U broju 705. od 11. ožujka 2021. Vijenac iz pera Ljerke Car Matutinović predstavlja knjigu Razlog za pjesmu: Panorama suvremene hrvatske poezije, sastavili Željka Kovrenčić i Božidar Proročić, a objavljuje Crnogorski kulturni forum sa Cetinja 2020.
Tekst Lj. Car Matutinović o pjesničkoj panorami Razlog za pjesmu… objavljen u Vijencu
Prenosimo tekst iz Vijenca u cjelini s citatom pjesme Košula za na noč Božice Brkan:
„Riječi koje promiču život“, možda je to najpostojaniji stav nestandardiziranih komunikacija i raznolikih psihičko-jezičnih mogućnosti vjerovanja u život, u osebujan intimni prostor bez granica u kojem postoji i cjelina svijeta i koncentracija proturječja.
Simbolika naslova Razlog za pjesmu odvodi nas u knjigu koja govori o nama. Riječ je o autentičnom pothvatu koji povezuje kulture dviju država, Crne Gore i Hrvatske. Možda treba naglasiti da ovo globalistički osmišljeno vrijeme u kojem živimo omogućava promicanje specifičnih dijalektika svakodnevice. U ovom konkretnom slučaju: poetskih.
Naime, vrsna prevoditeljica, hispanistica, književnica i knjižničarska savjetnica Željka Lovrenčić i pjesnik, prevodilac i urednik Božidar Proročić osmislili su dvije knjige poezije (četrdeset hrvatskih i dvadeset crnogorskih pjesnika). Panorama suvremene hrvatske poezije pod simboličkim naslovom Razlog za pjesmu donosi kvalitetan izbor suvremenih hrvatskih pjesnika. Jezično bogatstvo intimnih ispovijedi, lucidnost i otvaranje prema svijetu te jedinstvena i iznimna veza u spoju imaginacije i memorije otkrivaju autore osebujnih poetskih snova: „Tati sam spustio cvijet na ustreptalu dušu / On sniva u mirisima, u bojama svoga zavičaja / Oče, ja sam grad nakon potresa, grad koji niče / Oče, ja sam potres koji vraća se utrobi zemlje / Domu tvome i matere daleke, same otrgnute / Našemu zagrljaju po svojoj posljednjoj želji.“ (Boris Domagoj Biletić, Moj zaključani otac).
Suvremena hrvatska poezija u ovom izboru ističe se živim panoramskim pregledom. Ona je obnavljanje poetske opčinjenosti u spoju s konkretnim psihičkim habitusom. Ona prolazi „kroz riječi“ nudeći svenazočnost pjesme: „Prateći mjesec poput Vergila / poput ratara s rukama punim zemlje / umjesto kamena u mojoj je praćki ptica. / Ona će umnožiti moje poljupce čim te dotaknu / iznenada kad iz tvojih očiju izraste ruža./ Pjesma pisana u ovom raspoloženju/ ne priznaje da ičeg na zemlji ima osim nas.“ (Tomislav Marijan Bilosnić, Između godina koje nas dijele).
Dio naslovnice Vijenca s tekstom o izboru Razlog za pjesmu Ž. Lovrenčić i B. Proročić
U panoramskoj knjizi suvremenih hrvatskih pjesnika uočava se bogatstvo nadahnutih slika koje čine specifičnu atmosferu, promiču dinamički kontinuitet u spoju dodirnute kozmičke samoće koja nas vraća izvorima bića da bi se nastavilo živjeti: „Može li ta krhka riječ, izdići se, / produžiti, osnažiti – / tijesno je – / produbiti život – o može li/ u svečanost postojanja, zahvalnost, / u dijalog i bratski zagrljaj? (Enerika Bijač, Ako poezija može). Simbolički miris ostao je u riječima koje su ponovno zamišljena prošlost, jednostavne i neosporne.
Da bi se čula poetska riječ, treba je ponavljati. Treba poduprijeti poetsku snagu koja animira sva osjetila: suptilnost uspomena, radost opažanja, spoj intelektualnog strpljenja i bliskost održavanja snova. Spoj nježnih i snažnih glasova, bijeg od monotonije i razmetljivosti. I to je poezija! Ironijski odmak, slikovite i satirične sintagme kajkavskog (kekavskog!) idioma, čudesno naglašavaju svenazočnost pjesme: „i velim gda pesmu napišem bome ju bum v stare krpe hitila / i pišem i pišem i nikak da pesmu donapišem / prede se bu moja košula nočna sa razišla / naj se razide a kej je ja bum če mi pesma gotova ne / vujne mi je nekak najlepše leči i / vujne mi se najljepše zdiči“ (Božica Brkan, Košula za na noč).
