Video zapis Novinarski Razgovori BOŽICA BRKAN je isječak gotovo jednosatnog razgovora na Fra Ma Fu Festivalu koji je sa Božicom Brkan vodila Sandra Pocrnić Mlakar, na otvorenom, u parku Pustare Višnjica kraj Virovitice 10. rujna 2017.
Najavljujući događanja na Fra Ma Fu festivalu 2017. Sandra Pocrnić Mlakar je na portalu http://www.virovitica.net napisala uvodno:
“Dolazak Božice Brkan za Fra Ma Fu Festival veliko je priznanje i za festival i za Viroviticu. Božica Brkan je pjesnikinja, književnica i nagrađivana novinarka, osnivačica bloga Oblizeki, dugogodišnja urednica Večernjakova priloga Vrt, autorica Enciklopedije špeceraja i zavičajne čitanke Moslavina za stolom. Zbog svog znanja o gastonomiji i enologiji, poljoprivredi i gospodarstvu te zbog velikog iskustva u pisanim medijima, rado je viđena članica žirija za dodjelu i gastronomskih i agronomskih i novinarskih nagrada, svih disciplina koje se demonstriraju na Fra Ma Fu festivalu…
U “Vijencu” broj 626 od 1. ožujka 2018. / str. 12 u rubrici Književnost Ljerka Car Matutinović piše o knjizi kajkavskih priča “Život večni” Božice Brkan.
Na Međunarodni dan žena 8. ožujka 2018. na Prvom programu Hrvatskoga radija u emisiji Hrvatima izvan domovine novinarka Ivana Perkovac u svome Hrvatskome stilu od 22,30 do 23,00 sata ugošćuje književnicu Božicu Brkan, koja govori o svojim pogledima na život, umjetnost, pisanje, žensko pismo, žensko-muške odnose i drugome, a čita i svoju poeziju.
Pred Kućom Šenoa: Jasmina Reis, Đuro Vidmarović, Božica Brkan i Biserka Ipša / Fotografija Miljenko Brezak
Dramska umjetnica Biserka Ipša nadahnuto je čitala ne samo pjesme, i štokavske i kajkavske, nego i priču Cohenove longplejke, za koju me je nadahnula upravo gospođa Jasmina, kojoj sam je i posvetila.
S književne večeri Đuro Vidmarović, Božica Brkan, Biserka Ipša i Jasmina Reis / Fotografija Miljenko Brezak
Izuzetno posvećenoj publici, među kojima je bilo i mojih Moslavaca iz Križa i Zagreba, Dugoselaca, mojih vjesnikovaca, kolegica s HTV i Radija Sljeme, glazbenica s kojima sam nekad nastupala čitajući pjesme i posve nepoznatih zaljubljenika u kulturu, prisjetila sam se i svojih – nisam ni mislila toliko brojnih – poveznica sa Šenoama.
Za uspomenu u Šenoinu naslonjaču, za radnim stolom: Božica Brkan i Jasmina Reis / Fotografija Miljenko BrezakIspod Šenoina portreta: Božica Brkan, Đuro Vidmarović, Jasmina Reis i Živana Morić / Fotografija Miljenko Brezak
Od najstarije lektirne s Augustom od jednoga od prvih usvojenih gesla Budi svoj! do Magdina paprenjaka i sličnih detalja od njegova Zlatareva zlata i Seljačke bune u mojemu prvom romanu Lift,politička melodrama. Potom sam uz Ivanku Biluš bila recenzenticom Biskupova sladopeka Marije i Zdenka Šenoa 1993. Tek sam sada prvi sam puta vidjela fotografiju s predstavljanja u Hotelu Palace na kojem sam govorila, a knjiga slastičara Alojza i njegovih potomaka bila mi je dio teme o hrvatskim slasticama na Zagrebačkom festivalu slastica te predavanja o Zagrebačkim adventskim slasticama u Klovićevim dvorima.
