Književnica Božica Brkan izdala je zajedno sa suprugom
Miljenkom Brezakom fotoantologiju pod imenom „Hrvatski književnici”.
Naslovnica dvojne knjige i po autorima i po fotografijama i tekstovima
U uvodu ove zanimljive knjige, autorica postavlja pitanje:
„Govori li zaista fotografija tisuću riječi i ne laže li zaista fotografija
nikad, te kakav je uopće odnos fotografije i riječi?
Duplerica Katarine Zadrije u Fotoantologiji
Fotografije je snimio Miljenko Brezak. Fotoantologija je
objavljena u drugoj polovici 2025. uz 125. obljetnicu Društva hrvatskih
književnika.
Čegecova duplerica u Fotoantologiji
Među 67 književnika u knjigu su uvršteni i Vrbovčani Branko Čegec i Katarina Zadrija.
Kad bi me netko pitao koje i kakve filmove volim, morala bih dobro razmisliti. Skoro u svakom žanru postoji djelo ili više njih koji mi se sviđaju. Ali, ako me pitate koji film volim, bez razmišljanja ću reći, bez obzira na kritike, „Words and pictures“ iz 2013. godine, Režija: Fred Schepisi Scenarij: Gerald Di Pego. U filmu je prikazano rivalstvo između profesora književnosti, koji je pisac i profesorice likovnog odgoja koja je i slikarica. Filmom prevlada romantika i vječna pitanja: „Što bolje opisuje ljude i događaje riječ ili slika? Govori li slika zaista tisuću riječi?“
Slična pitanja si postavlja i suautorica knjige pod imenom „Hrvatski književnici Fotoantologija“, Božica Brkan, za fotografije i riječi, koja sa svojim suprugom Miljenkom Brezakom supotpisuje knjigu. Po profesiji novinarka i urednica časopisa, radila je s fotografijama i fotografima. Osim toga izvrsna je prozaistica, pjesnikinja, novinarka sada na webu, čuvarica baštine, kulture stola. Fotografije prate tekstove. Često je tekst bez fotografije suhoparan i nedorečen i obrnuto. U uvodu u svoju novu knjigu postavlja pitanje: „Govori li zaista fotografija tisuću riječi i ne laže li zaista fotografija nikad, te uopće kakav je odnos fotografije i riječi?“.
Ne znam hoće li itko ikad naći odgovor na to pitanje. Rekla bih da idu ruku pod ruku. Ne laže li fotografija? U današnje ubrzano vrijeme, gdje je vanjština sve, upotrebom novih tehnologija, fotografija često laže. Može je se čak nazvati svjetskim prvakom u laganju. Ali, to je kako i suautorica sama navodi: „sintetika“. Uljepšavanje na traci. Malo je fotografa koji si daju truda pa kroje fotografiju na starinski način, sa svjetlom koje mu je na raspolaganju, s tehnologijom koja je oslonjena na čovjeka, a ne obratno, čine čuda.
Autori Fotoantologije Božica Brkan i Miljenko Brezak (Foto Jura Gašparac)
Upravo takav fotograf je drugi suautor knjige, gospodin Miljenko Brezak. Osim toga što fotografira ono što mu privuče pažnju, ono što voli, redovno prati fotografski i videouradcima svoju suprugu. Za profesionalni i privatni arhiv, za blogove (Umjesto kave, Oblizeki) snima njene nastupe, promocije. Član je Fotokluba Zagreb. Osim u fotografiju zaljubljenik je u književnost i književnike. Njegovi portreti književnika nisu nastali slučajno. Prije fotografiranja dobro je upoznao rad svakog književnika. Fotografirajući ih izvukao je emociju svakog modela.
Kad sam već spomenula blogove, osvrnula bih se na blog „Umjesto kave“. Tu autorica objavljuje blogove o književnim zbivanjima koji najčešće prolaze ispod radara. Prošle godine je objavila tiskanu zbirku blogova pod nazivom „Umjesto kave – blogovi o netemama 2016. – 2023. godine“. Uza sve što radi, radi na tome da nitko od književnika i onih koji rade u kulturi, poglavito u književnosti, ne ostane zapostavljen.