I za kraj riječ dajem Željki Lovrenčić: „Crnogorskim čitateljima predstavljamo suglasje od 40 snažnih poetskih individualnosti i nadamo se da će uživati u pjesničkoj vještini onih koji trenutačno obilježavaju suvremenu hrvatsku književnu scenu.“
Još jedno vrijedno predstavljanje recentne hrvatske poezije u Crnoj Gori
Donje rublje i intimna higijena – rijetko obrađivana muzejska tema
Women`secret, Intimissimi, Tezenis, Yamamay, Lisca, Galeb,… svila, saten, biopamuk… ekstravagantno dizajnirani izlozi trgovina, izazovne ljepotice u prozornoj čipki na jumbo plakatima uz gradske prometnice, muški i ženski zadovoljni foto-modeli u pidžamama, spavaćicama, potkušuljama, grudnjacima ili gaćicama smiješe se s naslovnica na kioscima, vire s letaka iz poštanskih sandučića ili mazno šeću na TV reklamama…
I sve tako javno o pomno skrivenome. Zašto ne i u muzejima?!
Kasnih 1980-ih godina progovorilo se o spolnosti i magijskim simbolima plodnosti, pučkoj intimi utkanoj na zidnjacima i prekrivačima da bi se temi donjega rublja kao dijelu narodne, ali i suvremene svakodnevne odjeće muzeji vratili tridesetak godina kasnije zagazivši već jedno desetljeće u 21. stoljeće. Nakon Muzeja grada Šibenika i njihovoga otkrivanja „tajni starih tiramola“ odnosno donjega rublja šibenskih gospođa u prosincu 2011. godine te izložbe Gajba i tić – Pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre, otvorene u pulskom Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta Srca, (zbog interesa produžene do 18. travnja 2018.) još se jedan hrvatski muzej odvažio „zaviriti ispod“.
Radi se o etnografskoj izložbi i popratnome katalogu Muzeja Moslavine u Kutini Zaviri ispod: donje rublje i higijena (listopad – studeni 2017.) muzejske savjetnice i etnografkinje Slavice Moslavac. Autorica je u uvodnom poglavlju kataloga istaknula kako nema pouzdanih ni posve točnih podataka o donjem rublju i higijenskim navikama u moslavačkome, posavskome, banovinskom, bilogorskom i slavonskom kraju do polovice 20. st. jer kazivači „nisu bili razgovorljivi“ na tu temu. No, kao vrsna poznavateljica i dugogodišnja istraživateljica moslavačke etnografske baštine na terenu i u literaturi, uspjela je zorno opisati higijenske navike pranja i kupanja lica i tijela, održavanje čistoće odjeće, izradu, ukrase, vrste i namjenu muškoga i ženskog donjeg rublja kroz povijest. Podsjetila je na niz obreda (poput proljetnoga umivanja – ljubičanja), narodna pjevanja uz pranje rublja (Sjela Mara na kamen studencu, Svoju tajnu otkrila je zdencu!), vjerovanja i praznovjerja (dvije se osobe ne smiju istovremeno brisati o isti ručnik jer će izbiti svađa; za očuvanje dječje sreće čuva se pelena u kojoj je ono nošeno na krštenje), zdravstveno-higijenske poruke sa zidnjaka poput Čista djeca – čisti dom, to je drago srcu mom. Povijest donjega rublja upotpunila je nizom zanimljivosti poput onoga o doprinosu žena tijekom Prvoga svjetskoga rata koje su prestale kupovati korzete kako bi ostalo dovoljno metala za ratne potrebe ili da u isto vrijeme kada se podiže rub suknji i počinje zlatno doba haltera, u ruralnim sredinama žene svoje čarape preko koljena učvršćuju gumenim podvezicama – štrumpatlinima.