Predstavljanje Biskupskoga Sladopeka u Hotelu Palace, 10. prosinca 1993.: Božica Brkan, Zlatko i Marija Šenoa te urednica Avenka Žurić (Fotografija Božicar Bilopavlović, presnimljeno)
Ne jednom sam pisala o baisser (beze!) korama kako ih je gospođa Marija u velikoj zdjeli potrgala i pomiješala s crvenim voćem. Sjajna ideja. Također smo gotovo u nastavcima više godina u Večernjakovu Vrtu surađivale na priči o biljci koja je sa svojim vlasnicima iz Vukovara bježala u izbjeglištvo, pa se rasađivala pelcerima i vratila doma opisama i napokon u mojoj političkoj kolumni Pogled odozdo u Večernjem listu – Vukovarska muškatla. Skromno smo se zasladili, nazdravili, čak i zapjevali uz stare Šepecove ploče.
Dio publike / Fotografija Miljenko BrezakKriž u Zagrebu: Željko Prce, Božica Brkan, Đuro Vidmarović, Jadranka Ivaković, Đurđa Arbanas, Ružica Bulava i Miljenko Brezak
Posebice sam se raznježila zasjevši za fotografiranje u Šenoinu fotelju i radni stol s izuzetno ljubaznom domaćicom gospođom Reis te nad tekstom u knjizi dojmova što ga je zaista drščućom rukom i briljantnim oštrim umom zabilježio akademik, monsignor, profesor emeritus, dr. znanosti Ivan Golub, dijamentor:
Razumijevanje kalinovečkih i jokešinskih spominjanja i bez riječi: akademik Ivan Golub i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Iz knjige dojmova Kuće Šenoa
Ove večeri
posvećene prisutnoj
Božici Brkan
pod drevnim krovom
Šenoinih dvora
pogled mi se nameće
na naslov knjige
“Božica Brkan
Život VEČNI
knjiga kajkavskih priča”
neka mi nečujno šapću pjesmu moju Moje vjerujem
Dok smo mladi,
dok smo snažni,
najradije molimo:
Vjerujem u Boga Svemogućega
Stvoritelja neba i zemlje.
kad klecaju koljena,
nazire se druga obala molimo:
Vjerujem u Uskrsnuće tijela
i ŽIVOT VJEČNI.
Đuro Vidmarović i Ivan Golub / Fotografija Miljenko BrezakPrijateljstvo od vjesnikovskih dana: jasmina Reis, Željko Morić, Miroslava Medić, Božica Brkan i Živana Morić / Fotografija Miljenko Brezak
trud stoji iza zbornika Svi naši književnisusreti 1. (radovi inspirirani hrvatskim književnim susretima u Koljnofu), koji kao izdavači potpisuju Čakavska katedra Šopron, Matica hrvatska Šopron, Udruge Hrvati i ENC GRAH Kume, a objavljen je uz 9. Koljnofske književne susrete u studenome 2017. u tome mađarskom mjestu. Uredio ga je Franjo Pajrić, godinama i glavni organizator susreta, koji potpisuje i uvodnik. susretima naslovljen također Svi naši književnisusreti. U njemu, među ostalim, ističe:
“Kako je naš fizički opstanak na ovim prostorima ugrožen, a valu asimilacije nismo našli adekvatni odgovor, sve što nastaje u vezi na nas ostaje kao vrijedno svjedočanstvo našega postojanja i kulturnoga djelovanja u ovom dijelu Europe. I kad naraštaja više ne bude, iza nas će ostati zapisano u povijesti da smo se jednom godišnje okupljali i zajedno održali naš ča, kaj, što.
Znam, mi sudionici i organizatori koljnofskih međunarodnih književnih susreta postat ćemo jednom vrijedni pozornosti struke, medija i politike, pogotovo u našoj staroj Domovini, kad nas više ne bude bilo. Tada će razglabati teme koje o kojima mi danas govorimo, a koje više neće služiti u praktičnom smislu ničemu. Jer nas više ne će biti.”
