim igrokazima i pjesmama s tematikom njezina djetinjstva iz 60-tih godina 20. stoljeća. O kekavici i Božici govore u emisiji Đuro Vidmarović,Ivan Brezak BrkanMarica KukorNada PosavecIvana Posavec Krivec i djeca iz amterskog kazališta “Josip Badalić” Križ.

Dio eksterijera snimljen u Križu

Scenaristica i urednica: Marija Vuković Siriščević
Redateljica: Tihana Kopsa
Snimatelj: Dražen Petrač
Montažerka: Irena Korpes

Kadrovi su snimani i na zagrebačkom Jarunu – nezaobilznom u životu Božice Brkan

Emisiju Bilješke o jeziku pratite i s pomoću multimedijske usluge HRTi.
*     *     *     *
Bilješke o jeziku stvarno su bilješke o različitim filološkim temama. Neke će biti zanimljive mnogima, a druge samo nekima. Meni su zanimljive sve jer govore o jeziku i o nevjerojatnome bogatstvu tema povezanih s njime, o iznimnim ljudima koji se jezikom bave s različitih znanstvenih gledišta. Počet ćemo s našim hrvatskim standardnim jezikom. Mnogi pitaju zašto materinski jezik uopće treba učiti kad svi znamo govoriti i svi se razumijemo. Doista, jezik kojim smo progovorili i naučili znamo. To je jezik naše uže zajednice, no jezik šire zajednice treba učiti. On je naš opći jezik, službeni, književni ili, kako se to u hrvatskome jezikoslovlju kaže, standardni , pojašnjava urednica emisije Marija Vuković Siriščević.

Audiozavršetak snimanja: autorica i urednica emisije Marija Vuković Siriščević i “tema” Božica Brkan

Fotografije sa snimanja priloga o kekavici Božice Brkan: Miljenko Brezak

Poezija s odojkom hranjenim mlijekom ili Pogled znutra v zutra – Umjesto kave 24. travnja 2018.

Na etnoimanju Večenaj u Goli dvije prijateljice i pjesnikinje, dvije Božice, Jeušić i Brkan kraj vetrenice kao sjećanja na istoimenu prvu zbirku pjesama Brkanove / Fotografija Miljenko Brezak

Još mamurnima od Noći knjige nije zgorega podvući crtu, sagledati stanje. Ma koliko nam svakidašnje crnilo zastire pogled, nekako se spašavam onom Zora puca, bit će dana Petra Preradovića čiju smo 200. obljetnicu rođenja proslavili jučer u Društvu hrvatskom književnika, odmah obilježivši i Dan hrvatske knjige u spomen na dan 1501. kad je Marko Marulić, Otac hrvatske književnosti, dogotovio Juditu. Zato je i Društvo hrvatskih književnika osnovano na taj dan 1900. Hrvatski sabor odlučio je o proglašenju Dana hrvatske knjige 1996., iako ni onda kao ni danas nisu mjerodavni baš ludi ni za knjigom, a još manje za književnicima i uopće umjetnicima ma koje fele, što se najbolje ogleda u financijskoj potpori.

Dobro ozračje sisačke Stihovnice i na fotografiji / Fotografija Miljenko Brezak

Međutim, a nadam se da ne griješim, čini mi se da se mi sami književnici međusobno podupiremo snažnije nego ikad. Umjesto oko bačene sve manje novčane kosti, klasičnoga divide et impera, nakon nekog vremena kao da smo se, jer valjda nam drugo i ne preostaje, usredotočili na svoju prirodu, bit, na – stvaranje!

Voditelji Pjesničkog maratona pjesnici Sonja Zubović i Ivan Babić / Fotografija Miljenko Brezak

Ovoga proljeća valjda samo vinari imaju više zajedničkih skupova, festivala, ocjenjivanja, ovoga i onoga, obilježavanja kojekakvih nagrada i sličnoga od nas. Da ih samo nabrojim, tekst bi bio poduži. Pjesnike uspoređujem s vinarima, jer ih najviše poznajem i znam koliko sami – kao i mi književnici – znaju uživati u rezultatima svoje kreacije, svome smislu i biti, dobrome vinu naime. Živjeli!

Pjesnički let: Božica Brkan i Ivan Babić na izložbi Stihotrona posvećenoj pjesnikinji / Fotografija Miljenko Brezak

A živjeli mi bogme i književnici i pisci, osobito pjesnici, pa i oni, kako bi rekao kolega Dražen Siriščević, koji će to tek postati, koji su našli svakojakih povoda – od Svjetskoga dana knjige i autorskih prava (jer se rodilo ili umrlo nekoliko velikana od Shakespearea dalje), Dana hrvatske knjige (od Marulića dalje), Noći knjige, Dana planeta Zemlje 23. travnja do redovitih tjednih i mjesečnih događanja – da neki tradicionalno već tko zna koji, a neki i prvi put organiziraju kod sebe doma druženje s čitanjem i slušanjem Lijepe Riječi.

Želimir Novak imao je čast da mu odlomak iz upravo objavljene zavičajne knjige pročita i gradonačelnik Nenad Panian / Fotografija Miljenko Brezak

Pretprošle sam subote bila na Stihovnici Siniše Matasovića u Sisku, u četvrtak na šestrosatnom 11. Pjesničkom maratonu Ivana Babića u Knjižnici Sesvete (s mojim Stihotronom!), u petak predstavismo knjigu u Gradskoj knjižnici Dugo Selo, u subotu smo već bili na 5. Pjesničkom susretu Rijeka, šuma, nebo u Piljenicama Đure Vidmarovića s predstavljanjem dvije knjige i čitanjem poezije (Lonjsko polje!), u nedjelju na 1. Festivalu pjesnika od Varaždina do Đurđevca (Drava!) Pogled znutra v zutra Božice Jelušić, koja i umorna ispisuje na Fejsu: Samo pozitiva! A da ne nabrajam što još sve slijedi.

