Zbornik posvećen 85. obljetnici rođenja Jože Skoka Prilozi povijesti hrvatske kajkavske i dječje književnosti (izdavač Tonimir, priređivač Ernest Fišer) predstavljen je 24. svibnja 2017. u palači Matice hrvatske, koja je obljetnicu književnog povjesničara i antologičara, uglednoga kajkavologa obilježila zajedno s Društvom hrvatskih književnika, ograncima MH Varaždin i Varaždinske Toplice i Kajkavskim spraviščem.
Na 500 stranica objavljeni su brojni zanimljivi tekstovi 45 autora, a kako nema kazala imena, dio spomenutih autora može se pronaći temeljitim čitanjem, tako i Božica Brkan.
Na str. 134. u tekstu Kajeve antologije kao časopisna i knjižna izdanja, Kaj, XLII, Zagreb, 3 (2009.) Ivo Kalinski navodi i:
Uz već provjerena pjesnička imena, u desetak godina – od 1986. do 1999. – obavljivanjem u časopisu KAJ, sudjelovanjem na mnogim recitalima i objavljivanjem u prigodnim zbornicima, nadasve pak samostalnim zbirkama, izregrutirala su se po skokovoj ocjeni – antologijskim pjesmama mnoga nova pjesnička imena. Navodim ih abecednim slijedom: Drago Britvić, Božica Brkan, Zlata Bujan – Kovačević, Zvonimir Bukovina, Ivan Čehok, Miroslav Dolenec Dravski, Ljubica Duić, Željko Funda, Vinko Hasnek, Vladimir Korotaj, Ivan Kušteljega, Zvonimir Majdak, Stijepo Mijović Kočan, Biserka Marečić, Denis Peričić, Zlatko Pochobradsky, Tomislav Ribić, Zdravko Seleš, Valentina Šinjori, Franjo Švob i Jolanka Tišler.
U drugoj cjelini o Skokovu antologičarkom opusu u tekstu Između tradicije i subverzije / Časpis Kaj i kajkavska postmoderna Mario Kolar, baš kao u svojoj istoimenoj knjizi nastaloj iz doktorata, predstavljenoj također u svibnju, ali 2016. godine, na str. 138. I 139., sa dvije fusnote na prvoj i jednom na drugoj stranici, analizira Skokovu antologiju i Kaj i piše:
No, niti nakon Skokove antologije i dvaju desetljeća izlaženja Kaja proces (post)modernizacije kajkavskog pjesništva nije bio završen zato što je novo veće pomake u kajkavsko pjesništvo krajem 1980.-tih i početkom 1990.-tih donijela nova generacija kajkavskih pjesnika. Zaokret prema svakodnevici odnosno dnevničko dokumentarističkom i intimnom diskusru na stranicama Kaja predstavila je prije svih Božica Brkan. Prvi puta se u tome časopisu javlja 1987. Izborom kajkavskih pjesama iz svoje kasnije kajkavske zbirke Vetrenica ili obiteljska arheologija (1990.). Kao što i govori naslov zbirke, radi se o svojevrsnoj rekonstrukciji obiteljske povijesti, točnije djetinjstva, pri čemu autorica uglavnom govori o stvarnim osobama, mjestima i događajima, Osim što govore o autoričinu djetinjstvu u rodnom selu, pjesme su i pisane lokalnim kajkavskim idiomom autoričina Okešinca, čime je književno oživjela taj osobiti moslavačko kajkavski kekavski varijetet, kojim govori još vrlo mali broj govornika. Sličnu poetsku rekonstrukciju djetinjstva u rodnom selu s mnoštvom dokumentarističkih motiva pisanu lokalnom kajkavštinom još 1978. predstavio je Ivan Golub u svojoj kajkavskoj poemi Kalnovečki razgovori. No, unatoč toj načelnoj sličnosti Golubova pjesan kroz intimno obiteljske i zavičajne motive više govori o univerzalnim ljudskim pitanjima te je u njoj naglašenija duhovna dimenzija. Božici Brkan, za razliku od Goluba, nije toliko stalo do univerzalizacije svojih motiva, već prije svega do rekonstrukcije prošlih događaja, zbog čega je u njezinim pjesmama više dokumentarističkih mikronarativnosti, što ne znači da neke pjesme nemaju i znatniji metaforičko univerzalistički potencijal: «gda ti joca spustiju jamu hiti mu božo sino neke / sitne penez da mu niš ne ostaneš dužna / šepče mi strina jana brkanova v sprevodu / joj de bum sad zla tulke železne penez» (dug). Pjesme koje je 1987. objavila u Kaju bjelodano su predstavile sva ta obilježja njezina poetskog pisma, a pjesma ich fahre da auto des jahres koju je 1995. objavila u Kaju predstavila je drugi tematski pol njezina pjesništva, onaj koji se odnosi na neposrednu svakodnevicu.
Također na str. 200. u tekstu Modernost kajkavskog pjesništva u prikazu Skokove «Rieči sa zviranjka: antologija moderne kajkavske lirike 20. st. 1999. koju je Sead Begović objavio u Vjesniku 5. svibnja 1999. godine navodi također:
U «Riečima sa zviranjka» Skok je pridružio osam novih mladih autora: Božicu Brkan, Ivana Čehoka, Biserku Marečić, Tomislava Ribića, Zdravka Seleša,Ivana Kušteljega, Valentinu Šinjori i Denisa Peričića. Dakle, od uglačanih Matoševih stihova, preko mistifikacija izvornih narodnih motiva, ponekad i njenih parodičnosti, do mladenačke razbarušenosti devedesetih.
Na str. 201. objavljena je kritika Mirjane Jurišić iz Večernjeg lista 13. lipnja 1999. u kojoj, uz drugo, stoji:
Druga pak polovica stoljeća još izrazitije u kajkavskom narječju realizira moderne, i , danas, postmoderne pjesničke modele dokazujući životnost i neosporno kreativnu budućnost, kakva se lijepo nazire u stvaranju najmlađih, od već spomenutoga Denisa Peričića, blago ironičke Valentine Šinjori, osebujnoga spoja novoga i staroga u stuhovima Željka Funde, preko nadahnutoga (auto)biografskog pjevanja Božice Brkan na specifičnoj moslavačkoj kajkavici, proplamsaja urbane kajkavštine u Zvonimira Majdaka, zvučno neodoljiva bednjanskog stiha Ivana Kušteljege, preko kajkavskih pokušaja štokavca Stijepe Mijovića Kočana, estradnih ali nimalo banalnih popularnih stihova Drage Britvića ili Zlatka Crneca, humorističkih štikleca Paje Kanižaja, do sugestivnih pjesama u prozi Ernesta Fišera, kajkavskih stihova prekomurske Hrvatice iz Mađarske Jolande Tišler, pjesničkih ostvarenja današnjega ministra zdravstva Željka Reinera…
Za knjigom «Rieči sa zviranjka» valja stalno posezati. Kao uostalom i za drugim antologičarskim izborima prof. dr. sc. Jože Skoka: uz spomenuti «Ogenj reči», tu je i antologija kajkavske drame «Ogerliči reči», kajkavske proze «Roužnik rieči» i izbor Krležinih kajkavskih stuhova «Fuga kajkavica haeretica», po čemu je dr. Skok neprijeporni autoritet za ukupnu hrvatsku kajkavsku umjetničku riječ.
20170622 – 20170623
Link
http://www.bozicabrkan.com/tag/dhk/
http://www.bozicabrkan.com/skok-joza-umjesto-kave-24-svibnja-2017/
http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-27-svibnja-2016-mario-kolar-izmedu-tradicije-i-subverzije/