Kako se interesi autora isprepliću, razvila se ideja o stvaranju zajedničke fotoantologije „Hrvatski književnici fotoantologija“. Stvarajući knjigu, gospodin Miljenko je vrijedno fotografirao književnike i u međuvremenu do objave knjige postavio nekoliko izložbi fotografija hrvatskih književnika. Fotoantologija je objavljena u drugoj polovici 2025. godine, uz 125. obljetnicu Društva hrvatskih književnika. Čast mi je i zahvaljujem na tome što su i mene uvrstili među 67 književnika koji su uvršteni u fotoantologiju.
Vijenac Matice hrvatske u broju 826. od 6. studenoga 2025. objavio je kritiku Ljerke Car Matutinović knjige Božice Brkan i Miljenka Brezaka Hrvatski književnici / Fotoantologija o čemu govori post na Facebooku, a 20. studenoga 2025. osvrt je objavljen i u e-izdanju.
Naslovnica Vijenca s prikazom knjige dvojca Brezak i Brkan
Prenosimo osvrt u cjelini:
Književnost
Božica Brkan & Miljenko Brezak, Hrvatski književnici – Fotoantologija
Imaginativna fotoantologija i antologijski govor riječi
Ljerka Car Matutinović redovito iščitava recentnu hrvatsku književnpst
Piše Ljerka Car Matutinović
Težeći ravnoteži čvrstoga, stabilnog života, prepoznajem ravnovjesje i efikasnost svijeta u pokretu koji je u knjizi artikuliran sa sedamdesetak portreta hrvatskih književnika
Hrvatski književnici predstavljeni odabranim ulomcima iz svojih književnih djela polifonijsko su višeglasno glasanje i mobilno otvaranje prema svijetu. To sudbonosno, gotovo fatalno otvaranje prema odabranom svijetu i prema neuhvatljivim kozmičkim prostorima osmišljeno je u traženju ravnoteže, u sklopu katkad paradoksalnog psihičkog habitusa imaginarnih asocijacija u kojem je ono realno i imaginarno u kategoriji nasuprot tom istom svijetu. I upravo zato dobrodošla knjiga Hrvatski književnici – Fotoantologija animira sva naša osjetila u kojima se spaja čin zapažanja i težnja za suglasjem u tankoćutnosti stvarnog i nestvarnog. I tako nam se autorica i suautorica knjige predstavila istančanim uvodom Fotografija više od riječi, riječ više od fotografije: Izd. Acumen, Zagreb, 2025.
I naslovnicom knjige briljira grafički dizajner Jenio Vukelić
„U vrijeme kada se čini da nema do filtriranog selfija, najčešće i nepotpisanoga, ali sa što više klikova, i kada se odjeća i obuća kupuju internetski, na neviđeno, bez probe, prema globalnim standardima, teško je poslije toliko konfekcije i mahnite industrijalizacije i pojmiti mukotrpno ručno šivanje klasične odjeće od finih i najfinijih materijala, šnajderske, obrtničke po mjeri, a pogotovo krasnih originalnih dizajnerskih, pojedinačnih, jedinstvenih modela iz salona i ateljea, ženskih haljina visoke mode koje se oblikuju timski, ali prema ideji u jednoj glavi na lutkama ili izravno na tijelu žene. Uspoređujem to, ako već ne s nastajanjem klasične starinske fotografije, nastajanjem Teksta.“
Hoćemo li to nazvati „dvosmjernom komunikacijom“ autorice Božice Brkan, književnice i novinarke koja je
svojim autentičnim prilogom ostvarila ukupnost životodajne riječi, ili je to jednostavno neponovljiva
dinamičnost egzistencije i posebnost metafore divljenja.