Uz dokumentarne fotografije muzejskih predmeta koje ilustriraju tekst, katalog izložbe donosi i reprodukcije likovnih radova s motivima donjega rublja te preslike reklama u časopisima. U prilogu kataloga je ilustrirani kataloški popis izložaka, sažetak na engleskome jeziku te literatura s popisom mrežnih izvora. A tu je i prigodna pjesma književnice Božice Brkan o majčinoj spavaćici na moslavačkoj kajkavštini Košula za noć;
(…) negda nanegda si mislim kak sem si čez tu spavaču / bližeša z materju neg igda / gda me je i nosila / da bi nam to platna amfučnoga bilo / i materina i moja / kej jena koža (…)
Uz katalog koji ostaje trajno na rukohvat njegovim čitačima, izložba će se moći razgledati i u Muzeju grada Đurđevca, Muzeju Đakovštine, Muzeju Staro selo Kumrovec te u Lipiku i Novome Sadu u nadolazećoj 2018. godini. (Snježana Radovanlija Mileusnić)
MOSLAVAC, SlavicaZaviri ispod : donje rublje i higijena / Slavica Moslavac ; al. ; prijevod na engleski Olga Friščić>.- Kutina : Muzej Moslavine, 2017.- 71 str. : ilustr. u boji ; 21 cm
Bibl. bilj. ispod teksta.- Literatura i izvori.- Summary. ISBN 978-953-7135-55-
Pjesma je pisana kekavicom, idiomom kekavice kajkavskoga autoričina rodnoga Okešinca u Moslavini, s rječnikom manje poznatih riječi.
Prvi put autorica ju je javno čitala na kolovoškoj Croatii redivivi ča-kaj-što u Selcima na Braču, a objavila u izložbenom katalogu. Košula za na noč je nočna košulja, spavaćica, metaforička. Objavljujemo u cijelosti.
Naslovnica kataloga
Božica Brkan košula za na noč
se si mislim a nesem si mislila morala bi si kupiti nekej
če za v bolnicu
če za silu ne dej bože
nigda ne znaš
imam te kojekakve spavačic i pidžami sekojake ne bi morala ni kupuvati ima v jormaru još i kakve i za po zime i za po letu jene da te vtopliju druge da te ofriškaju i od najfinešega atlesa i z širokemi špicami i najteneše kej pavučina i najmekše z pariza i z koječem kej ni ne znam kej je i z kojekakve moje dobe i po kojekakve modi če sem je de koji put preprala nekej sem spravila i če mi se igda nuka narodi najprosteše sem najprvo ponosila ne ne bilo šteta nekej sem i podelila zdavala bebidolki i kombinejov više neg za spati a nesu bogme bile ni jeftine da bi si čovjek mam vujne samo tak legel a da jes sekej sem vujnemi speč mogla toga nasejnati
Fotografija Božica Brkan
imam i te paretaste deteče plaftičev z medeki i z patulki
dva po dva mogla bi pripasati za jenu spavaču
to bi si bome i sama znala skrojiti i zešiti
al rajše spim v tomu komadu svojega torinskoga platna vu te svoje spavače
kej više ne za niš
ne ta spavača ni za niš a kam za spati
i velim gda pesmu napišem bome ju bum v stare krpe hitila
i pišem i pišem i nikak da pesmu donapišem prede se bu moja košula nočna sa razišla
naj se razide a kej je ja bum če mi pesma gotova ne
vujne mi je nekak najlepše leči i
vujne mi se najlepše zdiči
morti kej ju je mater raznosila dogda je god mogla i kej ju ja nemrem nikak raznositi ne da se i ne da
se bi si slekla i samo bi si to kej sejne lozno oblekla
kej da nas je košula sparila
kej da je kej koža kej smo ju zajeno skrojile
od jene amfučne dužine širina za dužinu
širšeše neg dukše i čez nu smo se dotikavale
i mej sobu
i mej životom i mej smrtju
Fotografija Božica Brkan
a senak sem pak čera dela prat i sušit
košulu nočnu kej sem slekla predečerom
i pak si ju bum čistu oblekla z velkoga popeglanu (tek tulko da je
ionak se bu na postele mam zgržvala)
tu krpu loznu kej samo kej se ne raspuzne
v niš
očice su je bogtepitaj gda krenule i odzgor i odzdol
i gdegde su se vlovile poprav v veliku luknu
i da ju ne slečem tu i tam kej bi ju poprati
kej bi ja vidla te lukne na pleča
i kak su saki put se vekše i vekše
saki dan z sakem prajnem peri deri i niti je se mejne
konec se je je i na rukave puščal
