Divan užas, kolarovski oksimoron – Umjesto kave 4. travnja 2022.

O prvom predstavljanju knjige Divan užas potkraj studenoga 2021. godine nisam mogla ne pitati priređivača i glavnoga urednika Maria Kolara da li je što Slavku Kolaru, temi knjige. Nije. A kome bi drugome, ako mu već nije u obitelji, moglo unas danas uopće pasti na pamet raditi predano i naporno godinu i pol i objaviti knjigu od 500 stranica velikog formata (ciglu, kako takve knjige zove moj omiljeni spisatelj Tomislav Čadež), pogotovo sadržaja kao što je ova kolarovskoga, oksimoronskoga naslova s podnaslovom Izabrani radovi o Slavku Kolaru (1917.- 2021.)?

Promotori Divnoga užasa u Zagrebu: Velimir Visković, Vinka Jelić-Balta i Mario Kolar / Foto Božica Brkan

Mario Kolar, istraživač i predavač moderne hrvatske književnosti na riječkome sveučilištu, povjesničar književnosti i književni kritičar te urednik časopisa (Republika, Artikulacije) pišući predgovor za drugu, nacionalno važnu knjigu o Kolaru, isponaistraživao se literature i arhiva, pa mu je palo na pamet da bi, pošto je već napravio knjige o svojim Podravcima Galoviću i Ivančeviću, mogao napraviti i knjigu o prezimenjaku. Možda bi njegovi Čazmanci…

Odlična naslovnica grafika je Marka Antolčića

A Čazmanci su zaista rijedak primjer u nas pomnog njegovanja odnosa – inače vezu istraživača i izdavača Marko Gregur, u kritici knjige naziva ljubavlju – sa svojim zavičajnim piscem. Kolar je rođen u Palešniku, ali je djetinjstvo proveo upravo u majčinu rodnome mjestu Čazmi i za nju ostao vezan cijeli život. Smatrao se Čazmancem toliko da je gradu ostavio svoju arhivu, koja se danas čuva u čazmanskome Gradskom muzeju. Gradska knjižnica, zahvaljujući i predanosti ravnateljice Vinke Jelić-Balta i njezinih suradnika, okrstila se njegovim imenom i u svom je dvorištu baš prošle godine ponovno postavila otuđenu Kolarovu spomen-bistu, rad akademskog kipara Stipe Sikirice. Sve to u okviru sad već 10. Dana Slavka Kolara, u okviru kojih održavaju i istoimeni natječaj za najbolju kratku priču satiru. Za prva dva uspjeli su objaviti i najuspjelije radove iz užega izbora 2012. i 2013. u knjizi Prvih 20 uboda

Ne bez ponosa ističem kako je na prvom natječaju 2012. prvi pobjednik bila satira Božice Brkan Svojih tijela gospodari.

Mario Kolar govori o radu na knjizi o Slavku Kolaru / Foto Miljenko Brezak

Upravo je na Danima Slavka Kolara u povodu 130 godina od književnikova rođenja potkraj prošle godine i promoviran zbornik Divan užas – Izabrani radovi o Slavku Kolaru (1917. – 2021.), a potom u Bjelovaru i 1. travnja 2022. u Zagrebu. Uz priređivača i glavnog urednika Maria Kolara, urednice su

Velimir Visković govori o djelu Slavka Kolara i o knjizi o njemu / Foto Božica Brkan

Vinka Jelić-Balta i Marina Junger, grafičko oblikovanje Jovica Opačića, naslovnica grafika akademskoga grafičara Marka Antolčića, fotografije iz zavičajne zbirke. Financijski su zbornik poduprli Grad Čazma i Bjelovarsko-bilogorska županija te Ministarstvo kulture i medija RH. Izdavač je čazmanska Gradska knjižnica Slavko Kolar. Mario Kolar izračunao je da je rad na knjizi trajao godinu i pol. Trebalo je, naime, i preroštati knjižnice, knjige i časopise, ali i istipkati i iščitati tekstove, a katkad ih i prevesti te, konačno, odabrati što će biti objavljeno. Na koricama Divnog užasa ističe:

“Slavko Kolar jedan je od najznačajnijih hrvatskih pisaca iz prve polovice 20. stoljeća. Najviše je ostao upamćen po svojim humorističkim i ruralnim novelama, od kojih su Breza i Svoga tijela gospodar već dugi niz godina dio školske lektire, a doživjele su i uspješne kazališne i televizijske adaptacije.