Kolektivna “vatrogasna” u Piljenicama ispred Pakre / Fotografija Miljenko Brezak

Osobito me veseli što ne odustajemo. Od Poezije! Polemizira se katkad ironično, a katkad i bolno, o tome kome je dato (i koliko), a kome (uopće) nije (od love, talenta i ostaloga), ali se piše, čita, čita glasno, sluša strpljivo.

Za sjećanje s 5. pjesničkih susreta Rijeka, šuma, nebo: Alojz Buljan, Davor Šalat, Lana Derkač, domaćin Đuro Vidmarović, Božica Brkan i Miljenko Brezak / Fotografija Damir Smetko

Ne odustaje se! I uživa u Ljepoti, Kreaciji. I vlastitoj i tuđoj. Taj nam Osjećaj, Doživljaj, pozitivno zajedništvo u tome nasuprot svemu oko nas, nitko ne može niti oduzeti, a niti na to naplatiti porez!

S rijekom Dravom iza i razigranim psom Zorom ispred – samo pjesnici u Ješkovu na 1. susretu Pogled znutra v zutra / Fotografija Miljenko Brezak

K tome, jer to mnoge zanima, dodajem oblizek o tome što pjesnici kušaju uz poeziju. Uvijek se nađe neki sponzor. Doznala sam tako, recimo, da Sisak ima odlične ćevape, a Sesvete pekarnice, Repušnica naše moslavačke kolače, a Piljenice Udrugu Mlinarice koja bi komotno mogla kuhati i za svadbe…

Pjesnička sudbina i odojak nas veže i spaja/ Fotografija Miljenko Brezak

A kad se ne nađe sponzor, pjesnici se pokriju onime što i koliko imaju. I knjige i prijevoz i (s)koštu, što bi rekli moji kajkavci, nekako ne samo skromno pokriju sami, nego na zajednički stol donesu i plodove drugoga svog rada, od paprenjaka, vanili kiflica i gibanica, likera, soka i vina iz vlastita podruma do pečena odojka hranjenog mlijekom (27 kila žive, a 19,5 čiste vage!), istina ne ptičjim, ali uz neizostavnu grajovu šalatu, ciganski grah i nadahnuto preludiranje na cimbalama. A od toga je, mi se vidi, nekak mam bolši i Pogled znutra v zutra!

20180423

Link

http://www.bozicabrkan.com/stihovnica-sisacka-umjesto-kave-16-travnja-2018/

https://www.bozicabrkan.com/bozica-brkan-na-stihotronu/

https://www.bozicabrkan.com/zelimir-novak-ostrnjanski-u-prvom-licu-umjesto-kave-20-travnja-2018/

http://lipovljani.hr/ispovijed-pjesnickih-dusa-u-kapelici-i-uz-pakru-u-piljenicama/

Istanbulska – Umjesto kave 22. ožujka 2018.

Već tjednima izgleda kako nam je Istanbulska konvencija nacionalna tema bez premca. Upišete li u tražilicu istanbulska, Google će vam prvom navesti – Istanbulska nevjesta. Čak i danas, kad se Vlada odvažila poslati dokument Saboru na ratifikaciju. Nakon tolikih godina!

Iako gledam sapunicu, neprestano u njoj pronalazeći štogod i od nasilja protiv kojega joj se zalaže imenjakinja konvencija, ne mogu nam se načuditi. Ni uz dodatno tumačenje.

A što nam se čudim? To smo mi! Takvi smo mi!

20180301 – 20180322

U gostima kod Šenoe ili Šenoa nas veže i spaja – Umjesto kave 15. veljače 2018.

Uoči rođendana sjajnu mi je rođendansku proslavu u petak 9. veljače 2018. obilježila Jasmina Reis i Kuća Šenoa u Mallinovoj Zagrebu koju vodi, kako je to na Facebooku opisao i Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika i jedan od govornika te večeri kojoj je povod bio izlazak mojih dviju knjiga priča, Umrežene i Života večnoga.

Red Kućom Šenoa: Jasmina Reis, Đuro Vidmarović, Božica Brkan i Biserka Ipša / Fotografija Miljenko Brezak
Pred Kućom Šenoa: Jasmina Reis, Đuro Vidmarović, Božica Brkan i Biserka Ipša / Fotografija Miljenko Brezak

Dramska umjetnica Biserka Ipša nadahnuto je čitala ne samo pjesme, i štokavske i kajkavske, nego i priču Cohenove longplejke, za koju me je nadahnula upravo gospođa Jasmina, kojoj sam je i posvetila.

S književne večeri Đuro Vidmarović, Božica Brkan, Biserka Ipša i Jasmina Reis / Fotografija Miljenko Brezak
S književne večeri Đuro Vidmarović, Božica Brkan, Biserka Ipša i Jasmina Reis / Fotografija Miljenko Brezak

Izuzetno posvećenoj publici, među kojima je bilo i mojih Moslavaca iz Križa i Zagreba, Dugoselaca, mojih vjesnikovaca, kolegica s HTV i Radija Sljeme, glazbenica s kojima sam nekad nastupala čitajući pjesme i posve nepoznatih zaljubljenika u kulturu, prisjetila sam se i svojih – nisam ni mislila toliko brojnih – poveznica sa Šenoama.