Franjo Pjarić / Fotografija Miljenko Brezak
Završava dojmljivom pjesmom Braća braći sa završim stihovima:
“Kad se pronađu korjeni
I brat brata iznova prepozna
Vrime se skupi i prohuja
U grana murvi i trsova
U stakalcu vina domaćega
Kao da je jučer bilo”
No, prije svega, trebalo je punih devet godina organizirati (i sponzorirati!) i srdačno ugostiti književnike i dati im razlog, teme za nadahnuće, tako da stvore nove tekstove i nova djela, sve češće i da ih unutar Koljnofskih književnih susreta na posebnoj radionici i prevode, da stvaraju pučke predstave, da…
S predstavljanja zbornika u petrovu Selu / Fotografija Miljenko Brezak
Zbornik predstavlja formom, stilom i sadržajem vrlo raznolike tekstove Timee Horvat ( Gradišćanska poezija u živahnom dijalogu sa suvremenom književnošću Hrvatske i Blic – intervju sa zadarskim književnikom Tomislavom Marijanom Bilosnićem u Koljnofu te In memoriam Lajošu Škrapiću(1938. – 2016.), čija je objavljena i pjesma Pinčena draga), Enerike Bijač (Koljnofski književni susreti), Božice Brkan, gradišćanske pjesnikinje i dramatičarke Ane Šoretić (nekoliko pjesama i proza Lokva i more – svaka voda ima svoju snagu i svoj čar), Doroteje Zaichmann rođ. Lipković (Sviće se gasu), Đure Vidmarovića (Koljnofske uspomene u riječi i slici, usporedba Koljnofa u razmaku od prvoga posjeta 1974. godine do danas!), Igora Šipića (Iznad svega zakon otvora, Rezultati mjerenja ekvinotialisa na brdu Gora (23.09.2015.), Još jedna ispovijed – rotonda Hedegség), Tomislava Marijana Bilosnića (kao redoviti gost napisao je pjesme Vrt hrvatskoga kralja, Vrt u Gradišću, Sveti Martin, Koljnof, Franjo Pajerić, Herbert Gassner, Timea Horvat, Robert Hajszan Panonski, Jurica Čenar i Gradišće; članak Enciklopedijski o patnjama iseljeništva, prikaz Šipićeve pjesničke zbirke Koljnofski susreti te Putopisni zapis uz Koljnofske pjesničke susrete – urnebes u ‘Lavandi’), Marka Gregura (Franjo Pajerić mogao bi poludjeti (prilog uspomeni na 7. Koljnofske književne susrete), velikoga gradišćanskoga pjesnika i novinara Jurice Ćenara (efektne zorne pjesme), Nenada Piskača (stihovi), Josipa Palade (stihovi), dr. Herberta Gassnera (prozni tekstovi Cimof, Koljnof i Celindof i Cilika – ženski idol iz Celindofa te pregršt pjesama Ubodi i ugrizi), Božidara Glavine (pripovjetka Čuvarnica), Darka Pere Pernjaka (pregršt pjesama u prijevodu na mađarski jezik te memoarsko štivo pod naslovom Žuta kantaiz Koljnofa), Šandora Horvata i Nikše Krpetića.
Iz zbornika: portret Božice Brkan koji je snimila Timea Horvat
U očekivanome i najavljenome nastavku trebali bi uslijediti književnici koji su se proteklih godina također susretali poput Nikole Benčića, Ernesta Fišera, Petera Tyrana, Nevenke Nekić, Milana Frčka, Drage Čondrića, Mile Pešorde, Dragutina Pasarića, Roberta Mlinarca, Mladena Levaka i drugih.
Iz zbornika: pjesma Artimetika Božice Brkan na hrvatskom i mađarskom
Zbornik Svi naši književni susreti prema mišljenju predsjednika Društva hrvatskih književnika Đure Vidmarovića ima posebnu vrijednost ne samo zbog priloga koje donosi, već i kao književni i kulturološki fenomen: On pokazuje kako entuzijazam, rodoljublje, ozbiljnost i dobra organizacija mogu učiniti mnogo na povezivanju Hrvatske kao matične književnosti, u ovom slučaju s književnošću Hrvata u Mađarskoj i Austriji, a bez ičije (ili tek simbolične) institucionalne pomoći.