Ova knjiga donosi sedamdesetak različitih tekstova o Slavku Kolaru, objavljenih tijekom proteklih stotinjak godina (1917. – 2021.). Radi se o kritikama, studijama, esejima te memoarskim i ostalim zapisima koji se na različite načine dotiču pojedinih Kolarovih djela, cjelokupnog njegova opusa ili njegova života.

Uvršteni tekstovi objavljivani su u različitim novinama, časopisima, zbornicima, leksikografskim priručnicima, autorskim knjigama i na internetu, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu (Rusija, Njemačka, Italija, Austrija, Češka, Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina), a autori su im književni povjesničari i kritičari, sveučilišni profesori i esejisti, metodičari, učitelji, jezikoslovci te ostali humanisti, kao i sami književnici, počevši od nekadašnjih Kolarovih do naših današnjih suvremenika.

U svakom slučaju, ova knjiga svjedoči da je Kolarovo djelo već više od stoljeća izazov ne samo tzv. običnim čitateljima nego i proučavateljima. No, kad bi ju Kolar vidio možda bi ju (auto)ironijski – sukladno naslovu jedne svoje novele – okarakterizirao kao divan užas.”

Svojski odrađenim poslom knjigu ocjenjuje i Velimir Visković, leksikograf i književni kritičar, koji je i sam objavio više tekstova o Kolaru, pa je među sedamdesetak izabranih radova u knjizi zastupljen i sam. Autor je najsveobuhvatnije, jedne od tri, one Marice Čunčić i Bogdana Mesingera,najozbiljnje monografske knjige o Kolaru te biografske Zvonimira Kulundžića.  

Vrlo zainteresirana, birana publika na zagrebačkom predstavljanju / Foto Miljenko Brezak

Opus Slavka Kolara nije velik opus, ali su njegove novele iz samo pet knjiga, poput Breze, Svoga tela gospodar ili Ženidbe Imbre Futača, vrhunci hrvatske književnosti. I biseri nacionalne kulture zahvaljujući filmovima poput Babajine Breze i Hanžekovićeva još crno bijeloga Svoga tela gospodar. Mnogima će stoga biti zanimljivo doznati zašto mu je i tko negativno ocijenio prvu zbirku novela, kako je Kolar postao predsjednik Društva književnika Hrvatske, a potom izbačen iz njega, zašto ga nisu primili u JAZU, tko su bili uzori za njegove pojedine likove, zašto Hergešić piše da je Kolarovo djelo izraslo na domaćoj njivi, a doseglo europsko mjerilo te što su još svojevremeno o Kolaru pisali važni autori Ivan Goran Kovačić, Bratoljub Klaić, Ljudevit Jonke, Dubravko jelčić, Vlatko Pavletić, Dalibor Cvitan, Miroslav Šicel, Ivan Bošković, Ivan Kušan, Viktor Žmegač, Krešimir Nemec, Branimir Donat, Veselko Tenžera i brojni drugi.

U Ogrizoviću Velimir Visković i Vinka Jelić-Balta / Foto Božica Brkan

Nemaju mnogi naši književnici takvu knjigu, rečeno je na predstavljanju. I nemaju. A 58 godina po smrti Kolar je ima. A tko će uopće čitati takvu knjigu, ma i objavljenu baš u Godini čitanja? Specijalisti za teoriju i povijest književnosti, enciklopedisti, studenti i kojekakvi zaljubljenici u ljepotu? A svi – sve rjeđi.S nedavne tribine DHK Bez cenzure o tome ispašta li dobra književnost zbog površnih komercijalnih izdanja izvlačim ilustraciju ugledne i iskusne urednice Miroslave Vučić kako je za njihovu Školsku knjigu svojedobno akademik Stamać, šezdeset godina poslije Strozzija, ponovno, čak tri godine prevodio Fausta, a potom još godinu i pol pripremao tumačenja na 350 kartica, da bi, kad je objavljen, u godinu dana Goethe u novome prijevodu bio prodan slovom i brojkom u 19 (slovima: devetnaest!) primjeraka. No, eto, još ima predanih istraživača, izdavača, urednika, knjižara, knjižnica i knjižničarki. 