Posebnu pozornost zaslužuju i dokumentirani prilozi koji pridonose duhovnoj auri ove osebujne knjige kao imanentno kulturnog poduhvata što približava bliskost i svjetlost svijeta koji nas okružuje, koji ispunja našu egzistenciju: Izložba fotografija Hrvatski književnici – zlatni rez Miljenka Brezaka (s bloga Božice Brkan Umjesto kave, 7. srpnja 2023), Miljenko Brezak: Hrvatski književnici Miljenka Brezaka, Fotoportreti Miljenka Brezaka, zaljubljenika u književnost, književnike i književnice…
Težeći ravnoteži čvrstoga, stabilnog života prepoznajem ravnovjesje i efikasnost svijeta u pokretu koji je u knjizi artikuliran sa sedamdesetak portreta hrvatskih književnika. Odabrani ulomci iz njihovih djela upućuju na opće prihvaćenu riječ – antologija – koja porijeklom iz grčkog jezika oduhovljuje sintagmu cvijet + riječ (govor!), anthos + logos.
Doista, knjiga Hrvatski književnici – Fotoantologija, posvećena 125. obljetnici Društva hrvatskih književnika,
više je od hrestomatije (čitanke!). Ona nas potiče da ne prepustimo zaboravu iskonsko, autohtono književno
blago. Hrvatsku književnost. U knjizi antologijskog značenja čitamo odabrani tekst Ludwiga Bauera: Riječ je
kao šešir. Iznutra je glava, izvana – čitav svijet.
Upravo tako – čitav je svijet sadržan u ovoj jedinstvenoj knjizi. To je nerazdruživa veza vrsnog fotografa (odlični fotoportreti!) Miljenka Brezaka i književnice i pjesnikinje Božice Brkan (osebujni odabir književnih djela)… U tom čudesnom spoju nadahnuto briljira grafički dizajner Jenio Vukelić zaslužan za naslovnicu knjige. Troje kreativnih autora svjedoči o iznimnom stvaralačkom entuzijazmu.
I za kraj, duhovit Božičin poziv na čitanje, inspiriran uvrštenom čakavskom pjesmom Ala, hote videt kako
pomivan pijati: Pa hote čitat.
Božica Brkan: I književnici trebaju
shvatiti važnost vlastitih fotografija
26 listopada, 2025
Kava na Trgaču, foto Miljenko Brezak
Počelo
je tako što je Miljenko Brezak, prateći fotografski svoju suprugu Božicu Brkan
na predstavljanjima knjiga, fotografirao i njezine sugovornike književnike. Iz
usputnih snimanja razvili su se ciklusi fotografija koje su prvo postali
izložbe, a zatim i fotoantologija ‘Hrvatski književnici’, koju su Brezak i
Brkan objavili u povodu 125. obljetnice Društva hrvatskih književnika.
Naslovnica zajedničke knjige Miljenka Brezaka i Božice Brkan
Fotoantologiju
čine portreti književnika pjesnika, pisaca, mladih i starih, pokojnih i
živućih… Opremljena je izborom odlomaka portretiranih književnika i Božica
Brkan u uvodu podsjeća na povezanost fotografije i teksta.
Božica Brkan i Miljenko Brezak umjetnički su i bračni par – Božica je
književnica, novinarka i nagrađivana urednica (Nagrada Marija Jurić Zagorka za
Večernjakov prilog Vrt 2000. godine), a Miljenko je fotograf portretist,
dugogodišnji član Foto kluba Zagreb, čiji su portreti zapaženi na fotografskim
natječajima.
Miljenko
Brezak portretira književnike ‘stručno, sa srcem i prijateljski’, zapazio je
Siniša Matasović, jedan od portretiranih književnika. Brezakovi portreti
odražavaju respekt, empatiju i razumijevanje, a ispunjavaju veliku prazninu
koja je nastala u javnom prostoru kada su mediji prestali pratiti književnost i
književnike. Treći je član kreativnog tima fotoantologije dizajner Jenio
Vukelić, jedan od vrlo važnih grafičkih urednika zlatne ere novina.
U
povodu objavljivanje fotoantologije ‘Hrvatski književnici’, s Božicom Brkan
razgovaramo o nastanku knjige, suradnji sa suprugom Miljenkom Brezakom i
dizajnerom Jenijem Vukelićem te o izboru književnika obuhvaćenih
fotoantologijom.
