…I ptice nek’ polete nad zemljom, svodom nebeskim! – prisjetila sam se petoga dana stvaranja svijeta kad je neka od mojih fb-prijateljica nakon najjačega potresa zavapila: jeste li primijetili kako su iz zagrebačkih parkova nestale ptice? Naharila bih je da Ratko Bjelčić nije poticajno javio kako su se u Sisak vratile lastavice. Zagrepčani su primijetili golubove: na sablasno praznom trgaču otimali su se o komadima kruha koji im je netko ostavio.
Nisam primijetila piljke u gnijezdima ispod naših oluka, ni s istočne ni sa zapadne strane, ali pernate naše prijateljice, ne samo za prinudne zatvorenosti simboli slobode i leta, i za najnižih ožujskih i sad travanjskih temperatura noću kreću pjevati po svome tajnom rasporedu i dogovoru, kao da nisu pomicale sat, najprije solisti, pa dueti, pa terceti, pa kvarteti, pa cijeli zborovi. Malene i velike, mišje sive i šarene. Bake i djedovi i mame i tate mogli bi djecu na produženom školskom satu Škole za život, Škole na trećem… i za glazbenu kulturu i za prirodu i društvo i za biologiju i za sociologiju i psihologiju, poučiti kako se glasaju ptice oko kuće. Ni ja ih ne mogu sve raspoznati: vrapci živkaju, kukavice kukaju, glubovi i grlice guguću, vrane grakću… Dobro je, mislim, ćuk još ne huče.
E, da, svijet taj pernati, koji je evolucijski izmilio iz mora gmazovski, održava se usprkos Covidu 19, potresu, snijegu, ljudima. Pri vrhu bora u visini naše lođe par vrana zameće gnijezdo. Tu su se gnijezdile i naizmjence sjedile na jajima te u svijet otposlale svoje ptiče ne prošle godine, ne pretprošle jer su se preselile na udaljeniji bor, nego i one godine prije, i sad su se – vratile. Zapravo obnavljaju svoje staro, raščehano gnijezdo, grančicu po grančicu. Kad sam na blogu i na fejsu 2017. objavljivala vijesti iz vranina gnijezda, neki su me napali što radije ne srušim to gnijezdo nesretnica, predatorica koje uništavaju jaja drugih ptica i smanjuju broj onih dobrih, korisnih ptica. Nisam, najdalje sam otišla svađanju s napasnim, debelim, gegavim jarunskim vranetinama, posebice onom što je nevjerojatno inteligentno od jutra vrebajući s prometnog znaka navraćala samo da razbaca smeće oko kontejnera ispred naše zgrade.
Kako nisam sveti Franjo da razgovaram s ptičjim stvorovima, osim što povremeno neku koja uči letjeti zalutalu u naš stan vratim van, samo sam o njima, a o nama zapravo, pisala pjesme, čak nekoliko njih, pa ih izdvajam iz knjige Nemoj mi to govoritiza vas. Da prikratite vrijeme. I da ne mislite da će ljudi poslijesamo tako odjednom postati bolji, jer i nas, poput ptica, ima svakakvih, i korisnih lastavica i zlogukih vrana i gavrana. Da manje mislite na onu kafkijanski realističnu Tanje Torbarine, iz sada nam izgleda tako davnih i boljih vremena, kako je bolje već bilo, a češće da mislite kako će i tokad-tad proći, da zatvoreni od sobe do sobe, ma gledajući Hickokove Ptice i čitajući Poeova Gavrana i promatrajući iz dana u dan tvrdoglave i ustrajne vrane; mislite o slobodi i letu, o tome kako ćete pustiti se v luft i, konačno, kak bu nam se tič sredi glave posral.
Božica Brkan
(Iz knjige Nemoj mi to govoriti, Acumen, Zagreb, 2019.)
na rubu gnezda
prek na rubu gnezda stojim
komej v luftu vagu držim
visina je grda
če niš straha se bum bogme vžila
nemrem se ne bojati če sem se i zlegla v gnezdu
naj imeti straha naj se bojati si govorim
si se v gnezdu prek gore v grajnu zlegla
skorom pri vrhu
kiša i veter kak lamače mene ne niš
ak mi mater i jotec donašaju za pojesti samo zešem
govoriju te naš tič je stalno gladen
brzo bu i opernatel brzo bu preletel letel
čera se nakluval a viš denes
kak ima peruške
veliju da bumo zutra probali leteti
ne znam kej je to leteti al se veselim
samo da nes visoko gore v gnezdu više
i samo gledim gore
i samo gledim dole
veliju da sem bedak da niš ne znam gda se tomu veselim
samo nek se prefečem v gnezdu
da mi nigde ne lepo kak mi je sad tu
a kej ja znam pak se samo mudro delam da znam znam
20170526 – 20170530 – 20170911 – 20180424 – 20180426 – 20180428
manje poznati pojmovi: komej – jedva jedvice; vagu držati – biti u ravnoteži; zlegla, zleči se – izleći se, roditi se, ovdje: iskljuvati se; zešem, zehati/zevati – zijevati, otvarati usta, kljun; čera – jučer;prefečem se, prefetati se – glumiti, praviti se nevještim, mudrim
sprhnuti bi nekam štela
sprhnuti bi nekam štela
kej one tič na rubu gnezda
kej još ni ne leti
ni ne zna siromak
da mu je leteti kej mu je perje dano
e da je mene dano
ni ne zna bogec kak je to samo se pustiti v luft ne kej v vodu
si ja zamišlam
20170529 – 20170530 – 20170911 – 20170913
manje poznati pojmovi: pustiti se v luft – poletjeti; sprhnuti – sletjeti, poletjeti;bogec – siromašak
tič mi se je posral sredi glave
tič mi se je posral sredi glave i su me je zadrečil
lepo bome lepo
ne mi do smeja ne mi do ničesa
a si se smejeju
kej da bi mi bole bilo da sem v drek zagazila lepo bome lepo
nekej ti oče poručiti mi veliju
sreča sreča sreča
i sad si ja gruntam i zgudam kej mi te drekec sredi glave i te drekač tič očeju povedati
najbole bi pasalo reči da su z dreka plusku naredili morti je poprav samo kakva prečkomena al jako lepa reč a ne ni grda zakej bi bila
sreča sreča sreča
se po triput mi veliju da mi je z tem drekom
zrasla
lepo bome lepo
2015. – 20160802
20200331 – 20200401 – 20200402