Na kraju, Vinka Jelić-Balta, Mario Kolar, Velimire Viskoviću…, uvjerena sam kako Divan užas priziva nastavak i istraživanja i novu knjigu, primjerice o utjecaju i nadahnuću Kolarom u književnosti, kazalištu, likovnoj, filmskoj i TV umjetnosti. Muze još nisu odustale! Oprosti mi, Kolaru, na još jednoj posudbi, ali baš i tu pristaje oksimoron: divan užas!

20220403

Čazmanski Kućni Party – Umjesto kave 11. srpnja 2021.

Kakav provod! Dva u jedan: književna večer i koncert iliti Kućni Party Gradske knjižnice Čazma u petak navečer, na otvorenom, kad vruć dan ide u noć i danja se vrelina stišava. Publika se valjda spojila, kad je toliko došlo, ne samo Čazmanaca, pa, iako na razmak, uživaju uživo. Da tjedan ranije nisam imala predstavljanje knjiga (sa sladoledom!) i nekoliko recitala uživo, jedva da bih se mogla sjetiti kako je to čitati pred publikom a ne preko Zooma. Čisto te iznenadi smijeh publike kao odziv vlastitih rečenica.

Božica Brkan čita Severinu… između Zlatka Krilića, Irene Skopljak Barić, Radovana Dožudića i Hrvoja Kovačevića / Foto Miljenko Brezak

Ovaj sam put čitala priču, autoironičnu, u glazbenom tonu, kao (moslavačka) djevojka sa sela odabrala sam Severina čita moju knjigu. Čak mi je dobro sjelo i što se Vinka Jelić-Balta, šefica čazmanske knjižnice u kojoj često i rado gostujem, sjetila da sam prva pobjednica njihova natječaja za kratku priču-satiru Slavko Kolar, ali i da 2013. Severina nije ušla ni u deset te da je, prije negoli u zbirci Umrežena, objavljena u Večernjakovoj kratkoj priči Ranko Marinković.

U backstageu dobri duh svih događanja vezanih uz Kolara i – pomna slušateljica: Vinka Jelić-Balta / Foto Miljenko brezak

Osim što je Irena Skopljak Barić čitala nove pjesme, kratku su prozu čitali i Zlatko Krilić (o Kubankama), Radovan Dožudić (o tetovažama i ljubavi) i Hrvoje Kovačević (o generacijskom prijateljstvu i koječemu). Za svakog ponešto. Namjerno upotrebljavam riječ koju ne volim: baš zabavno.

Dio vrlo predane publike / Foto Miljeno Brezak

Kao što se u Čazmi obično družimo (najmanje) početkom prosinca na dodjeli Kolara (ovogodišnji je natječaj upravo raspisan!), nadam se da ćemo i ubuduće i na Kućnom Partyju kojim se s knjižničnom publikom pozdravljaju prije ljetnih odmora.

Odličan koncert Patricka Walkera i Hrvoja Sudara isprepleten s književnom večeri / Foto Miljenko Brezak

Ne mogu se jedino opredijeliti je li mi kao staroj rokerici na otvornom bolje sjela književnost ili očekivani (metaforički najavljen!) Rock’n’Roll, a zapravo sjajna irska glazba na violini, gitari i irskom buzukiju što su je maestralno izvodili englesko-hrvatski par Patrick Walker i Hrvoje Sudar. Najbolje osvježenje protiv toplinskoga vala.

Dio neformalnog afterpartyja poslije službenoga Kućnog Partyja / Foto Miljenko Brezak

20210710

I B. Brkan na Noći knjige čazmanske knjižnice Slavko Kolar

Gradska knjižnica Slavka Kolara Čazmai ove je godine sudjelovala u manifestaciji Noć knjige. S obzirom na nastalu situaciju zbog COVID-a 19, nisu mogli održati klasičnu Noć knjige s književnim susretima, ali to ih, kako je istakla ravnateljica knjižnice Vinka Jelić Balta, nije spriječilo da svojim čitateljima virtualno predstave književnike s kojima već dugi niz godina surađuju. Svojim kratkim videom pozdravili su Hrvoje Kovačević, Božica Brkan, Miroslav Mićanović, Darija Žilićte Marko Gregur.

20200424

https://www.facebook.com/bozica.brkan/posts/10216228226369631

Ima li satira u Hrvatskoj budućnost? – Umjesto kave 4. prosinca 2019.