U Klovićevim dvorima, 2015., foto Jura Gašparac
‘Hrvatski
književnici / Fotoantologija’ ukoričena je izložba portreta koje je Miljenko
Brezak snimao prateći vas na književnim večerima. Fotografijama su dodani
tekstovi književnika, a jedini podatak koji prati svaku fotografiju, uz citat
književnika, datum je snimanja. Kako ste se i kada odlučili na takvu koncepciju
knjige? Jeste li imali sličan album za uzor ili inspiraciju?
– Zametak knjige ‘Hrvatski književnici / Fotoantologija’, svojevrsne
fotomonografije, pet je izložaba fotografija od Zagreba, Siska, Drenovaca,
Đakova do Budimpešte 2023. i 2024. godine, književnika snimljenih unatrag
petnaestak godina. Počelo je iz potrebe za ilustracijama s različitih
književnih i uopće kulturnih događaja za moje blogove i druge tekstove ili samo
za dokumentaciju. Zaljubljenik u fotografiju i moj životni pratitelj uvijek je
snimio i nešto dodatno, za sebe, a kako očigledno voli svoje motive, ne snima
paparacijevski, fotografije su onda zatrebale i kolegama uz intervjue, pa,
nažalost, katkad i za in memoriam. Pokazalo se da neki književnici nemaju fotku
ni za uz vijest o smrti, eventualno s osobne, ni selfie a kamoli službenu
studijsku, promotivnu.
Dio portretiranih već su povijest: Arsen Dedić, Irena Lukšić, Joža Skok, Robert
Roklicer, Ivan Golub, Tonko Maroević, Ernest Fišer, Luko Paljetak… Osim toga,
fotke su redom neponovljive, snimljene onda i više nikad, ako ljudi još i
postoje, nema njihova okruženja, enterijera, primjerice Stjepan Šešelj u
tijesnoj redakciji ugasloga Hrvatskog slova. Zato uza svaki portret postoji
datum i, na kraju krajeva, posložili smo ih prema kronološkome nastanku – i
svaka ima zanimljivu pozadinsku priču – a umjesto drugoga, potpisali nekim
dobrim književnim ili paraknjiževnim tekstom portretiranoga. Možda postoji, ali
nisam vidjela takvu knjigu, jer, osim što je trostruko autorska – fotografije
Miljenka Brezaka, grafičko oblikovanje Jenija Vukelića i idejom i tekstualno
moja – ona svjedoči o odnosu fotografije i teksta uopće. Vajda zbog mojega
novinarskoga dijela, meni je uvijek bolje i govori više jedno uz drugo. To mi
je stara tema. A fotografije su mi tema i ne jednoga književnog teksta, od
kajkavske pjesme slika do zbirke priča ‘Povećane slike’.
Kako
ste izabrali književnike za fotoantologiju? Koliko je izbor bio slučajan, prema
tome koje ste fotografije snimali, a koliko je namjeran? Kako su književnici
dočekali fotoantologiju? Kakve su prve reakcije nakon objavljivanja knjige?
– U novinarstvu kažu da se šiva od donesenoga materijala, pa smo se rukovodili
od brojnih snimljenih postojećim fotografijama, ponajprije izloženima. Nisam
imala antologijske nakane, ali sam iskoristila povlasticu da uz fotografije
sedamdesetak književnica i književnika mogu odabrati i neke tekstove koje i
inače volim ili mislim da ih i drugi trebaju pročitati. Knjiga je i pametnija i
ljepša i bolja, čak i ambicioznija nego što smo je početno zamislili kao
prošireni katalog, čestitku, a sudeći prema prvim reagiranjima, ponajprije zbog
nesvakidašnje koncepcije, dopada se i kolegama koji su u njoj, a oni koji nisu
pitaju kad će nastavak. Neki procjenjuju što će ova knjiga, jer ma i u
nevelikoj nakladi ipak je knjiga, značiti za 20 ili recimo 100 godina. Sad kažemo
da je autorska, ali je i dokument. Uostalom, u podnaslovu knjige i dodali smo
uza 125. obljetnicu Društva hrvatskih književnika, iako neki nisu ni bili ili
više nisu njegovi članovi. Raste naša radost da smo je objavili. Uostalom, kad
nas je Grad Zagreb podržao, da smo i htjeli, nismo mogli odustati.