Za uspomenu u Šenoinu naslonjaču, za radnim stolom: Božica Brkan i Jasmina Reis / Fotografija Miljenko Brezak
Za uspomenu u Šenoinu naslonjaču, za radnim stolom: Božica Brkan i Jasmina Reis / Fotografija Miljenko Brezak
Ispod Šenoina portreta: Božica Brkan, Đuro Vidmarović, Jasmina reis i Živana Morić / Fotografija Miljenko Brezak
Ispod Šenoina portreta: Božica Brkan, Đuro Vidmarović, Jasmina Reis i Živana Morić / Fotografija Miljenko Brezak

Od najstarije lektirne s Augustom od jednoga od prvih usvojenih gesla Budi svoj! do Magdina paprenjaka i sličnih detalja od njegova Zlatareva zlata i Seljačke bune u mojemu prvom romanu Lift, politička melodrama. Potom sam uz Ivanku Biluš bila recenzenticom Biskupova sladopeka Marije i Zdenka Šenoa 1993. Tek sam sada prvi sam puta vidjela fotografiju s predstavljanja u Hotelu Palace na kojem sam govorila, a knjiga slastičara Alojza i njegovih potomaka bila mi je dio teme o hrvatskim slasticama na Zagrebačkom festivalu slastica te predavanja o Zagrebačkim adventskim slasticama u Klovićevim dvorima.

Predstavljanje Biskupskoga Sladopeka u Hotelu Palace, 10. prosinca 1993.: Božica Brkan, Zlatko i Marija Šenoa te urednica Avenka Žurić (Fptografija Božicar Bilopavlović, presnimljeno)
Predstavljanje Biskupskoga Sladopeka u Hotelu Palace, 10. prosinca 1993.: Božica Brkan, Zlatko i Marija Šenoa te urednica Avenka Žurić (Fotografija Božicar Bilopavlović, presnimljeno)

Ne jednom sam pisala o baisser (beze!) korama kako ih je gospođa Marija u velikoj zdjeli potrgala i pomiješala s crvenim voćem. Sjajna ideja. Također smo gotovo u nastavcima više godina u Večernjakovu Vrtu surađivale na priči o biljci koja je sa svojim vlasnicima iz Vukovara bježala u izbjeglištvo, pa se rasađivala pelcerima i vratila doma opisama i napokon u mojoj političkoj kolumni Pogled odozdo u Večernjem listuVukovarska muškatla. Skromno smo se zasladili, nazdravili, čak i zapjevali uz stare Šepecove ploče.

Dio publike / Fotografija Miljenko Brezak
Dio publike / Fotografija Miljenko Brezak
Križ u Zagrebu: Željko Prce, Božica Brkan, Đuro Vidmarović, Jadranka Ivaković, Đurđa Arbanas, Ružica Bulava i Miljenko Brezak
Križ u Zagrebu: Željko Prce, Božica Brkan, Đuro Vidmarović, Jadranka Ivaković, Đurđa Arbanas, Ružica Bulava i Miljenko Brezak

Posebice sam se raznježila zasjevši za fotografiranje u Šenoinu fotelju i radni stol s izuzetno ljubaznom domaćicom gospođom Reis te nad tekstom u knjizi dojmova što ga je zaista drščućom rukom i briljantnim oštrim umom zabilježio akademik, monsignor, profesor emeritus, dr. znanosti Ivan Golub, dijamentor:

Razumijevanje kalinovečkih ijokešinskih spominjanja i bez riječi: akademik Ivan Golub i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Razumijevanje kalinovečkih i jokešinskih spominjanja i bez riječi: akademik Ivan Golub i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

 

Iz knjige dojmova Kuće Šenoa
Iz knjige dojmova Kuće Šenoa

Ove večeri
posvećene prisutnoj
Božici Brkan
pod drevnim krovom
Šenoinih dvora
pogled mi se nameće
na naslov knjige
“Božica Brkan
Život VEČNI
knjiga kajkavskih priča”
neka mi nečujno šapću
pjesmu moju Moje vjerujem
Dok smo mladi,
dok smo snažni,
najradije molimo:
Vjerujem u Boga Svemogućega
Stvoritelja neba i zemlje.
kad klecaju koljena,
nazire se druga obala molimo:
Vjerujem u Uskrsnuće tijela
i ŽIVOT VJEČNI.

Đuro Vidmarović i Ivan Golub / Fotografija Miljenko Brezak
Đuro Vidmarović i Ivan Golub / Fotografija Miljenko Brezak
Prijateljstvo od vjesnikovskih dana: jasmina reis, Željko Morić, Miroslava Medić, Božica Brkan i Živana Morić / Fotografija Miljenko Brezak
Prijateljstvo od vjesnikovskih dana: jasmina Reis, Željko Morić, Miroslava Medić, Božica Brkan i Živana Morić / Fotografija Miljenko Brezak

20180212 – 20180215

Video zapis:

U gostima kod Šenoe BOŽICA BRKAN Thumbnail image
 

linkovi

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-19-listopada-2016-otvorena-kuca-senoa/
https://www.facebook.com/djuro.vidmarovic/posts/1829410613737212?pnref=story
https://www.bozicabrkan.com/senoa-i-stap-grofa-janka-draskovica-umjesto-kave-14-prosinca-2017/
https://www.vecernji.hr/kultura/nove-knjige-bozice-brkan-njene-su-price-pravi-spomenik-malom-covjeku-1209542
http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=80619
https://www.bozicabrkan.com/bozica-brkan-o-zagrebackim-adventskim-slasticama-u-klovicevim-dvorima/

Moslavački kamen, drugi put – Umjesto kave 8. veljače 2018.

Početkom prosinca raspisala sam se o jednome moslavačkom kamenu na koji sam naišla boraveći u studenom na Koljnofskim književnim susretima u Petrovu Selu u Mađarskoj, mađarski Szentpéterfa.