U subotu, posljednjega dana studenoga 2019., uoči književnikova rođendana, u Čazmi su u okviru Dana Slavka Kolaraproglašeni rezultati za najbolju kratku priču – satiru. Desetoro finalista po tradiciji se mogu čitati na internetu, a nagrađeni su Tomislav Sabljić za Ne možeš ti toRenata Srečić za Slučaj Jasenovog Luga – mene se najviše dojmila!  – i Oliver Jukić za Nivelator

S Vinkom Jelić-Balta iz čazmanske književnice Slavka Kolara / Fotografija Miljenko Brezak

Uvijek lijepa atmosfera. Meni pogotovo, jer sam prva dobitnica Nagrade Slavko Kolar 2012. za kratku priču satiru Svojih tijela gospodari. Zahvaljujući trudu i ideji knjižnice, također Slavka Kolara, koju vodi Vinka Jelić-Balta. A kad je tako, onda vas to potakne da još pišete, pa i da, poput mene, budete nekoliko godina u užem izboru i da vašu priču, ako i ne objavite vlastitu zbirku, može se pročitati u nacionalnim kulturnim novinama s obrazloženje nagrade, na internetu, u županijskim novinama Bjelovarskom listu ili u knjizi poput Prvih 20 ubodasa 20 priča sa prva dva natječaja. Posljednjih godina nije za to bilo novca, ali možda o desetoj obljetnici objave zbirku barem sa svim nagrađenicima. 

Finale Natječaja za najbolju kratku priču-satiru Slavko Kolar 2019. / Fotografija Miljenko Brezak

Ima li satira, dakle, u Hrvatskoj budućnost? Natječaja za kratku priču i knjižničnih ima od Samobora do Kaštela, zatim ima natječaja poput Večernjakove Ranka Marinkovića. Neki su tematski, neki neograničeni, neki su bogatiji nagradama, ali je čazmanski posve jedinstven – satirički. Iako je na natječaj nekad dolazilo 80-90, a sada 30-40 priča, razlikuju se temama, ali sve imaju poseban štih i dobrih priča uopće ne manjka. Mnogi tako planirajući i natječući se napabirče za vlastite knjige. 

Prvonagrađenu priču-satiru Ne možeš ti to čita Tomislav Sabljić / Fotografija Miljenko Brezak

Kratka priča, rekla bih ironična ili cinična kakva jesam, nakon velike popularnosti, jer je tobože in, jer je primjerena vremenu i čitateljima koji nemaju vremena, kao da izlazi iz mode. U modi su ili osobito lagani žanrovski romani, takoreći u nastavcima. Svaki književnik koji drži do sebe ima svog kriminalističkog inspektora, Nesbø svog Harryja Holea, a naši Pavličić svog Šoštarai Tribusoni svog Banića. Ljubiće namjerno preskačem. Društvene su mreže krcate kratkom prozom, crticama ili pjesmama u prozi. O običnojpoeziji ne trebam ni govoriti. Vidi samo haiku! Preskače državne i jezične granice.

Drugonagrađenu priču Slučaj Jasenovog Luga čita autorica Renata Srečić / Fotografija Miljenko Brezak

A satira? Sama društvena stvarnost i mediji u prelijevanju su, a novine se sve trude biti poput Ferala Trubuneu, čak i ne trudeći se odvojiti normalnei satiričke stranice. Ne znaš gledaš li na TV-u informativni prime timeili Prime Time. Ne znaš je li ta produžena stvarnost za smijeh ili plač, pa te guši. Sad više nema odvajanja ni u temama ni u likovima ni u događajima. Stvarnost je satira sama. Nadam se da će nam ipak (p)ostati nešto i za književnu inspiraciju. Poput onoga mog Odojka.

20191201 – 20191204 

Oblutak za lijepo pisanje – umjesto kave 12. prosinca 2017.

Osmaši iz Osnovne škole Čazma / Fotografija Miljenko Brezak


Drugoga od tri Dana Slavka Kolara, u čast obljetnice književnikova rođenja, na poziv čazmanske knjižnice koja nosi njegovo ime i na čijem sam prvome natječaju za kratku priču – satiru pobijedila sa Svojih tijela gospodari, imala sam, bez pretjerivanja, zadovoljstvo i čast poigrati se u radionici o lijepom pisanju, lijepom čitanju i lijepom gledanju koju sam nazvala – Oblutak.