Uz babićeva Krležu, 2017.
S
Jenijem Vukelićem surađujete desetljećima i naglašavate kako uvijek radite s
najboljima. Kakve su mu bile upute za dizajn knjige? Jeste li imali predodžbu
kako će knjiga izgledati, osim odluke da će fotografije biti crno-bijele?
– Jenio je moj dugogodišnji suradnik i prijatelj i, osim novinarskih izdanja,
oblikovao je i sve knjige našega obiteljskog Acumena. Svaka je svoja, jer je on
od rijetkih koji čitaju tekst koji oblikuju. Dugo mi je trebalo da shvatim da
dizajneri uglavnom uopće ne čitaju tekst koji tobože oblikuju. Ma kakvu ja
zamisao imala kao spisateljica i urednica, on uvijek napravi bolje.
Inteligentnije! Rekla sam mu samo da nam je to možda zadnja knjiga i samo da se
poigra. I napravio je odličnu knjigu, osobito naslovnicu. Tako da ni ovaj put
nije izostala rasprava o tome koja je od naslovnica naših knjiga najbolja –
‘Oblizeki’, ‘Kajkavska čitanka’, ‘Ledina’, ‘Fotoantologija’…
U Selcima na Braču na manifestaciji Ča-kaj-što 2012. foto Dragutin Dumančić
Književnici
su snimani od 2012. do 2025., a u predgovoru napominjete da ima ideja za nove
antologije hrvatskih književnika, jer se snimanje nastavlja, a ima i ideja o
serijama fotografija književnika. Jesu li književnici i urednici u medijima
danas svjesni važnosti fotografija književnika?
– Tvrde da je današnji svijet vizualan. Tako i u medijima, ali kad fotografija
stvarno, kako se kaže, govori i tisuću riječi, još više nešto kaže i uz jednu
jedinu riječ. Riječ! Problematični su kriteriji za fotografije, jer i
dokumentarne su višekratno obrađene, dorađene, uljepšane. A fotke književnika?
Neki kolege rekoše da imaju oni i boljih fotografija, čak su ih i nudili. Ali
to nije to!
Ako niste na društvenim mrežama, ne selfirate se, uglavnom vas i nema, a za one
koje treba, koji se isplate, piarovci poduzetnijih izdavača se pobrinu.
Zapravo, i književnici trebaju shvatiti važnost i vlastitih fotografija,
odnosno informacija o tome što rade, o čemu svjedoče. I filmiće koje Miljenko
snima za YouTube na nama važnim događajima i s ljudima koje smatramo važnima.
Ne idemo na dopadljivost, lajkabilnost, ali bio i jedan pogled – a ponegdje ih
je i na stotine i tisuće – više je nego što je bilo prisutnih uživo. Osim toga,
ostaju zabilježeni i za vremena kad nekih ljudi ne bude, ali možda se naknadno
probudi zanimanje za njih i njihov rad te teme. Tko će to dokumentirati, ako
nećemo mi? Želimo biti svjedoci svog vremena, iako smo katkad i neugodni
svjedoci.
U
uvodu navodite kako ste fotografiji dodali tekst, a zatim i dizajn – što je
receptura proizvodnje novina, a kombinacija teksta i fotografije dodaje informativnost
i jednom i drugom. Zašto u informatičkoj eri treba podsjetiti na kombinacije
slike i teksta?