Božica Brkan i Miljenko Brezak uz Moslavački kamen u Petrovu Selu u Mađarskoj

Opisala sam kako su nas i prije i poslije književne večeri domaćini iz Hrvatske samouprave predsjednica Ana Škrapić Timar, ravnatelj kulturnog doma Rajmund Filipovits, Andrija Handler i književnica i zamjenica glavne urednice Medijskog centra Croatica Timea Horvat odveli do spomen-kamena. Moslavačkoga, rekoše. Prošloga su ga proljeća, ispričaše nam, postavili posred sela dovezavši ga doslovce iz moje zavičajne Moslavačke gore, iz kamenoloma pokraj Kutine. Pomislih: Ma tko bi si dao toliko truda? Oslonivši se na informaciju Timee Horvat u Hrvatskom glasniku, napisah kako su projekt postavljanja kamena potpomagali Veleposlanstvo RH u Ugarskoj, Josip Mazurek, vlasnik IGM Moslavinakamen d.o.o. i klesar Imre Mészáros. A na kamen su uklesali:

“1546. lita prvi put spominju se Hrvati u Petrovom Selu. Turki su Moslavinu zauzeli 1545. lita, zato su se stanovniki preselili u Petrovo Selo, koje je pripadalo Varoškoj (Eberau) gospoščini, čiji su vlasniki isto Erdödijevi bili.”

Uz pet tona težak Moslavački kamen na imanju Kezeleovih: Dobrila Kezele, Božica Brkan, Bojana i Jenio Vukelić / Fotografija Miljenko Brezak

A onda smo se nedavno šmucali po Moslavini i na imanju Kezeleovih ponovno naišli na – Moslavački kamen. Uz njega marna ekipa Drage Kezelea za svoje i velike i malene goste poučno napisa:

“Moslavački kamen
Izložena stijena dolazi s Moslavačke gore iz kamenoloma Donji Miklouš pokraj Čazme i granitnog je sastava.
Granit je tip kiselih intruzivnih magnetskih stijena. Odlikuje ga masivost, čvrstoća i tvrdoća, zbog čega je raširena njegova uporaba kao građevinskog (tehničkog) i arhitektonskog (ukrasnog) kamena.
Ova stijena postavljena je u svrhu turističke promocije regije Moslavine. Dopremljena je u proljeće 2011. i teži oko 5.000 kg.

Žive u slozi, ne kao mačka i pas, s pogledom na Moslavinu s brijega obitelji Kezele u Šumećanima / Fotografija Miljenko brezak

Moslavačka gora
Moslavačka gora spada u stara ulegnuta gromadna gorja paleozojskog nastanka bogata rudama. Najviši vrh Moslavačke gore je Humka 489 m n. v.
Zbog krajobrazne i biološke raznolikosti 2007. godine Moslavačka gora je proglašena prvim regionalnim parkom u Hrvatskoj. Po značajkama biološke raznolikosti temeljna vrijednost Moslavačke gore su guste šume bukve, hrasta kitnjaka, graba, kestena, crne johe i breze.
Geološki Moslavačka gora (uz
Medvednicu, Psunj, Papuk i Krndiju) predstalvja najstarije gorje u Hrvatskoj, nastalo prije gotovo 500 milijuna godina. Građena je od eruptivnih i metamorfnih stijena. Spada u tzv. otočne gore jer nije fizički povezana s drugim uzvišenjima. U davnoj prošlosti bila je otok u Panonskom moru (susjedne gore bile su potopljene). Moslavina ima dugu tradiciju eksploatacije nafte (od 1854. godine) i može se svrstati među nastarije naftne regije svijeta.

Jenio Vukelić / Fotografija Miljenko Brezak

U rudniku betonitske gline u Gornjoj Jelenskoj nađeni su fosilni nalazi praslona i nosoroga stari oko 17 milijuna godina.
Na obroncima Moslavačke gore nađeni su trgovi naselja
Lasinjske i Vučedolske kulture koji potvrđuju naseljenost od vremena mlađeg kamenog doba. U starom Rimu ovdje se sade prvi vinogradi, a gora nosi ime Mons Claudius po rimskom caru Klaudiju. Iz srednjeg vijeka su sačuvani ostaci starih utvrda Garić grad, Košut grad i Jelen grad koji su služili za obranu od Turaka.”

20180114 – 20180207 

link

http://www.bozicabrkan.com/moslavacki-kamen-u-petrovu-selu-u-gradiscu-umjesto-kave-4-prosinca-201/ 

9. Koljnofski književni susreti

Poezija to go ili Sonja Zubović go, go! – Umjesto kave 30. siječnja 2018.

Uvijek nadahnuta i duhovita književnica Sonja Zubović pozvala me je 25. siječnja 2018. na snimanje na internetski Radio 808, jer njezin projekt Poezija to go prelazi u još jedno agregatno stanje. Bila je to izuzetna suradnja, doživljaj i provod sa snimateljem Gordanom Antićem i njegovim psom Iggyjem, koji nam je asistirao.

Božica Brkan kod Sonje Zubović / Fotorafija Miljenko Brezak

Prestigla me je Sonja i odmah potom na fejsu objavila fotke s toga čitanja poezije. Uz smajlića, jer prozva me božanstvenom(!?), uzvratih kako se 1. siječnja 2018. napunilo punih 50 godina kako mi je objavljena prva pjesma i uopće prvi tekst. Poeziju s prekidima objavljujem te odavno pišem, a i govorim, ali mi nikad nije predstavljala takav užitak i takvu radost kao sada. Svakako zahvaljujući i rijetkim ljudima poput Tebe i projektima poput tvojega Poezija to go u svim oblicima. Zahvaljujem Ti na podršci i poticajima u ovome vremenu koje sve čini protiv poezije i poetskoga te vezama koje strasno, ustrajno i nesebično uspostavljaš od lijepe riječi do čitatelja i slušatelja kojima je stalo do nje. Tko onda ne bi pisao!? ‬

Što je uopće Poezija to go? Sonja Zubović opisuje:

Skup je dinamičkih aktivnosti osmišljenih u cilju poticanja čitanja poezije za mlade i sve one koji se osjećaju mladima. Uz osobnu ljubav i strast prema poeziji ima i još jedna značajna dimenzija koja me pokrenula u osmišljavanje projekta pa ste mogli primijetiti da volim isticati kako je upravo poezija laboratorij jezika, a jezik je nukleus nacionalnog identiteta.