Oblutak među oblucima / Fotografija Miljenko Brezak

Najprije smo priliku za to dobili učenici dva osam razreda (profesorica Nikolina Mikušić), a potom treći razred Srednje odnosno tehničari cestovnoga prometa (profesorica knjižničarka Suzana Pušić) i ja.

Trećaši iz Srednje škole Čazma / Fotografija Miljenko Brezak

Zbog tih klinaca i dame kojoj pripisujem ideju i nemali trud u organizaciji te, dakako, mjesto održavanja, Vinki Jelić-Balti, najprije smo na jarunskom Malom jezeru, nekadašnjoj također jami šoderici a danas i zanosnom pačjem i labuđem jezeru, brali šoder, šuder, kamenčiće i kamićke kojekakvih oblika i boja, a sve kako bih mlađariju zbližila s pjesmom. ne samo svojom. Bukvalno, metaforički, simbolički.

Obluci /Fotografija Miljenko Brezak

Oblutak

Što da učinim od sebe da bih bila sasvim kao ti,
bijela,

obla,

glatka,
hladna,
šutljiva?

(Iz neobjavljene zbirke Kušalice, 1984., objavljeno u zbirci Bilanca 2.0 / Ljubavne i ostale štokavske pjesme, 2011.)

S radionice: pogled na svijet kroz oblutak / Fotografija Miljenko Brezak


Podsjetila me baš ona koliko su se kolege pjesnici i prevoditelji na jednoj od već tradicionalnih studenačkih prevoditeljskih radionici na Koljnofskim književnim susretima prije neku godinu izmučili ne mogavši nikako prevesti tu moju minijaturu, jer, rekoše, nemaju more pa i nemaju oblutaka.

Kamenje, šljunak, obluci…? / Fotografija Miljenko Brezak



Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika
, 2015., oblutak opisuje i kao morski, ali i kao rječni obao kamen koji je voda valjanjem zaoblila. Naziva ga i bobuljak, valutak, valutica, ali i oblučac, etimološki ga bližeći s oblim izgledom. Uspijeva ga prevesti na brojne moderne jezike, ali isto tako i na stare, osobito čakavski, uzmorski.

Berači oblutaka / Fotografija Miljenko Brezak

Kako i ne bi, jer ne samo da – Zagrepčani to znaju – naslage oblutaka preostale iza Panonskoga mora leže vrlo plitko, nego se kopajući temelje kuća odmah prikuplja šljunak za njihovo betoniranje. Kamenčiće nismo osjećali u cipeli, nismo njime praćkom ciljali čiju glavu ili prozor, urešavali ogradu ili vrt, bacali žabice po površini vode ili u vodu stvarajući valove.

Koji je najljepši? / Fotografija Miljenko Brezak

Puna šaka / Fotografija Miljenko Brezak

Ako nam nije oblutak bio dovoljno velik da ga oblikujemo u skulpturu, uguramo u ruke Sizifu da ga gura uz planinu, učvrstimo kaldrmu, ugnjavimo koga da ga kao uznik za kaznu uzaludno prenosi s jednoga na drugo mjesto, ili je bio prevelik za oslikavanje ili kreiranje nakita, možda je bio taman da ga odložimo u spomen na čiji grobni humak, kako to čine židovi, ili da ga, poput starih Rimljana, upotrijebimo kao ulaznicu najprije na neku gladijatorsku priredbu, na proglašenje okrivljenika krivim ili oslobođenim a poslije, kako je i biblijski i kršćanski opisano, kao ulaznicu u nebo nedužnima, čistima, neokaljanima. Tek, jednom je oblutak crn, jednom bijel, a svaki i najmanji bačen u ocean može stvoriti strahotni tsunami. Ako jedan prst može podići oblutak, što li može učiniti stih o oblutku?

Koji ćeš oblutak ti odabrati? / Fotografija Miljeno Brezak

Tonči Petrasov Marović (1934-1991) 1961. (kad ja još nisam umjela ni pisati!) napisao je:

Hommage à Bashô

Samo kamenčić                                                                                        u vodu bacih – vas me                                                                                       svijet zapljusnu           

Oblutak je, ne samo u pjesmi, ljepota, nadahnuće, savršenstvo, uzor. O tome što sam pjevajući o njemu, a i ispjevavši još neke pjesme i napisavši još neke priče, s čazmanskom mladosti razgovarala sam ne samo što i kome ja to pjevam, nego i što i tko je njima oblutak.