– Pa zato što, osim jedinstvenih umjetničkih fotografija, smislenije je jedno
uz drugo. Lijepa fotka je lijepa fotka, ali kome će fotke, često radosno nakreveljene
i samo našodrane bez nadnevka i potpisa već sutra išta značiti, a kamoli kada
se zaboravi tko je snimljen, gdje, kada… U našoj knjizi ima zaista lijepih
tekstova, nekih antologijskih a nekih prvi put objavljenih: pjesama, dijelova
priča ili romana ili eseja, jedne rečenice posebno napisane za knjigu ili
prenesene s nekoga poetskog doslovce mramornog zida, običnih poruka, postova,
nadgrobnih govora… Uz onih na standardu i dijalektalnih i kajkavskih.
Miljenko
Brezak dokazao se kao vrstan portretist osvajajući nekoliko fotografskih
nagrada, a u uvodu napominjete kako je više reporter nego fotograf, jer
književnike snima terenski. No, Miljenko Brezak bavi se fotografijom od
studentskih dana, kada se 1969. učlanio u Foto klub Zagreb. Kako su u Foto klubu
Zagreb reagirali kada je 2019. obnovio članstvo i počeo osvajati nagrade?
– Prvi se put učlanio kao brucoš, a ponovno nakon pedeset godina godina uz
podršku svog uzora, doajenke hrvatske fotografije i moje prijateljice Slavke
Pavić, koja je nedavno napunila 98 godina. Inače Miljenko nije baš uporan, ali
s fotografijom je. Bio je sretan kad su mu fotografije prihvaćene za izložbe,
posebice kada su mu među ’40 Najboljih hrvatskih portreta’ uvršteni i godinu za
godinom i po portret književnika, najprije Đure Vidmarovića pa Drage Štambuka,
a posebice kada je ekipa iz Foto kluba Zagreb podržala njegov rad te uz drugo
prihvatila organizaciju i njegove uopće prve, jednu od njihove četiri izložbe
te godine, ‘Hrvatski književnici Miljenka Brezaka’. Tako se podupiremo
međusobno.
Danas je onaj dan, zar ne? Pozdravljam Te, sjećam Te se samo
po dobru, prijatelju Roberte Rokliceru (Vukovar, 4. prosinca 1970. –
Virovitica, 27. kolovoza 2018.). U knjizi si „Hrvatski književnici /
Fotoantologija“, koju smo uza 125. obljetnicu DHK napravili za Acumen i uskoro
ide u tisak. Za boje ne brini, izvorno je u koloru s jednoga od zajedničkih
Jutara poezije – Miljenko Brezak snimio ju je 16. rujna 2017. – ali knjiga je
cijela crno-bijela.
Robert Roklicer 20270918, Foto Miljenko Brezak
Robert Roklicer SMAK SVIJETA
Kad sve zbrojim i podvučem crtu, u minusu sam do jaja. Ali ništa se ne žalim. Gotovo sve dječje i spolne bolesti sam prebolio. Imama dva uspješno propala braka i kusur djece. Uživam u lakim drogama is vim vrstama alkohola. Dovoljno sam vleik domoljub da ne plaćam poreze, al ii zakleti katolik da ne idem u crkvu. Bez ikakvih problema, švercam se u tramvaju. Još mi ne trebaju optička pomagala da uočim stražnjicu u svake zgodne žene i nepokolebljivo vjerujem da ću upoznati Fidela Castra u Disneylandu. Ipak, nadasve se nadam da ću preživjeti treći svjetski rat, otići u posve devastiranu banku, i od srca im se posrati na salter. Rekao bih zdušno: Podvucite crtu, govnari, sada ste i vi u minusu do jaja!
(Apsolutno siguran, 2016.)
Robert Roklicer Tamnoplavi sako
Prije nego što propucam Svoje ždrijelo Odjenut ću tamnoplavi sako Košulju bijelu i triko kravatu Odrezati nokte na nogama Okupati se u mirisnoj kupki Prije toga ću se ošišati I, valjda, napisati oproštajno pismo
Prije nego što propucam Svoje ždrijelo Ubit ću nekoliko prolaznika Onako nasumice Možda čak dignem općinu u zrak I ubacim otrov u Gradski vodovod Ili, možda neću… Da, neću odjenuti tamnoplavi sako – Loše mi stoji.