Iz zbornika: Završetak teksta B. Brkan iz kojega je vidljivo njegovo koljnofsko nadahnuće
U zborniku su objavljeni i radovi Božice Brkan prijevod s radionice Aritmetika na hrvatskome i mađarskome teTri moja kajkavska i ja ili što je nama kajkavski jezik danas.
Gošća Božica Brkan i urednica emisije Ana Lacković Varga neposredno prije početka emisije Kajkavijana / Fotografija Miljenko Brezak
Urednica emisije Ana Lacković Varga svoju gošću Božicu Brkan u Kajkavijani 23. listopada najavila je kao novinarku i Zagrepčanku moslavačkih korijena koja govori i piše i na specifičnoj kejkavici i u svojoj novoj knjizi “Život večni”, dan prije predstavljenoj na promociji u Društvu hrvatskih književnika.
Dok traje glazbeni predah… / Fotografija Miljenko Brezak
U prepunoj dvorani Društva hrvatskih književnika u srijedu 22. studenoga održana je promocija dviju zbirki kratkih priča Božice Brkan, “Umrežena”, na standardnom štokavskom jeziku i “Život večni” na kajkavskom jeziku.
Kajkavska zbirka ima i posvetu i to “namesto cvetja”, nedavno preminulom kajkavologu i profesoru Joži Skoku. Obje knjige ovih je dana tiskao Acumen, uz grafičko oblikovanje Jenia Vukelića. Ulomke iz odabranih priča čitala je dramska umjetnica Biserka Ipša.
Voditeljica tribine Lada Žigo Španić istaknula je sinergiju Božice Brkan kao pripovjedačice sjajnih priča s njezinom višedecenijskom novinarskom i uredničkom karijerom u Vjesniku i Večernjem listu, gdje je uređivala prilog Vrt. (Usput budi rečeno, potiskivanje i izbacivanje ovoga briljantnog priloga iz Večernjaka, posebice u vrijeme B. Brkan, jedna je od odista antologijskih gluposti i budalaština u hrvatskom novinarstvu proteklih godina – op. Že. V.).
Njezino je književno stvaralaštvo dakako i sinteza novinarskog i literarnog dara. Svojim su istančanim pripovijedanjem njezine priče uzbudljive i kada se naoko “ništa ne događa”. Za svoje je priče autorica dobila nagrade koje nose imena Slavka Kolara, Dubravka Horvatića i Mate Raosa. Istaknula je i kako je autorica niza zbirki priča i romana, kajkavske srednjoškolske čitanke ali i “Enciklopedije špeceraja” i brojnih kuharica. Našalila se i kako ova autorica na svoj osebujan način i u književnosti “sadi knjige, pušta korijene, širi svoju krošnju i stablo”, a i na književnoj “trpezi donosi kolače svake vrste”.
Književnik i kritičar Miroslav Mićanović, recenzent zbirke “Umrežena”, istaknuo je kako stil, ritmičnost i preglednost njezine knjige omogućavaju ugodnu “plovidbu i uživanje u knjizi”, čim je
ostvarila bartovski ideal teksta kao užitka. U svijetu umreženosti , ali i istovremene samoće, autorica piše i o svijetu koji nestaje, a čitanje , uz vjeru u jezik i priču, pruža prostor sigurnosti. U svijetu u kojem se čini da je sve dostupno ljudi su opet usamljeni.
Predsjednik DHK-a Đuro Vidmarović istaknuo je kako bi on “Život večni” podnaslovio kao knjigu moslavačkih kratkih priča.