Sonja Zubović i Božica Brkan prije snimanja / Fotografija Miljenko Brezak

Projekt je prvotno u kolovozu 2015. zaživio na društvenim mrežama. Unatoč uvriježenim mišljenjima kako mladi ne vole poeziju, uvjerena u suprotno, samo valja otkloniti predrasude i približiti im je na primjeren način, Sonja je osmislila svoj projekt kojim je, uvjerena je, poezija dobila jednu sasvim novu razvojnu šansu u društvu. U određenim periodima profil Poezija to go na Facebooku pratilo je i do 23.000 ljudi, a to je u fizičkim okvirima usporedivo s gradom veličine Požege. Doduše, dodaje, sada društvene mreže potiču financiranje reklama pa je taj broj vidljivosti niži. No ni oko te činjenice se ne okreće svijet, jer se projekt ionako odvija na više dinamičkih načina.

Također od 2015. Sonja organizira i vodi povremena javna događanja Poezija to go – Druženja s pjesnicima, u okviru kojih su već do sada nastupili mnogi etablirani autori kao Enes Kišević, Darija Žilić, Davor Šalat, Ivana Šojat, Ivan Babić, Irena Matijašević, Lana Derkač, Ružica Cindori, Božica Brkan, Diana Burazer, Lada Žigo, Ljerka Car Matutinović, Miroslav Mićanović, Branko Čegec, Miroslav Kirin, Robert Roklicer, Ivan Herceg, Aleksandra Orlić, Livija Reškovac i mnogi drugi

Često volim naglasiti kako Bog voli živu riječ, ističe Sonja Zubović, a potvrdilo mi se to i prilikom tih druženja s poezijom i pjesnicima, jer su izuzetno lijepo posjećena. Unatoč kiši, kino dvorana Mueller uvijek je dupkom puna. To mi daje veliki osjećaj zadovoljstva, jer osjećam da radim nešto lijepo i dobro. Ostaje osjećaj divnih trenutaka, ali i trajni dokument vremena, jer svi takvi događaji ostaju trajno zabilježeni na internetu u obliku video snimki. Ti događaji nastavljaju svoj digitalni život, jer ih sve možete vidjeti recimo na you tubu pa možda će jednom biti zanimljivi studentima ili samo ljubiteljima književnosti. Moram napomenuti kako je za taj program pjesničkih tribina Tekston umjetnička organizacija i podržana u određenom financijskom iznosu i od Ministarstva kulture, na čemu sam neizmjerno zahvalna.

Nakon što su zaživjele pjesničke tribine druženja s pjesnicima u okviru višegodišnje suradnje s kolegama s internetskog radija 808 polako se iznjedrila nova ideja o radio emisijama. Zajedno smo pokrenuli ciklus radio emisija Poezija to go druženje s pjesnicima, govori Sonja. Krenuo je 29. siječnja 2018. i emitirat će se svakog ponedjeljka u 21 sat. Prvi gost bio mi je pjesnik Ivan Babić, slijedi Diana Burazer, pa redom da sada ne nabrajam dalje. (Javim kada slijede moji stihovi, op. BB).

Gordan Antić, Radio 808/ Fotografija Miljenko Brezak

Svaki put u emisiji je gost jedan pjesnik ili pjesnikinja, emisija je osmišljena tako da najviše prostora daje poeziji. Ona ionako najviše govori o nama. A autorska interpretacija jedna jedna je izvanvremenska dimenzija djela, a nekako mi se čini da radio dokida sve druge razne treme koje idu uz sliku i publiku, ističe Sonja Zubović, ovdje urednica emisije Poezija to go druženje s pjesnicima na digitalnom Radiju 808, koja se može slušati i uživo, a također ostaje na internetu kao trajni zapis.

Na kraju, ako dosad niste znali, dodajem da je Sonja Zubović (1962.) rođena Zagrepčanka, profesorica jugoslavenskih jezika i književnosti. Radi u kulturi s djecom i mladima. Piše za djecu i odrasle i ima izuzetno bogatu bibliografiju, kako poezije tako i proze. Članica je Društva hrvatskih književnika.

20180130 – 20180201           

linkovi

https://www.youtube.com/watch?v=HFj2Op0NgGM

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-27-svibnja-2016-mario-kolar-izmedu-tradicije-i-subverzije/

http://www.autori.hr/novost/pjesnicka-vecer-projekta-poezija-to-go/

http://kult-portal.com/poezija-to-go-druzenje-s-pjesnicima/

http://fama.com.hr/poezija-to-go/

http://www.maxportal.hr/vijesti/zagreb/poezija-to-go-sonja-zubovic-na-jutru-poezije/

Novska od šestog perona Glavnog kolodvora do gaming poduzetničkog inkubatora – Umjesto kave 29. siječnja 2018.

Poslije svečanosti prijema novih članova DHK u Novskoj gradonačelnik Marin Piletić, ravnateljica knjižnice Darija Jež, predsjednik DHK Đuro Vidmarović i književnici Božica Brkan, Siniša Matasović stoje, a ispred njih sjede nove članica DHK Višnje Lovrić-Mencej, Kristina Semenjuk i Jasna Popović-Poje  / Fotografija Miljenko Brezak

Da sam dospjela napisati tekst s prošlotjednoga predstavljanja stihovima triju pjesnikinja Višnje Lovrić-Mencej, Kristine Semenjuk i Jasne Popović-Poje u Novskoj u povodu njihova primanja u Društvo hrvatskih književnika, bila bi to priča o lijepoj svečanosti u Gradskoj knjižnici Ante Jagar, koja je, kako to voli reći njezina ravnateljica Darija Jež, dnevni boravak njihova grada, a koja je i mene prije nekoliko godina počastila promocijom moje zavičajne čitanke Oblizeki – Moslavina za stolom.