i rub se je prek odrubil
okolo na okolo malo fali
morti je a morti si ja samo zamišlam kak je poprav videti da je košula z plavem bila zarublena i okoli vrata i oko rukavov da je negda i na satlinu imela i špičice plavkaste kak su i te cveteki i listeki jel tufnice kej jim farbu da baš i očeš više nemreš potrefiti (da sem ju ja kupuvala sebe bila bi lila rozasta morti i žuta i da je prišita bila bi pocigana prek sera skorom bela belina kej mraz kej sejna kej ti spati ne da kej je mesec nalejal)
i same mi je videti da ne neg za hititi a neče mi ju se nekak još prek othititi zanavek a kej bi žnu nit nema vujne kej pošteno za pokrpati a kamoli za prekrojiti ne ni za stare krpe da bi si tepihe zetkala jel da bi jobluke žnu pral vuz tulike čarobne krpe i krpičke ma ni za spirilek pod prsti se ne vidi niš nek krpica tak tenka da nemreš znati više jel to bil paret jel lajnen kej isto cvete plavkasto od matere sem ju donesla več su vu se kej i mater stišnenu (sa je prešla širom da mi je komej do spod kolena) je ostala tak da ne več ne treba kej zmijsku košulicu ju je zgulila kej da se je preslekla v drugo agregatno stajne a da nes ni znala gda ne znala kej bi žnu kak i z kožu (i ona je več bila prek zviš mogel si črez nu videti) nes ni ja znala kej bi žnu al dišala mi je na mater gda ni mater več po sebe dišala ne šteta mi ju bilo hititi i tak odepranu nit po nit a morti bi i matere (če i ne bi zeznala) bilo žal da sem ju samo tak hitila pak kej bum žnu neg sem ju na se natukla dogda se ne dodere ne dugo
Fotografija Božica Brkan
če ne toga bilo ni v nejne ni v moje mladosti kej da smo na nekvomu pidžama partyju kej da nas je ona za to sparila nigda si ni gda me je nosila mater moja i ja nesmo bile bližeše neg prek te naše košule če nigda po noči
negda nanegda si mislim kak sem si čez tu spavaču bližeša z materju neg igda gda me je i nosila da bi nam to platna amfučnoga bilo i materina i moja kej jena koža čez koju se moremo napipati mej sobu mej životom i smrtju
al sejeno gda si ležem če se več nemrem samo z sejnami pokriti (sejne samo negda poprav nesu dost čovek sav sprezime) najmilneše mi je zaspati vu te svoje košule nočne nasebe kej z onu spavaču z divje šipkovače kej mi je maličke mater metala pod vankuš
kej da je se to več negda negde bilo
kej da je v pesme moje od navek gda ju još ni napisala nes kej da sem imela več tu zmučenu spavaču i kej da sem se preslekla
(za sejne mi samo tu i tam sfali)
ne ta spavača ni za niš a kam za spati
i velim gda pesmu napišem
bome ju bum v stare krpe v smetje za kej bilo
za reciklažu hitila
i pišem i pišem i nikak pesmu dopisati
prede se bu moja košula za na noč sa razišla
naj se razide znam da se bu razišla
al kej je ja bum
če mi pesma gotova ne
da me ne sram
da se ne znam zakej mrtvika mora v mešno obleči
i gda bi si mogla zebirati
bi si bome tu svoju niškoristi košulu za na noč i za one svet pripravila
(nigda nemreš znati) kej kakvu kurticu t-short ajmpideklin z plave listeki i z plave cveteki
potočnica zvončekovi zumbuli jorgovani vergismajniht
dalo bi se čoveku i lepo zaspati i lepo spati
a kuliko mi je znati ima se bome spati i kej
manje poznate riječi:
ni za niš – ni za što
košula za na noč – noćnja košulja, spavaćica ofriškati – osvježiti amfučna – jednostruka predečerom – prekjučer zgržvala – izgužvala loznu – istanjenu, iznošenu raspuzne – razie se, razdere satlin – gornji dio, samostalno krojen dio odjeće othititi – odbaciti, baciti spirilek – krpa za pranje posuđa odepranu – ispranu negda nanegda – konačno divja šipkovača – pasja ruža, šipak, Rosa canina L. mrtvik – mrtvac, pokojnik v mešno obleči – odjenuti svečano kurtica– košuljica, podsuknja
ajmpideklin – jastuk za dojenče potočnica zvončekovi zumbuli jorgovani vergismajniht – vrste cvijeća koje cvste modro