Stvaralaštvo ove autorice rodom iz Križa na osebujni je način i
moslavačka kajkaviana i rediviva, istaknuo je Vidmarović, naglasivši i njezinu aktivnost za očuvanje i dostojanstvo moslavačake kajkavštine – kejkavice. Naglasio je da Božica Brkan svojim pisanjem vraća nestali idiom u hrvatski književni Autorica svojim leksikom ali i rječnikom čuva jedan fini osebujni jezik od nestajanja. Vidmarović je podsjetio da treba čuvati dijalekte i narječja od nestajanja, jer čak i staroštokavsko narječje pomalo nestaje pred novoštokavskim književnim standardom. Istaknuo je i kako Božica Brkan zbirkom diže svojevrsni spomenik malom čovjeku pišući o životu moslavačkih seljaka.
Božica Brkan istaknula je da ove dvije zbirke mogu imati i dvije vrste čitatelja ne samo zbog jezika, no uvjerena je da su obje namijenjene svima. Naglasila je kako je usamljenost ista za kompjutorom kao i nekad kod onih koji nisu bili dobro uklopljeni u obiteljske zadruge. Dodala je da u njezinim pričama ima i smijeha i podsmijeha, ali i satire i galgenhumora.
Na kraju ove tribine koja je bila pravi književni i jezični blagdan voditeljica je, parafrazirajući naslov jedne od zbirki, zahvalila autorici: “Hvala ti Božice što si bacila mrižu na sve nas”.
Dvije knjige odjednom u prepunoj dvorani Društva hrvatskih književnikapredstavila je ugledna i plodna književnica i publicistica Božica Brkan.
Obje su zbirke kratkih priča, ali je jedna, “Život večni” napisana na kajkavskom, a druga, “Umrežena” na standardnom hrvatskom jeziku, a objavio ih je Acumen. Kajkavska zbirka ima i znakovitu posvetu i to nedavno preminulom znamenitom kajkavologu i profesoru Joži Skoku, i to “namesto cvetja”. I dok je književnik i kritičar Miroslav Mićanović hvalio ritmičnost i preglednost štokavskih priča Božice Brkan, predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović pohvalio je autoričinu moslavačku kajkavštinu koja je na putu zaborava. Čak je naveo da je u podnaslovu zbirke “Život večni” trebalo pisati da je tu riječ o knjizi kajkavskih moslavačkih priča.
– Naši dijalekti su pred izumiranjem. No Božica Brkan svojim pisanjem vraća nestali idiom u hrvatski književni život – rekao je Vidmarović naglasivši da se dijalektima može pisati i proza, a ne samo poezija.
– U zbirci “Život večni”, knjizi koja je zapravo nastavak autoričina romana “Ledina”,subjekt je jezik i u njoj Božica Brkan diže spomenik malom čovjeku pišući o životumoslavačkih seljaka – istaknuo je Vidmarović za kojeg dvije autoričine knjige u sebi nose dvije dimenzije života, ona kajkavska onog koji nestaje, a ona štokavska onog koji traje i koji će pobijediti. Voditeljica tribine u DHK Lada Žigo Španić ustvrdila je da Božica Brkan odlično sintetizira literarni i novinarski dar te da nju novinarstvo nije uništilo. Istaknula je i da je za svoje kratke priče autorica dobila nagrade koje nose imena Slavka Kolara, Dubravka Horvatića i Mate Raosa.
– Svaka priča objavljena u dvjema zbirkama ima svoju perspektivu – rekla je Božica Brkan.
– Ove dvije vrste priča kao da sam pisala za dvije vrste čitatelja. No u njima uglavnom pišem o usamljenosti koja se ne razlikuje od one usamljenosti koju osjećamo kada sjedimo za računalom, ali i od usamljenosti koju su ljudi osjećali kada su bili u velikoj zadruzi, ali su se jednako osjećali sami. U mojim pričama ima i smijeha i podsmijeha, galgenhumora, satire, ali ni naša moslavačka kekavica nije baš tako komplicirana – rekla je autorica pjesničkih zbirki, romana, brojnih popularnih kuharica, pa čak i Kajkavske čitanke koja se koristi u nastavi u svim srednjim školama u Hrvatskoj.