O kolegicama je izvijestilo nekoliko lokalnih medija, uglavnom internetske stranice, a ja sad čekam kad će se neki radoznaliji medij zainteresirati da mladi gradonačelnik Marin Piletić predstavi svoj grad kao što je nama, sa suradnicima i kolegama, kao zanimljivo mjesto kulturnih i drugih zbivanja. Ako je kultura plijenila na početku, na kraju tjedna u Novskoj je moj sin netokrat Ivan Brezak Brkan bio svojim poslom, IT-ovskim. Piše na svom Facebooku:

Gradonačelnik Marin Piletić  o Novskoj – mjestu zanimljivih kulturnih i drugih zbivanja / Fotografija Miljenko Brezak

NOVI NANOBITI IZ NOVSKE?! Nemojte se iznenaditi ako će buduće nade hrvatskog razvoja igara dolaziti iz Novske, Siska i Moslavine. Upravo se, naime, u Novskoj u petak otvara inkubator koji će u – među ostalim – educirati klince u sisačko-moslavačkim osnovnim i srednjim školama. Game on!

Kako piše Netokracija, inkubator Pismo u Novskoj kani razvijati gaming studije – da o kompjutorskim igrama! – a voditelj projekta Mario Čelan opisuje kako su iz Europskoga fonda za regionalni razvitak dobili 25 milijuna kuna, od čega je pet milijuna bespovratno. Inkubator bez ljudi ništa ne vrijedi, zaključuje Netokracija. Što slijedi dalje, detaljnije čitajte ondje.

Pismo, nova vizura Novske

Zacijelo prepoznajete da se dobro plaćen posao zbog kojega se odlazi iz Hrvatske klinci žele raditi – doma. U Novskoj, Sisku, pa i mojoj Moslavini u koju smo mnoge generacije nas sa studija svakog vikenda išli doma s torbama prljava rublja za pranje i mišju na maminu hranu putničkim vlakom sa zagrebačkoga glavnokolodvorskog šestog perona. Još u pjesmi dijanovec iz ciklusa nemoj mi to govoriti pjevam sentimentalno: šesti peron za novsku na glavnom kolodvoru saki put/ (morti i des)…

Gradska knjižnica Ante Jagar: očigledan interes publike za kulturna događanja / Fotografija Miljenko brezak

Baš dok poslije svega što su već zatvorili, oni gore mijenjaju strukturu uz velike igre, kaneći zatvoriti i sisačku rafineriju, dvoje što će s kutinskom Petrokemijom – nije li INA nekad, kad je bila prva državna kompanija, dodjeljivala i važnu nacionalnu književnu nagradu!? – i dok to ne očekuju od njih, djeca nam ne odustaju. Ponosim se njima želeći im svaki uspjeh. Igricama, sve kao igrajući se, oni rade posao kojem crostarci nisu dorasli.

Sve manje čak i zemljopisna, i kulturna i gospodarska provincija uglavnom je u glavama, pa što bismo mi bili provincijalcima?

20180127

linkovi

http://www.netokracija.com/u-novskoj-se-otvara-iskljucivo-gaming-poduzetnicki-inkubator-145540

http://www.novska.in/kultura/svecani-skup-povodom-prijema-novljanskih-pjesnikinja-u-drustvo-hrvatskih-knjizevnika

http://www.radionovska.hr/kultura/4086-sve%C4%8Danost-povodom-ulaska-u-dhk-tri-novljanske-poetese.html

https://quirinusportal.com/2018/01/kratke-vijesti-24-01-2018/

Jaslice, jasle – Umjesto kave 27. prosinca 2017.

Mogla sam napisati i Badnjak, Božić, Štefanje, jer me baš tih dana prigodno počela mučiti mala sitna pomisao. Odvelo me na nju otkriće jednoga fejsbukovca kako je Božić deminutiv. A deminutiva i deminutivčića od Bog – Božić do jasle  – jaslice prepuno oko nas. A jaslica svakojakih. Više nisu in naše nekadašnje socijalističke skromne reljefne čestitke-jaslice na rasklapanje, čak nisu dovoljne ni improvizirane s mahovinom i baterijom te pastirima i ovčicama za pod bor pun vate, nego žive, kakve je navodno prvi osmislislio Franjo Asiški prije davnih stoljeća. A meni se samo svako malo vraća misao: uz tolike kojekakve raskošne jaslice koliko ljudi još uopće zna što su to obične – jasle? Čak i da ne otvaram temu o vjeri i smislu vjerovanja i života, kamo bi na te štalske i stajske jasle stavili sva naša blješteća i šljašteća svjetla i šljokice?

20171225 – 20171226 – 20171227

Književna večer u Okešincu – Umjesto kave 18. prosinca 2017.

Selfi na kipec: mladi glumci badalićevci, njihova voditeljica Marica Kukor i Božica Brkan na okešinskoj pozornici / Fotografija Miljenko Brezak
Selfi na kipec: mladi glumci badalićevci Zara Broz, Jana Krivec, Lana Okanović, Borna Živković, Tamara Martinjak, Josip Čukelj, Mia Kuzmić, Matko Kepe i Daria Štajduhar, njihova voditeljica Marica Kukor i Božica Brkan na okešinskoj pozornici / Fotografija Miljenko Brezak

O, da, priznajem, u jednom se trenutku jesam zagrcnula, a i umalo smo uživo imali onu jednu moju književnu suzu (što mogu kad sam takav pisac!) iz priče Umrežena, naslovne iz jedne od dviju mojih knjiga koje smo u subotu, 16. prosinca 2017. predstavili u Okešincu.