Što je njima ljepota, lijepo pisanje, pogotovo u 21. stoljeću, kada se ne razmišlja ni o rukopisu a kamoli krasopisu i kada, zaista kako je upućivao moj novin(ar)ski mentor Uroš Šoškić kratkoća je vrlina. Vrlina je, prema mišljenju nekih recentnih autora, tek uz fotografiju koja znači tisuću riječi u brzome istehnologiziranom komuniciranju kojemu, dostaje i emoji, a stotinu znakova, karaktera, kao u Twitteru 140 odnosno 140 + 140, i – pretegne. A to je tek jedna od brojnih društvenih mreža, pa dalje od Facebooka do internetskih surfanja kojima svakodnevno i mladi Čazmanci komuniciraju, svejedno s prijateljima iz klupe iza ili preko svijeta, sa simpatijom ili ljubavlju iz susjednoga razreda ili s mamom da idu i iz škole kupe kruh.

Poslije radionice: domaćini iz Knjižnice Slavka Kolara i gošće / Fotografija Miljenko Brezak

Proanalizirali smo oblutak na internetu, baš njime nazvane webove s natječajima za lutkarsku predstavu (Lutka, lutak, oblutak…), biblioteke (ArtTresor Naklada, Oblutci), radionice koje potiču čitanje i pisanje uoči polaska u školu ili razvitak govora. Ili čak laganoljetne savjete da, pošto izgorite na suncu, iz mora izvadite oblutak kojim povremeno hladite zahvaćene dijelove kože.

Plakat za radionicu

Kako u tome tražiti stil i što on uopće može biti danas u arhitekturi, odijevanju, glazbi, lijepoj književnosti i drugome, pokušali smo razglabati, svatko u okviru svog znanja, iskustva i ambicije. Jer, uvjerena sam, stil nikome nije naodmet! Nisu zacijelo prepoznali da je baš o tome riječ kad sam ih gnjavila što bi bilo od moje minijature da upotrijebila neke druge izraze: npr. kamenčinu, kamićak ili čak žućni kamen? Što bi bilo da moj oblutak nije šutljiv nego brbljiv, da nije bijel nego crn ili siv, da je hrapan, hladan, topao, kvrgav…?

Obluci
Oblutak / Fotografija Miljenko Brezak

Ma kakav bio, pokušala sam i u stilu navesti mlade koji bi mi mogli biti i djeca i unuci, onoj lijepoj i prevažnoj Silvija Strahimira Kranjevića: Budi svoj! S nešto malo stilistike, pogotovo funkcionalnih stilova, sitnim znanjima koja svakome mogu ponegdje pomoći. Makar u razgovoru svakidašnjem, na nekom šalteru, pri pisanju molbe za posao ili poreznoj upravi ili u ma kom od medija, ma i pišući recimo SMS. ne znam jesu li me shvatili ozbiljno dok sam ih zavitlavala novinarskim temeljnim 5W – tko (who?), što (what?), gdje (where?), kada (when?) i zašto (why?), pa prošireno s kako (how?). Bili su prezatvorni i prekratko je trajalo da bismo se poigrali, recimo, novinara, dopisnika: novinskog, radijskog, TV, internetskog…

Razmjena knjiga: Vinka Jelić-Balta i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

No, ma kako mladi, mudri su budući tehničari cestovnog prometa i što li sve ne i uvjerena sam da su pojmili kako oblik i sadržaj moraju imati primjeren odnos, ravnotežu kao i sve u životu, dok te rijeka ili more, vrijeme oblikuje u oblutak. Ne samo oblučić nego cijeli kamen mi je pao sa srca kad smo stigli do Kad se malo bolje zagledaš, onda vidiš da je svaki kamen lijep na svoj način. Dala sam i neobaveznu zadaću, nešto s oblutkom, ali kako mi nije dospio baš ni jedan selfić, ili svoj oblutak nisam dobacila do njih ili još razmišljaju što je to babac pričao. Veseli me što su neki zadržali neki od mojih oblutaka. Podsjećam tek, pjesnički na

Ratko Bjelčić

i loša je pjesma
pjesma
ako je zapisana
i bolja je pjesma
od pjesme
koja nije napisana

20171201 – 20171211

linkovi

http://www.gradska-knjiznica-cazma.hr/index.php/novosti/1303-dani-slavka-kolara-knjizevni-dani-2017