Dvije priče iz netom objavljenih zbirki Božice Brkan koje je ilustrirao i grafički oblikovao Jenio Vukelić iznimno je brojnoj publici, u kojoj su bili i Ljerka Car Matutinović, Dubravko Jelačić Bužimski, Diana Burazer, Zdenka Pozaić…, pročitala dramska umjetnica Biserka Ipša.
Božica Brkan u Mjesecu hrvatske knjige ima književnu večer u Bedekovčini / Fotografija Miljenko Brezak
Književom večeri Božice Brkan, pjesnikinje, kolumnistice, novinarke 14. studenoga 2017. u Bedekovčini je obilježen Mjesec hrvatske knjige.
Publika / Fotografija Miljenko Brezak
Puna dvorana Općine Bedekovčina vrlo radoznale i predane publike imala je priliku uz autoricu slušati čitanje pjesama (organizatorica AnicaKopjar iz Knjižnice Bedekovčina) i proze (MartinaBičanić) te glazbenike, mladu violončelisticu JanuKrušelj (zajedno nastupale u Zlataru na Danima kajkavske reči) i vokal uz gitaru sestru i brata Gloriju i AdamaSvečnjaka te vokalne ženske skupine KUDBedekovčina i FolklorniansamblŽune, koje su autorici bile iznenađenje izvođenjem narodne njezine zavičajne I ja jesam moslavačkodete poslije vrlo uspjeloga prošlogodišnjega nastupa u Donjoj Stubici.
Mlada violončelistica Jana Krušelj / Fotografija Miljenko BrezakSestra i brat Glorija i Adam Svečnjak / Fotografija Miljenko Brezak
Ravnateljica knjižnice Anica Kopjar, koja se ovom uspjelom večeri poslije vrlo uspjele knjižničarske karijere bliži mirovini, izuzetno zanimljivo zamislila je i vodila raznovrsnu večer predstavivši same književne početke Brkanove upravo u bedekovečkom kraju tinejdžerskim nastupima i nagradama sredinom sedamdesetih (dipovci ah dipovci,ajči ajči, Poslijepodnevna ljubav…) na tadašnjem Susretumladihpjesnikai recitatora u Poznanovcu, preko predstavljanja prvih knjiga početkom devedesetih (Vetrenica ili obiteljskaarheologija, Enciklopedija špeceraja) te ponovnim nastupima na bedekovečkim pjesničkim susretima u posljednjem desetljeću (svepasent, štikla…).
Ravnateljica knjižnice i voditeljica večeri Anica Kopjar čita poeziju kojom je Božica Brkan već u mladosti gostovala u Zagorju/ Fotografija Miljenko BrezakMartina Bičanić čita odlomak iz “Ledine” Božice Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Čitane su brojne pjesme iz različitih zbirki (Vetrenica ili obiteljska arheologija, Bilanca 2.0 ili odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme, ObrubljivajeVeronikina rupca ili Muka 2013., To Toni – Molitva za tihu sućut, Pevcov korak / kajkavski osebušek za EU, Kajkavska čitanka Božice Brkan…) sve do najnovijih neobjavljenih, kako na standardu tako i kajkavskih, zatim ulomci iz romana Ledina (Zakej mi je to Bogdal?) i priče iz najnovijih, nedavno objelodanjenih zbirki priča Život večni (Dvena grobu) i Umrežena.
Nastup vokalne ženske skupine KUD Bedekovčina / Fotografija Miljenko Brezak
Nije izostao ni razgovor o novinarskim temama, posebice o baštinskima i gastro te o više od 50-tak kuharica (Oblizeki – Moslavina za stolom i www.oblizeki.com) te blogu www.bozicabrkan.com, radionicama i drugima.
Folklorni ansambl Žune, Anica Kopjar, Božica Brkan i općinski načelnik Darko Ban poslije književne večeri / Fotografija Miljenko Brezak
Bedekovčani su se pokazali uistinu sjajnim domaćinima, koji umiju uživati u dobroj literaturi i poticajnom dijalogu.