S predstavljanja slijeva nadesno: slavica Moslavac, Božica Brkan, Katarina Brkić, Đuro Vidmarović i Ivana Posavec Krivec / Fotografija Miljenko Brezak
S predstavljanja slijeva nadesno: Slavica Moslavac, Božica Brkan, Katarina Brkić, Đuro Vidmarović i Ivana Posavec Krivec / Fotografija Miljenko Brezak

Bilo bi ona razumljiva i samo zbog ponovnoga susreta s rodnim selom, zavičajem, izvorištem, a kamoli ne zbog književne večeri kakve se ne bi posramilo ni moje Društvo hrvatskih književnika, gdje smo ih nedavno također predstavili. Tako je, uostalom, rekao predsjednik DHK Đuro Vidmarović, sa Slavicom Moslavac i Katarinom Brkić, osobito nadahnut predstavljač, koji je svoje viđenje započeo negirajući i parafrazirajući onu latinsku o tome kako nitko nije prorok u svojoj domovini. I to upravo zbog, malo je reći, izuzetno zanimljivih i slikovitih mojih prijašnjih promocija knjiga u Okešincu, već 2006.  Oblizeka – Moslavine za stolom i 2012. Kajkavska čitanka Božice Brkan te Pevcov korak, kajkavski osebušek za EU.

Nada Posavec čita jednu od Božičnica Božice Brkan / Fotgorafija Miljenko Brezak
Nada Posavec čita jednu od Božičnica Božice Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Sada zapravo i nismo samo predstavljali moje dvije najnovije knjige – druga je knjiga kajkavskih priča Život večni na čijoj su naslovnici dizajnera Jenija Vukelića mnogi prepoznali motiv najljepšega spomenika s kriškoga groblja – nego su organizatori Amatersko kazalište Josip Badalić Križ i Društvo naša djeca Vladimir Nazor Križ večer, zapravo i poslijepodne i večer, nazvali Kekavec sem od rođenja htijući predstaviti rad najmlađih.

Potpis za dr. Miru Mošničku / Fotgorafija Miljenko Brezak
Potpis za dr. Miru Mošničku / Fotografija Miljenko Brezak
S vesele radionice blagdanskih ukrasa / Fotografija Miljenko Brezak
S vesele radionice blagdanskih ukrasa / Fotografija Miljenko Brezak

Dječaci i djevojčice odlično su izveli sva tri igrokaza koja sam, upravo na kekavici, prethodnih godina napisala baš za njih za Kajkavijadu: Selfi na kipec, Žabari jel žabe na kolec i Sipčina. Uporne dr. Mira Mošnička, Palma Klun Posavec, Ivana Posavec Krivec i stručna voditeljica Marica Kukor zaista se mogu osvrnuti i unatrag više od dvadeset godina i vidjeti rezultate svoga rada (ne samo!) s najmlađima, bilo s humanitarnim oblizekima, bilo s glumcima koji su unatrag samo dva mjeseca imali tri premijere, nastup na nacionalnoj smotri u Poreču, za njih zahtjevnu jokešinsku večer.

Sa strinom Nanom Kondres, Velikom Sekom Katarinom Galić i Velikim Bratom Stjepanom Kondresom / Fotografija Miljenko Brezak
Sa strinom Nanom Kondres, Velikom Sekom Katarinom Galić i Velikim Bratom Stjepanom Kondresom / Fotografija Miljenko Brezak
Suradnik sam od...: Grafični dizajner Jenio Vukelić i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Suradnik sam od…: Grafični dizajner Jenio Vukelić i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Ako smo prije i svjesno i sentimentalno govorili kako se moja zavičajna kekavica svodi na nekoliko, danomice sve malobrojnijih govornika, sada se može reći kako je naš zavičajni govor ponovno živ, čak i na pozornici. Netko reče: Kako su djeca samosvjesna! Imaju i zbog čega biti. Tko se tome ne bi veselio? Uz to, jedan od mojih fb-prijatelja Dean Bek, inače mi nepoznati doseljenik u Okešinec i nikako izvorni govornik, obdario me je i trima pjesmama na tomu mojemu jeziku! A kako li su samo čitali odrasli Marina Bakin, Marica Kukor, Ivica Strugar, Jasenka Gotić i Nada Posavec, da sam pomislila: Pa jesu li to moji tekstovi!?

Kao na moslavačkoj svadbi: kuharice s oblizekima / Fotografija Božica Brkan
Kao na moslavačkoj svadbi: kuharice s oblizekima / Fotografija Božica Brkan
Oblizeki: sitni blagdanski kolačići / Fotografija Miljenko Brezak
Oblizeki: sitni blagdanski kolačići / Fotografija Miljenko Brezak
Smiljka Mihelja objašnjava Ivani Posavec Krivec kako razvlači tijesto za bučnicu / Fotografija Miljenko brezak
Smiljka Mihelja objašnjava Ivani Posavec Krivec kako razvlači tijesto za bučnicu / Fotografija Miljenko brezak

Kroz našu primijenjenu umjetnost i svakidašnjicu, katkad ne laku, te su se večeri neprestano probijali detalji povijesne memorije, od slavnih mojih zavičajaca Josipa Badalića i Milke Trnine, sipčinskih iskopina rimske vile, moslavačkoga spomen-kamena na Erdödyjeve selidbe cijelih sela pred Turcima u mađarskome Petrovu Selu, etnopovijesti uključujući i oblizeke – zar ste sumnjali: od božićnih kolačića do meni najdražih vankuša – s hrvatskoga i moslavačkoga stola, kao da ga je opet, i tu, rasprostro glasoviti Kezele.

Za uspomenu s književnicom B. brkan i dizajnerom J. Vukelićem: Stjepan Štefinšćak, Stjepan Peršun, Josip Kraljičković, Dobrila i Drago Kezele / Fotografija Miljenko Brezak
Za uspomenu s književnicom B. Brkan i dizajnerom J. Vukelićem: Stjepan Štefinšćak, Stjepan Peršun, Josip Kraljičković, Dobrila i Drago Kezele / Fotografija Miljenko Brezak
Moslavčani barem za istim stolom / Fotografija Miljenko Brezak
Moji Moslavčani iz Kutine, Zagreba i Kloštra Ivanića za istom idejom i za istim stolom / Fotografija Miljenko Brezak

Nije nedostajalo ni božićnih ukrasa, jer su na posebnoj radionici djeca igrajući se sama oblikovala sjajne stvari. Podsjetilo me je to ne samo na djetinjstvo, i kroz pročitanu Božičnicu zajnu kako čuvam i kinč i kič svih svojih predaka, ali i kako sam sredinom sedamdesetih u istome domu kulture plesala maturalni ples, a kad sam bila brucošica na istoj smo pozornici mi omladinci i djeca koja nikad prije nisu bili u teatru imali Kazališnu družinu Točka i radili predstave. Otad je prošlo i 40 godina, a otkad sam, 1. siječnja 1968. objavila prvu pjesmu, uskoro će biti i točno pedeset godina!

Uza sve druge poslove, kad zatreba i voditeljica: Ivana Posavec Krivec / Fotografija Miljenko Brezak
Uza sve druge poslove, kad zatreba i voditeljica: Ivana Posavec Krivec / Fotografija Miljenko Brezak

Lijep je osjećaj što moj osebušek odavno nije samo moj i što raste prerastajući mene. Ako je poslije zagrebačke promocije kolega Dražen Vukov-Colić – doduše uz moje retorično pitanje: Jeste li posve sigurni? – ustvrdio kako je to bilo jedno prijateljsko predstavljanje, što bi tek rekao za okešinečko!? Nije ni ono moglo bez mojih, a i bez prijatelja lijepe riječi i lijepih doživljaja iz Zagreba, a pogotovo moslavačkih od Kutine, Popovače, Kloštra Ivanića, Ivanić Grada do Križa, Novoselca, Vezišća…?

Dio publike / Fotografija Miljenko Brezak
Dio publike / Fotografija Miljenko Brezak

Došli su oni koje to zanima, koji imaju što podijeliti. Stjepan Peršun, godinama organizator Milke Trnine u Vezišću zanimao se: A de su Jokešinčani? Dakako da je i njih bilo, neke nisam sam vidjela od prošle promocije, a neke bome i više od 30 godina. Bili su čak i oni kojih odavno više nema. Najviše ih je bilo pogotovo u mojoj literaturi. No, napokon, imam i odgovor na davnašnje pitanje kolegice Katarine Brkić, koja i sama piše, hoće li to što pišem doći do onih kojima je namijenjeno, hoće li oni to pročitati, jer je, vidim sada, namijenjeno i mogo šire negoli samo onima za kojem sam mislila da pišem.

Pljesak izvođačima poslije izvedbe igrokaza Žabari jel žabe na kolec / Fotografija Miljenko Brezak
Pljesak izvođačima poslije izvedbe igrokaza Žabari jel žabe na kolec / Fotografija Miljenko Brezak
Dio publike / Fotografija Miljenko Brezak
Dio publike / Fotografija Miljenko Brezak
Pogled kroz predstavu u dio publike / Fotografija Miljenko Brezak
Pogled kroz predstavu u dio publike / Fotografija Miljenko Brezak

Baš mi je kolega Koprivničanin Darko Pero Pernjak drugo jutro esemesao: Pozdrav Božice, pročitao Život večni, odličan, životni kajkavski, tvoji iz Okešinca ti moraju za to spomenika napraviti. Posebna pohvala za priču Žleb, savršena je. Sukus ciklusa i majstorski napisana. Uživao sam čitajući. Odemesala sam mu odmah: Hvala ti, Baš smo sinoć imali promociju u mojem Okešincu. Jedno 60-70 ljudi iz cijele Moslavine. Klinci su izveli igrokaziće a odrasli pjesme i prozu. Đuro veli da je impresioniran i da se takve promocije ne bi posramio ni DHK…

Pjevao je i zbor Udruge Radost / Fotografija Miljenko Brezak
Pjevao je i zbor Udruge Radost / Fotografija Miljenko Brezak


Umjesto sentimentalnih skupnih i pojedinačnih zahvala kakve sam redala u večeri u Okešincu kojega je još u recenziji mojih Oblizeka Joža Skok prozvao mitskim, jednako od srca: Pa tko onda ne bi pisao? Misija Moslavina se nastavlja, a i sve moje druge misije.

20171216 – 20171217 – 20171218

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/etnoelementi-u-umrezenoj-i-zivotu-vecnom-bozice-brkan/

http://www.bozicabrkan.com/predstavljene-knjige-prica-umrezena-i-zivot-vecni/ https://www.vecernji.hr/kultura/nove-knjige-bozice-brkan-njene-su-price-pravi-spomenik-malom-covjeku-1209542

http://www.bozicabrkan.com/fikcija-i-fakcija-naracija-cica-mica-ili-prica-o-mojoj-prici-umjesto-kave-23-studenoga-2017/

http://www.bozicabrkan.com/sto-ti-je-vrijeme-sto-su-ti-tjedni/
https://www.bozicabrkan.com/zvonko-kovac-kajkavske-zenske-price-bozice-brkan/

https://www.bozicabrkan.com/na-kipec/

https://www.youtube.com/watch?v=lM44CIf3LYk

https://www.bozicabrkan.com/zabari-jel-zabe-na-kolec-praizvedeni-na-24-kajkavijadi/

https://www.youtube.com/watch?v=-jq8PbN8iXM

https://www.bozicabrkan.com/sipcina-u-izvedbi-dnd-kriz-na-kajkavijadi/

https://www.youtube.com/watch?v=QItrStthj8A